петак, 24. април 2015.

SUD GRAĐANA KAO NAJVIŠA INSTITUCIJA! (ili Irena Predojević, Gordana Milosavljević i Doris Bajilo – simboli mučeništva!)



Mnogi se pitaju šta to činim posljednjih dana, pa je red da im i odgovorim. Tokom kriminalističke karijere navikao sam da djelujem inovativno i uspostavljam nove kriminalističke i krivičnoprocesne instrumente i procedure, pa to činim i ovom prilikom. Konkretno, započeo sam jedan nov i krajnje specifičan oblik istraživanja teških zločina, kakvom dodjeljujem naziv – JAVNA ISTRAGA. Kako je istraga uvijek u funkciji željenog suđenja, tako i ova moja „javna istraga“ ima za cilj uspostavljanja jednog novog suda i oblika sudovanja. Cilj je uspostaviti „SUD GRAĐANA“, kao najvišeg suda/institucije našeg javnog poretka.


Piše: Borislav Radovanović


Naši građani, prostom činjenicom da žive u ovom i ovakvom društvu, decenijama unazad su i žrtve i svjedoci monstruoznih zločina, pa je nekako red da postanu i SUDIJE koje će donijeti konačnu presudu povodom već pokrenute „javne istrage“. Kao kriminalista naučio sam da svaka radnja mora biti ciljna, planska i svrsishodna. Upravo ciljno sam u tekstu „Ko su najveći monstrumi...“,  javnosti objelodanio dokumente iz kakvih je jasno vidljivo da sam nekoliko godina predmetne zločine pokušavao zakonski i profesionalno procesuirati unutar policijskih i pravosudnih tijela. Kada je postalo jasno da je to nemoguće izvesti unutar postojećih okvira i okolnosti obratio sam se institucijama nadležnim za kontrolu rada policije: Predsjedniku Republike, Vladi Srpske, Odboru za bezbjednost parlamenta Srpske i Ustavnom sudu. Kako ove institucije nisu izvršile zakonske obaveze, dolazimo do potrebe aktiviranja novog kontrolnog tijela. Važno je  znati da Zakon o unutrašnjim poslovima i GRAĐANE navodi kao tijelo nadležno za kontrolu rada policije. Obzirom da zakonski nisu razrađeni modaliteti građanske kontrole nad policijom, ocijenio sam da je primjereno građanima dodijeliti status sudija „Suda građana“

Sad, dolazimo do jednog sasvim logičkog pitanja: kako se postaje sudijom ovog Suda građana? Vrlo jednostavno – čitanjem prethodno objavljenih i budućih tekstova u vezi teških zločina o kakvima govorimo. Nakon toga ostavljam svakom čitaocu-sudiji da u skladu sa vlastitom ocjenom prezentovanih dokaza i obavještenja DONESE SUD o utemeljenosti OPTUŽNICE, kakvu ću objelodaniti nakon sprovedene JAVNE ISTRAGE. Međutim, prije pitanja „donošenja presude“ moram čitaoce-sudije obavijestiti o nekoliko važnih dimenzija postupka u kojem su involvirani.

Ovaj „specijalni sud“ upravo treba da sudi nosiocima političke moći; institucijama i njihovim čelnicima; pojedinim zajednicama poput medijske, akademske i sl.; nadležnim državnim organima i njihovim rukovodnim i službenim licima; te inim društvenim subjektima direktno ili indirektno odgovornim za pomenute i brojne druge  monstruozne zločine kakve trpe naši građani. Ubrzo slijedi još jedan tekst čija je funkcija da čitaoce-sudije upozna sa određenim brojem takođe monstruoznih zločina o kakvima do sada nismo govorili i dešavanjima kakva su obilježila iste. Potom, za nekih 10-15 dana slijedi onaj konačni tekst-optužnica u kakvom će biti navedeni svi „optuženi“ i razjašnjeni aspekti njihove odgovornosti.

Zatim, moram Sudu OBJELODANITI  DOKAZ da sam određene dimenzije spornih emisija „Dosije“ problematizovao još TOKOM SNIMANJA istih, dakle 3-4 sedmice prije emitovanja.
Službena zabilješka od 05.03.2015. god.
Primijetivši da se snimatelji i novinari ATV-a „vrzmaju“ po zgradi CJB Prijedor, raspitao sam se i doznao kako je Direktor policije Gojko Vasić odobrio/naložio učešće policijskih službenika u snimanju emisije o stradanjima Irene Predojević, Gordane Milosavljević i Doris Bajilo. Pretpostavivši da se to čini u svrhu promovisanja „policijskih rezultata“ odreagovao sam sačinjavanjem službene zabilješke čiji sadržaj možete vidjeti sa priloženih fotografija. Prvo sam problematizovao objelodanjivanje podataka iz istraga za koje držim da nisu i ne mogu biti okončane. Osim toga, istakao sam da MUP RS-e, obzirom na teške nezakonitosti i nepravilnosti počinjene u tim istragama, prema javnosti može istupiti jedino UPUĆIVANJEM IZVINJENJA PORODICAMA ŽRTAVA, i ničim drugim – bar do zakonitog i pravilnog okončanja postupaka. Na kraju zabilješke naglasio sam kako ću, u slučaju korišćenja spornih događaja  (stradanja nevinih žrtava) u svrhu „hvalisanja“ policije, odreagovati prema javnosti u vidu SAOPŠTAVANJA ISTINE! Dakle, učinio sam ono šta sam i najavio!

Narednih tri sedmice „strpljivo“ sam sačekao emitovanje prve emisije, a potom i druge. Iako sam (kako se vidi iz zabilješke) očekivao određena prezentovanja spornih događaja kroz prizmu „policijskih rezultata“, moram priznati da sam bio šokiran onim šta je učinjeno! Na kraju ove „javne istrage“ razjasniću sve aspekte onoga čemu se suprostavljam, a u ovom trenutku zadržaću se na ocjeni kako sadržaj emsije „Dosije“ predstavlja samo još jednu (novu) radnju monstruoznih zločina počinjenih nad nevinim žrtvama!

Sadržaj zabilješke

Nakon emitovanja emisija sačinio sam Odgovor na objavljivanje neistinite informacije (već prezentovan javnosti), te isti dostavio Alternativnoj televiziji u elektronskoj i pismenoj formi. Ponovo sam strpljivo sačekao dvije naredne emisije i nesporno utvrdio kako ova medijska kuća nema namjeru emitovati dostavljeni odgovor, iako je na to zakonski obavezna. Na ovaj način smo „dokazno utvrdili“ kakvi profesionalni standardi  vrijede u ovom mediju, no, mnogo važnije je istaći ono šta tek treba uslijediti. Konkretno, neistine i obmane kakve su novinari ove medijske kuće i intervjuisani policijski službenici prezentovali javnosti predstavljaju zločin, za koji teško da će uspjeti izbjeći sankcju. Ovu specifičnu „istragu“ i pokrenuo sam kako bi pojedini akteri bili razotkriveni i adekvatno kažnjeni od strane Suda građana!  

Kad već pominjemo sankcije, posebno moram naglasiti kako će OPTUŽENI nakon objavljivanja optužnice moći iskoristiti jedan specifičan instrument našeg zakonodavstva – PRIZNANJE KRIVICE I SPORAZUM O SANKCIJI. Time imaju priliku izbjeći javno suđenje i sebi obezbijediti mnogo blažu kaznu od one koja ih čeka ukoliko budem prinuđen objelodaniti najveći dio dokumentacije i argumentacije kakvom raspolažem. Meni lično je svejedno kakva će biti njihova odluka i to iz prostog razloga što sam pripremljen za obe opcije „suđenja“.

Nadalje, moram istaći da sam kao kriminalista adekvatno odreagovao na jednu društveno-opasnu situaciju i trenutno PRATIM REAKCIJE više različitih direktno i indirektno INVOLVIRANIH SUBJEKATA. Konkretno, postavio sam „kriminalističku klopku“ u kakvoj bi ključni akteri trebali SAMI RAZOBLIČITI dimenzije sopstvene odgovornosti i MONSTRUOZNOSTI (podsjetiću da priča započinje etiketiranjem „monstruma“). Različiti akteri svojski se trude da kojekakvim činjenjima ili nečinjenjima odreaguju na ovu situaciju, a u svojoj slaboumnosti nikako da shvate kako su postali predmetom „javne istrage“. No, da bi različite reakcije uslijedile i zatvorile postavljenu klopku neophodno je obezbijediti određeni vremenski period. Samo zbog toga molim čitaoce-sudije za još malo strpljenja.

Sljedeća dimenzija, kakvu moram objasniti, odnosi se upravo na čitaoce i u ovom slučaju sudije. Primjećujem da čitaoci u velikom broju i kontinuirano prate dešavanja kakva sam medijski problematizovao, na čemu sam neizmjerno zahvalan. Istovremeno, moram reći kako i ja pratim obim interesovanja građana obzirom da mi je cilj obezbjediti što više sudija ovog Suda građana. Nešto sa čim sam unaprijed kalkulisao bio je pokušaj „medijske blokade“ (kakva se kasnije i materijalizovala). Tu dolazi do izražaja veličina banjolučkog portala Frontal.RS, koji je PRVI prenio moj tekst i odgovor Alternativnoj televiziji i, time (kao i mnogo puta ranije), suprostavio se ovdašnjoj partokratsko-medijskoj hegemoniji. Zatim, moram pohvaliti i prijedorske portale Prijedor24h, PrijedorDanas, PrijedorInfo i GradPrijedor (izvinjavam se ako griješim oko naziva) koji su redom prenijeli moje navode. Pri tom su većinom  ispoštovali jedan od esencijalnih postulata novinarstva postavljanjem na svoje veb-stranice i sporne emisije „Dosije“. Tako su građanima Prijedora, svakako najviše zainteresovanim za predmetna događanja, omogućili saznanja iz oba izvora (ATV-a i Frontal-a). U sljedećem moram pohvaliti i Senada Avdića, urednika Slobodne Bosne, koji se zainteresovao za ova događanja i u formi intervjua na četiri stranice svoje čitaoce upoznao sa istima.  Godinama pratim Senadov rad i moram priznati da sam njegovu ovakvu reakciju i očekivao (nedvosmisleno je u pitanju novinarska veličina). Nabrajao bih i dalje, ali ovim je spisak medija „zainteresovanih“ navedenim okončan!

U daljem, moram pomenuti kako sam za ove aktivnosti iskoristio i svoj blog (Borislav Radovanovic Blog) i veb-stranicu na Gugl.plus. Iako su u pitanju projekti kakvi tek treba da „zažive“ i čije puno aktiviranje još uvijek odlažem, moram naglasiti kako se posjećenost na istima u zadnjih 20-ak dana manifestovala u nekih 10-12 hiljada pregleda. Ovo ističem zbog toga što je na ovom i drugim pomenutim elektronskim medijima moguće očitati parametar „posjećenosti“. Po ovom parametru nedvosmisleno možemo govoriti o desetinama hiljada građana do određene mjere upoznatih sa objavljenim sadržajem. Treba istaći kako je i preko drugih parametara (komentari, tiraži i ino) moguće raditi kalkulacije o tome koliko osoba je upoznato sa spornim sadržajem. Uglavnom, jedna „mala, ali odabrana“ MEDIJSKA GRUPA onemogućila je pokušaj medijske blokade i osigurala da broj građana upoznatih sa spornim događanjima svakako možemo mjeriti u hiljadama. Dakle, u konačnici, dobio sam „prvu bitku“ i obezbjedio na hiljade SUDIJA Suda građana, kakvi će nakon provedene javne istrage i podignute optužnice moći donijeti svoj sud onome šta sam javno problematizovao.

Na kraju, ostaje nam da ovaj tekst rezimiramo. Ukoliko je neko od čitalaca-sudija već sad pretpostavio da sve ovo za cilj ima REAKTIVIRANJE SLUŽBENIH AKTIVNOSTI na predmetnim zločinima, iliti njihovo zakonito i pravilno okončanje time što će odgovorni biti procesuirani i sankcionisani od strane redovnih sudova – moram pohvaliti njegove perceptivne sposobnosti! Iz ranijih tekstova može se vidjeti da od započetih službenih aktivnosti ne odustajem ni nakon 10-12 godina rada u iznimno teškim uslovima, pa je valjda shvatljivo da i ovom „javnom istragom“ nastojim obezbjediti njihovo adekvatno okončanje.
Vjerujem  da će mi Sud građana i čitaoci-sudije pomoći u PRITISKU NA NADLEŽNE INSTITUCIJE da se službene aktivnosti povodom teških zločina nad nevinim žrtvama zakonito okončaju, i to je važan zadatak ovog Suda!

No, esencijalni zadatak Suda građana jeste da Irenu Predojević, Gordanu Milosavljević, Doris Bajilo i druge nevine žrtve, baš kao u već menifestovanom primjeru Milana Vukelića, pretvori u ŽRTVE-SIMBOLE ovog monstruoznog društva! Pretvaranjem ovih stradalnika u simbole mučeništva i istrajavanjem na potpunom razjašnjavanju svih okolnosti njihovih stradanja moguće je postići pozitivne promjene u našem okruženju. Njihova stradanja, pri tom, mogu i moraju poslužiti da preduprijedimo neka buduća stradanja nevinih žrtava, pri čemu treba imati svijest o tome da danas-sutra žrtvama mogu postati i naša djeca! Manipulativna matrica sporne emisije „Dosije“ prema kojoj su „monstrumi“ Goran Kotaran i Rade Radinović „zaslugama policije“ uklonjeni iz našeg okruženja, čime su građani postali "sigurniji", jednostavno je neodrživa obzirom da brojni drugi monstrumi slobodno se kreću našim okruženjem i predstavljaju opasnost po sve nas. Najgore je što imamo monstrume i u institucijama zaduženim za našu bezbjednost, te što smo svi zajedno „osuđeni“ da živimo u jednom monstruoznom društvu. Sud građana mora se tome suprostaviti!