четвртак, 14. мај 2015.

TERORISTI PANIČNO BJEŽE IZ BOSNE I HERCEGOVINE!!!




Šefovi policijskih agencija BiH-e formiraju “udarnu i operativnu grupu za borbu protiv terorizma“. Teroristi već PANIČNO BJEŽE iz zemlje!


Nadam se da čitaoci nisu ozbiljno shvatili navod o „paničnom bjegu“ terorista, odnosno da su to prepoznali kao ciničnu opasku. Lično sam skloniji ocjeni da ekstremistički elementi diljem BiH-e zadovoljno trljaju ruke obzirom da sada institucije obavljaju njihovu ulogu (umjesto njih!) i ZASTRAŠUJU POPULACIJU! Normalno, uz svesrdnu pomoć medija kao najvažnije poluge dezorjentacije, manipulacije i narodski rečeno SLUĐIVANJA građana!

Nakon sastanka u Banjoluci; kom su prisustvovali ministri Dragan Lukač i Aljoša Čampara, direktori Gojko Vasić, Goran Zubac i Mirsad Vilić; RTRS je emitovala višeminutni prilog (vidi: prethodni tekst) u kom se najvećim dijelom bavla onima koji nisu prisustvovali (čitaj: ministrom Mektićem). Možemo pretpostaviti da na sastanku nije izrečeno ništa zanimljivo, pa je ovaj medij bio prinuđen baviti se “neopravdano odsutnima” (šta znam!?).

Ovaj medij nije se pretjerano bavio sadržajem sastanka o kom izvještava, nego “izdajničkim ponašanjem” Dragana Mektića i vaskolike opozicije Srpske u kontekstu promjena Krivičnog zakona BiH-e. Izađimo za trenutak iz osnovne teme teksta i proanalizirajmo kakav to „prenos nadležnosti“ se čini usvajanjem promjena krivičnog zakonodavstva? Konkretno, nikakav! Suštinska zabrinutost vlasti Republike Srpske vrti se oko sopstvene sklonosti ka kriminalizaciji, a nikako oko opštih interesa Srpske. Ovim promjenama samo se utvrđuje da će Tužilaštvo BiH-e postupati u predmetima provjeravanja inostranih računa i to je ono šta tišti naše moćnike. Opozicionare na entitetskom nivou, a dio vlasti na državnom, taj problem u najvećoj mjeri ne dotiče obzirom da računa u inostranstvu ili nemaju, ili imaju pokriće za deponovani novac. Zna se odlično ko se dobro nakrao posljednjih 10-ak godina i strahuje od istraga, samo je neprimjereno da to građanima predstavlja kao „opšti interes“! I nije to tako teško shvatljiva misaona konstrukcija da je novinari RTRS-a ne bi mogli spoznati.

Sad, vratimo se temi. Preko dvije sedmice, dakle od napada Nerdina Ibrića na zvorničku policiju, trebalo je čelnicima konvencionalnih subjekata bezbjednosti da se počnu okupljati i dogovarati oko zajedničkog suprostavljanja terorizmu i ekstremizmu. Ukoliko nastave sa „blagovremenim“ djelovanjem ovim tempom, onda se komotno nisu trebali ni sastajati. No, žali bože, naši mediji to pozdravljaju, umjesto da kritikuju zbog toga što slični sastanci nisu održani dan-dva nakon napada! To da kritike izostaju je očekivano obzirom da je gro medija ove zemlje predstavlja tek jeftino sredstvo (kineskog porijekla) ovdašnjih političko-institucionalnih moćnika.

Da bi shvatili na čemu pokušavam poentirati moramo se prethodno zapitati – ŠTA TO ESENCIJALNO GENERIŠE TERORIZAM? Kako god to posmatrali jedno od prvih izvorišta terorizma i ekstremizma jeste POSTOJANJE DRUŠTVENOG KONFLIKTA. Ova zemlja je prije dvije decenije je izašla iz rata i možemo reći da je u pitanju period u kom je konflikt već mogao biti prevaziđen. Da to ne bude tako „revnosno“ se staraju naši najmoćniji političari i njihovi medijski „servisi“. Tu moramo postaviti sasvim jednostavno pitanje – kako će policijski ministri i direktori natjerati svoje političke šefove da prestanu sa širenjem društvenog konflikta kao generatora povišene društvene opasnosti? Odgovor je vrlo jednostavan: NIKAKO! Samim tim otvara se pitanje koliko uopšte može biti djelotvorna „borba protiv terorizma“ kakvu dogovaraju?

Sljedeći važan generator ekstremizma je EKONOMSKO-SOCIJALNO STANJE DRUŠTVA. Već i vrapci na granama znaju da ovako teško ekonomsko-socijalno stanje u zemlji najviše produkuju kriminalitovane i korumpirane političko-institucionalne elite. Možemo li očekivati da će naše policijske agencije u budućim strategijama jasno reći kako politički najmoćnije osobe razaraju ekonomiju ove zemlje i produkuju teško socijalno stanje, pa time i bazu za razvoj različitih oblika društvenog ugrožavanja? Ili da to upitamo pojednostavljeno: hoće li policijski zvaničnici svoje političke šefove apostrofirati kao generatore problema kom se (navodno!) strategijski suprostavljaju!? Nema od toga ništa.

Naredni važan generator terorizma i ekstremizma nedvosmisleno postoji u manipulacijama svijšću populacije. Iz spornog snimka RTRS-a vidimo kako se strahovanje za sopstvene ino-račune i kriminalne radnje javnosti manipulativno podastire kroz prizmu navodne borbe protiv terorizma. Pred ovim bi se i sam Gebels zacrvenio od srama. Ono šta ovdje čine političko-institucionalne elite, udružene sa poslušničkim medijima i kvaziintelektualcima, narodski rečeno može sa nazvati KOLEKTIVNIM SLUĐIVANJEM! Kada kažem: dezorjentacija populacije po pitanjima ličnih i kolektivnih identiteta, instrumentalizovanje pojedinačne i kolektivne svijesti do nivoa autodestrukcije ili manipulativno oblikovanje svijesti potrebne za održavane režima kakav odgovara nenarodnim elitama; bojim se da ostajem neshvaćen. Zbog toga govorim o kolektivnom sluđivanju građana kao ponašanju kakvo generiše društvenu opasnost! I po treći put isto pitanje: hoće li policija političkim moćnicima i njihovim „posilnima“ iz medijske branše moći zabraniti dalje generisanje problema? Odgovor je već dovoljno puta izrečen.

Moguće je ovakva pitanja i odgovore postavljati u nedogled, no, poenta je valjda jasna. U ovoj zemlji neće doći do umanjivanja radikalnih oblika ugrožavanja sve dok ne promijenimo ovakve „elite“ i društveni ambijent kakav iste kreiraju! Pri tom, treba istaći kako policija ograničeno i najčešće ad hoc može štititi društvo od ovakvih oblika nesigurnosti, odnosno da dugoročna rješenja traže mnogo ozbiljniji i društveno sveobuhvatniji pristup. To što će policijske agencije u narednom periodu hapsiti pojedince i manje grupe, što će mediji od toga stvarati predstavu za javnost, a političari podržavati ili kritikovati samo radi politikantskih interesa, sveukupno neće donijeti nikakav boljitak.

Da smo iole ozbiljno društvo, pa mediji i intelektualna elita bi već odavno postavljali pitanja odgovornosti pojedinih nosilaca javnih funkcija za ovakvu eskalaciju radikalizma, ekstremizma i u konačnici terorizma. Prije 10-ak u Srpskoj se samo moglo čuti o nekakvim vehabitima u Federaciji BiH-e, dok se na ulicama moglo vidjeti mnogo više crnaca (o Kinezima da i ne govorim) nego li vehabija. Danas diljem Srpske imamo na desetine organizovanih vehabističkih grupa i na stotine njihovih eksponiranih (bradama i odjevanjem) članova. Nedvosmisleno imamo eskalaciju ove opasne pojave, a ko je i upitao za nečiju ličnu ili institucionalnu odgovornost? Ukoliko neko prima plaću od 3 000 maraka, pa valjda je logično da snosi i odgovornost u slučaju eskalacije pojave kakvu je zakonski bio dužan sprečavati i suzbijati!

No, takva pitanja u našem javnom diskursu nećete naći, a zbog čega je tako postoji vrlo jednostavan odgovor. Aktuelnim vlastima Republike Srpske, pa i političkim elitama BiH-e uopšte, vehabije su „dobrodošle“. Matrica na kakvoj ovdašnje političke elite obezbjeđuju svoju dominaciju načelno se može predstaviti kao: „mi vas branimo od vas samih!“. Nemaju ovdašnje elite ništa pozitivno i konstruktivno za ponuditi građanima, zbog čega ih kontinuirano drže u visokom stepenu zaplašenosti od kojekakvih ugrožavanja. Obzirom da je većina ugrožavanja kakva se građanima podastiru apstraktnog oblika i u domenu manipulacije, tu se odlično uklapaju nekakve kratkohlače i bradate bene, kakve kod običnih ljudi proizvode podozrenje. Zbog toga su vehabije tako „dobrodošle“ aktuelnim vlastima Srpske (gdje se ni opozicija ne odriče njihovih „usluga“). Prošle godine poplave su spasile vlasti Srpske od socijalnog bunta, a ove godine je to najvjerojatnije već učinio Nerdin Ibrić. Žalosno!

Na kraju, vratimo se premisi postavljenoj u prethodnom tekstu, kojim je predstavljena sporna emisija RTRS-a i najavljen ovaj tekst. Stojim na stanivištu da ciljno instrumentalizovanje u pravcu ekstremizma i terorizma načelno možemo podvesti pod dvije faze:

- prva, kolektivno sluđivanje populacije kakvo stvara široku bazu za dalje regrutovanje ekstremista i kakvo čine nosioci političko-institucionalne moći, poslušnički mediji, kvaziintelektualci i ini predstavinici društvene „elite“,
- druga, vrbovanje i pripremanje pojedinaca za konkretne društveno opasne radnje.

Nije potrebna pretjerana pamet da se shvati kako veličina i dubina sluđenosti regrutne baze (prve faze instrumentalizovanja) različitim ekstremistima olakšava realizaciju druge faze. Ovakvim ekonomsko-socijalnim ambijentom, konstantnim održavanjem konflikta i stanja ugroženosti/zaplašenosti populacije, ciljnim manipulacijama sviješću populacije i ino ovdašnje „elite“ stvaraju ogromnu bazu iz kakve je moguće daljim instrumentalizacijama proizvoditi ekstremizam i terorizam. U ovako sluđenoj populaciji raznim ekstremističkim organizacijama je prilično jednostavno vrbovati pojedince i grupe za svoje ciljeve.

No, naše najveće zlo i nesreća leže u tome što u odnosu na ovakvo stanje možemo očekivati samo dalje negativne trendove i čak eskalaciju opasnosti. Zašto? Pa prosto: ovdašnjim elitama savršeno odgovara ovakvo stanje! Nerdin Ibrić se pobrinuo za to da vehabije više ne moraju predstavljati kao apstraktnu opasnost, nego kao realnu. I kako se već sumnja da su ovdašnje elite dobrano profitirale na prošlogodišnjim poplavama, tako možemo očekivati da će identično činiti u odnosu na terorizam. Po prilici biće: „Za pare ne pitajte, sve smo potrošili da bi vas zaštitili!“. Žalosno, zar ne?