субота, 30. април 2016.

Udario kum na kuma: Ranko Škrbić ruši Milorada Dodika!


U tekstu otkrivamo ključne aktere Sorošovog „tajnog plana“ rušenja Milorada Dodika: njegov kum Ranko Škrbić, njegov savjetnik Aleksandar Vranješ, njegov novinar Vedran Škoro, njegov nesuđeni ministar policije Miloš Stevanović, njegov omiljeni bokser Nenad Borovčanin, njegov...



Sami početak tekuće godine obilježilo je objavljivanje „tajnog plana“ multimilijardera i najpoznatijeg trilateralca Džordža Soroša za rušenje Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Kao revnosan pripadnik Dodikove administracije mjesecima sam budno pratio relacije između opzicije i ovdašnjih članova Trilateralne komisije, i trud se isplatio!

Otkrivam kako se 3. aprila sastaju član Predsjedništva BiH Mladena Ivanić i ministar spoljnih poslova Igor Crnadak sa direktorom B-H asocijacije Trilateralne komisije, koja djeluje pod nazivom „Most Istok-Zapad“ (East West Bridge), bijeljinskim advokatom Milošom Stevanovićem. Čak sam pribavio i fotografiju ovog „sumnjivog sastanka“.

Za neupućene moram pojasniti kako harvardski đak Stevanović u žižu javnosti dolazi nakon smjene ministra Radislava Jovićića, kada se Dodik ozbiljno dvoumio da mu dodijeli ministarstvo policije. Međutim, predsjednik Dodik se predomislio i na mjesto ministra ustoličio Dragana Lukača. I tu započinje dramaturgija!

Krajem prošle godine gospodin Stevanović pojavljuje se kao kupac „Bobar osiguranja“, ispred svoje kompanije „Standard Group“, i dobija saglasnost Agencije za osiguranje Srpske. U stvari vlada i ministar Lukač daju saglasnost samo kako bi otkrili od kud Stevanoviću 3,8 miliona maraka namijenjenih za ovaj posao. Tokom istrage ministar Lukač otkriva brojne finansijske malverzacije članova Stevanovića i drugih članova Trilateralne komisije, te prikupljene informacije razmjenjuje sa ruskom policijom. To je pozadina slinih rusko-srpskih policijskih sastanaka o kakvima javnost mjesecima debatuje. Možda mi nećete vjerovati, ali to je u stvari početak globalne afere nazvane „Panamski papiri“. Džordž Soroš je za objelodanjivanje ove afere direktno optužio Vladimira Putina, te donio „tajni plan“ rušenja osvjedočenog proruskog predsjednika Dodika, koji se drznuo miješati u poslove Trilaterale.

Moram još dodati da je predsjednik B-H Trilaterale nesuđeni član Predsjedništva BiH, gospodin Jakob Finci, javnosti dobro poznat kao akter pravnih „ujdurmi“ kakvima je rušena Republika Srpska. I pored toga Dodik je podržavao „svog“ Jakoba Fincija i čak ga zbrinuo na ambasadorskom mjestu u Ženevi, a sad vidimo kako mu ovaj to vraća. No, sekretar organizacije je (gle čuda!) direktor Direkcije izbora mis BiH Robert Jovanović (supruga vlasnik licence). Još uvijek nisam dokučio na koji način će Soroš i Jovanović za rušenje predsjednika Dodika koristiti misice, ali vrijedno radim (!) na tome.

KUMOVI GLAVOSJEČE


Istražujući ovdašnje članstvo Trilateralne komisije ( ko su srpski trilateralci vidi na: http://www.ewb.rs/Default.aspx ) dolazim do predsjednikovog kuma Ranka Škrbića, bivšeg ministra, bivšeg ambasadora, bivšeg... To što ga je kum pozicionirao kao „bivšeg“ možemo smatrati kao ozbiljan motiv Škrbićevih budućih postupaka. Uostalom, kod Srba postoji bogata tradicija „kumova glavosječa“ i to je nešto nad čim bi se predsjednik  trebao ozbiljno zamisliti.

Elem, dalja istraživanja ukazala su kako se predsjednik okružio Trilateralcima k'o Masada Rimljanima. I njegov savjetnik za politička pitanja Aleksandar Vranješ je član ove zloglasne organizacije. Moram priznati da su me u prošlosti zbunjivale mnoge predsjednikove odluke, dok nisam shvatio kako je sve to posljedica zlonamjernog savjetovanja „trilateralca“ Vranješa. Samo, nije Vranješ jedini „njegov savjetnik“ iz struktura Sorošovih igrača. Bivši savjetnik predsjedinika Jovan Kovačić je osnivač i predsjednik „Mosta Istok-Zapad“, te član najviših struktura Trilateralne komisije. Veza između Kovačića i Dodika datira još iz davne 1998. godine kada je ovaj „trilateralac“ bio savjetnik OHR-a i ključna osoba za reformu srpske televizije (čitaj: za naše medijsko i repetitorsko saučestvovanje u agresiji na SRJ).

Sad, moram priznati i da sam Vedrana Škoru, urednika i novinara ATV-a, smatrao „njegovim novinarom“. Pragmatično sam razmišljao da je Ognjen Tadić svojevremeno organizovao solidnu predsjedničku kampanju, sve dok nije fatalno pogriješio i pristao na ponudu „trilateralca“ Vedrana Škore za učestvovanje u TV-duelu sa Miloradom Dodikom.  Nakon „retoričkog masakra“ izvedenog u toj emisiji neiskusni Tadić je izgubio izbore, uz bolnu činjenicu je upravo tim nastupom izgubio preko 7-8 hiljada glasova (za koliko ga je Dodik pobijedio). No, posljednjih mjeseci svjedočimo da se u politici ATV-e nešto krupno promijenilo i danas se prosto takmiče sa BN TV u kritici režima. Vjerojatno usljed realizacije Sorošovog „tajnog plana“.

U daljem nabrajanju „njegovih“ dolazimo do Nenada Borovčanina, ambasadora sporta Republike Srpske (ma šta to značilo!), koji je svojevremeno bokserske titule posvećivao Miloradu Dodiku. Nakon toga postao je član Trilaterale i pobjede danas najvjerojatnije posvećuje Džordžu Sorošu. Hoće li mu posvetiti i „klasični nokaut“ nad Dodikom?

Sljedeći „njegov“ je bivši direktor Agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća, „rotarijanac“ Slobodan Marković. Gle čuda, MMF, kao ključni instrument Trilateralne komisije, sve eksjugoslavenske banana-države ubjeđuje da je njihova „budućnost“ u malim i srednjim preduzećima. Logički posmatrano riječ je o notornoj gluposti, ali je činjenica da imamo agencije za „malo i srednje“ sa članom Trilaterale na čelu, dok se nismo ni dosjetili da bi nam agencija za „velika preduzeća“ mogla zatrebati.


Na kraju moram priznati da sam ovakvim tumačenjima možebitno dobrano pobrkao „lonce“. Na to ukazuje i sasvim logično pitanje: kakav je to „tajni plan“ za rušenje Vučića i Dodika za koji zna cio svijet? Uz to, nedavni izbori u Srbiji nedvosmisleno su „dokazali“ da Sorošovi planovi nisu učinkoviti kao decenijama unazad. No, ključno pitanje jeste da li su Vučić i Dodik u Beogradu postali članovi Trilateralne komisije? Možda je sve ovo nekakav „unutartrilateralni“ sukob, ili tek jeftina predstava za lakovjerni narod? Šta znam?