недеља, 23. април 2017.

Donja Gradina: Istorijski čas


Današnje obilježavanje stravičnih ustaških zločina u Donjoj Gradini prilika je da o nekim stvarim progovorimo istinu. Nije dobro da našoj djeci, potomcima jasenovačkih stradalnika, „istorijski čas“ drže demagozi poput Milorada Dodika i Aleksandra Vučića.


Piše: Borislav Radovanović

Danas će, po već ustaljenoj višegodišnjoj praksi, Milorad Dodik i Aleksandar Vučić okupljenoj masi „rastumačiti“ kako su Srbi najveći stradalnici Drugog svjetskog rata, bar unutar nama najzanimljivije južnoslavenske populacije. Da li će, pritom, precizirati koji to Srbi, odakle potiču i zbog čega su postradali? Neće i to iz politikantskih i manipulativnih razloga.

Možda se ne bih ni bavio ovom temom da moja dvanaestogodišnja Zorana i njeni školski drugari ne prisustvuju komemoraciji. Ne mogu prihvatiti da manipulanti poput Dodika, Vučića i sličnih „kontaminiraju“ svijest naše djece.

Mojoj Zorani su ustaše u jednom danu zaklale dva prapradjeda, da ne pominjem druge žrtve, zbog čega srpska stradanja u tom ratu treba da spozna kao porodičnu tragediju, a nikako kao tek nekakvu „istoriju“ i to još od pomenutih „istoričara“. Manje-više identično je i sa ostalom dječicom koja danas trpe kišu i hladnoću u POMEN SVOJIM PRECIMA, a nikako da tek popune masu pred kojom će političari držati svoje interesandžijske govorancije.


Znači, šta me iritira u ovoj situaciji? Našoj djeci (ponavljam: potomcima stradalnika) danas će govoriti o „ukupnim srpskim stradanjima“. Niko od prisutnih neće pomenuti da je Bosna i Hercegovina, pa time i Republika Srpska, tih godina bila u sastavu NDH, a koja je opet bila pod italijanskom kontrolom. Sa druge strane Srbija je, primarno zbog Koridora 10, bila u zoni njemačke kontrole. To je produkovalo dvije sasvim različite situacije po naš srpski narod.

Na jednoj strani Drine imali smo nedićevski režim, potpuno odan Trećem Rajhu, gdje su Židovi, Romi i antifašisti progonjeni baš kao i u NDH-ziji. Dobro, možda u bitno manjoj mjeri, ali esencijalno imamo jedinstven obrazac ponašanja. Da sa Njemcima nema šale jasno je demonstrirano u stravičnom kragujevačkom pokolju, no, to je bukvalno jedino teško srpsko stradanje na tlu Srbije.

Analogno tome i antifašistički otpor naše matice Srbije bio je minoran. Pustimo manipulacije sviješću kakve su vršene preko proslavljenih serijala „Otpisani“ (vrlo sličnih „Zvjezdanim stazama“) i filmova Veljka Bulajića. Do neke 1944. i dolaska Crvene armije na prostoru Beograda ubijeno je između jedan i tri njemačka vojnika, dok se na tlu cijele Srbije ti brojevi kreću između četiri i šest. To je vrlo jasan pokazatelj „srpskog antifašizma“ na desnoj strani Drine. Ako nije dovoljan(?) pomenuću i famozni proglas njemačkih okupacionih vlasti u Beogradu gdje pozivaju lokalno stanovništvo da prestane sa prijavljivanjem i „panjkanjem“ svojih rođaka, kumova i komšija.


Elem, na našoj strani Drine, italijanske okupacione snage nisu uspjele uspostaviti čvrstu kontrolu, pa su ustaše divljale kako im bilo volja. Iz brojnih spisa poznato je da su Italijani pokušavali obuzdati ustaše i čak zaštititi srpski živalj, ali je sve to ostalo bezuspješno. Upravo zločini nad našim precima prouzrokovali su da se upravo na tlu NDH uspostavi jedan od prvih u svijetu ozbiljan antifašistički otpor. Ili, bolje da kažem antifašistička borba (NOB).

Znači, ozbiljan antifašizam nije se „rodio“ na tlu Srbije, nego upravo na prostoru NDH i to je naprosto činjenica. Naši direktni preci osnivali su jedinice, pa pokrete i na kraju opštenarodni ustanak protiv fašista. Zato je naša nejač pretrpila zločine genocidnih obilježja i razmjera! To je ono šta naša dječica moraju znati, a teško da će čuti od Aleksandra Vučića, pa i od našeg prezidenta Dodika.

Elem, postoji još nešto šta naša djeca moraju znati, a tiče se i nešto novije istorije. Danas premijer/predsjednik Vučić dolazi na TLO REPUBLIKE SRPSKE! E pa ni ta Srpska nije nastala bez teških stradanja i žrtvovanja – zna se i čijih. Istorija se samo „vrti u krug“, a neke konstante ostaju.

Da se razumijemo, ono do kraja, Republika Srpska i Republika Srpska Krajina stvorene su kao instrumenti srpskog naroda kroz koje smo pokušali opstati u prethodnoj zajedničkoj državi – Jugoslaviji. No, posljednji udarac, onaj „glogov kolac“, našim idejama zadao je Slobodan Milošević još 1992. godine i to proglašenjem Savezne Republike Jugoslavije na teritoriji Srbije i Crne Gore.

Apostrofiram: „zvanični Beograd“ je odlučio da Srpsku i Srpsku Krajinu „amputira“ iz jugoslavenskog prostora. Time nas je primorao da svoju borbu (već započetu sa bitno drugačijim ciljevima i idejama) preinačimo, odnosno da se ponovo „snalazimo“ unutar BiH i Hrvatske, iliti nekadašnje NDH!

Jeste nama Srbija pomagala, no i mi smo najveći dio te „pomoći“ plaćali dojče markama, to su naprosto nepobitne činjenice. I kad smo ostali bez maraka, kad nam je opasnost bila najveća, kako se ponio „zvanični Beograd“? Franjo Tuđman ih je isprepadao neispravnim/nekompletnim S-300, prikazanim na paradi uoči „Oluje“. Alo, sjeća li se neko da je tih dana Slobodan Milošević bar zaprijetio uključivanjem u rat zarad spasavanja naroda od nezapamćenog egzodusa i stradanja? Nije!


I danas pred našom djecom stoji novi Milošević u liku Aleksandra Vučića, te okupljenima govori o UKUPNIM srpskim stradanjima. E nećemo tako! Naša stradanja su bila između '91. i '95., a njihova tokom 1999. Sad, da su 1995. intervenisali kako smo se mi nadali, a cio svijet očekivao, vrlo vjerojatno ne bi ni došli do famoznog „Milosrdnog anđela“.

Elem, kad smo već kod te teme moram podsjetiti da je upravo Milorad Dodik davne 1997. izvršio državni udar ili izveo prvu u svijetu „obojenu revoluciju“. U čije ime i interes? Dodik je kao NATO agent omogućio konačnu okupaciju Republike Srpske i za interese NATO stvorio pretpostavke za bombardovanje SRJ. Apostrofiram: Milorad Dodik bio je jedan od ključnih NATO saradnika u bombardovanju Srbije i potonjem rušenju Miloševića (u funkciji okupacije Srbije). I danas taj isti „Milosrdni Milorad“ našoj djeci drži „istorijski čas“ o srpskim stradanjima. Alo, pa ima li ovde kraja tragi-komedijama?


Znači, da ovaj tekst zaključimo jednom preporukom. Naša djeca su danas ozbiljno „kontaminirana“ (kontaminacija svijesti) i svakom roditelju preporučujem da obavezno izvrši dekontaminaciju. Kako to izvesti? Dovoljno je djecu podučiti kako su njihovi direktni preci stradali u svjetskim ratovima i ovom našem posljednjem. Neka djeca znaju „porodičnu istoriju“ jer ćemo ih tako najbolje zaštititi od kvaziistoričara poput Dodika i Vučića.