srijeda, 3. svibnja 2017.

Muhamed Švrakić: „Muslimanski Gavrilo Princip“ i gospodar Dobrovoljačke ulice


Dvije i po decenije porodice stradalnika u Dobrovoljačkoj ulici ne mogu svojim najmilijima zapaliti svijeću na mjestu stradanja jer ih u tome sprečava nekakav Muhamed Švrakić. Ko je ta persona i do kad tako?

foto: Avaz

Piše: Borislav Radovanović

I ove godine porodice žrtava Dobrovoljačke ulice održaće pomen u Istočnom Sarajevu, a samo zbog činjenice da na mjestu stradanja njihovih očeva, sinova i supruga predsjednik udruženja „Zelene beretke“ Muhamed Švrakić ogranizuje neku svoju „privatnu manifestaciju“.

Doista, ko je taj „Gospodar Dobrovoljačke“ koji decenijama unazad sprečava predstavnike Republike Srpske i porodice žrtava da na prigodan način obilježe stradanje svojih voljenih? Ko je taj Muhamed Švrakić?

Navešću nekoliko detalja iz njegove „biografije“. U pitanju je sin Emina Švrakića, koji je u ljeto 1991. godine predsjedavao osnovačkom skupštinom „Zelenih beretki“. Kada inače govorimo o početku rata u Bosni i Hercegovini valja napomenuti kako je većini „Beretki“ priznat ratni staž upravo iz te 1991. godine. U boračkim organizacijama Federacije BiH počesto se vodi polemika o tome, uz uvijek prisutno pitanje protiv koga su pojedinci „ratovali“ mjesecima prije početka ratnih dejstava.

No, očigledno da je klan Izetbegovića svojim najvjernijim saradnicima u „ratni staž“ uračunao i pripreme za rat (kako Alija nekad, tako i Bakir danas). Što se tiče samog Muhameda Švrakića treba znati kako je prije rata bio lični pratilac Alije Izetbegovića (vidi foto). Međutim, kao čovjek od Alijinog povjerenja mladi Švrakić dobija nešto složenije zadatke, odnosno pozicionira se na mjestu zamjenika komandira policijske stanice.

Švrakić kao Alijin pratilac
Zatim je ovaj „policijski kadar“ (sa)učestvovao u ubistvu srpskog svata Nikole Gardovića. Podsjetiću šta sam o ovome napisao prošle godine: „Kako su 'Večernje novosti' objavile 2005. godine Ćelo Delalić je svojevremeno priznao ubistvo koje nije počinio. Po ovom mediju: Delalić je 'preuzeo' ubistvo koje je počinio Muhamed Švrakić i to za novčanu nagradu dobijenu od njegovog oca – Emina Švrakića... Muhamed se, bar po medijskim navodima, hvalio ubistvom Gardovića i sam sebe prozvao 'muslimanskim Gavrilom Principom.'“.

Prema svjedočenju Jovana Gardovića, sina ubijenog Nikole, Muhamed Švrakić je neposredno nakon ubistva (pred policijom!) na njega potegao automatsku pušku, prijetio mu i psovao srpsku majku. I to zato što ga je upozorio da ne uklanja čaure i druge tragove sa lica mjesta zločina. Po ovome se vidi kakve „policijske kadrove“ je preferirao Alija Izetbegović.

Elem, polako dolazimo i do dešavanja u Dobrovoljaškoj ulici. Prema svjedočenju (u knjizi) generala Jovana Divjaka „junak“ (Švrakić) ove priče nalazio se na mjestu gdje je vojna kolona zaustavljene, odnosno na samom mjestu zločina. Zanimljivo je svjedočenje Divjaka o tome kako je Alija Izetbegović od svojih najbližih pratilaca i saradnika uporno tražio da propuste kolonu, da ispoštuju dogovoreno.

Međutim, pokazalo se da ni Alijin uticaj ovde nije bio dovoljan. Ubrzo je uslijedio masakar, zločin ili kako već da nazovem ovaj napad ekstremista na nezaštićene pripadnike regularne vojske. Ma šta mislili o ovom događaju suština se uvijek svodi na činjenicu da su paravojne jedinice „Zelenih beretki“ i Patriotske lige“ mučki napale regularne snage.

Znači, današnji predsjednik udruženja „Zelene beretke“ Muhamed Švrakić, nekadašnji pripadnik ove paravojne formacije i saučesnik u ubistvu Nikole Gardovića, bio je na licu mjesta. Sad, koliko doista moramo biti naivni i povjerovati da Švrakić nije učestvovao i u ovom zločinu?

Međutim, decenije prolaze, a krivični predmet „Dobrovoljačka“ skuplja prašinu u Tužilaštvu BiH-e. Da je drugačije, odnosno da pomenuto tužilaštvo radi svoj posao, Muhamed Švrakić alijas „Muslimanski Gavrilo Princip“ bi odavno bio pod istragom za ovaj i druge teške zločine. U tom slučaju teško da bi na mjestu stradanja nevinih vojnika svake godine okupljao svoje sljedbenike i obilježavao zločin kao „junački čin“.

Elem, Švrakić je sa svojim saborcima i ove godine „zauzeo poziciju“, a većina prisutnih je odjevena u vojne uniforme i nosi ratna obilježja. Kakvu poruku odašiljaju predstavnicima Srpske i porodicama stradalnika? Poruka je: ovde vam nije mjesto!

Da u ovoj državi postoje institucije, ili bar da nadležni rade ono za šta su plaćeni, pa zar bi bivši pripadnici paravojno-kriminalnih grupa decenijama vršili „okupaciju“ mjesta zločina. I pritom se „šepurili“ uniformama i ratnim znamenjem? Odnosno, strašili porodice stradalnika i sprečavali ih u onoj minimalnoj humanoj reakciji na stradanje nevinih žrtava – paljenju svijeća ili ostavljanju cvijeća?


I, doista, do kad ćemo u ovoj zemlji gledati bitange poput Muhameda Švrakića kako „gospodare“ javnim prostorom, kako Dobrovoljačku ulicu definišu pozitivni propisi? Uostalom, gdje to još ima da zločinci decenijama obilježavaju pokolj kakav su nedvosmisleno protivpravno počinili?