utorak, 27. lipnja 2017.

Dalibor Ivanić zvani „TRAMP“


Policija je moja najvjernija čitalačka publika. Kriju al' čitaju! Zato sam prinuđen povremeno udovoljavati ovoj kategoriji čitalaca tekstovima o dešavanima u policiji.


Piše: Borislav Radovanović

Čitam kako Donald Tramp optužuje Bašara al Asada za neke samo njemu znane predstojeće napade hemijskim oružjem. Znači, više nema potrebe počiniti zločin – dovoljno je da vas moćnici optuže za „namjeru“. Obzirom na identična ponašanja odlučio sam načelniku PU Prijedor Daliboru Ivaniću dodijeliti nadimak „Tramp.

Javnost sam već obavijestio kako je 3. jula kod Osnovnog suda u Prijedoru zakazano izjašnjavanje o krivici povodom optužnice da sam septembra prošle godine ugrozio sigurnost gospodina „Trampa“. Nakon katastrofalne istrage, u kojoj je tužilac „zaboravila“ da je dužna prikupljati i oslobađajuće dokaze (pisao sam o tome), eto došli smo i do početka suđenja.

Zanimljivo, u spornim dešavanjima ni u primisli nisam namjeravao prijetiti načelniku, a kamoli ga kako ugroziti. No, naš sistem je takav: moćnici kažu da sam svojom pojavom na njegovim vratima kod načelnika proizveo strah po život i ličnu bezbjednost. I to se pokazalo dovoljnim da me izvedu pred sud. Ne treba previše pameti da se ovde uspostavi analogija sa Trampovim „stavovima“ o ugroženosti hemijskim oružjem.

Da bi stvari bile kristalno jasne moramo postaviti vrlo jednostavno pitanje: od kud ja na vratima Dalibora Ivanića zvanog „Tramp“? Preko godine sa tim čovjekom nisam govorio, prilikom slučajnih susreta okretao bih glavu na drugu stranu i uopšte ga ignorisao kao uličnu korpu za otpatke. I onda iz nekog razloga otvaram vrata njegove kancelarije. ZAŠTO???!!!

Tim esencijalnim pitanjem u istrazi niko se nije bavio. Zašto? Pa upravo zbog činjenice da je načelnik „Kramp“, pardon „Tramp“, zloupotrijebio službeni položaj i mojoj kući poslao policajce. Bez ikakvog pravnog osnova ili naloga policajci su ušli u moj posjed, te maltretirali moju porodicu. Posebno mi je ostalo krivo zbog maltretiranja moje nevine djece.

Zamislite, ja protestvujem ispred zgrade, nakon protesta nalazim se u kancelariji, i niko ne smatra potrebnim DA MENE PITA šta se događa. Zato „Tramp“ Ivanić šalje policajce da moju dječicu od 7 i 11 godina ispituju o  mom protestnom performansu (o čemu djeca ništa nisu znala).

Iako sam znao iz čije „kuhinje“ je ova naredba izašla, nisam odmah otišao to raspravljati sa načelnikom Ivanićem, nego sam prvo kontaktirao dežurne službe PS Prijedor 1 i Centra/Uprave. Ni tom „sitnicom“ se istraga nije bavila! Tek nakon negativnih odgovora u hijerarhijskim strukturama policije odlučujem se da odem do načelnika i pitam ga zašto policija maltretira moju porodicu.

I tim ulijećem u već postavljenu ZAMKU! Naime, načelnikom samoprozvani pratilac (običan kriminalac) je sjedio u kancelariji sekretarice i čekao moj dolazak. Zbog tog „dolaska“ policija je i upućena mojoj kući i to mimo hijerarhijskih struktura. Nakon te provokacije samo se čekalo da uletim u postavljnu zamku i pojavim se na vratima „gospodina Trampa“.

Uglavnom, kako je javnosti poznato: upitao sam sekretaricu da li je načelnik u kancelariji, pokucao na vrata, te zakoračio unutra. U tom trenutku, bez pravnog osnova i mučki, sa leđa me napada „policajac u zasjedi“ Danko Karanović, pritiska me uz zid i počinje gušiti.

Iako nisam pružao otpor Karanović je koristio silu sve dok na mjesto događaja nije došao načelnik uniformisane policije Vujanović, pred kojim sam ga po ko zna koji put upozorio da me pusti.

Nakon tog čina pozvao sam dežurnog okružnog tužioca Sinišu Markovića i prijavio napad, kao i prethodno maltretiranje porodice. Biće zanimljivo kad kao ključnog svjedoka predložim pomenutog tužioca, a potom ga ispitam o onome šta je uradio povodom moje prijave, ili bolje reći šta je trebao uraditi, a nije!

Da je tužilac Marković uradio ono šta mu zakon nalaže, za šta je izvanredno plaćen, danas ne bi imali situaciju da se ja nalazim na optuženičkoj „klupi“, umjesto stvarnih počinilaca krivičnih djela – „Trampa“ Ivanića i Danka „Mazge“ Karanovića.

No, za to postoje suđenja, pa će i pomenuti tužilac i brojni drugi svjedoci dokazati moju apsolutnu nevinost spram montiranih i izmišljenih optužbi.

Uglavnom, naš „Tramp“ je osjetio ugroženost i prijavio me tako što je svojim podređenim rukovodiocima i inspektorima iz kriminalističke policije naredio sačinjavanje izvještaja. Zamislite, oštećeni „direktor“ kaže „poslovođi“ da kazni nekog radnika samo zato što ovaj ima 115 kg i 186 cm, pa svojom pojavom plaši „direktora“. Bukvalno to se dogodilo u mom slučaju!


Zar se to razlikuje od onoga šta američki predsjednik čini spram sirijskog? Zar nakon svega Daliboru Ivaniću ne priliči nadimak „Tramp“?

U kakvom to svijetu živimo?

Elem, kako rekoh, 3. jula počinje suđenje u kom David namjerava suprotstaviti se Golijatu. Da li će „David“ uspjeti u tome – ostaje da se vidi.

No, u svemu ovome jedno je nedvojbeno – policija će masovno čitati ovaj tekst, ali o njemu neće razgovarati sa kolegama, neće to ni pomisliti da komentarišu, nego će kao i do sad „gurati glavu u pijesak“.

Elem, zaboravili su da sam ja u sukob sa ministrom Draganom Lukačom i „Trampom“ Ivanićem došao zato što sam branio prava policajaca koje su ovi nezakonito penzionisali. Baš kao što sam u nebrojeno slučajeva pranio prava građana, policajaca, društva...

Većina policajaca smatra da ih neće zadesiti slična sudbina ukoliko budu „dovoljno glasno ćutali“ i trpili. Samo, da li je uvijek tako? Eto, ćutali su ovi što su penzionisani, bar onda kad je trebalo da se organizuju i zagalame, i šta imaju od toga? Penzijske „crkavice“ i zaborav njihovih „kolega“. Ponovo „dvojica debelih ustaša“ na streljanje vode stotinu Srba, ponovo ovce dolaze same na klanje... Već viđeno!

Samo, od tih i takvih policajaca građani očekuju zaštitu... E to je već PROBLEM!