четвртак, 27. април 2017.

Ramiz Salkić: potpredsjednik „pogrešne“ države


Da li ste negdje čuli da se potpredsjenik države, pa bila ona unitarna ili fereralna jedninica, zalaže za slabljenje bezbjednosnih kapaciteta države/entiteta u kom obavlja tako visoku funkciju? U Republici Srpskoj je i to moguće.


Piše: Borislav Radovanović

Za one totalno neupućene naglasiću da je Ramiz Salkić potpredsjednik Srpske, iliti na neki način Dodikov zamjenik. U mnogim državama potpredsjednici automatizmom preuzimaju vođenje države u slučajevima predsjednikove spriječenosti. Zašto u Srpskoj to ne možemo dozvoliti?

Odgovor na to pitanje dao nam je „uvaženi potpredsjednik“ Salkić!

“Salkić je pozivao domaće pravosuđe, OHR, PIC, Organizaciju za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE), Delegaciju Evropske unije u BiH, ambasade SAD, Njemačke, Turske, Rusije, Velike Britanije, Francuske, Japana, Kanade, Italije i drugih zemalja, da stanu u zaštitu Dejtonskog mirovnog sporazuma i spriječe održavanje referenduma o Danu RS” (izvor portal Istinito).

Eto, događa se i da potpredsjednik države nastoji spriječiti najviši instrument demokratije – referendum, kad građani neposredno daju mišljenje o nekom problem koje tišti društvo. Volio bih da mi neko navede sličan primjer ma gdje u bijelome svijetu.

Uz to potpredsjednik Salkić, prema ovom portalu, otvara pitanje koje ga još više “tišti”.

“Salkić tvrdi da su vlasti u Banjaluci pokrenule proces naoružavanja rezervnog sastava policije, naoružavanja redovnih policijskih struktura dugim cijevima i osnaživanje zaštitarskih agencija.”


Volio bih i da mi bar neko(!) ukaže na primjer države koja ne ulaže u svoju bezbjednost, a posebice u konteksti novih izvora ugrožavanja i opasnosti (ratovi, terorizam i ino). Salkić je nekako “zaboravio” da ga građani Republike Srpske plaćaju da brine o interesima ovog društva, a bezbjednost je svakako prioritetan interes.
Elem, problem je što gospodin Salkić bezbjednost tumači na neki svoj krajnje nakaradan način. To vidimo iz sljedećeg Salkićevog navoda:
“Pri tome su lovačka udruženja postala model naoružavanja civilnog stanovništva. Posljednje vrijeme gase se lovišta gdje žive Bošnjaci, a to implicira oduzimanje naoružanja od lovaca Bošnjaka. Sve nam to ukazuje da se u RS narušava ravnoteža koja može imati pogubne posljedice.” 
Podsjetiću da sam ranije u svojim tekstovima teško kritikovao vlasti Srpske, a posebice MUP, zbog toga što građanima Srpske bošnjačke nacionalnosti dozvoljavaju naoružavanje preko svake mjere. Čak do nivoa ugrožavanja države, gdje su počinioci terorističkih napada posjedovali  legitimno oružje.

Izgleda da su moje kritike urodile plodom, pa je pokrenuto svojevrsno „redukovanje“ prava na držanje vatrenog oružja. Pa nedopustivo je da neko lice iz kategorije radikalnih selefija registrujete kao posebno opasno, a potom mu odobrite nabavljanje vatrenog oružja i municije.

No, vratimo se za trenutak Salkićevom tumačenju konstalacija odnosa naoružanih osoba unutar etničkih zajednica. Dok su, bar po podacima koje sam dobio od relevantnih subjekata, Bošnjaci u Srpskoj raspolagali sa 40 000 komada legitimnog vatrenog oružja (sa 15 000 optičkih nišana), a sve ostale etničke zajednice sa dvostruko manjim brojem, e to je bilo po „mjeri“ našeg potpredsjednika. Tad se nije bunio!

To znači da smo imali (u stvari imamo i danas), kako to Salkić navodi, ozbiljno „narušavanje ravnoteže“ naoružanosti etničkih zajednica. Sad kad Srpska nastoji smanjiti doista ničim utemeljeno naoružavanje Bošnjaka, a posebice preko lovačkih udruženja kakvima počesto dominiraju radikalni islamisti, potpredsjednik Salkić diže „dreku“ i poziva međunarodne institucije da djeluju.

Elem, Salkić ne razumije neke stvari. Jedna od tih je nepobitna činjenica da radikalni islamisti u pravilu uvijek prvo napadaju svoje sunarodnike i to u cilju nametanja svojih (šerijatskih) pravila ponašanja, radi homogenizacije i „disciplinovanja“ zajednice i ino.

Kad se već postavlja kao ekskluzivni zaštitnik Bošnjaka u Republici Srpskoj, šta prema važećim propisima ipak nije, dični potpredsjednik bi trebao zalagati se za mnogo oštriju kontrolu dodjeljivanja prava na nabavljanje vatrenog oružja i municije. Upravo je potpredsjednik Salkić „pozvan“ da od MUP-a Srpske traži da radikalnim islamistima ne obezbjeđuje legitimno naoružavanje, obzirom (kako rekoh) da su takvi najopasniji po bošnjački etnos. Bar u prvim koracima ostvarivanja njihovih ciljeva.


Dakle, podsjetio bih potpedsjednika ko ga plaća za funkciju koju obavlja i kakve su njegove zakonske ingerencije. No, kad već nastoji da štiti svoje sunarodnike, onda da bar nešto dublje porazmisli o onome za šta se zalaže. Ili, možda i njega trebamo percipirati kao radikalnog islamistu koji štiti interese te populacije?!