субота, 24. септембар 2016.

Mi smo Dodikovi korisni idioti!



Nekoliko stotina hiljada Srba demonstrativno izlazi na referendum i zaokružuje imperativno „DA“, a na povratku kući pitaće se: do kad ćemo biti Dodikovi korisni idioti?
http://kuruzovina.blogspot.ba/


Piše: Borislav Radovanović

Izaći ćemo na referendum, ispoljiti „srpsku volju“, te vaskolikom svijetu predstaviti se kao Dodikovi korisni idioti! Za provjeravanje utemeljenosti ovakve percepcije dovoljno je razmotriti referendumsko pitanje: "Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske?". Na ovako nebulozno pitanje nas nekoliko stotina hiljada trebalo bi da zaokruži prednjeponuđeno „DA“. Mogli su nas upitati, npr: „Da li podržavate da sunce i dalje izlazi na istoku?“.

Pri tom, možemo se zapitati: zašto smo gotovo četiri godine krvavo ratovali, zašto smo uopšte strvarali Republiku Srpsku? Dvije i po decenije naših života posvetili smo odbrani i očuvanju Srpske, otrpili muke i odricanja nezapamćena u novijoj istoriji, a zbog čega? Da bi danas morali demonstrirati kako podržavamo da „sunce i dalje izlazi na istoku“!? Znači, u ratu smo kao narod nedvosmisleno demonstrirali šta podržavamo, a šta odbijamo, u dvodecenijskom „miru“ ni za pedalj nismo odstupili od polazišnih principa, tako da je gotovo besmisleno kroz nekakvo „DA“ dokazivati sopstveni identitet. Republika Srpska je neizostavno obilježje naših života, nešeg identiteta i naše samospoznaje. I to će biti tako dok god postoji opasnost od biološkog istrebljenja – kakvu smo spoznali i nasljeđem (preko predaka) i neposrednim iskustvima. Po našem širem poimanju referendumsko pitanje u svojoj esenciji glasi: „Da li podržavate sopstveni biološki opstanak na prostoru Republike Srpske?“, a odgovor na takvo pitanje podrazumijeva se.

No, moram „podsjetiti“ da je Republika Srpska državotvoran i pravno-politički subjekt, te da kao takav funkcioniše preko institucija. Doista, čemu služe naše institucije i izabrani predstavnici ukoliko nas bar pola miliona mora neposredno dokazivati da „sunce izlazi na istoku“? Zašto smo pojedince birali, zašto ih plaćamo...??? Pri tom moramo se zapitati: kome dokazujemo da „podržavamo“ 9. januar kao nacionalni praznik? Unutar nesrpske zapadnobalkanske populacije nema dileme – svima je odlično znano šta nama znači ovaj praznik. Čak na globalnom planu, bar u domenu relevantnih političkih subjekata, opštepoznato je kako će rezultirati ovaj referendum. Dopalo se to nama ili ne, drugi na naš račun zbijaju šale – jer samo Srbi dokazuju da „sunce izlazi na istoku“.


Da stvari konkretizujemo: naš izlazak na referendum komotno možemo protumačiti i kao demonstraciju moći jednog pojedinca – Milorada Dodika! Nije ovde pitanje šta mi podržavamo ili ne, niti šta nama znači 9. januar, pa ni to kako doživljavamo odluke Ustavnog (kvazi)suda BiH. U pitanju su opštepoznate stvari i na iste je besmisleno odgovarati. Pitanje (svih pitanja!) jeste: koliku moć ima Dodik? Sve što našem vrlom predsjedniku treba jeste da Izetbegoviću, Incku, Vučiću... i Iliji Grahovcu (Zmaj od Šipova) demonstrira sopstvenu moć. I kako to Dodik čini? Prosto, dokazaće da je preko pola miliona Srba spremno izvršavati njegove političke odluke, a to je i nominalno i procentualno za ovdašnje prilike reprezentativan pokazatelj političke moći.

Već iz samog pitanja vidimo da referendum esencijalno nema nikakve veze sa odlukom ustavnog kvazisuda. Nije narodu i građanima postavljeno pitanje „da li podržavate odluku Ustavnog suda“, nego nam je podmetnuta „dilema“ o kakvoj je iluzorno i raspravljati. Uz to, moramo sami sebi priznati istinu, Dodik na drugoj strani lično ili preko poslušnika prezentuje kako će odluka suda biti ipak biti ispoštovana. Već danas znamo da će i implementacija sudske odluke sadržavati Dodikovo već prepoznatljivo politikanstvo i političko samoljublje, baš kao i referendumsko „prebrojavanje korisnih idiota“, no. ključno pitanje jeste – šta nam je činiti?


Situacija je takva (ciljno proizvedena) da natpolovično moramo zaokružiti „DA“, jer će drugačiji ishod Bakir Izetbegović iskoristiti za ostvarivanje očevog amaneta o uništavanju Srpske. Istovremeno, moramo u obimu od nekoliko stotina hiljada osoba izaći na referendum, jer u suprotnom šaljemo poruku da je naš odbrambeni potencijal opao ili devastiran, kako je naš patriotizam splasnuo... Možemo ovako u nedogled nabrajati razloge našeg referendumskog „moranja“, ali je poenta valjda jasna. Milorad Dodik nas je doveo u situaciju da smo prinuđeni, baš kao korisni idioti, demonstrirati jedan podrazumijevani banalizam.

Da naša muka bude veća, prilikom glasanja, htjeli ili ne, prisjetićemo se ranijih odluka Ustavnog suda BiH i kako je njihova implementacija devastirala državnost Republike Srpske i sve ono za šta smo krvavo ratovali. Sjetićemo se kako smo „izgubili“ zastavu, grb, himnu, konstitutivnost, jezik i ino, uz svijest da je naziv Republika Srpska sljedeći (i posljednji!) simbol našeg identiteta koji će biti napadnut. No, najgore od svega jeste samopromišljanje o tome kako Dodiku naše „DA“ ne znači mnogo, odnosno da će on svoje odluke o obimu i načinu implementacije presude zasnivati primarno na ličnim interesima.

Na kraju, moramo shvatiti da je Dodik spornu situaciju oko odluke Bakirovog kvazisuda mogao rasplesti i na drugačiji način, na nebrojeno drugačijih načina. Primjera radi na način kako to godinama čini njegov politički saveznik Dragan Čović, suvereni lider bosansko-hercegovačkih Hrvata. Bez ikakve pompe i politikanstva Čović redovno ignoriše presude ustavnog i drugih sudova države i Federacije. Implementira samo ono šta je u korist Hrvata, a sve ostalo ignoriše. Uz to u kantonima sa hrvatskom većinom kuna je osnovno platežno sredstvo, na svakom „ćošetu“ istaknuti su simboli države Hrvatske i ino. Kako sam to mnogo puta isticao: instrumentarij prinude države BiH nije dovoljno moćan da nametne/provede presude sudova i to ovde svi znaju i obilato koriste.

Dakle, mogao je Dodik ovu presudu jednostavno ignorisati, mogao je pravnim zavrzlamama do beskonačnosti odlagati njenu primjenu, mogao je preko političkih tijela (parlamenta, vlade), nad kojima ima defakto moć, donijeti odluke suprotstavljanja i slično. Mogao je štošta, a tek ćemo vidjeti kako će materijalizovati ovu presudu. Referendum je tek izraz volje građana, a institucije su te koje donose odluke – to je politički aksiom! Po tome što je parlament naložio vladi da pripremi zakon o izmjenama i dopunama zakona o praznicima u domenu odluke ustavnog suda već možemo naslutiti stvarnu reakciju institucija.

Inače, silne medijske špekulacije o tome kako će Dodik, Čubrilović, Cvijanovićeva i drugi krivično odgovarati zbog „referenduma“ su čiste nebuloze. Nisu oni organizovali ispitivanje volje građana oko odluke suda, nego o percepciji ovog praznika, a to nije zabranjeno (posebno nije krivično djelo). Sa druge strane, mijenjanjem zakona o praznicima na osnovu odluke suda Dodik i bratija nedvosmisleno izbjegavaju mogućnost krivičnog progona. Dakle, dragi moji Korisni Idioti, kakav sam i sam, ovo vam je sušta istina oko situacije kakvoj smo nevoljno izloženi. Ovaj referendum nije ništa drugo do demonstracija Dodikove političke moći i uticaja, odnosno sredstvo njegovog „uguravanja“ u institucije vlasti na državnom nivou. Upravo kako sam to nedavno najavio...


Dakle, kad se nakon glasanja vratimo kućama i zapitamo se gdje smo bili i šta smo radili, predlažem da to učinimo uz stari hit Bore Čorbe „... opet me je žensko napravilo volom, igrao sam samo epizodu...“. Možda iz ovog stiha izvučemo kakvu pouku. Meni se čini da nas je Dodik opet „napravio volom“ i da samo igramo „epizodu“ u njegovoj demonstraciji moći. Mi smo Dodikovi korisni idioti!