уторак, 08. септембар 2015.

REPUBLIKA SRPSKA GUBI BITKU PROTIV ISLAMISTA


  
Banjolučki Okružni sud oslobodio je Norvežanina Zikriju Krkića optužbe za ubistvo Almira Redžića i Muharema Balića. Dogodilo se ono šta sam mjesecima najavljivao: još jedan teroristički napad u Kozarcu ostao je nekažnjen!


U brojnim tekstovima i intervjuima ukazivao sam kako će optužnica protiv Krkića doživjeti sudski fijasko iz prostog razloga što je krivičnoprocesni pristup ovom zločinu od početka bio pogrešan. Ukazivao sam kako je sa postojećim posrednim dokazima i skupovima indicija nemoguće van razumne sumnje dokazati krivično djelo teškog ubistva. Radio sam na mnogo složenijim i kriminalistički zahtjevnijim ubistvima i odlično poznajem specifičnosti tog krimena, tako da mogu davati adekvatne procjene i prije izricanja presuda. Uostalom, to se i pokazalo kao tačno.

Zatim, ukazivao sam kako su u ovom zločinu postojali čvrsti indikatori da se radi o jednom terorističko-ekstremističkom napadu, zbog čega je događaj trebalo od samog početka tako percipirati. Ukazao sam kako je u samom startu načinjena kardinalna pogreška time što službena lica policije specijalizovana za suzbijanje terorizma i ekstremizma nisu ni prišla osumnjičenom Krkiću, a kamoli da su prema njemu preduzimala kakve službene radnje. U ovom slučaju trebalo je da specijalizovane službe policije prvo isključe sumnju na mogući teroristički akt, pa tek potom da Krkića predaju kolegama sa krvnih delikata. Zašto to nije učinjeno treba upitati rukovodstvo MUP-a Srpske.

Pisao sam o tome, ali nije na odmet da ponovo podsjetim na indikatore zbog kakvih je ovaj zločin trebalo percipirati kao teroristički napad. Dakle, osumnjičeni Krkić bio je deklarisani vehabija sa utvrđenim vezama sa Islamskom Državom. Pred sami zločin kod njega su boravila dva Azijata. Ova lica su u Norveškoj nabavila dva terenska džipa i kod nas ih preuređivala u vojna vozila, sa kakvima su kasnije otišla u Siriju. Postojale su informacije da se i Zikrijin sin priprema za odlazak u Siriju.


Potom, kod Krkića i lica lišenih slobode zajedno sa njim pronađen je ozbiljan arsenal oružja, municije i minsko-eksplozivnih naprava (vidi fotografije). I ovaj indikator ukazuje kako se osumnjičeni pripremao za ekstremističko/nasilno djelovanje, ili na spremnost da svoje ideje ostatku društva nameće radikalnim nasiljem. Ipak, kao najvažniji dokaz i činjenicu treba istaći kako je vještačenjem čaura pronađenih u Krkićevom dvorištu utvrđeno da su ispaljene iz istog oružja kakvim su usmrćeni Redžić i Balić. Dokazna povezanost Krkića sa počinjenim zločinom je gotovo nesporna!

Na drugoj strani, ubijeni Redžić i Balić bili su skloni različitim oblicima asocijalnog ponašanja, daleko od šerijatskih pravila kakve Krkić i druge vehabije nastoje nametnuti. Pokojni Redžić se mnogo puta otvoreno suprotstavljao i izrugivao vehabizmu, a prije ubistva je došlo do fizičkog sukobljavanja sa Krkićem i pomenutim Azijatima-džihadistima. Mnogo puta sam ukazivao kako je ovaj teroristički čin počinjen u svrhu homogenizovanja lokalnog muslimanskog stanovništva i nametanja šerijata.

Indikativno je i samo mjesto zločina obzirom da se radi o ugostiteljskom objektu u kom su se okupljala lica ponajmanje sklona šerijatskim pravilima življenja. No, vrijeme zločina je mnogo indikativnije: u pitanju je Bajram. Poznata je sklonost džihadista ka tome da zločine realizuju baš na velike muslimanske praznike.

Međutim, naša policija je zanemarila sve prednje navedeno i nije preduzela niti jednu jedinu službenu radnju provjeravanja mogućnosti da se ovdje radi o terorističkom napadu. Događaj je okružnom tužilaštvu prijavljen kao teško ubistvo, tužilaštvo je prihvatilo takvu kvalifikaciju i inercijom u tom pravcu nastavilo sa istragom i optuženjem. Kako je to rezultiralo – doznajemo iz odluke suda.

U daljem, kao kriminalista sa respektabilnim iskustvom tvrdim da je MUP Republike Srpske raspolagao sa dovoljno dokaza, obavještenja i indicia prema kojima je ovaj događaj mogao okvalifikovati kao terorizam i tako prijaviti Tužilaštvu BiH-e – nadležnom za ovaj krimen. Prikupljeni dokazi i obavještenja predstavljali su OSNOV SUMNJE da se radi o terorizmu i pitanje je: zbog čega su policija i tužilaštvo to zanemarili?

Ovde možemo postaviti racionalno pitanje: da li bi se ovaj zločin drugačije okončao da je prijavljen Tužilaštvu BiH-e kao terorizam? U tom slučaju prednje pomenuti dokazi i indicije dobili bi sasvim drugačiji kontekst, drugačiji krivičnoprocesni značaj i tumačenje. Tada bi pronađene i izvještačene čaure, pronađeno oružje i minsko-eksplozivne naprave, pripadanje osumnjičenog ekstremističkim organizacijama (vehabitima i Islamskoj Državi), sukobljavanje sa žrtvama i ino, dobilo sasvim drugačiji krivičnoprocesni kontekst. I sama istraga bi bila dijametralno različito postavljena. Tada bi Tužilaštvo BiH-e u istragu uključilo i Agenciju za istrage i zaštitu (SIPA), Obavještajno-bezbjednosnu agenciju (OBA), Nacionalni biro Interpol-a i druge specijalizovane agencije državnog nivoa. U daljem to bi omogućilo traženje međunarodne tužilačke i policijske saradnje, odnosno uključivanje u predmet potrebnih ino-centara za vještačenja, za telekomunikacijski nadzor ili uopšte specijalizovanih za sprečavanje i suzbijanje terorizma. Pojednostavljeno rečeno, da je događaj prijavljen kao terorizam otvorio bi se niz mogućnosti dokazivanja i razjašnjavanja zločina, a kakav je u odnosu na krivično djelo ubistva nemoguće primijeniti.

Na kraju prvog dijela ovog teksta podsjetiću da sam sa sličnog stanovišta kritikovao način na koji je prijavljen očigledno teroristički napad na premijera Aleksandra Vučića. I ovaj krimen je prijavljen kao ubistvo u pokušaju, a procesno će proći kao i prijava protiv Krkića. Doduše, MUP Srpske još niti jedno lice nije sprovelo tužilaštvu (o sudu da ne govorimo), a i kad se to dogodi pokazaće se kakva budalaština je načinjena prijavljivanjem terorističkog napada kao pokušaja ubistva.



(Nastaviće se)