понедељак, 24. октобар 2016.

Glupost (ni)je prelazna!?



Kažu da „glupost nije prelazna“, a ja na takve konstatacije redovno upitam – gdje je to naučno dokazano? Evo na primjeru Dragana Čovića i Milorada Dodika mogli bi ozbiljno posumnjati da određeni stepen „kontaminacije“ ipak postoji.

Sudije stranci stižu na zasjedanje Ustavnog suda BiH

Ukoliko uobzirimo činjenicu da okruženje bitno utiče na (de)formiranje nečije ličnosti, onda moramo prihvatiti i premisu da je vrlo opasno okružiti se budalama. Prvo je nepobitno da se Milorad Dodik okružio poslušnicima, no vrlo sumnjivih intelektualnih sposobnosti. Vjerujem da je pojedincima broj obuće veći od IQ (kojeficijenta inteligencije). Zato nas odavno ne čude njegove odluke, posljedica „veleumnosti“ njegovih savjetnika.

Elem, ono šta mene čudi jeste ponašanje hrvatskog lidera Dragana Čovića. Šta se to događa sa ovim inače vrlo pragmatičnim čovjekom?

Čitam da su Dodik i Čović naumili zajedničkim prijedlogom Zakona o ustavnom sudu promijeniti sastav suda, način odlučivanja, pa sve do ingerencija i mogućnosti „veta“. Da bog sačuva!

Ustav BiH je u tom pogledu sasvim jasan: sud čine šestoro „domaćih“ sudija i troje „okupacionih“. Da bi na zakonskom nivou nešto promijenili prethodno morate promijeniti ustav, a od te priče – nema ništa i toga su svjesni i Dodik i Čović. Znači, ovaj prijedlog nikako ne možemo podvesti pod politiku, nego upravo pod klasično politikanstvo.

Dogovoreni novi pravci razvoja
No, i dalje nismo razriješili pitanje „prelaznosti gluposti“!

Poenta je u tome da Dragan Čović godinama upražnjava odličnu politiku spram odluka Ustavnog suda BiH: Jednostavno ih ignoriše! Desetine i desetine odluka ovog suda kantoni sa hrvatskom većinom i pod Čovićevim „upraviteljstvom“ niti su implementirali, niti su pokazali namjeru da to čine.

Po meni, to je odličan primjer odnosa prema nakaradnim sudovima i njihovim još nakaradnijim odlukama.

Budalasto je organizovati referendum o „podršci“ 9. januaru, a onda nakaradno implementirati odluku kvazisuda klauzulom da ovaj praznik ne moraju slaviti svi oni koji se sa istim neidentifikuju.

Komparacije radi na desetine miliona Amerikanaca neidentifikuju se sa 4. julom, ali bi bilo¸zanimljivo doznati kako bi se američki represivni aparat ponio spram njihovog odbijanja „obilježavanja i proslavljanja“ Dana državnosti. Američki policajci pucaju ukoliko držite ruke u džepovima, a u ovom slučaju bi vrlo vjerojatno bila upotrijebljena i vojska.

No, u Republici Srpskoj nacionalni praznik obilježavaju samo oni do kraja principijelni ili teški srbofili, a njima zakon i nije potreban. Evo, unaprijed ukazujem da će polovina prodavnica i radnji u vlasništvu Srba raditi 9. januara i to naprosto zato što je profit oduvijek bio privlačniji od etničkih opredjeljenja. Tržni centri će redom raditi jer ionako odavno nisu u srpskom vlasništvu... i njihovi vlasnici se neidentifikuju sa 9. jauarom!

Kako god, tekstom „Mi smo dodikovi korisni idioti“ ukazao sam svu besmislenost referendumskog izjašnjavanja oko nečega šta će Dodik ionako implementirati.

MILORAD DODIK JE ODLUČIO UKINUTI 9. JANUAR, DAN DRŽAVNOSTI REPUBLIKE SRPSKE, JER U SVIJETU NEMA PRIMJERA DRŽAVE U KOJOJ JE OBILJEŽAVANJE NACIONALNOG PRAZNIKA FAKULTATIVNE PRIRODE.

Aman, moram se opet vratiti Čoviću i pitanju šta se to mijenja u njegovoj politici? Decenijama je uspješno odolijevao odlukama državnog ustavobraniteljskog suda, a sad ulazi u svojevrsnu avanturu nakon koje bi, baš po istom principu njegovog padrea Dodika, mogao odgovarati za isti delikt. U pravu postoji jedno pravilo: kad uspostaviš određeni princip onda se toga drži do krajnjih granica, a to znači i do samoodbrane silom. Uostalom vidjećemo kako će se ove ideje „obiti o glavu“ i Čoviću i Hrvatima.

Izbori, referendumi, demokratija...
Na to sve, moram pomenuti još jedan primjer „prelaznosti gluposti“. Čitam da će Čović preko „svojih“ zastupnika u Evropskom parlamentu pokušati spriječiti rezoluciju protiv svog kamarada Dodika (povodom referenduma). Uticaj hrvatskih palamentaraca je takav da ne mogu promijeniti ni „kriterije“ o utrošku toalet papira u samom parlamentu, dok je o ozbiljnijim odlukama iluzorno i razgovarati.

Bilo kako bilo, ponašanje Dragana Čovića postalo je vrlo, vrlo sumnjivo. Možda je glupost ipak prelazna!

Na kraju, kako najjednostavnije objasniti incident o pronalasku „školskih“ bombi na beogradskom aerodromu „Nikola Tesla“. O Vučićevoj narcisoidnosti sam pisao mnogo puta, ali nikad nisam isticao da je glup, priglup, „neotesan“ ili šta slično. Međutim, ova „bombastična ujdurma“ neće ga „oprati“ dok kraja života. Koga on već danas može ubijediti da njegove službe nisu same podmetnule „eksplozivne naprave bez eksploziva“, nešto slično kineskim igračkama, a samo kako bi sebi dali nezavrijeđen publicitet.

I Vučić se posljednjih godina mnogo družio sa „jednim čovjekom“ – kog bi po svoj prilici trebalo staviti u karantin!


Karikature preuzete sa KURUZOVINA BLOGA

Posjetite stranicu http://kuruzovina.blogspot.ba/  i zabavite se na račun naših "lidera"!