среда, 08. фебруар 2017.

Dobrodošlica Saši Milakoviću!



Nakon nekih 14 godina izbjegavanja „pravde“ Saša Milaković vratio se i suočio sa Sudom BiH. Nakon tolikih godina (zalud Interpol-ova potjernica!) danas je degutantno i raspravljati o njegovoj krivici. Ipak postoje razlozi zbog kojih ću to učiniti.


Piše: Borislav Radovanović

Podsjetiću kratko da krajem 90-ih prošlog vijeka u Prijedor se vraća bivši pripadnik Arkanovih Tigrova, mlađani Saša Milaković koji je tada pregazio tek 20 i nešto godina. Zanimljivo, tako mlad momak ubrzo stvara imperiju noćnih barova, a potom i reprezentativan hotel. Preme presudi njegovom ocu Miloradu to sve je izgrađeno zahvaljujući prostituciji u kojoj je eksploatisano najmanje 245 žena, u značajnom udjelu držanih u ropskom odnosu.

No, kako je to stvarno funkcionisalo?

Zahvaljujući korupciji unutar institucija lokalne samouprave Prijedora porodica Milaković je ekspresno dobijala dozvole za građenje, za rad noćnih barova, ma za sve šta su zatražili. Cio grad je svjedočio masovnom navođenju na prostituciju i organizovanom prostituisanju, a jedino su prijedorski opštinari bili „slijepi i gluvi“, te radili papirologiju kakva nema mnogo veze sa zdravim razumom, a kamoli sa pravom.

Elem, lokalna zajednica i nije se obrukala koliko državni organi. Tu u prvom redu mislim na policiju (uključujući i državnu bezbjednost). Zamislite, za par stotina stranih državljanki policija je izdala odobrenja za boravak i sve ih registrovala kao „plesačice“. Eto, bar prema policijskoj papirologiji, u Prijedoru je tokom čitave godine održavan međunarodni „plesni karneval“. Tih godina u Milakovića lokalima baš se „plesalo“.

Sve se to odvijalo pred očima javnosti, tako da je policija povremeno morala organizovati i kojekakve racije i slične „akcije“. Poznate su anegdote kad Milorad Milaković sačekuje policiju sa pladnjevima mezeta i kritikuje zbog kašnjenja, ili kad policijske planove racije predočava televizijskim kamerama dan-dva prije početka akcija. Neke je sve to zabavljalo, a pravi policijski profesionalci su crvenili od stida što pripadaju takvim službama.

No, ono šta je najružnije djelovalo bilo je kad policijski rukovodioci i nadležni inspektori džaba koriste „usluge“ Milakovićevih „plesačica“. Umjesto da ih zaštite, onako po zakonu i moralu, oni su po njima plazali i stenjali. I obavezno bi se pohvalili svojim funkcijama kako bi nesrećnicama demonstrirali bezizlaznost njihovih pozicija. Odvratno!

I nakon svega, nakon tolikih godina, u Sašinoj presudi stajaće da je KRIV. Upravo kako je prije desetak godina napisano u presudama pojedinih Sašinih momaka. KRIV JE! Znam sve te mladiće, od kojih su mnogi tada tek punoljetnim postali, znam i njihove porodice i na tome gradim svoje mišljenje.

Znate, svi ti mladići imaju nešto zajedničko: niko od njihovih srodnika nikada se nije bavio kriminalom, većina je živjela u funkcionalnim porodicama i imala kvalitetne pretpostavke za stasavanje u ugledne građane. No, neko je odlučio da su „krivi“ i nema veze koliko blage kazne su dobili.

Samo, ključno pitanje jeste: ko je izgradio ambijent ili okolnosti kakve su ove klince odvukli na „pogrešnu stranu“? Već sam rekao: moćnici iz institucija Republike Srpske, odgovorna lica državnih i lokalnih organa! Da su pojedinci radili svoj posao onako kako im zakoni i profesionalni standardi nalažu nikada Milakovići ne bi radili ono šta jesu, a pomenuti mladići ne bi se vrzmali oko noćnih barova, nego bi išli u školu. Bar u odnosu na većinu njih.

Nema tu nekih velikih tajni: kao policijski operativac značajno sam doprinio razbijanju kriminalne organizacije porodice Milaković i različitih oblika kriminala po kojima je Prijedor tada bio poznat (eksplozije, reket, iznude, narkotici, oružje). Sa te pozicije imam pravo da kritikujem odgovorne. Imam pravo da kažem kako i pojedinim mojim rukovodiocima i kolegama pripada ono famozno – KRIV JE! I „krivlji“!




No, ima tu nešto zanimljivo: u dobroj mjeri prijedorskim cenrtom policije danas rukovode 
„likovi“ koji su rukovodili i u vrijeme stvaranja kriminalne imperije Saše Milakovića. Biću otvoren do kraja. Nekoliko godina pratim aktivnosti pojedinaca na omogućavanju ovakvog povratka Saše Milakovića, a posebno u odnosu na najviše rukovodioce Centra. Znam šta je činjeno i u vrijeme renoviranja hotela i diskoteke „Ex Yu“, odlično znam i ko je bio famozni Miroslav Samardžija zvani Džek, kao i kakve kombinacije su tada izvođene.

Podsjetiću ono šta je tada cijela regija gledala: policija je (i to specijalna/za podršku) obezbjeđivala objekat, u VIP ložama su sjedili policijski moćnici i svi zajedno su odlično zarađivali. Nije tajna da je moja informacija dostavljena vrhu MUP-a bukvalno „razjurila“ policiju iz i oko tog objekta. No, nisu se povukli oni „iz pozadine“ koji su Milakoviću obezbjeđivali ovakav procesni status. Nisam naivan i odlično znam na koji način je Saša obezbijedio ovakve pretpostavke blage kazne i ko mu je sve pomagao u tome.

Nemam ja nikakvih problema sa povratkom Saše, Slaviše ili bilo kog iz njihove porodice ili okruženja. Posljednji sam koji želi da im „sudi“ ili odlučuje o njihovoj sudbini. Ono čemu se protivim jesu uprazno potrošene dvije decenije naših života u kakvima se ništa pozitivnoga ne dešava.

Policijski načelnici ponovo „šuruju“ sa Milakovićima, zarad vila (nisu to kuće), novca i „plesanja“, baš kako su to činili i prije gotovo dvije decenije. Sašine nižerangirane „policijske mazge“ i dalje se šepure u policijskim uniformama i kad su na poslu i kad poslije toga čuvaju njegovu imovinu. Šta se promijenilo u Prijedoru? Šta se promijenilo u našim životima?


Na kraju, ostaje samo jedna nepoznanica, a to je koliko se promijenio sam Saša Milaković. Razumijem da pojedince koristi za razrješavanje svoje procesne situacije, no nadam se da je u međuvremenu sazreo i shvatio neke stvari. Nadam se da je shvatio kako je bio tek marioneta u igri korumpiranih i razvratnih bitangi iz struktura vlasti. Duboko se nadam da će, normalno u datim okolnostima, živjeti daleko od svijeta kriminala i nemorala. U to ime dobro nam došao.