среда, 20. април 2016.

BOLNA ISTINA O SRPSKIM „(KONTRA)REVOLUCIJAMA“


Bliži se mjesec maj i dugo najavljivana „obojena revolucija“ u Republici Srpskoj. Time se bliži i Dodikova „kontrarevolucija“. Šta se stvarno dešava?


Posljednjih dvije godine predsjednik Milorad Dodik, ministar Dragan Lukač i sva sila unajmljenih „glasnogovornika“ prosto sluđuju vaskoliki srpski narod i građane Republike Srpske „teorijama“ o realizaciji obojene revolucije u režiji domaćih izdajnika i stranih srbomrzaca. No, suštinski problem ovih „teoretičara zavjera“ leži na činjenici da su mnogo puta najavljivali datume početka „revolucija“, a pokazalo se da su njihove procjene bile krajnje neutemeljene. Prosto, „revolucije“ su izostale!

Da ne bi ponovo omanuli naši „veliki zaštitnici“ pobrinuli su se planiranjem svojevrsne „kontrarevolucije“. Znači, ovoga puta imaćemo građane na ulicama i javno prezentovanje „otpora“ (ili bolje reći „Otpora“), a ponajmanje je bitno da li je riječ o revolucionarima ili kontrarevolucionarima. Sa aspekta fenomena „obojenih revolucija“ (inače!) važno je građane izvesti na ulice i proizvesti krizu, a „istina“ će ionako biti modelirana od strane aktera krize, medija i ponajviše od strane „unajmljenih analitičara“.

Da obojene revolucije ne počivaju na stvarnoj istini, nego na instrumentalizovanim manipulacijama ponajbolje znaju upravo današnji „kontrarevolucionari“ predsjednik i ministar policije. Upravo su Milorad Dodik i Dragan Lukač bili ključni operativci prve ikada izvedene obojene revolucije. Pogađate, govorim o državnom udaru iz septembra 1997. godine kao prvoj u svijetu izvedenoj obojenoj revoluciji.

Obzirom na tadašnje revolucionarno iskustvo današnji „kontrarevolucionari“ Dodik i Lukač odlično znaju da za izvođenje takvih poduhvata odobrenje lično daje predsjednik Sjedinjenih Država. Takva odobrenja su nužna zbog činjenice da su SAD ključni akter opisanih prevrata, da u tome direktno učestvuju brojni konvencionalni i nekonvencionalni američki subjekti, da realizacija takvih projekata podrazumijeva  finansiranje i ino. Primjera radi, Petooktobarska ili „Žuta revolucija“ u Srbiji koštala je američke poreske obveznike oko 41 milion dolara. Bil Klinton jeste odobrio i prvu (banjolučku) i drugu (beogradsku) obojenu revoluciju, međutim, to je učinio iz čisto pragmatičnih razloga i ono šta se objektivno događalo nema ama baš nikakve veze sa javnoprezentovanom „istinom“.

Klinton je izvođenje „srpske revolucije“ te 1997. godine odobrio sa ciljem ostvarivanja ratnih planova u mirnodopskim uslovima. Konkretno, trebalo je do kraja okupirati BiH, a posebice Srpsku, kao esencijalnu pretpostavku budućeg i tada već projektovanog zločina protiv srpskog naroda – agresije na SRJ. Da bi u tome uspio trebalo je stvarnu krizu kanalisati kao unutarsrpski sukob (virtuelni) i slabljenje Srpske, te pozicioniranje marionetskog režima na čelu sa današnjim „kontrarevolucionarom“ Dodikom.

Dakle, istine radi treba znati da je do krize te 1997. godine došlo zbog teškog kršenja mirovnog sporazuma od strane Klintona i Alije Izetbegovića. Njih dvojicu nije interesovalo kreiranje BiH kao funkcionalne države, nego su jedino bili posvećeni uspostavljanjem dominacije nad srpskim i hrvatskim življem i teritorijom. Klintonu je to trebalo, kako rekoh, zarad buduće agresije, dok je Izetbegović u tim trenucima nastojao provesti u djelo njegov višedecenijski projekat – staranje prve „Islamske države“ na evropskom tlu. Zato što BiH ni u dugoročnoj perspektivi neće postati funkcionalna država ponajviše su krivi Klinton, Izetbegovići senior i junior, te naši „(kontra)revolucionari“. To kako je tadašnja kriza prezentovana globalnoj javnosti, kao unutarsrpski sukob oko kriminalizacije vlasti, nema veze sa zdravim razumom, a ponajmanje sa istinom. No, to su „obojene revolucije“!

Da bi shvatili opasnosti kakvima smo danas izloženi moramo doznati istinu iz te famozne 1997. godine. Zato ovih dana na svom blogu (Borislav Radovanovic Blog) i nekoliko istinoljubivih sajtova objavljujem feljton osnovnog naslova „Bitka za Radovana“. U prva dva teksta objašnjavam stvarnu pozadinu tadašnjih dešavanja, te ekskluzivno iznosim niz podataka i opservacija događaja do danas javnosti potpuno nepoznatih.

Da bi shvatili današnje (kontra)revolucije i opasnosti kakve nam prijete moramo uobziriti kontinuitet američke geopolitike. Bil Klinton je stvorio te famozne „otporaše“ čije usluge je njegov nasljednik Barak Obama nesebično koristio u proizvođenju niza „revolucija“ i „proljeća“, preko kojih je uspio proizvesti tešku destabilizaciju i haos globalnih razmjera. Zatim, Klinton je 90-ih stvorio to „zapadnobalkansko islamističko jezgro“ kao izvorište evropskog radikalnog islamizma, kakvim danas Obama razara Evropsku uniju. Elem, naš ključni problem jeste što se danas koplja ponovo lome upravo preko naših leđa.

Polako dolazim do pitanja: zbog čega će „majska revolucija“ biti realizovana nakon dvogodišnjeg teškog iščekivanja? Pa bilo to i u septembru (ove godine svakako!). U tekstu naslova „Otvoreno pismo predsjedniku Tomislavu Nikoliću“ objasnio sam kako Sjedinjene Države i NATO jastrebovi trenutno provode projekat „očuvanja zapadnobalkanskog islamističkog jezgra“. To konkretno znači da institucije svih eksjugoslavenskih državica provode jednu naoko suludu politiku: vraćaju džihadiste iz Sirije i Iraka na ovaj naš ionako uzavreo prostor.

Upravo B-H državne institucije prednjače u procesu povratka nekoliko stotina džihadista kao da će to donijeti „mir i stabilnost“. Institucije ionako nisu sposobne kontrolisati ovdašnju iznimno jaku i odlično organizovanu radikalno-islamističku zajednicu, a istu pojačavaju najekstremnijim povratnicima iz Gvantanama i sa Bliskog Istoka. Pri tom, posebno je indikativan način na koji institucije to čine – javnim pozivima upućenim fanaticima! Tužilaštvo i Sud BiH za ove planetarno opasne pojedince i grupe uspostavljaju posebno privilegovanu „pravnu praksu“. Zakon propisuje zatvorsku kaznu od najmanje tri godine, a sud i tužilaštvo u svim slučajevima nalaze nekakve čudne „olakšavajuće okolnosti“ i izriču tri puta manju kaznu od one minimalno zaprijećene – svega GODINU! Pri tom, treba apostrofirati činjenicu da je do danas procesuirano manje od 10 odsto „ratnika povratnika“, odnosno da gro njih slobodno realizuje dobijene zadatke.

Ovde dolazimo do sljedećeg paradoksa naše svakodnevice. Naš „prvi revolucionar“ Dodik organizuje referendum protiv državnog suda u tužilaštva. Ponašanje ovih pravosudnih institucija spram džihadista dolazi mu kao „kec na desetku“ i u odnosu na srpski narod i prema međunarodnoj zajednici. No, Dodik i sva sila njegovih dobro plaćenih „analitičara“ taj problem nikako da „uoče“. O tome ne progovaraju ni jednu jedinu riječ. Naoko nelogično, zar ne? Suštu istina o njihovom takvom ponašanju prednje sam jasno izrekao – znaju da je u pitanju američki projekat i njihovo je samo da u tome figuriraju kao i do sada. U stvari, konkretan zadatak je PONOVO odvući pažnju naroda na sekundarne probleme, kanalisati krizu protiv sopstvenog naroda i bespogovorno saučestvovati u već projektovanom zločinu.

Moramo znati da američki homogeni prilično racionalno razmišljaju. Ukoliko zapadnobalkanski džihadisti ostanu na Bliskom Istoku rizikuju da izginu. Zarad spasavanja žive glave postoji mogućnost da se razbježe u desetak država, ali u svakom slučaju postaju „neupotrebljivi“ američkim planerima budućih krvoprolića. Zbog toga je naložen jedinstven projekat povratka ekstremista na ovaj naš prostor i „očuvanja zapadnobalkanskog islamističkog jezgra“. Amerikanci imaju vrlo jasne planove kako upotrijebiti i ovih 900 povratnika i nekoliko desetina hiljada njihovih sljedbenika, a po svemu sudeći cilj je ponovo teško destabilizovati Balkan kao svojevrstan uvod u eskalaciju novog svjetskog rata.

Elem, kako čovječanstvo ne bi prepoznalo „američke prste“ u budućoj kataklizmi, kako ne bi shvatilo pripremljene manipulacije i (to najmanje) pokušalo otkloniti opasnost – potrebno je još jednom žrtvovati Srbe i Republiku Srpsku. Po identičnoj matrici „revolucije“ iz 1997. godine treba izazvati međusrpske konflikte i haos, na kakve će se kasnije „nakačiti“ Bošnjaci, da bi konačno „stvar u ruke“ uzeli islamisti. Ono od čega najviše trebamo strahovati jeste realizacija pogroma sličnog onom na Kosmetu 2004. godine, samo mnogo većih razmjera i kakav će se sa teritorije Srpske preliti na Sandžak, Kosovo i Makedoniju.

Pitate se zašto Amerikanscima treba jedan takav „scenarij“? Odgovor je vrlo prost: zarad buduće intervencije „hrišćanske kolalicije“ (SAD, Rusija i EU)  protiv pohoda „svetih ratnika“ na Evropu. U takav sukob će se nedvosmisleno uključitio nedavno formirana „Islamska vojna koalicija“ ili „vojska islama“ i eto američkog željenog cilja – svjetskog rata i budućeg genocida nad muslimanima. Barak Obama i njegov nasljednik dovršiće projekat koji je započeo Bil Klinton. U stvari Hilari Klinton će napokon realizovati projekat kakav je prije više od dvije decenije lično započela.

Mnogi se pitaju kako je moguće da je državni tužilac Goran Salihović nekoliko velikih krivičnih predmeta doveo do neminovnog hapšenja Milorada Dodika, a mjesecima ga ne zove čak ni na informativni razgovor. Odgovor je i ovde vrlo prost: glavni tužilac, baš kao i u slučajevima boraca Islamske države, provodi vrlo jasne američke naloge. Klintonovima je Milorad Dodik potreban da ovde organizuje još jednu „(kontra)revoluciju“, a nakon toga biće prepušten „sudbini“ i Salihoviću. Elem, najmanje sam zabrinut za sudbinu Milorada Dodika, a mnogo više za budućnost nas „običnih smrtnika“.