понедељак, 17. април 2017.

Erdoganova demokratija nedosanjani san Republike Srpske


Tajip Erdogan zvani "Sultan" predsjednički sistem uveo je referendumom, dakle demokratskim sredstvom. Sa druge strane, Milorad Dodik, upravo globalni sinonim za „referendum“,  samovoljno je uveo autokratski sistem rijetko viđen u modernom svijetu.


Piše: Borislav Radovanović

Podosta sam pisao o Erdoganu i uvijek u kontekstu autokrate ponajviše posvećenog širenju sopstvene moći i uticaja. No, i takav kakav jeste, moramo mu to priznati, svoja ovlaštenja širi najpoštovanijim demokratskim instrumentom – referendumom.

Da se ne zavaravamo, mogao je Tajip Sultan iskoristiti moć i uticaj, te uvesti „predsjednički sistem“ i bez preispitivanja podrške građana. Mnogi su to učinili prije njega, tako da u toj sferi autokratije imamo doista bogata iskustva kakvima se mogao poslužiti.

Ipak, kod Erdogana defakto vidimo demokratski potencijal kakav je referendumom nedvosmisleno dokazao.

Ne bih se ja bavio dalekom Turskom da me ne tišti okruženje u kakvom živim. Šta reći o tome? Republika Srpska funkcioniše kao privatni feud jednog gospodara – Milorada Dodika! Iako je čak na globalnom planu postao poznat kao „sinonim“ za referendume, nikad Dodiku nije na um palo demokratskim putem (npr. referendumom) društvo podređivati svojoj trenutnoj funkciji.

Nije slučajno da je davne 1997. godine, nakon klasičnog državnog udara, vlast preuzeo na poziciji premijera. Ustavno uređenje Srpske upravo je konstituisano na principu da je vlada ključni nosilac izvršne vlasti. Nikad u svojoj kratkoj i burnoj istoriji Republika Srpska nije bitisala u tzv. predsjedničkom sistemu ili biločemu sličnom. Predsjednikova ovlaštenja su striktno utvrđena.

Zato se Dodik godinama držao premijerske funkcije, pa bilo to u vidu okupacionog namjesnika ili unutar koliko-toliko demokratskih okolnosti. I onda, rekao bih iz samo njemu znanih razloga, Dodik se odlučuje postati predsjednikom. I postade!

Samo, našem prezidentu ni na kraj pameti nije bilo da bilošta mijenja u normativi ili političkom sistemu. Prosto je imenovao marionetsku vladu (ili bolje reći više njih) i nastavio vladati kao klasični autokrata.

Pritom je, ponovo bez referenduma ili izmjena ustava, sebi prigrabio „funkciju“ ekskluzivnog predstavnika Srba unutar BiH-e. Da pojasnim: ustavni poredak BiH-e načelno razdvaja funkcije predstavnika entiteta i naroda. Zato bi predsjednik Srpske trebalo da predstavlja sve građane ovog entiteta, pa čak i da pokaže poseban senzibilitet za nesrpske manjinske zajednice.

Sa druge strane, srpski narod ima ekskluzivnog „zaštitnika“ u Predsjedništvu BiH-e, pa etničke predstavnike u državnom parlamentu i td. Za Srpsku i srpski narod upravo je ustavno uređenje ove države odlično, obzirom da svgoja prava možemo štititi kroz više dimenzija (etnička i entitetska), te kroz više autentičnih predstavnika.

Elem, sve te principe Dodik je jednostavno pogazio i na državnom i na entitetskom nivou, pa čak i na nacionalnom nivou (samo)zaštite. Sve je podredio svojoj funkciji, a od legitimno izabranih predstavnika očekuje da se ponašaju kao njegove marionete. Ponekad i kao „dvorske lude“!


Znači, da prednje rezimiramo, „Sultan“ Erdogan je ispoljio svoj demokratski kapacitet i svoj naum ostvario korištenjem najvišeg instrumenta demokratije. Na drugoj strani, naš „vožd“ vratio je „točak istorije“ za nekih šest vijekova. Podsjetiću da je Car Dušan sredinom XIV vijeka donio svoj zakonik i da Srbi od tada funkcionišu unutar pravnih sistema. Na kraju našao se jedan čovjek da sve to pogazi, da Srpsku pretvori u svoj privatni feud, da narod i entitet podredi svojim ličnim interesima... Boli me što je tako, ali činjenice su neumoljive!