недеља, 28. фебруар 2016.

PODRŠKA NJEGOŠU TOMIĆU


Višegrađanin Njegoš Tomić danas ulazi u 12. dan štrajka glađu i time u vrlo opasnu zonu ugrožavanja sopstvenog života i zdravlja.

Ovim tekstom želim uputiti iskrenu podršku Njegošu Tomiću, mojoj Prijedorčanki Danijeli Sedlar i drugim osobama koje u parku Mladen Stojanović izražavaju protest i traže zagarantovana prava. U julu prošle godine 10 dana sam štrajkovao glađu ispred objekta CJB Prijedor i dobro mi je poznato kroz kakve fizičke i psihičke patnje prolaze ova lica. Napominjem da organizam bez većih problema može podnijeti nekih 7-8 dana uzdržavanja od hrane, no, nakon toga opasnom brzinom počinje crpiti unutrašnje zalihe energije i započinje proces razaranja organizma do vrlo opasnog nivoa. Mlađani Njegoš već je ušao u fazu kritičnog ugrožavanja života i zdravlja i to je ono šta me zabrinjava kao čovjeka i kao humanistu. Nemamo mi mladih i čestitih ljudi „na bacanje“ da bi olako prelazili preko njihovih samougrožavanja, a posebno kada to čine za opšte dobro. Podsjetiću da Njegoš i Danijela ne protestvuju samo zbog vlastite situacije, nego istovremeno traže i sistemsku zaštitu populacije kojoj pripadaju – porodice poginulih boraca.

Želim apostrofirati kako ovaj protest vrlo jasno ukazuje do kako niskog nivoa svijesti je došlo naše društvo. Mediji pod kontrolom Režima prije nekoliko dana bombastično su objavili kako je Njegoš dobio sredstva u iznosu od nekih pet hiljada maraka u svrhu samozapošljavanja. Jednim krajnje nekarakternim gestom pokušali su diskreditovati ovog mladog i po svemu sudeći čestitog čovjeka. U biti pokazali su samo koliko su Režim i poltronski mediji bolesni, nehumani i bezosjećajni. No, kod jednog broja naših građana uspjeli su pobuditi negativne emocije i o tome svjedoče komentari istih. Pitam: šta čovjek može započeti sa tričavih pet hiljada maraka? Kvalitetno obezbjediti egzistenciju za četveročlanu porodicu? Žalosno!

Zanimljivo je da mediji ne pominju slučaj protesta Đure Čekića, člana SNSD-a, od prije  nekoliko godina. Ovaj član Partije protestvovao je zbog toga što mu stranka nije obezbjedila posao, a to mu je obećano. Potom je tražio i DOBIO pomoć u iznosu od 10 000 maraka (dvostruko više od Njogoša!). Njegoš ne može dobiti pomoć ili posao jer se drznuo da kritikuje naše samoprozvane mesije i velmože. Žalosno!


Ovde ću se zaustaviti iz jednostavnog razloga što ne želim protest ovih mladih ljudi pretvoriti u političko agitovanje. Prosto, izražavam iskrenu podršku onome šta čine! Pri tom, pozvao bih Njegoša da prihvati medicinsku pomoć, pa čak i da prekine sa daljim ugrožavanjem zdravlja. Njegov otac je postradao u borbi za očuvanje našeg naroda i to je sasvim dovoljna žrtva koju je ta porodica podnijela. Mladi Njegoš treba svojoj djeci, da u njihovoj porodici ne bi još jedna generacija stasavala u uslovima u kojima je on stasao. Njegov život je dragocjen i sa tim se ne bi trebao poigravati!