ponedjeljak, 29. veljače 2016.

PORUKA GENERALU MILOMIRU SAVČIĆU: NIJE SRPSKI ĆUTATI!



Vlasti Republike Srpske godinama protivzakonito i krajnje brutalno gaze prava boračke populacije. Na red su došli u srpski policajci!


Pišem ovaj tekst, a znam da će mi se „obiti o glavu“ kao i mnogi prethodni. No, Boračka organizacija, Savez Sindikata i sve te „dušebrižničke organizacije“ prosto ćute i okreću glavu od pravnog nasilja nad svojim članstvom. Ja tako ne mogu. Nije srpski ćutati!

Posljednjih mjeseci mediji revnosno prenose kako MUP Republike Srpske namjerava podmladiti sopstvene strukture, kako namjerava zaposliti oko 500 mladih policajaca. Naoko odlična i svrsishodna aktivnost naših vlasti. Ipak, samo naoko! Niko ne govori o planu vlasti da  tokom tekuće godine penzioniše čak 700 aktivnih policajaca, a kako je krenulo – najvjerojatnije i mnogo više. Isto tako niko ne govori da se penzionisanje vrši uz grubo kršenje prava, te da se u 100 odstotnom obimu odnosi na ratne pripadnike policije. Policajci, koji su najljepše godine svoje mladosti proveli u odbrani Srpske, danas doživljavaju da se njihova borba koristi za kršenje prava kakva im garantuju ustav, međunarodno pravo i zakoni. Nakad nezamislivo, a danas realnost!

Elem, krenimo redom. Do prošle godine u Srpskoj je važio zakon prema kom policajci nisu mogli biti penzionisani prije navršenih 55 života, a bez obzira na dužinu radnog staža. Aktuelna vlast je iz samo njima znanih razloga donijela takav zakon. Tako su naši policajci, poznavajući i poštujući zakon, ulazili u kredite, slali djecu na školovanje, pa i po potrebi sebe doškolovavali, te započinjali razno-razne egzistencijalne projekte kakve im je život nametao. Računali su kako će do penzionisanja zatvoriti finansijske konstrukcije. Međutim, posljednje zakonske izmjene ukidaju dobnu granicu i dužinu staža pozicioniraju kao primarni odnov penzionisanja. To je bio početak perfidne akcije kršenja zagarantovanih prava.

Sljedeće na šta su policajci Srpske računali jeste činjenica da im posebni-ratni staž nikada nije bio uplaćen. Načelno, radnik se na taj staž mogao pozvati ukoliko je želio penzionisanje, ali to nije uračunavano u obračunsku masu. Mnogi su se tog staža čak odrekli obzirom da bio nije uplaćen, a upravo ministarstvo je sačinilo unificirane obrasce izjava odricanja. Na taj način MUP je nešto uštedio umanjivanjem prava naknada po osnovu dužine penzionog staža. Sa druge strane, policajci su računali da je pitanje posebnog-ratnog staža adaktirano. Danas doznaju kako su se grdno prevarili!

Posljednjih mjeseci zaposleni u MUP-u već su navikli da učestalo dolaze spiskovi radnika koji ispunjavaju uslove za penzionisanje. Većina obuhvaćenih ovom mjerom ukazivala je na nezakonitosti i nepravilnosti postupka, a ponajviše u domenu posebnog staža. No, naše vlasti su shvatile kako ovakvim mjerama neće postići zacrtane ciljeve, tako da počinju primjenjivati nekakve odluke i tumačenja kakva nemaju mnogo veze ni sa zdravim razumom, a kamoli sa pravom. Iako su u bukvalno stotinama slučajeva prihvatile da se radnici mogu izjavama odreći posebnog staža, proveli o tome upravne postupke i donijeli adekvatna rješenja, odjednom naše vlasti donose odluku da se zaposleni ne mogu odreći ratnog staža. I taj staž odjednom radnicima obračunavaju iako nikada nije uplaćen i obračunavan u domenu prava na naknade, iako nije obavezan (!).  

Sa pravnog stanovišta ponašanje vlasti je gotovo neshvatljivo. Zamislite, stečeno pravo prevode u obavezu. Takvo ponašanje zabranjeno je našim ustavom i implementiranim međunarodnim konvencijama, ali problem je u tome što se ovde pravo ionako ne poštuje. Ministarstvo danonoćno sačinjava spiskove radnika za penzionisanje, a o kom broju je tačno riječ teško je i naslutiti. Uglavnom, zasigurno možemo govoriti o mnogo većem broju od prvobitno ukalkulisanih 700 radnika. Pri tom, MUP RS za utvrđivanje osnovanosti postupka ne koristi podatke Fonda PIO, nego svoja proizvoljna i nezakonita tumačenja i kvazičinjenice.

Sad, zapitajmo se kakve refleksije proizvodi opisano ponašanje vlasti. Naši borci-policajci sopstveno učešće u ratu doživljavaju kao svojevrsnu kaznu, kao „osnov“ za kršenje njihovih prava. Niti jedan jedini borac nije stupio u rat radi stvaranja društva koje će kršiti njegova prava, a to se ovde nedvosmisleno događa. Naši policajci su patriote i to su posljednjih dvije i po decenije nebrojeno puta nedvosmisleno dokazali. Možemo samo zamisliti kako doživljavaju ovakav atak vlasti!

Pogledajmo i kako će se opisano ponašanje Režima reflektovati na planu socijalnih i egzistencijalnih dimenzija. Naš policajac je opterećen kreditima, hranilac je porodice, a i sa dosadašnjim primanjima tavorio je u strašnim egzistencijalnim problemima. Sad će njegova primanja bukvalno preko noći sa 1 000 pasti na 400 maraka. Tim iznosom neće moći podmiriti ni kreditne obaveze, a o drugim aspektima života da i ne govorimo. Možemo slobodnu reći da ovakvim postupcima borce pretvaramo u sirotinju, u socijalne slučajeve. Pitam: zbog čega? Samo zato što su se borili za Republiku Srpsku i srpski narod! Žalosno!


Bolji poznavaoci prilika znaju da MUP RS konstantno krši prava i propise u domenu naknada. Tako mjesecima kasne ili uopšte ne uplaćuju naknade prevoza, jubilarnih plata i ino. Sve češće zaposleni tužavaju ministarstvo i na taj način ostvaruju prava. Radnici prilikom penzionisanja imaju pravo na otpremninu u iznosu od šest plata, ali se ni ova obaveza ne poštuje. Praksa je da policajca „šutnu“ na ulicu i ostave bez ikakve egzistencijalne sigurnosti. Već  danas sa sigurnošću može se reći da će penzionisani policajci zahvaćeni ovom „mjerom“ vlade otpremnine dobiti samo ukoliko tuže poslodavca.

No, najžalosnije je što ovo nije prvi brutalan napad ove vlasti na boračku populaciju Srpske. Podsjetiću da je Srpska svojevremeno donijela zakon u kom je najniža penzija borca prve kategorije bila zagarantovana na iznos od blizu 500 maraka. Time su borci bili prosto stimulisani na penzionisanje i na hiljade njih su takvo pravo iskoristili. I onda vlast mijenja zakon tako da penzije boraca bukvalno polovi, ili umanjuje čak na iznose manje od polovine zagarantovane penzije. Hiljade boraca teško je oštećeno ovakvim ponašanjem vlasti, no, podsjetiću kako je i ovde činjeno teško kršenje stečenih prava. Konkretno, u Srpskoj (i u BiH-i) je zabranjena retroaktivna primjena prava. Novim zakonom ne mogu se oduzimati  prava stečena na osnovu prethodnog zakona i to ponovo garantuju ustav i međunarodne konvencije. Problem je samo što za naše vlasti ustav i pravo ne važe!

Na kraju moram i sebe i javnost zapitati: kakve refleksije po društvo može proizvesti ovaj posljednji udar vlasti na boračku populaciju? Racijum ukazuje kako je očekivati ozbiljan društveni bunt, dok iskustvo implicira da će i ova ujdurma proći neprimjetno. Kako god, prvi čiju reakciju očekujem jeste predsjednik Boračke organizacije Milomir Savčić. Njemu poručujem: Generale nije srpski ćutati!