субота, 2. април 2016.

OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU TOMISLAVU NIKOLIĆU

Čitajte slobodarske srpske sajtove CEOPOM-ISTINA na:http://www.ceopom-istina.rs/  i "Centar akademske reči Šabac (CARSA) na: http://www.carsa.rs/ 




Uvaženi gospodine Predsjedniče,
obraćam Vam se u trenucima iznimne opasnosti po srpski i druge eksjugoslavenske narode, a u cilju Vašeg animiranja u pravcu izbjegavanja tragičnih sukoba, krvoprolića i projektovanog haosa.

Obzirom da niste direktno involvirani u izborne procese Srbije i Srpske smatram da aktuelna događanja možete mnogo jasnije sagledati od predsjednika Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Gospoda Vučić i Dodik maksimalno su posvećeni izbornim rezultatima i bojim se da nisu dovoljno svjesni činjenice da time direktno generišu ozbiljne podjele i čak konfrontacije unutar srpskog etničkog bića. Ponajmanje su svjesni  da to čine u trenucima sve izvjesnije eskalacije Trećeg svjetskog rata.

Da bih svoje obraćanje svrsishodno i argumentovano potkrijepio moram aktuelna dešavanja proanalizirati kroz različite izvore opasnosti, od onih regionalnih do geopolitičkih. No, prethodno se moram osvrnuti na presude izrečene gospodi Karadžiću i Šešelju. Ove presude naoko djeluju iracionalno, ali ako ih posmatramo kroz funkciju generisanja destabilizacije i projektovanja sukoba onda dobijaju sasvim jasan smisao.

Ipak, kao mnogo  važniji izvor opasnosti identifikujem masovan povratak naših „boraca džihada“ sa prostora Bliskog Istoka. Po tvrdnjama institucija na prostor Srbije (računajući i KiM), Bosne i Hercegovine i Makedonije već se vratilo oko 300 džihadista, a sa 600 njihovih „saboraca“ se pregovara oko povratka. Nadam se da su Vas nadležne službe upozorile (zabrinjavajuće je ako nisu!) da ovaj proces prati sporost u procesuiranju, neadekvatno sankcionisanje i ukupno pogodovanje „psima rata“ i teroristima, a šta je krajnje nedopustivo. Nije nikakva tajna da su pravosudne, a dijelom i bezbjednosne, strukture svih zapadnobalkanskih društava pod čvrstom kontrolom centara moći Zapada i, ujedno, generatora novog svjetskog rata. Bojim se da su naše institucije upregnute u projekat kakav načelno nazivam „očuvanje zapadnobalkanskog islamističkog jezgra“.

Gospodine Predsjedniče, prilično argumentovano cijenim da je „projekat Islamske države“ u fazi okončanja upotrebne vrijednosti (funkcije), te da se već naziru naznake novog projekta – daleko opasnijeg i šireg (globalnih razmjera). Zapadnobalkansko islamističko jezgro važno je očuvati i sa aspekta dalje radikalizacije odnosa na relaciji islam – hrišćanstvo, ali i zbog konkretnih dejstava na našim prostorima kakva treba da proizvedu svjetski rat. Svjedoci smo kako od prvih mudžahedina u našem odbrambenom ratu, preko al Kaide, do Islamske države djeluju identični akteri i po ciljno odabranim matricama, a da se mijenjaju jedino forme kroz kakve centri moći jedne te iste subjekte predstavljaju naivnom čovječanstvu. Uz to Sjedinjene Države na ovaj prostor vraćaju i zatočenike vojnog logora Gvantanamo kao dodatni faktor destabilizacije.

Kako rekoh Islamska država je pred „slomom“, šta u daljem znači da se stotine naših džihadista nalaze u poziciji smrtnog stradanja ili bježanja u druge zemlje. Ukoliko stradaju ili se razbježe postaju neupotrebljivi kreatorima novih sukoba i to je primarno opredjeljenje zbog čega ih vraćaju na naše prostore. Prosto da ih sačuvaju! Elem, ovih dana stvara se muslimanska vojna alijansa pod nazivom „Islamska vojna koalicija“ i to je upravo ta nova forma u kakvoj će ovi fanatici biti upotrijebljeni, odnosno za kakvu ih centri moći nastoje sačuvati.

Osnivači ove alijanse tvrde kako to čine zarad „borbe protiv terorizma“ i time automatizmom ukazuju na manipulativna i neiskrena opredjeljenja. Protiv koga će se „boriti“ ova alijansa? Protiv terorističkih organizacija ili oružanih formacija kakve su prethodno stvorili, finansirali, instrumentalizovali i ino!? Formiranje vojnog saveza od čak 34 države protiv Islamske države, formacije u ozbiljnom rasulu, krajnje je besmisleno i prosto ukazuje da ovde postoje sasvim druge namjere i planovi. Sam naziv dovoljno govori – formira se „islamska vojska“! Možemo slobodno zaključiti kako se ovde identifikuje jedan od aktera budućeg svjetskog rata, a šta nas navodi na jednostavno pitanje – ko je drugi akter?

U identifikovanju drugog aktera rata dovoljno je da pogledamo šta Evropa trpi samo u zadnjih godinu i duže. Stravični teroristički napadi, ma šta mi govorili ili htjeli, imaju za cilj homogenizovati hrišćansku Evropu protiv islama i to se svakodnevno dokazuje ili materijalizuje. Odavno ukazujem kako centri moći Sjedinjenih Država nastoje pridobiti Rusiju kao partnera ili saveznika u borbi protiv islama i u tome su već djelimično uspjeli. No, ono šta pretpostavljam da će se dogoditi u skoroj budućnosti rezultiraće čvrstom alijansom Amerike, Evrope i Rusije, a sve se svodi na pitanje:

Kako proizvesti Treći svjetski rat?

Uvaženi gospodine predsjedniče, ovo pitanja nas upravo vraća na prethodno pomenuti projekat povratka „udarne pesnice“ džihada sa Bliskog Istoka na Zapadni Balkan. Stopostotno sam siguran da će scenarij proizvođenja Trećeg svjetskog rata ići kako Vam ovde navodim. Republika Srpska nije kapacitirana da primi iole ozbiljniji napad islamista, odnosno da se adekvatno suprotstavi širokom napadu na više ugroženih lokaliteta. Preko decenije traje projekat „opkoljavanja“ Srpske formiranjem vehabističkih oružanih grupa unutar i oko Republike Srpske. Već tu postoji organizacija kakvoj se mi objektivno nismo sposobni oduprijeti ni nekoliko dana, a posebno je pitanje: od koga možemo očekivati pomoć i kada? Kad na čelo vehabita pozicioniramo džihadlije povratnike iz Sirije i Iraka, kakvima je proizvođenje haosa i krvoprolića tek „rutina“, dolazimo do situacije nad kakvom bi se trebalo ozbiljno zabrinuti.

Javljam Vam se iz Prijedora, dakle, sa krajnjeg zapada Srpske gdje upravo očekujem da će doći do prvog projektovanog haosa. Stanovnici Pariza ili Brisela ne bježe nakon terorističkih napada jer naprosto nemaju naša iskustva. Situaciju u kakvoj bi vehabije na više lokaliteta zapalile kuće, zapucale i zavriskale ratne pokliče, a posebno uz izostanak adekvatnog otpora, moramo tumačiti i kroz masovno bježanje nekoliko stotina hiljada Srba kakvo bi zasigurno uslijedilo. Sasvim dovoljno poznajem institucionalnu kapacitiranost Republike Srpske, baš kao i izvore opasnosti u domenu islamističkog radikalizma, da argumentovano mogu ustvrditi kako nismo sposobni odbraniti prijedorsku regiju u slučaju iole ozbiljnijeg napada. Ukoliko islamisti istovremeno ili u kratkom roku napadnu i Zvornik, Višegrad i Foču jedino šta objektivno možemo očekivati jeste masovna bježanija stanovništa.

Jedan takav široki napad, gospodine predsjedniče, automatizmom bi se reflektovao na prostor Sandžaka, te na jug Srbije i uvijek ključalo Kosovo. U daljem sasvim utemeljeno možemo očekivati ozbiljnu destabilizaciju Makedonije, pa i kompletnog regiona. No, ovde se moramo zapitati: šta bi jedna takva destabilizacija zapadnobalkanskog područja proizvela na planu geopolitičkih dešavanja? Vidite, već prenapetoj Evropi u ovom trenutku potrebne su snimke i fotografije masovnih zbjegova, zapaljenih naselja, ratnih pokliča i uopšte haosa na njenim južnim granicama kako bi se usmjerila prema „neprijatelju“ koji je tako nešto prouzrokovao. Cilj svega ovoga i jeste animiranje Evrope i Rusije protiv generatora haosa, samo što to neće biti protiv Sjedinjenih Država kao stvarnog generatora, nego protiv muslimana.

Ovde dolazimo do pitanja kakva bi bila Vaša reakcija na ovako projektovani haos? Upravo identična reakciji Predsjedništva Bosne i Hercegovine ili predsjednika Makedonije – možete pozvati Sjedinjene Države, Rusiju i Evropsku Uniju u pomoć. I to je upravo trenutak na kom su bazirane projekcije generatora rata. Intervencija jedne takve „hrišćanske koalicije“ na Zapadni Balkan van svake sumnje na ovaj prostor usmjerila bi hiljade džihadista zarad pomoći „braći muslimanima“. Širenje sukoba u daljem uvodi pomenutu „Islamsku vojnu koaliciju“ i eto nama Trećeg svjetskog rata.

Na kraju, gospodine predsjedniče, moram apostrofirati kako se dugo profesionalno bavim bezbjednošću i odlično mi je poznato da ovakvi projekti traže duge, sveobuhvatne i obimne pripreme. Međutim, poznata mi je i doktrina zapadnih hegemona da aktere rata uvode u sukobe prije nego su to sami namjeravali i adekvatno se pripremili. Znamo to iz atentata na kralja Aleksandra Obrenovića, iz Sarajevskog atentata, iz demonstracija 27. marta i niza sličnih primjera iz naše kolektivne svijesti. Neadekvatno pripremljeni ratovi proizvode mnogo teže posljedice, ali i onu najvažniju – nesposobnost aktera rata da se odupru poratnim kreiranjima odnosa kakvi uvijek pogoduju idejnim kreatorima i generatorima oružanih sukoba.

Ozbiljno se bojim da bi gore predstavljeni scenarij mogao biti realizovan i prije okončanja naših izbornih „procesa“, odnosno da nas projektovani haos ozbiljno iznenadi, pa Vas molim da sa svoje pozicije pokušate preduprijediti opasnosti kakve navodim. To već na prvom koraku podrazumijeva zaustavljanje srpsko-bošnjačkih konfrontacija kakvima svakodnevno svjedočimo. Dakle, započinjanje sasvim ozbiljnih, iskrenih i sveobuhvatnih razgovora na planu izbjeganja sukoba. U konačnici to, primjera radi, podrazumijeva jedan zajednički apel Vas i Predsjedništa BiH prema nadležnim institucijama da u proces povratka naših džihadista implementiraju stepen opasnosti kakvu ova lica predstavljaju.

Čak i da su moj procjene pogrešne ili preuranjene jednostavno se moramo suočiti sa činjenicom da institucije provode totalno pogrešnu i po društvo opasnu politiku prema kategoriji osoba kakve objektivno predstavljaju ozbiljnu opasnost i po region i po čovječanstvo. Iskreno vjerujem da je Vaše političko i životno iskustvo dovoljno za prepoznavanje opasnosti na kakve ukazujem i za adekvatno preveniranje istih, zbog čega sam upravo i odlučio da Vam se obratim u ovom trenutku.


S poštovanjem,


Borislav Radovanović 

Нема коментара:

Постави коментар

Коментари не садрже мишљење аутора, нити исти одговара за недозволјен или непримјерен садржај коментара.