понедељак, 14. септембар 2015.

TRILATERALNI SASTANAK KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ I MILORADA DODIKA

Trećeg dana zvanične posjete Bosni i Hercegovini hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović posjetila je Banjaluku. Svom domaćinu Miloradu Dodiku predsjednica Kolinda jasno je demonstrirala kako igra „stara trilateralka“ naspram „trilateralca u pokušaju“ – šta će Dodik ostati doživotno!



Interesantno za ovaj sastanak jeste da je termin probijen za nekih 40 minuta, šta upućuje da je ovo dvoje članova Trilateralne komisije imalo dosta tema za razgovore. Obzirom da je sastanak bio zatvoren za javnost, te da su izostale izjave predsjednika, možemo samo nagađati o čemu se razgovaralo/dogovaralo.

Nakon prijema Milorad Dodik je izjavio kako je sa hrvatskom predsjednicom dogovarao infrastrukturne i energetske projekte. Sa druge strane, gospođa Grabar Kitarović je izjavila: “Sastala sam se s predsjednikom Republike Srpske i predsjednicom njihove vlade. Doći ću ponovno i to uskoro jer želja mi je da Bosna i Hercegovina izađe na put evropski i evroatlantski put i da je vidim kao članicu Evropske unije i NATO-a…”. Ostaje nejasno da li je pitanje ulaska BiH-e u NATO dogovarala sa Dodikom, ili je to tek njena pusta želja.

No, da ovu “prijateljsku posjetu” uvede u ključna pitanja srpsko-hrvatskih odnosa pobrinuo se banjolučki biskup Franjo Komarica. On je u izjavi za HRT stradanje Hrvata u Republici Srpskoj nazvao genocidom. Ustvrdio je kako je u Srpskoj nekada živjelo 200 000 Hrvata, a danas ih je ostalo samo 12 000. Moramo se zapitati: da li se osoba koja tako bezobzirno laže uopšte može nazvati vjernikom?


No, pravi “politički šamar” gospođa Kolinda nije udarila Miloradu Dodiku prilikom posjete Banjoluci, nego tek sutradan. Protokolom je najavljeno da gospođa Kolinda dolazi u trodnevnu posjetu Sarajevu, Mostaru i Banjoluci. I zadnjeg dana doznajemo frapantan podatak prema kom hrvatska predsjednica u BiH-i namjerava ostati još jedan dan, a kako bi prisustvovala proslavi jednog jubileja – 20 godina od “oslobađanja” Jajca i provođenja vojne Operacije Maestral.

Za one neupućene treba istaći kako Operacija Maestral predstavlja produžetak zlikovačke Operacije Oluja, te segment međunarodne Operacije Namjerna sila, kakve Srbi ukupno doživljavaju kao udruženi zločinački poduhvat protiv Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Podsjetiću da su ove vojne akcije rezultirale ukupnim progonom oko 350 000 Srba sa svojih vjekovnih ognjišta, hiljadama ubijenih i ranjenih, nezapamćenom pljačkom i razaranjem. Možemo pretpostaviti kako je proslavljanje ovog zločina i bio prvobitni motiv posjete predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, dok je ostatak trodnevnog „paradiranja“ Bosnom i Hercegovinom poslužilo samo da se prikriju stvarni razlozi posjete.

Znači, svega dan nakon „prijateljske posjete Republici Srpskoj gospođa Kolinda izjavljuje: „A činjenice govore kako se u Hrvatskoj i BiH vodio krvavi rat koji je uzrokovala Miloševićeva velikosrpska politika. Činjenice govore kako je u Srebrenici počinjen najveći zločin nakon Drugog svjetskog rata u Evropi. I činjenice govore kako su vojne operacije u Hrvatskoj i BiH u ljeto 1995. godine spriječile još veće zločine na ovim prostorima te stvorile preduvjete za završetak rata i postizanje toliko željenog mira. Kako u Hrvatskoj, tako i u BiH.”. Proizilazi hrvatsko-muslimanske udružene snage počinile zločin kako bi preduprijedile nekakav imaginarni/nepostojeći srpski zločin.


Potom slijedi pokušaj naknadnog “legalizovanja” zločina. Grabar-Kitarović reče kako je “jasno da je Operacija Maestral bila potpuno legitimna jer je temeljena na međudržavnom sporazumu Tuđman-Izetbegović, potpisanom u Splitu (Splitska deklaracija o sprovođenju Vašingtonskog sporazuma). Treba znati da je ova vojna operacija zahvatila opštine Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Kluč, Donji Vakuf/Srbobran, Sanski Most, Mrkonjić Grad, te Vozuću, dijelove bihaćke opštine i brojna druga srpska naselja. Preko 100 000 Srba protjerano je sa svojih imanja, hiljade su pobijene, ranjene ili zatočene, a njihova imovina je opljačkana i uništena.  

No, jednu činjenicu nikako ne smijemo zaboraviti, a to je da su ovi vojnu akciju izvele regularne snage hrvatske vojske, HVO i ABiH-e. Hrvatska predsjednica i vrhovni komandant oružanih snaga došla je u BiH-u da proslavi agresiju kakvu je ta država nesporno počinila na štetu Srpske i BiH-e time što je svoje trupe uputila da vojno intervenišu na prostoru druge suverene države. I, pri tom, još govori o nekakvoj “velikosrpskoj agresiji”!

Kao pripadnik specijalne policije Republike Srpske svjedok sam(!) zločinačke Operacije Maestral. U sve i jednu gore navedenu opštinu ušli smo prvi i zatvarali najteže pravce napada, a izlazili posljednji i to kad bi nas već odsjekli, opkolili. Naš zadatak bio je da zaštitimo gole živote srpske nejači i isti je realizovan – preko 100 000 Srba je preživjelo! Moj odred je platio stravičnu cijenu obzirom da je preko 60 odsto specijalaca izginulo ili izranjavano (nezapamćeno u odnosu na specijalne jedinice), ali je to prihvatljivo obzirom na broj spasenih sunarodnjaka.

Elem, ne treba zaboraviti da bi obim srpskog stradanja bio mnogo veći da su zločinci uspjeli do kraja realizovati svoj naum. Jednostavno ću podsjetiti kako su Banja Luka i Prijedor bili glavni ciljevi neprijateljskog napada. Samo nadljudskim naporima naših boraca to je spriječeno. Doduše, neki kažu kako je Bil Klinton spasio banjolučku i prijedorsku regiju, no, lično sam učestvovao u borbama odsudne odbrane i znam da su rezultilare porazom neprijatelja.


NEIZREČENA PODRŠKA HRVATSKOM ENTITETU

U daljem moram se referirati i na ono neizrečeno na sastanku Dodik – Grabar Kitarović. Indikativno je da se dvoje najgorljivijih zagovornika trećeg entiteta u BiH-i (onog hrvatskog) nisu ni dotakli svoje omiljene teme. Bar prema medijskim saopštenjima, a ko bi ga znao o čemu su pričali nasamo.

Nebrojeno puta sam pisao o tome, ali ću još jednom ponoviti. Nije mi teško. Hrvati su tokom rata u BiH-i uspostavili svoj državotvorni entitet – Herceg Bosnu. No, Vašingtonskim sporazumom su se dobrovoljno odrekli dijela državotvornosti pristajući da uđu u muslimansko-hrvatsku federaciju, današnju Federaciju BiH-e. Postavlja se jednostavno pitanje: zbog čega su to učinili?

Treba znati da je te 1994. godine započeto pripremanje “konačnog rješenja” srpskog pitanja na prostoru Hrvatske i BiH-e. Sve te operacije Oluja, Namjerna sila, Maestral i ino planirane su još ’94. godine, tako da je hrvatsko-bošnjačko “pomirenje” bilo u funkciji pripremanja zločina nad 350 000 Srba, zločina nezapamćenog u novijoj istoriji! Dakle, bosanski Hrvati odrekli su se svog državotvornog entiteta zarad realizacije budućih zločina nad našim narodom. Prema franačkim zapisima iz 822. godine “Srbi su silan narod nastanjen na prostoru rimske provincije Dalmacije. Nakon 1 200 godina bitisanja tamo danas Srba nema! To je rezultat zbog kojeg su se bosanski Hrvati odrekli državotvornog entiteta.


Istovremeno treba istaći kako su Srbi vijekovima opstajali na prostoru Krajine, te podnijeli sve surovosti života između dvije najveće imperije tog doba (osmanske i habzburške). Danas ih na tim prostorima bukvalno nema! I zbog takvog ishoda su se hrvati odrekli državotvornosti. To su činjenice!

Međutim, danas se javljaju vrli srpski “zaštitnici” poput Milorada Dodika tražeći za Hrvate vraćanje onoga čega su se dobrovoljno odrekli. I to odrekli u funkciji budućeg zločinaštva nad srpskim narodom. Žalosno! No, mnogo žalosnije je da najviši srpski zvaničnici poput Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića uporno ćute na ovakvo Dodikovo ponašanje. Srbija je naša matica, Nikolić i Vučić su najviši funkcioneri naše matične države i moramo ih zapitati: zbog čega ćute? Da li se time više politikantski dodvoravaju Dodiku ili “braći” Hrvatima? Da li su njih dvojica srpske političke vođe ili tek puke dodvorice?

Na kraju, želim inicirati jednu medijsku akciju u kakvoj će novinari “natjerati” Nikolića i Vučića da se izjasne po pitanju trećeg entiteta u BiH-i. kako najviši zvaničnici države garanta Dejtonskog mirovnog sporazuma imaju pravo i obavezu da se izjasne o tako važnom političkom pitanju. Obzirom da to izbjegavaju, moraćemo ih natjerati! No, to pitanje treba koncipirati malčice drugačije nego što to čini Milorad Dodik.

Treba biti koncizan: Hrvati u BiH-i su se svojevremeno odrekli svog državotvornog entiteta zarad stravičnog zločina protiv našeg naroda, pa je upitno da li su baš Srbi kategorija koja im treba vraćati to čega su se odrekli!? Uostalom, hajde da po tom pitanju organizujemo referendum. Po meni, od Nikolića i Vučića dovoljno bi bilo da Dodiku sugerišu da po pitanju srpske podrške uvođenja hrvatskog entiteta u BiH-i organizuje referendum. Da kod građana plastično provjeri ima li podršku za svoje “ideje”! Rezultat tog referenduma Dodik unaprijed zna i upravo zbog toga podršku Hrvatima nikada ne pominje u tom kontekstu.