понедељак, 13. март 2017.

SRBSKA ČAST REPUBLIKE SRPSKE – Neispričana priča



Nakon predsjednika organizacije „Srbska čast“ Bojana Stojkovića, insetvjuisao sam i Igora Bilbiju iz Prijedora – predsjednika ogranka ove organizacije za Republiku Srpsku.


Pažnju mi je privukla Igorova fejsbuk objava da su se članovi „Srbske časti“ Republike Srpske uključili u akciju prikupljanja novčanih priloga za malenog Nikolu Kuriju iz Banjaluke, kom je za operaciju potrebno 5 000 KM.

Na pitanje o ovoj akciji Igor Bilbija jednostavno odgovara: „Ovo nije prva humanitarna akcija u kakvoj smo slično angažovani, normalno shodno našim mogućnostima. Međutim, ranije nismo objavljivali slične aktivnosti, šta ćemo u budućnosti promijeniti.“.

Igor u prvi plan ističe da je bit u pomaganju, a nikako u „reklamiranju“ i korištenju ljudskih nesreća za vlastito isticanje. Sa druge strane, moć medija i društvenih mreža je takva da objavljene akcije idu mnogo brže i kvalitetnije. Teško je tu naći onu „zlatnu sredinu“ u kakvoj je čovjekoljublje i cilj i motiv.

Upitan za naredne akcije Igor odgovara: „Prošlo je nekih tri mjeseca od zadnje akcije organizovanog darivanja krvi i članovi ogranka koji vodim ovih dana spremaju se za novu posjetu prijedorskoj bolnici.“. Ranije sam pisao o tome kako prijedorski ogranak redovno daruje dragocjenu tečnost onima kojima je potrebna, te kakav je ovde oblik humanizma u pitanju. Moram ovde cinično primijetiti i kako se darivana krv strogo kontroliše, čime se nedvosmisleno demantuju stereotipi o narkomaniji, steroidima, bolestima i ino. Dobro je poznato ko i u kakvom zdravstvenom stanju može dati krv.

Nakon toga pokušao sam sa malo provokativnijim pitanjima, no dobio sam vrlo „politične“ odgovore. U vezi natpisa pojedinih medija Igor kaže: „Odazvali smo se pozivu proslavljanja Dana Republike Srpske jer Srpsku volimo iznad svega. To je bio i ostao naš jedini motiv, a ne bih se bavio špekulacijama i politikanstvom.“.

Da budem iskren nisam imao potrebu da se bavim špekulacijama (pitanjima) o Igorovoj kriminalnoj prošlosti iz prostog razloga što ga poznajem oko dvije decenije, znači iz njegovih tinejdžerskih dana. Prosto, radio sam sa njegovim ocem Vidom, danas penzionisanim policijskim oficirom.

Sa druge strane jednako poznajem njegovo najbliže okruženje i kao kriminalista sa dugogodišnjim iskustvom mogu samo reći da je društvo mnogo više odgovorno za njihove mladalačke „nestašluke“ negoli oni lično. U nekakvim drugačijim društvenim okolnostima niti jedan od tih momaka (danas ljudi) ne bi bio „žigosan“ i ocrnjen.

Uglavnom, nepobitno je da Igor ne puši i ne pije, redovito trenira i vodi računa o sopstvenom zdravlju. Danas je porodičan čovjek i roditelj. Pri tom (ponavljam) bavi se humanitarnim radom, aktivan je u sportskim aktivnostima, a posebice oko KBK „GONG“ iz Prijedora, njeguje svoje kućne ljubimce i ino. Što se tiče kontraverzi oko njegovog kriminalnog djelovanja (opet ponavljam) deceniju i po sam radio kao kriminalistički inspektor i znam sve te „priče“, ali i stvarnu istinu i pozadinu dešavanja.

Znači, Igorovu generaciju i mnoge prijatelje u ranoj mladosti društvo je upravilo u pogrešnom pravcu. No, sve to se događalo tako davno da je pitanje i koga to više zanima? Danas možemo govoriti samo o tome da ovi porodični ljudi žive u granicama zakona, pa čak i da obzirom na „reputaciju“ o svom ponašanju vode računa više negoli prosječni građani. Ukoliko neko raspolaže drugačijim informacijama molim da me demantuje, ali teško da je to moguće dokazima i argumentima. O stereotipima i „kafanskoj pameti“ ne bih razglabao.

Dakle, da ovaj tekst polako svodimo kraju i pokušamo poentirati. Nekadašnji mladići hrabrog srca i čvrstih pesnica postali su ljudi, roditelji i domaćini. Svoje stigme nose kako znaju, no jedno je nepobitno – vole svoju Republiku Srpsku, svoj narod, svoju tradiciju, vjeru i istoriju. Uz to nikog ne mrze, niti diskriminiraju. Prosto, svoje vole, a tuđe poštuju. Biti pripadnik "Srbske časti", kako to Igor apostrofira, ne znači biti nacionalista, a ponajmanje šovinista. Takve niti ne primaju u organizaciju. Ovo je najprostije rečeno priča o ljubavi (prema svom narodu), patriotizmu, humanizmu, altruizmu i opštecivilizacijskim vrijednostima!


Takve mladiće Bojan Stojković okuplja širom Srbije (i Kosmeta normalno), Srpske, Crne Gore i vaskolikog svijeta. Igor Bilbija je predsjednik ogranka Republike Srpske i jednako okuplja patriote na ovom prostoru. Pri tom slijedi humanitarni rad organizacije, čuva nasljeđe i narod, te nastoji doprinijeti boljoj budućnosti. Trebamo li ga zbog toga osuđivati? 

Нема коментара:

Постави коментар

Коментари не садрже мишљење аутора, нити исти одговара за недозволјен или непримјерен садржај коментара.