субота, 13. мај 2017.

Suspendovan sam, pretučen i prepušten „sudbini“


Ukoliko mene ili porodicu na narednom periodu zadesi kakvo „stradanje“, da se jasno zna, direktnu odgovornost snosi ministar policije Dragan Lukač!



Piše: Borislav Radovanović

Jutros posmatram svoju porodicu i promišljam kako ih zaštititi. Najnužnije smo spakovali i spremni smo za hitan bijeg, baš kao i avgusta 1991. u Hrvatskoj. Samo, ovoga puta moram bježati iz Republike Srpske u čije stvaranje sam uložio više od polovine svog života. Zašto?

Jučerašnji dan je razriješio dilemu koju sam otvorio u nedavnom tekstu. Ministar Dragan Lukač se jasno pozicionirao na stranu organizovanog kriminala i korupcije i tu više nema dilema. Međutim, to je valjda procijenjeno kao nedovoljno „upozorenje“ pa sam uveče i pretučen od strane jednog lokalnog kriminalca.

Negdje oko 14 časova juče uručeno mi je rješenje o suspenziji koje je ministar lično potpisao. Procedura kratka i jasna: potpiši, predaj službenu legitimaciju i „marš“ (!) iz zgrade PU Prijedor.

U obrazložeju ministar navodi da sam 29.09.2016. izvršio „ugrožavanje sigurnosti“ načelnika PU Prijedor Dalibora Ivanića, da sam zbog toga krivično i disciplinski procesuiran – šta je „osnov“ ovakve odluke. I „ptice na grani“ znaju da nisam ugrozio nikog, odnosno da nisam počinio apsolutno nikakav delikt, nego samo branio porodicu od policijskog maltretiranja i svoja prava.

Ponavljam, tokom protesta tog dana načelnik Ivanić i komandir PS Prijedor 1 Goran Lazić neredili su policiji da protivpravno uđu  moj posjed i maltretiraju mi prorodicu. Sve šta sam ja učinio jeste da sam pokucao na vrata načelnika u namjeri da ga upitam zašto to čini. Međutim, fizički sam nezakonito napadnut od strane njegovog pratioca Danka Karanovića. Kada sam pozvao dežurnog tužioca i događaj prijavio, nije im bilo druge nego da izmisle kako je nenaoružani „nindža“ (ja) ugrozio sigurnost desetak „do zuba“ naoružanih policajaca. Da nije tragično, bilo bi upravo smiješno!

Elem, Lukačov problem je u tome što MUP RS već nekih pola godine skriva moju izjavu u kakvoj sam iznio svoja saznanja o sprezi sa organizovanim kriminalom i teškom korupcijom prijedorskih načelnika Vojislava Pelkića i Dalibora Ivanića, a sve pod patronatom ministra Lukača. Narednih dana od ministra ću zatražiti pismeni odgovor da li je ta izjava proslijeđena tužilaštvu (kako to zakon nalaže), te koje su službene radnje preduzete po istoj.

Znam ja da izjava „sakuplja prašinu“, ali hoću da mi ministar objasni da li je to tako samo zbog činjenice što i njega lično dovodim u vezu sa međunarodnim organizovanim kriminalom. Znači, priča neće ići po zamislima Lukača i Ivanića o nekakvom izmišljenom napadu na „jadnog“ načelnika, nego ćemo se ozbiljno pozabaviti problemima organizovanog kriminala i teške korupcije. Ali, o tom potom!

Zašto sam mučki pretučen?

Znate onaj osjećaj „kad dan krene naopako“. Tako se i meni juče oko 22 časa dogodilo da sam na ulici (dok sam čekao suprugu) napadnut od strane meni nepoznatog muškarca. Tek kasnije sam doznao da je u pitanju lokalni kriminalac! Napadnut sam mučki, iznenada i s leđa, zadobio sam dva udarca u glavu, prijetnje ubistvom/klanjem, te psovanje „srpske majke“ (???). Nemam predstavu zbog čega sam napadnut, a jedino šta sam uspio shvatiti da je napad vezan za moj rad u policiji.

Do momenta pisanja ovog teksta počinilac napada još uvijek je u bjekstvu, tako da sam ozbiljno zabrinut za bezbjednost svoje porodice i sebe. Elem, ovde je zanimljivo da policija ovaj napad kvalifikuje identično kao i moj izmišljeni/montirani napad na načelnika Ivanića. Samo je razlika u postupcima policije bitno različita.

Kad sam ja navodno napao Ivanića strkalo se 10-ak rukovodilaca i policajaca, odmah sam uhapšen i da nisam zatražio medicinsku pomoć pitanje je kako bih se to završilo. No, kad sam ja zaista napadnut na licu mjesta nije izvršen uviđaj (nikog nisu zanimali tragovi krvarenja, fotografisanje povreda), upućen sam da medicinslku pomoć tražim sam (šta sam i učinio), a istražne radnje su odgođene do poslije vikenda (zar da se nadležni vikendom „zamaraju“ mojom ugroženošću?).

Elem, jutros u medijima nema ni slova o ovom događaju. Kada sam ja navodno napao Ivanića MUP je izdao opširno saopštenje bazirano na teškim lažima i manipulacijama. Slagali su da sam na sebi nosio natpis „OVO JE LOGOR“ kako bi događaju dali politički kontekst.

Pa su sramno naveli da sam dva puta liječen „na prijedorskoj neuropsihijatriji“ (u životu nisam ni pregledan od strane neuropsihijatra!). Istina je da su načelnici Pelkić i Ivanić u dva navrata tražili vanrednu kontrolu radne sposobnosti, čiji je vrhunac odnosio se na kliničko ispitivanje. Po zahtjevu poslodavca sam prvi put u Odjeljenju prijedorske psihijatrije proveo 16 dana NA ISPITIVANJU, a u konačnici je zaključeno da sam sposoban za inspektorske poslove. Jedino šta je medicinski utvrđeno jeste da sam osoba „izuzetno visoke inteligencije“ i ništa više.

Međutim, i pored takvog prvog nalaza Dalibor Ivanić nakon samo par mjeseci  traži  novu provjeru. To je podrazumijevalo ponovni 16-odnevni boravak u banjalučkoj psihijatrijskoj bolnici. Elem, problem je što sam u oba slučaja prinudno upućivan na bolovanje i što mi je plata umanjivana za 30%. Kroz te dvije godine finansijski sam iscrpljen do nivoa da mi je porodica bukvalno gladovala.

Kad sam shvatio da više nema smisla boriti se zatražio sam od ministra Lukača promjenu radnog mjesta, šta je ovaj jedva dočekao i udaljio me iz kriminalističke policije. Znači, stvarna istina jeste da sam po prvi put bolnički liječen na prijedorskoj psihijatriji nakon trauma kakve su mojoj porodici i meni nanijeli Lukač i Ivanić septembra prošle godine, a navodi MUP-a su teške laži.

U istom saopštenju navedeno je i kako ja konstantno širim laži (koje???) o nosiocima izvrše i zakonodavne vlasti Srpske. Dakle okarakterisan sam kao „neprijatelj“ Srpske, kao antisocijalna osoba i politički disident. Ukupno, ovim saopštenjem MUP je „žigosao“ me kao neprijatelja, luđaka, anarhistu i šta već.

Time je jasno svakoj budali stavljeno do znanja kako je upravo „poželjno ponašanje“ napadati me, jer tako se „štiti“ Srpska, a istovremeno čini „usluga“ ministru i čelnicima policije. I sad bih se ja trebao zapitati zašto me lokalni kriminalci napadaju bez razloga (kao sinoć)!?

O mom navodom napadu na Ivanića pisano je na preko stotinu medija u zemlji i okruženju, a sad ni riječ! U maloj sredini (prijedorskoj) ova vijest će već danas biti opštepoznata, a MUP ćuti. Valjda je i to neki signal da su napadi na mene „dozvoljeni“ i čak poželjni, dobrodošli.

Lukač je opasan čovjek!!!

No, ključni problem moje bezbjednosti čine tek buduća dešavanja. Najavio sam da ću procesuirati i ministra i sve odgovorne za sporna dešavanja iz septembra prošle godine. Samo, da bih to kvalitetno dokazno potkrijepio moram potegnuti i određene skrivene dokaze, pomenuti neke mnogo opasne kriminalce i ekstremno težak kriminal.

To se svakako neće dopasti ni Lukaču, a bogami ni ovom režimu. To na šta je Lukač spreman dobro znam još iz vremena rata. Koliko mu malo znači ljudski život znam iz njegovih „presuda po kratkom postupku“. Potom, objavio sam to, znam i kako je spreman na radnje novoa državnog udara kao u slučaju 10. septembra 1997. godine. Samo nisam objelodanio koliko novca je dobio za taj izdajnički čin, od koga i pod kojim okolnostima. Uskoro ću i to objaviti! Znam podosta i o njegovim vezama unutar kriminalnih struktura.

Uglavnom, Lukač je vrlo opasan čovjek i od njega se moram ozbiljno čuvati. Zato se i premišljam da svojih troje djece dignem iz škole, te da porodicu sklonim na sigurno. Suština je u tome da nemam namjeru prekinuti ovu borbu i povući se, bez obzira na svijest koliko me to životno ugrožava. Upravo zato u slučaju kakvog stradanja unaprijed „upirem prstom“ u ministra Lukača kao direktnog krivca, a u međuvremenu sam se pobrinuo i da pribavim konkretne dokaze njegove odgovornosti.


Na kraju, podsjećam na riječi koje sam na početku svoje agonije davne 2007. godine izrekao čelnicima MUP-a (pismeno, imam i dokaz toga): „Meni kriminalci neće komandovati!“. Od tog stava nisam odstupio ni nakon pokušaja likvidacije, ni nakon nezapamćenog progona, ni nakon desetina smrtnih stradanja nevinih građana Srpske na čiju stranu sam kao profesionalac stao. Ne odustajem ni danas!