понедељак, 31. јул 2017.

Otvoreno pismo ministru Lukaču



 
Dragane (Lukač), obraćam ti se sa namjerom da ovako javno kažem: pozicioniranje na mjestu ministra unutrašnjih poslova sociopate poput tebe samo još jedan pokazatelj koliko Republika Srpska ide u pogrešnom pravcu.


Ta tvoja mračna, neljudska i krajnje bolesna strana ličnosti odavno je poznata unutar ovdašnje populacije. Nije tajna da si u ratu svuda sa sobom vodio jednog duševnog bolesnika (možemo i o imenima ako treba), koji je klao svakog koga bi ti poprijeko pogledao. No, pitanje je koji od vas dvojice je bio bolesniji? On koji je klao, ili ti koji si sa bolesnim uživanjem gledao posljednje trzaje umirućih?

I nisi ti zločine činio u odbrani biločega srpskog, nego zato što si zlikovac po prirodi. Da je to tako pokazao si već u ljeto 1997. godine, kada si nad „svojom“ Republikom Srpskom počinio državni udar, kad si kao NATO plaćenik omogućio konačnu okupaciju Srpske od strane onih koje smo u ratu porazili.

Elem, to nije kraj tvojih izdaja. Jedan po jedan naš rtv odašiljač silom si zauzimao kako bi ih ustupio NATO agresoru u funkciji pripremanja novog zločina protiv srpskog naroda – bombardovanja Srbije. Možeš li ovu činjenicu pobiti? Sa druge strane tvoj partijski kolega Rajko Vasić, kom pristaje nadimak Gebels, kao Dodikov ministar informisanja strogo je vodio računa da srpski narod sa obe strane Drine dozna samo „istinu“ koju su mu NATO agresori plasirali preko „tvojih“ predajnika.

Ovde dolazimo do pitanja: zašto je Dodik upravo tebe odabrao kao „vojnika“ koji će silom realizovati njegove izdajničke interese? Odgovor je vrlo prost: zato što zna kakav si sociopata, kom ništa nije sveto i koji u teškim stradanjima samo vidi priliku za materijalizovanje svojih zločinačkih i bolesnih želja/nauma.

U stvari prednjim odgovorom objasnio sam javnosti i zbog čega te je Milorad Dodik pozicionirao na mjestu ministra unutrašnjih poslova. Ko može neizlječivog sociopatu postaviti na tako važnu funkciju?

I na ovo pitanje možemo jednostavno odgovoriti. Milorad Dodik u svojoj esenciji nije predsjednik Srpske, nego „kapo di tuti kapi“ brojnih kriminalnih organizacija i grupa koje djeluju unutar institucija Republike Srpske. Takvom mafijaškom vođi na mjestu ministra policije treba bolesnik i nečovjek poput tebe, kako bi među građanima provodio strahovladu, kako bi bezobzirno gušio svaki oblik građanskog bunta.

Nisi ti, dakle Dragane, na ovu funkciju postavljen zbog stručnih kompetencija i profesionalnih opredjeljenja, nego kao sredstvo ostvarivanja kriminalnih interesa svojih gospodara. Ili, bolje rečeno jednog „kapo di tuti kapi“!


Zna Dodik na šta je sve spreman „mračnjak“ poput tebe. Elem, zna to i narod, pa je razumljiv bukvalno paničan strah naših građana. Znači, cilj je postignut – strahovlada je uspostavljena, a organizovani kriminal neometano crpi i zadnje „crkavice“ od napaćenog i gladnog naroda. Zato je kreatura poput tebe postavljena za ministra policije.

Sad, kad sam prednje pojasnio mogu reći i zbog čega ti se ovako javno obraćam. Posmatram posljednjih mjeseci kakvim sve nezakonitim i nemoralnim sredstvima se služiš protiv mene. U odnosu na rat jedino se promijenilo ime tvog „dežurnog dželata“. Sad je to Dalibor Ivanić, još jedna ljudska i profesionalna mizerija!

I šta ste ti i Ivanić zamislili u svojim „skučenim mozgovima“? Vaš problem je što se u javnosti predstavljam kao zaposlenik MUP-a RS-e i, kao takav potičem građane da traže vladavinu prava, pravnu državu. Takvim istupima „pozivam“ i druge službenike da javno progovore o sprezi organizovanog kriminala i korupcije unutar institucija Srpske. To je „kapo di tuti kapi“ Miloradu Dodiku neprihvatljivo, pa je tebi i Ivaniću dao zadatak da me eliminišete iz ministarstva. Problem je što vam to nikako/godinama ne polazi za rukom.

No, postoji nešto šta Dodik i ti nikako da shvatite. Odavno sam naučio „lekciju“ kako se boriti protiv ovakvog režima. Davno sam shvatio da je to nemoguće sa pozicije inspektora policije, pa ma kako uspješan bio.

Zato danas djelujem politički, potpuno svjestan da je ovakvo stanje, ovakav kriminalni sistem, moguće mijenjati tek nakon svrgavanja režima Milorada Dodika. Bez toga apsurdno je baviti se pitanjima pozitivnih promjena.

Zato ja, Dragane moj, komuniciram sa građanima. Od građana tražim mandat, politički mandat da ne bi bilo kakve zabune, da očistim Srpsku od kriminalaca poput Dodika i sociopata poput tebe. Da, bio sam jasan: da Srpsku OČISTIM od šljama!

Znam kako izvesti ovaj nužni zadatak, imam hrabrosti za suočavanje sa najgorim kriminalcima kakve je ovaj prostor upamtio, a bogami i pozamašnog iskustva. Pitanje je samo žele li građani promjene? Ukoliko to iskreno žele, onda će mi i povjeriti mandat da se beskompromisno i sveobuhvatno obračunam sa lopužama i bitangama.

Za kraj, zbog tvoje skučene spoznaje, pojednostaviću razlog ovog obraćanja. Hoću da Dodiku i tebi poručim kako vas se ne bojim! Imam jasan cilj i samo me fizičkom likvidacijom možete spriječiti u mom naumu da se sa takvima obračunam. Pratim reakcije građana na ono šta javno radim i za šta se zalažem, tako da sam već danas siguran u to da ću od istih dobiti politički mandat. Kad se to dogodi tražite „mišije rupe“ u koje ćete se posakrivati!

Borislav Radovanović, 
još uvijek zaposlen u MUP RS

четвртак, 27. јул 2017.

Pokret „TREĆI BLOK“: Pakt sa građanima



U pokretu „TREĆI BLOK“ kontinuirano analiziramo tendencije unutar političkog spektra Republike Srpske i ovim tekstom želimo razjasniti određena pitanja.

Građani i javnost to svakako prepoznaju, ali nije na odmet ponoviti. Programski cilj Pokreta jeste učvršćivanje PAKTA sa građanima do nivoa masovne podrške. Čvrsto smo distancirani od partokratskih, ekonomskih, intelektualnih i inih nakaradnih „elita“ ovog društva, ili, bolje rečeno, njihovi smo deklarisani protivnici.

To građani prepoznaju i upravo zbog ovakve političke orjentacije Pokret „TREĆI BLOK“ je jedini politički subjekt koji ima kontinuitet rasta političke podrške. Sa druge strane vidimo kakve unutarstranačke probleme imaju drugi.

Nemamo egzaktne podatke, ali po onome šta se javno prezentuje možemo dati određene ocjene. Primjera radi, za svega nekoliko mjeseci od kako funkcioniše opcija elektronske pristupnice registrovali smo preko 4 250 članova pokreta. Evo javno p(r)ozivamo Petra Đokića da kaže ima li njegova stranka više aktivnih članova. Socijalistička partija na tlu Srpske djeluje preko dvije i po decenije i uvijek su na vlasti, pa je upravo zanimljivo da ih jedan pokret pretekne za samo par mjeseci.

U segmentu javno deklarisane podrške građana pozivamo i lidera DNS-a Marka Pavića da javnosti prezentuje pokazatelje političke podrške pogodne za kompariranje. Nemaju ni Pavić, ni Đokić, šta pokazati jer su u pitanju interesandžijske grupacije čiji članovi kriju članske karte i za koga su glasali. To je realnost!

No, programski cilj Pokreta jeste da do izbora 2018. pridobije građane do nivoa u kom će moći SAMOSTALNO odmjeriti snage sa SNSD-om Milorada Dodika. Sa ovakvim trendom rasta Pokreta i sa ovom tendencijom podrške građana sasvim objektivno možemo se nadati ispunjenju postavljenog cilja. To ujedno znači i slamanje režima Milorada Dodika.

Odlično su toga svjesni i unutar režima, a to se najbolje vidi po loše režiranim pokušajima diskreditacije „TREĆEG BLOKA“. Sve češće možemo uočiti medijske sadržaje u kakvima nas kvalifikuju u već prepoznatljivom stilu „plaćenici, izdajnici“. Samo je problem što takvi tekstovi nemaju imena autora, što „kritičke komentare“ na društvenim mrežama potpisuju lažni nikovi, pseudomimi i šta već.

Pozivamo građane da proanaliziraju koliko su prednji navodi istiniti, uz napomenu da je vrlo jednostavno uočiti činjenicu da naši „kritičari“ kriju svoje identitete. Fascinantno je da brane ovako moćan režim, a skrivaju se iza lažnih imena i bezveznih sličica.

Sa druge strane, građani mogu vidjeti kako članovi i simpatizeri Pokreta „TREĆI BLOK“ hrabro ulaze u obruče policije i sudske policije, kako svaki antirežimski sadržaj potpisuju punim imenom i prezimenom, kako promovišu građansku hrabrost. Ne bojimo se režima Milorada Dodika i to svakodnevno demonstriramo.

Građani prepoznaju principe na kojima djeluje naš pokret i to kontinuirano prezentuju. Svako može utvrditi da nam građani masovno daju podršku pod svojim imenima i prezimenima. Nas podržavaju stvarni ljudi, a kritikuju nas kojekakvi „lažnjaci“ i to je naprosto činjenica. No, to je i pokazatelj na kom utvrđujemo stvarnu političku podršku na koju možemo računati i kad su izbori u pitanju.

Za kraj valja nam iskreno reći još jednu činjenicu. Pokret još uvijek djeluje kao poprilično heterogena i nedovoljno organizovana politička opcija. Zato u narednom periodu planiramo osnivanje mjesnih organizacija u svakom gradu i naselju Srpske. U tom pogledu javno pozivamo građane da nas kontaktiraju kako bi zajednički realizovali ovaj postavljeni cilj.

Kako je javnosti poznato u Pokretu ne postavljamo nikakva pitanja u pogledu etničkih, vjerskih i inih ideoloških ubjeđenja. Orjentisani smo na čestite, poštene i dobronamjerne građane i upravo takve pozivamo da nam se pridruže. Da dalje razvijamo naš PAKT sa građanima, da zajedno promijenimo ovu turobnu stvarnost.

Pokret „TREĆI BLOK“

среда, 26. јул 2017.

Ne dam vam sinove!!!


Svakodnevno me napadaju zbog deklarisanog protivljenja nakaradnim politikama Dodika, Izetbegovića i Čovića, uz uvijek prisutno pitanje – ZAŠTO? Odgovor je vrlo jednostavan: neću da moji sinovi stradaju u nekom novom ludilu.


Piše: Borislav Radovanović

Svaki roditelj nastoji svojoj djeci osigurati što bolju budućnost i u tom pogledu ne razlikujem se od drugih. No, kako to postići u zemlji gdje budućnost kroje hoštapleri, lopovi i bitange poput Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića? Stvarnost koju ovaj „trojac bez kormilara“ kreira neće izroditi ničim dobrim i to je nakon dvije decenije njihovih „umotvorina“ valjda svima jasno.

Svjestan ove činjenice odlučno se protivim njihovim politikama (bolje reći politici) uz svijest da je to bolje činiti danas, nego čekati da proizvedu haos koji će moje sinove uvući u stradanja kakva našu porodicu prate iz generacije u generaciju. Nasljeđe mojih sinova je takvo da NIKAD ne požele učestvovati u kakvom ratu ili sukobu, a ponajmanje zbog nakaradnih politika.

O kakvom „nasljeđu“ govorim? Počeću od sebe, njihovog oca. Najljepše godine svoje mladosti proveo sam u pogrešnom ratu. Zašto pogrešnom? Sa današnje distance i stečenog iskustva smatram da je svaki rat pogrešan. Rat je društvena pojava u kojoj dominiraju patnje, zločini, nesreće, strahovi, bijeda... Sve ono šta ljudi ne bi trebalo da proživljavaju.

Zbog tog našeg posljednjeg rata moji sinovi nikada nisu upoznali djeda Dušana. Stradao je u zločinačkoj „Oluji“ 1995. i evo 22 godine čekamo da ga dostojno sahranimo. Zamislite, za koji dan navršava se 22 godine naše borbe sa hrvatskim vlastima da nam predaju njegove zemne ostatke. I tek prije nekih dva mjeseca „udostojili“ su se uslišiti naše molitve. Sad čekamo okončanje procedure u BiH. Po Dodiku njegov „saveznik“ Dragan Čović brine za srpske interese bolje od ovdašnje opozicije. Pitam: zna li neko da je Čović ikad bar šturom izjavom kritikovao hrvatske vlasti zbog prikrivanja zločina nad Srbima ili zbog otvorenog negiranja zločina?

No, idemo dalje. Pradjed mojih sinova, Jovo, kao partizan je dva puta ranjavan u prsa. Život je proveo kao ratni invalid. I „dobro“ je prošao u odnosu na pradjedove mojih sinova. Pradjedove Milu i Radu ustaše su kao civile ubile na samom početku rata i njihova tijela nikada nisu pronađena. I sa majčine strane sinovi mi nose nasljeđe pradjeda partizana Uroša, u našem kraju iznimno poštovanog čovjeka

Dolazimo i do čukundjeda Marka koji je prema porodičnim saznanjima u nekakav rat otišao još 1912. godine. Punih sedam godina niko o njemu nije znao ništa dok se nije vratio kao oslobodilac. Taj je protutnjao Francuskom, Grčkom, Albanijom i svim onim putašestvijima srpskih dobrovoljaca.

I tu stižemo do ključnog problema. Tek ponešto znam o precima moje djece iz ranijeg perioda. Zašto? Pa ovde svako malo dođe do kakvog rata u kom nam preci postradaju, zapisi bivaju uništeni, a svaki okupator nameće svoju „istoriju“.

Eto, pokušao sam ukratko objasniti nasljeđe svojih sinova i zbog čega se bojim da bi i njih mogla pratiti slična „sudbina“. Smatram da smo kao porodica platili preskupu cijenu kojekakvih ratova i svakim svojim atomom boriću se da buduće generacije ne doživljavaju nesreće predaka. Zato promovišem pomirenje među narodima, toleranciju, prihvatanje opštecivilizacijskih vrijednosti i ino. Nisam ja ničiji plaćenik, kako me sve češće kvalifikuju, nego tek zabrinuti roditelj.

Moj prvenac Duško (ime dobio po nadimku djeda kog nikad nije upoznao) kao osnovac bio je Vukovac, đak generacije i najbolji učenik svoje škole. U srednjoj školi je zadržao nivo uspjeha i već sad se u njemu nazire budući pravnik, gospodin i dobar čovjek. Imam i mezimicu Zoranu, koja u stopu prati uspjehe starijeg brata i želi da postane naučnica. Zatim slijedi još jedan sin – Dragoja, u okruženju već prepoznatljivo „čudo od djeteta“. Sad će u treći razred osnovne škole, a zna glavne gradove gotovo svih država u svijetu, pa čak i zastave. Taj engleski govori u rečenicama iako ga tek ove godine počinje učiti, poznaje četiri-pet pisama, zaprepaštava poznavanjem istorije, sa računarskim tehnologijama bukvalno se poigrava... Fascinantno je da njemu sticanje znanja nekako dođe kao igra, zabava.

I šta da poželim svojoj djeci (?), osim mira. Živimo skromno, baš kao i većina ovdašnje populacije, ali to nije prepreka da mi djeca dobiju potrebno obrazovanje i ostvare svoje ambicije. Sve životne prepreke ćemo nekako savladati, ali kako se suočiti sa konstantnim krizama, sukobima, destabilizacijama i sličnim uzročnicima budućih ratova? Neću da moja djeca, posebno moji sinovi, učestvuju u bilokakvim nasilnim konfliktima. Neću da ratuju! Da stradavaju kao njihovi preci! Zar je to tako teško shvatiti?

Šta danas imamo od onoga šta su svojevremeno zagovarali Milošević, Karadžić, Tuđman ili Alija Izetbegović? Šta su nam njihove „politike“ donijele? Danas gledamo kako Dodik, Izetbegović Junior i Čović promovišu jednako sulude politike, kako šire strah i nepovjerenje, kako izazivaju konflikte i krvoprolića. Srećom po sve nas ovaj „trojac bez kormilara“ nema pristup oružju, a već sutra bi bez imalo premišljanja izazvali novi rat. I to zbog svojih ličnih interesa, kakvi sa narodima i građanima nemaju ama baš nikakve veze.

No, do kad strahovati od opasnosti da će svjetski moćnici Dodiku, Izetbegoviću i Čoviću omogućiti pristup oružju i to opet zbog nekih svojih interesa? Nema tu nikakve „velike filozofije“ – nakaradnim politikama treba se otvoreno suprotstaviti. Ne sutra, ili za godinu, nego danas, odmah. I ja to svakodnevno činim, a nadam se da su nakon ovog teksta moji motivi javnosti bar malo jasniji.

Ekonomska politika Gazda Sulje


Vjerovali ili ne: u Republici Srpskoj postoji poslodavac koji radnicima isplaćuje plate i prije negoli je do kraja zarade. Silne „umotvorine“ ekonomskih kvazistručnjaka padaju u vodu pred primjerom Sulejmana Zenkovića, vlasnika prodavnice u Donjoj Ljubiji.


Piše: Borislav Radovanović

Kritikovati ekonomsko-socijalnu situaciju u Republici Srpskoj postaje sve manje izazovno. Bukvalno na svakom koraku imamo negativne primjere i možemo ih nabrajati do besmisla.

Zato sam se opredijelio za „kritiku“ u vidu predstavljanja jednog svakako zanimljivog i pozitivnog primjera poslovanja. Ono šta javnosti želim predstaviti znam neposredno jer je u pitanju poslodavac moje supruge Vesne.

Prema Zakonu o radu poslodavac je dužan radniku isplatiti platu najkasnije do 20-og u mjesecu, ali za prethodni mjesec. Primjera radi moj poslodavac, MUP RS, svakog mjeseca krši ovu zakonsku odredbu i kasni sa platama. Kad policija krši zakon, a čemu da se nadamo u odnosu na ostatak društva?

No, Sulejman Zenković, od milja Suljo, praktikuje da sve obaveze izmiri najkasnije do prvog u mjesecu. Tako moja supruga platu prima dva-tri, a ponekad i sedam, dana prije kraja mjeseca. Po primitku plate Vesna mora doraditi ono šta joj je poslodavac već isplatio. Da li sličnih primjera ima negdje drugdje volio bih doznati, no, ovaj naš je najvjerojatnije jedinstven i u Srpskoj i u regionu.

Elem, u slučaju Gazda Sulje nisu samo plate radnika ono po čemu je ovaj poslodavac zanimljiv primjer. Kad je prije nekoliko godina odlučio u svom mjestu otvoriti prodavnicu Sulejman Zenković je prvo izveo svojevrstan „eksperiment“. Donio je odluku da pokuša poslovati tako što će ispoštovati baš sve propise i obaveze, pa tek ako u tome uspije da nastavi raditi. I njegov „eksperiment“ je uspio!

Van svake sumnje, a to se može vrlo lako provjeriti, Sulejman Zenković posluje pozitivno. To, doduše, znači da nakon izmirivanja svih obaveza njemu preostaje tek jedna plata veličine nekog prosjeka. Ovakvo poslovanje ne donosi blagostanje ili bogatstvo, no to ovom primjernom poslodavcu nije ni bio cilj. Kako rekoh, njegova zamisao bila je da provjeri da li je poprilično skromnom investicijom moguće započeti legitimno poslovanje sa pozitivnim bilansom. U tome je uspio, odnosno egzaktno je provjerio svoju zamisao.

Sad, da li će Gazda Suljo širiti poslovanje i time izvore prihoda, da li će na istim principima otvoriti još jednu ili deset prodavnica, pitanja su kakva građani Ljubije i okruženja sve češće postavljaju. Građane to sasvim razumljivo interesuje zbog niskih cijena i dobre kvalitete robe, kakve imaju u ovoj prodavnici. Međutim, tim pitanjima trebalo bi da se pozabavi i šira društvena zajednica.

Ipak, vratimo se odnosu poslodavac-radnik kakav je u slučaju Gazda Sulje krajnje zanimljiv. Naime, nedavno je kod knjigovođe provjeravao mogućnost da radnicama poveća platu za 100 maraka i tako doznao kako to podrazumijeva i dodatnih 62 marke obaveza. Tu se Sulejman suočio sa jednim od ključnih problema ekonomskog funkcionisanja Republike Srpske. Jednostavno, nametnute obaveze su prevelike!

Vjerujem da mnogi poslodavci u Srpskoj razmišljaju slično našem Gazda Sulji i da bi rado svoje radnike dodatno nagradili. I to po zdravoj logici da se nagrađeni radnik više trudi, da bolje radi. No, činjenica je da se država u tom pogledu ponaša krajnje neprimjereno, neracionalno i dugoročno neodrživo. Umjesto da podstiče poslovanje, rad, zapošljavanje i socijalni ambijent Republika Srpska ponaša se upravo suprotno. To je činjenica!

Znači, da prednje rezimiramo: u Republici Srpskoj moguće je pozitivno poslovati i pored svih prepreka i problema sistemske prirode. Istovremeno valja naglasiti da je zdrave interese poslodavaca i radnika moguće objediniti i uravnotežiti. Ključni problem jeste ponašanje vlasti koja iz samo njoj znanih interesa i motiva neće da umanji namete zarad poboljšanja životnih prilika radnika.

Svakodnevno nas „stručnjaci“ sluđuju ovakvim ili onakvim tumačenjima i sve to postalo je poprilično degutantno. Stvar je vrlo jednostavna: aktuelna vlast Srpske treba da smanji enormnu rastrošnost i tako umanjiti budžetske zahtjeve prema poslodavcima, a na drugoj strani da zaštititi prava radnika. Eto, naveo sam konkretan primjer kad poslodavac ima zdrav i pošten odnos prema radnicima, kad njihov rad želi dodatno nagraditi, a u tome ga sprečava nakaradna vlast još nakaradnijom „ekonomskom politikom“. To je „politika“ protiv kakve se borim!


уторак, 25. јул 2017.

Dodik je fašistička sluga


Svakodnevno trpim grube napade zbog deklarisane borbe protiv režima Milorada Dodika. Žao mi je što unutar mog, srpskog, naroda dominira nakaradna svijest o sprezi kapitalizma i fašizma zbog koje nikako da se oslobodimo iz kandži nametnute nam stvarnosti.


Piše: Borislav Radovanović

Čovječanstvu je podastrta teška laž o tome kako je fašizam „pobijeđen“. Treba znati da je fašizam tek puki instrument hegemonije centara moći zapadnog kapitalizma i da će kao ideološko sredstvo postojati sve dok postoji i kapitalizam.

Danas je već opštepoznato da je Velika Britanija izazvala Prvi svjetski rat sa ciljem širenja moći i bogatstva kapitalističkih centara moći koji su tada dominirali ovom imperijom. No, manje je poznato i da je jedan od razloga proizvođenja ovog rata bio strah od socijalističke revolucije u srcu zapadnog hegemonizma.

Nimalo slučajno fatalne 1917. imamo dvije uzročno-posljedično povezane „revolucije“. Na jednoj strani centri moći Zapada finansiraju boljševičku revoluciju kao pretpostavku vještačkog stvaranja ljevičarskog totalitarizma. Sa druge strane iste godine Benito Musolini dolazi na platni spisak britanske obavještajne službe sa ciljem stvaranja embriona budućeg desničarskog totalitarizma.

U Italiji se u stvari dogodio svojevrstan eksperiment preko kog su zapadni centri moći nastojali spriječiti da sve jači ljevičarski pokret preuzme vlast u toj zemlji. Kad je Musolini pokazao koliko je fašizam djelotvoran protiv komunizma isti centi moći već 1922. godine započinju „Projekat Hitler“.

Ponovo uzimaju pod svoje jednog političkog marginalca, te ga finansiraju, instrumentalizuju i čak međunarodno promovišu kao „čuvara zapadne demokratije“, a sve sa ciljem proizvođenja novog svjetskog rata. Bez finansijske i svake druge pomoći i Hitler i Musolini bi ostali tek političke budaletine istorijski potpuno neinteresantne. No, milijarde dolara upumpane u njemačku vojnu industriju od strane Engleske banke, Vol strita i ino stvorile su nužne pretpostavke globalnog ideološkog suprotstavljanja desničarskog i ljevičarskog totalitarizma.

U svojoj esenciji ovaj novi svjetski rat baš kao i prethodni bazira se na strategiji divide et impera, odnosno na sukobljavanju germanskog i slavenskog naroda. Uostalom, kako geografski periferne nacije poput Britanaca ili Amerikanaca mogu vladati prostorom ogromne Evroazije ako ne kontinuiranim proizvođenjem ratova? Elem, ključno je znati da su isti centri moći, a posebice uobličeni u vidu kojekakvih Rokfelera ili Rotšilda, na svjetskim ratovima zgrnuli enormno bogatstvo. Zbog sopstvenog bogaćenja, te širenja moći i uticaja, moćnici Zapada su i proizveli ove ratove, baš kao i potonji Hladni rat.

Kapitalizam počiva na sukobima i krvoprolićima. Sa te pozicije moramo posmatrati i događanja sa početka 90-ih godina prošlog vijeka. Vodeći ideolog Zapada Zbignjev Bžežinski je decidan – Slaveni posjeduju ogromne teritorije i prirodna bogatstva i to im treba OTETI. I kako kapitalizam uvijek smišlja nove podvale i manipulacije ovoga puta nam fašizam plasiraju kroz termin „demokratija“. To šta je postkomunističkim društvima podvaljeno kao demokratija je puki fašizam i toga moramo biti svjesni.

Pritom, moramo znati da je bivša Jugoslavija postala opasnost po svjetski poredak skrojen u skladu sa interesima bogatih oligarhija kapitalizma. Dokazala je da se komunistička društva mogu demokratizovati do nivoa prihvatljivog razvijenim demokratskim društvima. Čin tog priznanja trebao je biti materijalizovan u vidu prijema SFRJ u Evropsku Uniju.

Elem, to jednostavno nije odgovaralo pomenutim kapitalističkim centrima moći jer isti počivaju na sukobima i podjelama, a nikako na integracijama. Zato je Jugoslavija onako brutalno uništena. Ostale postkomunističke države, kad su vidjele jugoslavenski „primjer“, jednostavno su se samopokorile, samokolonizovale. I sve svoje bogatstvo predale novom okupatoru.

U takvom geopolitičkom okruženju nastala je jedna Republika Srpska kao maleni simbol otpora globalnom pokoravanju. Međutim, slaba i ratom razorena Republika Srpska poratno je postala lak plijen zapadnih hegemona. Madlen Olbrajt je odabrala jednog političkog marginalca i smutljivca – Milorada Dodika, te ga na tenkovima NATO dovela na vlast kao marionetu. I nije problem što je tako pokorena Republika Srpska, nego što je isti taj Milorad Dodik zloupotrebljen za već tada planiranu agresiju na SRJ. Cilj zapadnih hegemona bio je jasan: od Jugoslavije ne smije ostati ni „J“. I taj cilj su ostvarili.

Moramo znati da je Republika Srpska nastala kao političko-pravni istrument srpskog naroda u BiH, baš kao i Republika Srpska Krajina u Hrvatskoj, OČUVANJA JUGOSLAVIJE, naše zajedničke države. Kako je cilj zapadnih hegemona bio uništavanje Jugoslavije valjda je shvatljivo i zbog čega su onako brutalno razarane ove tvorevine prekodrinskih Srba. U tom pogledu ključno je znati da je protivpravno i nasilno razbijanje Jugoslavije akt fašizma u funkciji kapitalizma.

No, zapadni hegemoni nisu u potpunosti uništili Srpsku, kao šta je učinjeno sa Srpskom Krajinom, opet iz njihovih ličnih interesa, zarad političkih manipulacija. Zapadna hegemonija počiva na strategiji divide et impera, pa je tako shvatljivo da je BiH otrgnuta iz Jugoslavije, ali i da je istovremeno podijeljena na entitete, kantone i ko zna šta već. Važno je zapadnim hegemonima da BiH opstaje upravo ovakva kakva jeste. Zašto?

Ovde dolazimo do manipulativno i vještački stvorenih oblika samospoznaje. Svi znaju da u BiH žive Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Ključno pitanje kakvo u ovoj zemlji treba postaviti jeste: da li u BiH postoji VLADAJUĆA OLIGARHIJA i POTLAČENA KLASA? Postoji li u BiH uopšte svijest da živimo u najbrutalnijem obličju kapitalizma? Ko u ovoj zemlji, a bogami i u svijetu, postavlja ovakva pitanja?

Ne, takva pitanja se ne postavljaju. Ovde se decenijama zamlaćujemo nekakvim otcjepljenjima, unitarizacijama, trećim entitetima i štokakvim vještački i manipulativno nametnutim pitanjima. U sluludo skrojenoj stvarnosti građani nikako da se zapitaju kako žive, zašto su siromašni i obespravljeni, do kad ovako??? A to su sasvim racionalna pitanja od kakvih valja poći u pogledu samospoznaje.

To šta karakteriše današnju Bosnu i Hercegovinu nauka je davno objasnila kroz fenomen „narcizma malih razlika“, koji u principu vodi ka sljedećem fenomenu „animoziteta malih razlika“. No, valja znati da su ovdašnji i narcizmi i animoziteti vještački skrojeni. Valja znati da su u pitanju fašistička sredstva manipulacije sviješću. To je fašizam!

Raspirivati u BiH mržnju, nepovjerenje, strah i zablude nije nikakva „umotvorina“. Ovde to može činiti svaka bena, svaki zlonamjerni pojedinac. Kad to čine moćne oligarhije Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića onda imamo stvarnost ovakvu kakva jeste. Umjesto da građani Dodika, Izetbegovića i Čovića poimaju kao simbole oligarhije, buržoazije i surovog kapitalizma, gro ovdašnje populacije se sa takvima identifikuje. Vrlo malen krug građana shvata kako ovaj „trojac bez kormilara“ u svojoj esenciji materijalizuje fašizam u funkciji interesa kapitalističkih centara moći.

Na bazi čega zasnivam ovakve ocjene? Vrlo prosto: Dodik, Izetbegović, Čović i oko njih okupljena POVLAŠTENA KLASA u potpunosti provode interese centara moći zapadnog kapitalizma. Razorili su privredu, zadužili nas do nivoa robovanja niza budućih generacija, prirodne i ine resurse rasprodaju u bescjenje i ukupno nas gurnuli u neraskidive kandže ino hegemona. I onda su se jednostavno pridružili „udruženom pljačkaškom poduhvatu“ neviđenih razmjera. Građani moraju znati da je u ovoj nesrećnoj zemlji bukvalno sve podređeno bezobzirnoj pljački.

No, kako decenijama bezobzirno pljačkati, a da to građani ne spoznaju kao problem? Pa to nam svakodnevno prezentuju kreiranjem vještačkih podjela, sveopštim zastrašivanjem, bezobzirnim kršenjem prava, zakona i opštecivilizacijskih vrijednosti, manipulacijama sviješću. Čine upravo ono šta su svojevremeno činili i fašisti, odnosno materijalizuju nikad pobijeđeni fašizam.

Od koga Dodik „čuva“ Republiku Srpsku? Od Izetbegovića i Ćovića, odnosno od istih fašističkih sluga kakav je i sam. Identično tako Izetbegović od Dodika i Čovića „čuva“ Bosnu i Hercegovinu, dok Čović „čuva“ Hrvate od Izetbegovića i Dodika. To šta njih trojica svakodnevno čine je hrpa budalaština, no činjenica je da su budaletine vrlo podložne fašizmu i sličnim totalitarnim ideologijama.

Znači, borba protiv fašizma u konkretnome i na prvom koraku podrazumijeva svijest građana da živimo u brutalnom kapitalizmu. Esencijalna podjela u ovoj zemlji MORA biti na odnarođenu oligarhiju i obespravljenu sirotinju. Svako svrstavanje građana u etničke, vjerske i ine ideološke „torove“ jeste puki fašizam u funkciji interesa POVLAŠTENE KLASE. To je postulat koji siromašni i obespravljeni građani ove zemlje moraju usvojiti ukoliko teže kao boljem i pravednijem društvu, ka budućnosti.

Ogromna energija populacije u ovoj zemlji usmjerena je u potpuno sulude i vještački kreirane narcizme i animozitete. Kad bi samo djelić te energije bio usmjeren protiv vladajuće oligarhije mi bi za kratko vrijeme izgradili DRUŠTVO zasnovano na zdravim osnovama. Za to imamo i više nego dobre geografske i prirodne osnove. Dovoljno je da građani shvate kako je funkcija države obezbjeđivanje vladavine prava, bezbjednosti i resursa. Država koja nije sposobna uspostaviti pravni poredak, zaštititi građane i resurse i nije država.

U tom pogledu BiH je daleko od države, odnosno ovde državu tek treba stvoriti. No, Dodik, Izetbegović i Čović je zasigurno neće stvarati jer je to protivno njihovim ličnim interesima, baš kao i interesima njihovih kapitalističkih gospodara koji su ih ovde ustoličili, koji ih nasilno i vještački održavaju u poziciji. Građani ove nesrećne zemlje jednom MORAJU shvatiti da žive u zemlji kakva čak globalno simboliše najgori mogući pojavni oblik kapitalizma i sa tim povezanim oblikom brutalnog fašizma. Kad to shvate neće se identifikovati da ovdašnjom kvazielitom, nego će se USPROTIVITI, suprotstaviti i početi odnose graditi na zdravim osnovama.

Za kraj da nešto zakapijamo: da ga zapadni centri moći nisu svojevremeno uzeli pod svoje i ustoličili kao marionetu Milorad Dodik bi ostao politički marginalac, baš kao što se svojevremeno dogodilo sa Musolinijem i Hitlerom. Sa druge strane Bakir Izetbegović samo baštini "lik i djelo" svog oca Alije koji bi bez uticaja istih centara moći jednako ostao vjerski sektaš i disident. Čović pak baštini nasljeđe još jednog disidenta - Franje Tuđmana, za kog podjednako znamo da je tek produkt fašizma i kapitalizma. Ja se sa takvima ne mogu identifikovati i zato se protiv njih ovako javno borim... kao antifašista.

понедељак, 24. јул 2017.

"TREĆI BLOK“ pod policijskom opsadom



Potpuno opkoljeni policijskim snagama članovi i simpatizeri Pokreta „TREĆI BLOK“ ipak su izveli obećano – ispred zgrade suda u Novom Gradu održan je skup podrške našem članu Željku Biliću.



Piše: Borislav Radovanović

Danas je režim Milorada Dodika još jednom pokazao koliko strahuje od Pokreta „TREĆI BLOK“. Sa druge strane i ovaj Pokret je nedvosmisleno pokazao da je u Republici Srpskoj jedina opoziciona snaga, kakve se režim s pravom plaši.

Kao pokret najavili smo skup podrške našem Željku Biliću i jasno naznačili da je u pitanju mirno okupljanje. Ni u naznakama nije bilo osnova za sumnju da bi ovo neformalno okupljanje građana moglo predstavljati opasnost po bilo koga. Zbog toga je nejasno šta je uopšte policija tražila na tom mjestu.

No, Milorad Dodik strahuje od našeg pokreta, režim se boji naših aktivnosti, tako da se u Novom Gradu dogodilo upravo ono šta smo očekivali. Odmah po našem dolasku ispred zgrade Osnovnog suda opkoljeni smo sa preko deset uniformisanih policajaca i inspektora u civilu. Oba prilaza sudu policija je zapriječila i jasno demonstrirala kako se unutar obruča dešava nešto „opasno“ – šta bi građani trebalo da izbjegavaju.

Iako je u pitanju izuzetno prometna ulica danas su je građani Novog Grada zaobilazili u širokom luku. Bilo je ogavno posmatrati kako se slučajni prolaznici zbog takvog policijskog pozicioniranja okreću i vraćaju nazad. Strah čini svoje i mi to razumijemo.

Istovremeno primijetio sam da je i sudska policija dobila pojačanje iz Prijedora, a od građana smo čuli da su čak i redovne autobuske linije presretane od strane policije. Sveukupno, vidjeli smo izdanje Republike Srpske za kakvu se nismo borili, za kakvu naši očevi nisu ginuli.

Elem, članovi Pokreta „TREĆI BLOK“ su već sviknuti na ovakve situacije zastrašivanja. Nas nisu mogli uplašiti i kako smo naumili – dva sata proveli smo ispred zgrade suda. Sve dok naš Željko nije izašao da ga gromoglasno pozdravimo. Policija je taj čin snimala službenom kamerom, no to nas nije ometalo. Odavno smo u Dodikovoj „crnoj knjizi“ i upravo smo ponosni zbog toga!

Osim očekivane policijske opsade (posljedice straha režima) današnji dan je iskristalisao još jednu činjenicu: opozicija Republike Srpske ne zaslužuje ni minimum poštovanja. Naš poziv bio je javan, no od strane „opozicije“ je ignorisan. Zašto? Evo i pravog odgovora.

Današnjem skupu je prisustvovao u javnosti već prepoznatljiv dvojac opozicionara i to narodni poslanik Adam Šukalo, te nesalomljivi borac protiv građevinske mafije Tihomir Gligorić. Poslanik Šukalo dao je izvanredno objašnjenje svog davanja podrške Željku Biliću. Rekao je da je opozicija organizovala protest u Banjaluci, šta je rezultiralo sramnim „kontraprotestom“ Milorada Dodika. Naš Željko Bilić je odbio naređenje direktora da prisustvuje Dodikovoj lažnoj demonstraciji političke podrške i zato dobio otkaz. Narodni poslanika Adam Šukalo je jasno apostrofirao kako se saosjeća sa inženjerom Bilićom i sličnima koji su postradali u tom političkom obračunu vlasti i opozicije. Zato je danas došao u Novi Grad da svoju podršku javno prezentuje.

Tako se ponašaju časni političari i zato poslanika Šukala u Pokretu „TREĆI BLOK“ vrlo poštujemo. Apsolutno identičan odnos imamo i spram Tihomira Gligorića, uz pojašnjenje da i njih dvojica maksimalno podržavaju aktivnosti našeg pokreta. No, današnje ponašanje opozicije Srpske je za svaku osudu i mi se ne snebivamo to javno izreći. Uostalom, zato smo i odabrali da budemo „TREĆI“!

Elem, okončanje skupa podrške je tek demontiralo podlost režima Milorada Dodika. Kad smo se već počeli razilaziti policajci su izdvojili našeg predsjednika pokreta Njegoša Tomića, legitimisali ga i saopštili mu da će biti procesuiran zbog nelegalno održanog javnog skupa. Policija je proizvoljno „utvrdila“ da je Njegoš „organizovao“ ovo okupljanje građana i da ga zbog toga treba sankcionisati. To je prosto DNO DNA!

Činjenica je da Njegoš danas nije bio nikakav sazivač, organizator ili šta već, niti za ono šta se danas dogodilo snosi bilokakvu odgovornost. Do današnjeg okupljanja došlo je spontano i bez ikakve posebne organizacije. Naš pokret je i nastao na principu da naše članove i građane ZAJEDNIČKI štitimo od zloupotreba unutar institucija. I niti jedan pojedinac tu ne donosi odluke ili vrši kakav uticaj na druge. Prosto, dogovorimo se oko neke aktivnosti, a potom je i realizujemo. Njegoš je tek „prvi među jednakima“ i niko ga ne može pozvati na odgovornost za nešto šta je učinilo nas trideset.

No, znamo mi odlično da je policiji naređena ovakva sramotna prijava kao još jedan u nizu pritisaka kakve vrše na predsjednika pokreta Njegoša Tomića. Nisu ga mogli ustrašiti, nisu ga uspjeli potkupiti, pa ga pokušavaju ovako „korak po korak“ slomiti. Samo nisu računali na naš odgovor. Onog trenutka kad sud u Novom Gradu radi postupka pozove Njegoša Tomića DOLAZIMO PONOVO. Samo ovoga puta dolazimo u mnogo većem broju, mnogo organizovaniji i pripremljeniji. Kako stvari idu izgleda da će opštenarodni bunt upravo krenuti iz Novog Grada!

Milorad Dodik treba da se plaši Pokreta „TREĆI BLOK“. Ima razloga za to. Naime, on je svojim terorom i bezakonjem natjerao nas na političko organizovanje i ovakav aktivizam. Sad mu slijedi „sankcija“ za ono šta je nama činio. O kakvoj „sankciji“ govorim? Nedavno je predsjednik pokreta Njegoš javno poručio da se neće smiriti „dok se ne okupa u Dodikovom bakinačkom bazenu“, a mi kao članovi samo dodajemo kako ćemo se zajedno kupati. Biće to nezaboravna žurka!

субота, 22. јул 2017.

PROGLAS POKRETA „TREĆI BLOK“



Pozivamo građane Bosne i Hercegovine da jedinstvenom svegrađanskom političkom akcijom prije izbora 2018. godine iz temelja promijenimo političku stvarnost države i entiteta. Cilj je da narodi i građani BiH-e postignu PRVI OPŠTI KONSENZUS sa snagom da donese toliko željene promjene.

Danas je kristalno jasno da ključni problem ove države čine odnarođene, kriminalizovane i samožive političke „elite“ okupljene oko nekoliko centara moći primarno zaokupljenih sopstvenim interesima. Pomenuti centri moći gospodare budžetima, prirodnim i drugim resursima, institucijama i svim pretpostavkama društvenog bitisanja. I sve ono šta pripada građanima ove zemlje preusmjerili su u pravcu sopstvenog bezobzirnog bogaćenja, dok građani bukvalno gladuju.

Pokret „TREĆI BLOK“ ne prihvata vještački i manipulativno nametnutu opštu percepciju javnosti kako je u ovoj zemlji nemoguće proizvesti pozitivne promjene. Nemjerljive pozitivne promjene moguće je proizvesti jednom građanskom akcijom i zato javnosti prezentujemo konkretnu i realno provodivu IDEJU eliminisanja pomenutih centara moći iz političkog i institucionalnog djelovanja.

Naša ideja je da PROFILIŠEMO SPISAK IMENA POLITIČARA kojima građani BiH-e UVODE SANKCIJE. To konkretno znači da političari sa spiska ne mogu obavljati niti jednu funkciju na državnom i/ili entitetskom nivou.

Da bi ovaj spisak imena sankcionisanih političara dobio potreban legitimitet namjeravamo na nivou cijele države organizovati svegrađansku peticiju. Cilj je prikupiti preko pola miliona potpisa građana koji stoje na polazištu da sankcionisanim pojedincima ne treba dozvoliti vršenje javnih funkcija. Brojku od pola miliona potpisa odabrali smo zbog činjenice da istu niti jedan pojedinac ili politička stranka na izborima ne mogu dosegnuti. Takva peticija IMA LEGITIMITET kakav moraju poštovati i društveni subjekti ove zemlje, ali i međunarodne zajednice.

Zato je važno potpisivanje peticije organizovati u svim gradovima i naseljima BiH-e, da peticija dosegne zamišljenih pola miliona potpisa, ali i zbog činjenice da na taj način postižemo OPŠTI GRAĐANSKI KONSENZUS oko ključnog problema ove države.

Po okončanju akcije peticiju namjeravamo predati Parlamentarnoj skupštini BiH-e kao najvišem zakonodavnom i političkom tijelu zemlje. Međutim, sa rezultatima peticije upoznaćemo i entitetske parlamente, te javnost zemlje i svijeta.

Sa rezultatima peticije potrebno je upoznati oficijelna tijela međunarodne zajednice (UN, Savjet Evrope i dr.), te što veći broj država koje mogu uticati na promjene u našoj zemlji. Cilj je da međunarodna zajednica PRIZNA sankcije koje građani BiH-e uvode svojim političarima, te da iste POTVRDE kao međunarodni STAV.

Ovakvim unutrašnjim i spoljnim sankcijama možemo postići da političari sa spiska sankcionisanih uopšte ne učestvuju na izborima naredne godine. Pojedince koji decenijama razaraju ovu zemlju i njene građane možemo eliminisati iz samog izbornog procesa. I to je naš cilj. Sa druge strane pružamo mogućnost nekim novim ljudima da svoje ideje prezentuju građanima i za to dobiju podršku glasača. Međutim, ti novi ljudi i nove ideje zasigurno neće ići u pravcu onoga šta čine aktuelni politički cenrti moći i to upravo zbog svijesti da će se jednako tako suočiti sa građanskim sankcijama.

Pokret „TREĆI BLOK“ teži ka cjelovitim i provodivim rješenjima, pa smo tako osmislili i način profilisanja spiska političara kojima treba zabraniti vršenje javnih funkcija. Jednostavno, primjenom tehnoloških dostignuća, kreiraćemo veb-stranicu na kojoj će građani SAMI PREDLAGATI kandidate za sankcije, a potom i ELEKTRONSKI GLASATI. Pritom, namjeravamo postaviti niz ograničenja kakva služe za predupređivanje zloupotreba. Cilj je da građani sami nominuju i svojim NEGATIVNIM GLASOVIMA utvrde spisak političara ili osoba koji ćemo građanima ponuditi u pomenutoj peticiji.

U ovoj fazi realizacije predstavljene ideje obraćamo se građanima, političkim subjektima i specijalizovanim nevladinim organizacijama, da nam se PRIDRUŽE i pomognu u ostvarenju iste. Kako je prednje rečeno: cilj je da potpisivanje peticije izvedemo u cijeloj zemlji, tako da ne postavljamo nikakva ograničenja u pogledu dogovaranja i realizovanja ideje. U tom smislu otvoreni smo za sve nove ideje, prijedloge i promišljanja, pa i one kritičke kakvi ukazuju na moguće probleme ili štete.

Kao pokret posvećeni smo stvaranju pretpostavki bolje budućnosti ove zemlje i zato svoje ideje nudimo građanima PRVO radi što šire građanske rasprave i njihovog dodatnog usavršavanja, a potom i zarad realizacije u vidu PRVOG OPŠTEG KONSENZUSA u BiH-i.

Smatramo da je došlo vrijeme da se jednoj garnituri političara „zahvalimo“ na svemu šta su učinili državi, građanima i narodima, te da ih uputimo na „smetlište istorije“. Nakon toga cijenimo da će i organi krivičnog gonjenja mnogo lakše realizovati svoju funkciju u vidu procesuiranja odgovornih, oduzimanja nelegalno stečene imovine i uopšte uspostavljanja pravne države.


POKRET „TREĆI BLOK“

петак, 21. јул 2017.

Gavrilo Princip u Novom Gradu



Režim Milorada Dodika surovo se obračunava sa svima koji se protive ovakvoj silom nametnutoj stvarnosti. Svjesni koliko su građani zastrašeni u Pokretu „TREĆI BLOK“ smatramo da svaki građanin koji u ponedeljak 24. u 09,00 časova dođe ispred Osnovnog suda u Novom Gradu je NOVI GAVRILO PRINCIP.

Piše: Borislav Radovanović

Inženjer Milan Vukelić je tajkunima i kriminalcima iz kriminalne organizacije Milorada Dodika svojevremeno rekao: „NE, NEĆU!“ i odbio je parafirati bezobzirnu pljačku narodnih dobara. Zbog takvog životnog i profesionalnog opredjeljenja MUČKI JE UBIJEN.

Nad pokojnim Milanom Vukelićem počinjen je akt DRŽAVNOG TERORIZMA kojim je režim Milorada Dodika demonstrirao kakva sudbina čeka sve koji se suprotstave njihovim naumima i interesima. Njegovim ubistvom građanima je odaslana "bombastična poruka" sa ciljem opšteg zastrašivanja, nametanja volje terorom, zbog čega se ovaj čin ima smatrati državnim terorizmom.


Zato građani Republike Srpske i Bosne i Hercegovine ne smiju zaboraviti hrabrost Milana Vukelića, zbog koje je i glavom platio. Upravo zato našeg Milana moramo percipirati kao novog GAVRILA PRINCIPA.

Godinama kasnije jedan drugi inženjer, aktivista Pokreta „TREĆI BLOK“, Željko Bilić je režimu Milorada Dodika jednako tako rekao: „NE, NEĆU!“. Odbio je naređenje direktora svog „javnog preduzeća“ da prisustvuje Dodikovom kontramitingu u Banjaluci. Potom je odbio i ucjene novogradske alfe i omege SNSD-a Snježane Rajilić.

Prosto, kao čovjek i kao savjestan građanin odbio je da učesvuje u tom činu montirane podrške režimu, gdje su građani pod prijetnjom otkazom tjerani da izigravaju marionete. Zbog svoje hrabrosti inženjer Željko Bilić postao je meta režima, pa mu je ubrzo uručen nezakonit otkaz.

U maloj sredini poput novogradske režim je izabrao inženjera Bilića kao svojevrstan „primjer“ preko kog će disciplinovati lokalno stanovništvo. Baš kako su brutalnim ubistvom inženjera Vukelića zastrašivali Banjaluku i Srpsku uopšte, tako su nezakonitim otkazom inženjeru Biliću građanima odaslali poruku šta ih čeka u slučaju suprotstavljanja. Zato je i naš Željko Bilić svojevrstan GAVRILO PRINCIP.

Pokret „TREĆI BLOK“ u ponedeljak 24. ovog mjeseca ispred Osnovnog suda u Novom gradu organizuje skup podrške našem novogradskom „Gavrilu“ Biliću. Uopšte ne kalkulišemo sa pitanjima koliko desetina ili stotina građana će se okupiti na tom skupu. Ono šta znamo i šta je nama jedino važno jeste: svako ko se u ponedeljak pojavi pred zgradom suda za nas je NOVI GAVRILO PRINCIP!

Pritom, valja napomenuti da će članovi Pokreta stajati u prvim redovima, između građana i policije. Jednostavno, mi smo već sviknuti na takve situacije i spremni smo primiti svaki udarac režima. Javnost je već dobrano upoznata sa tim šta su vođe Pokreta „TREĆI BLOK“ preživjele od ovog režima, ali i sa hrabrošću koju smo ispoljavali u suprotstavljanju ovakvoj stvarnosti.

Pored toga moram apostrofirati jednu činjenicu: naš Željko Bilić je preko inspekcijskih organa i u ovom sudskom postupku potpuno demontirao ponašanje režima tokom prošlogodišnih banjalučkih mitinga i kontramitinga. Dokazao je da režim nije imao podršku građana Srpske, pa se morao služiti najprimitivnijim sredstvima – da zaposlene u javnim preduzećima tjera/primorava na lažnu „podršku“.

No, mnogo je problematičnije šta je režim činio da spriječi građane u izražavanju protesta. Zastrašivanje kakvo je tada činjeno od strane policije, režimskih medija i kvazistručnjaka za sve i svašta je nezapamćeno u novijoj istoriji evropskog kontinenta.

Policija, na čelu sa ministrom Lukačom, je svakodnevno izdavala ZVANIČNA SAOPŠTENJA o tome da se u Banjaluci priprema „obojena revolucija“, krvoproliće, uništenje Republike Srpske. Sve to su samoprokamovani „stručnjaci“ oblikovali spram naloga režima, a režimski mediji servirali građanima.

I šta se potonje pokazalo kao istina? Šta bi sa onim silnim „informacijama“ iz Beograda i Moskve? Gdje su nestali oni famozni spiskovi Sorošovih plaćenika? Ministar Dragan Lukač je imao preko godinu dana da sve to profesionalno istraži i pred lice pravde izvede odgovorne.

Međutim, ministar Lukač i MUP RS nisu činili apsolutno ništa spram „informacija“ o destabilizaciji, haosu i krvoproliću. Zašto? Prosto: odlično im je poznato da su javnosti plasirali teške laži i obmane! Ministar Lukač je izvršio Dodikov zadatak u vidu masovnog zastrašivanja građana i sprečavanja izražavanja građanskog nezadovoljstva stanjem u društvu.

Za ono šta je režim, predvođen Dodikom i Lukačom, tada činio kad-tad biće provedena istraga i to Pokret „TREĆI BLOK“ građanima javno obećava. Naš Željko Bilić je van svake sumnje pred sudom dokazao kakvim sredsvima se režim služio da sebi obezbijedi „podršku građana“ i to je izuzetno važan aspekt demontiranja ukupnog zločina režima. Na drugom koraku već radimo na tome da pred lice pravde dovedemo ministra Lukača, koji je zloupotrebio službeni položaj i činio upravo suprotno onom šta mu zakoni nalažu – ZASTRAŠIVAO GRAĐANE!

Zbog svega navedenog valjda je jasno zbog čega je proces koji je Željko Bilić, naš „Gavrilo“, pokrenuo pred sudom. Tom presudom, ako sud bude sudio po zakonu i pravdi, stvaramo pravni presedan, gradimo pravnu državu.

Ukoliko, sa druge strane, sud podlegne pritiscima režima Milorada Dodika, suočava se sa nečim šta u ovoj zemlji još niko nije činio – sa direktnom osudom građana. Postupajući sudija već danas treba da zna kako ćemo ga u slučaju negativne presude podvrgnuti javnoj osudi, da svaki građanin zna kako tom i takvom sudiji nije mjesto u sudu, da građani takve više neće plaćati... da je tek puka režimska sluga!

Dakle, građane pozivamo da javno podrže našeg aktivistu Željka Bilića potpuno svjesni koliko je režim Milorada Dodika okrutan i koliko građani strahuju od odmazde. Zato i kažemo da svakog pojedinca koji se pojavi ispred novogradskog suda smatramo NOVIM GAVRILOM PRINCIPOM.


ELEKTRONSKA PRISTUPNICA POKRETU NA: http://pokrettreciblok.pravda-istina.org/elektronska-pristupnica/


уторак, 18. јул 2017.

U Novom Gradu „kontramiting“ Dodikovom kontramitingu



Pokret „Treći blok“ i građani Novog Grada dana 24.07.2017. od 09,00 časova ispred zgrade Osnovnog suda u Novom Gradu organizuju MITING PODRŠKE inženjeru Željku Biliću. Podsjećam, da je ing Željko Bilić prošle godine odbio naređenje direktora KP „KOMUS“ da prisustvuje Dodikovom kontramitingu u Banjaluci i zato dobio otkaz.


Piše: Borislav Radovanović

Kod Osnovnog suda u Novom Gradu vodi se predmet koji bi našoj sudskoj praksi trebao poslužiti kao presedan, a Republici Srpskoj kao „orjentir“ u stvaranju pravne države. Proces koji potpuno demontira nenarodni režim Milorada Dodika!

Inženjer Željko Bilić, inače aktivista Pokreta „Treći blok“, bio je zaposlen u Komunalnom preduzeću „Komus“, kad je od direktora tog „javnog preduzeća“ dobio naredbu da prisustvuje Dodikovom kontramitingu u Banjaluci.

Gospodinu Biliću je ovaj zahtjev direktora bio neprihvatljiv primarno sa pozicije njegove životne orjentacije. Kao inženjer građevinarstva želio je samo da radi posao za koji se teško odškolovao i ništa više. Ponajmanje je želio da učestvuje političkim dešavanjima koja tako teško konfrontiraju srpski narod. Odbio je ovo naređenje i zato mu je od strane direktora URUČEN OTKAZ!

Da je riječ o nezakonitom otkazu dovoljno govori činjenica da je preduzeće u poslovanju nastavilo da koristi Bilićevu inženjersku licencu, bez koje nije moglo sklapati ili realizovati niz poslova. I to su nadležne institucije utvrdile kao nespornu nezakonitost.

Međutim, SNSD ne razmišlja kao politički subjekt modernih društava kakva počivaju upravo na znanju inženjera, nego kao feudalna kasta koja ne poštuje nikog i ništa. To je van svake sumnje demonstrirala bivša načelnica opštine Novi Grad, gospođa Snježana Rajilić (lokalni lider SNSD), kada je vršila pritisak na inženjera Bilića.

Kad nisu uspjeli svijim pritiscima da slome inženjera Bilića da ipak prisustvuje Dodikovom kontraverznom skupu, onda su odlučili da ga iskoriste kao primjer preko kog će disciplinovati lokalno stanovništvo. Željko Bilić je dobio otkaz bez obzira što njegovo preduzeće gotovo da nije moglo poslovati bez njegove licence, no, tako je svim zaposlenima i građanima Novog Grada odaslana poruka šta ih čeka u slučaju neposlušnosti spram Dodika, Rajilićeve i SNSD.

Normalno, gospodin Bilić je tužio preduzeće i u ponedeljak 24. u 09,00 u Osnovnom sudu u Novom Gradu je iznošenje završnih riječi. Za tu priliku aktivisti Pokreta „Treći blok“ i građani Novog Grada ispred Suda organizovaće miting podrške Željku Biliću. Zašto je ovaj miting tako bitan?

Građani to masovno prepoznaju, ali da ponovimo još jednom: Pokret „Treći blok“ je politička avangarda i tako nastupa u javnosti. To da politički i institucionalni moćnici vrše pritiske na ovdašnje pravosuđe je opštepoznata činjenica. Zato smatramo da je potrebno na sudove vršiti i kontrapritiske od strane građana. Prosto, želimo da svaki sudija, da svaki sud i pravosuđe ukupno, jasno znaju kako se ne smiju samo povoditi za pritiscima moćnika. Mogu to činiti, ali će ih zadesiti osuda građana i javnosti, šta u slučaju tužbe Željka Bilića namjeravamo plastično demonstrirati.

Preko procesa u Novom Gradu želimo demonstrirati težnju da Republika Srpska funkcioniše kao pravno društvo, kao pravna država. Direktor „javnog preduzeća“ je prekršio zakon, bivša načelnica opštine Novi Grad Snježana Rajilić je kršila zakon, predsjednik Milorad Dodik je prekršio zakon! To će se u ovom postupku utvrditi van razumne sumnje i zato je isti tako važan za budućnost Republike Srpske.

Dakle, podrškom inženjeru Biliću mi u stvari demonstriramo iskrenu ljubav spram Republike Srpske. Naše Republike Srpske, a nikako privatnog feuda odnarođenih bitangi poput Milorada Dodika. Zato pozivamo građane da u ponedjeljak u 09,00 časova dođu pred novogradski Osnovni sud i da svojim prisustvom pokažu kakvu Republiku Srpsku žele!

Članovi i simpatizeri Pokreta „Treći blok“, baš kao i društveno osvješteni građani, u Novi Grad dolaze iz Banjaluke, Prijedora i drugih gradova regije, zbog čega očekujemo da će se poruka iz Novog Grada čuti do Laktaša, do Trebinja, odnosno diljem zemlje.

Ujedno, pozivamo i medije da prenesu javnosti poruke građana Novog Grada, ali i iz drugih gradova Srpske odakle dolaze Željkove pristalice. Ovo je prilika da i medije „testiramo“ u kontekstu profesionalne hrabrosti i orjentacije.

четвртак, 13. јул 2017.

Ćulumovo „NE“ Dodiku



Povodom kontraverznog skupa „podrške“ generalu Mladiću, zakazanom za 11. jul, činjenično gledano Direktor policije Darko Ćulum je Miloradu Dodiku jasno izrekao – NE, to tako ne može!



Piše: Borislav Radovanović

MUP Republike Srpske je odlukom o zabrani mitinga u Banjaluci iznenadio javnost do nivoa da se rijetki usuđuju uopšte komentarisati šta se stvarno dogodilo. Smatralo se da je pitanje održavanja ovog u mnogočemu kontraverznog javnog skupa već gotova stvar, a onda saopštenje naše policije dolazi „k'o grom“ i bukvalno šokira javnost. Doista, šta se ovde dogodilo?

Ukoliko se želimo baviti špekulacijama možemo kalkulisati sa mogućnošću da je organizator skupa (čitaj: Milorad Dodik) procijenio da će biti slab odziv građana. Jedan sasvim izgledan građanski bojkot ovog skupa je nešto šta bi u političkom smislu Dodiku nanijelo ozbiljnu štetu. Zato je mogao jednostavno svom ministru Draganu Lukaču naložiti „izlaznu varijantu“ u vidu ove zabrane.

Elem, sljedeća pretpostavka je mnogo realnija. Možemo sasvim utemeljeno kalkulisati sa strahom Milorada Dodika da bi međunarodna zajednica ovaj skup mogla okvalifikovati kao gest destabilizacije i kršenja prava, te upravo njega okvalifikovati odgovornim.

Uplašio se Dodik da bi ovaj skup mogao poslužiti kao izgovor da mu Evropska Unija i pojedine moćne države uvedu sankcije – poput postojećih američkih. Više puta sam pisao o tome kako Milorad Dodik panično strahuje od sankcija Evropske Unije, Njemačke, Velike Britanije, Francuske... Sjestan je on odlično koliko su ga američke sankcije teško oštetile, vidi da predstavnici drugih država od njega bježe kao od „kuge“, te da evropski moćnici samo čekaju pogodan trenutak.

Elem, možemo se i dalje baviti špekulacijama, ali bih se radije posvetio činenicama. Dakle, nepobitno je da je MUP RS ovaj javni skup zabranio u spornom danu. U Srpskoj nije problem održati desetine skupova podrške generalu Mladiću i to u svih 364 dana u godini. Problematičan je samo jedan dan – 11. jul. Zašto?

Odgovor na prednje pitanje je vrlo jednostavan. Ono šta je 11. jul za Bošnjake, to je 5. avgust za Srbe. U pitanju su simbolički datumi opštenarodnog stradanja! Sad, zapitajmo se kako bi se Srbi ponijeli spram ideja da neko 5. avgusta u Mostaru organizuje miting podrške generalu Anti Gotovini, ili u Bihaću skup podrške generalu Atifu Dudakoviću?

No, ključno pitanje jeste šta činiti u slučaju da nekakva ekstremističko-politička grupacija zatraži odobrenje da u Srebrenici održi miting podrške Naseru Oriću? Policija funkcioniše na određenim principima i stručnjaci u toj oblasti odlično znaju šta znači narušavanje uspostavljenih principa. Ukoliko dozvoljavanjem mitinga za Mladića produkujemo „kontramiting“ za Orića ukupno smo narušili stabilnost, mir i bezbjednost uopšte.

To su vrlo osjetljive i rizične situacije i toga je naš MUP odlično svjestan. Zato neki ljudi u policiji proaktivno-preventivno zabranjuju ovaj skup na sporni dan, kako bi za ubuduće uspostavili princip po kom će sprečavati i slične pojave kakve vređaju Republiku Srpsku, srpski narod, ali i kakve mogu proizvesti tešku destabilizaciju i haos.

Ovde, napokon, dolazimo u poziciju da rastumačimo šta se objektivno dogodilo. Saopštenjem da policija NIJE SPOSOBNA obezbijediti dva mirna javna skupa u stvari obesmišljavaju se sve one silne tvrdnje da je MUP Srpske sposoban kontrolisati bezbjednost i u teško radikalnim situacijama.

Prema onome šta nam naša policija redovito „servira“ zaključili smo da je MUP RS sposoban adekvatno odgovoriti na DVA ISTOVREMENA TERORISTIČKA NAPADA tipa onoga šta se svojevremeno dogodilo u Kumanovu (40 terorista). Sad sami sebe demantuju tvrdnjom da nisu sposobni obezbijediti ni dva mirna javna skupa. To budi ozbiljne sumnje u pogledu onoga u šta nas policija ubjeđuje.

Istina je sljedeća: MUP je i više nego dovoljno kapacitiran da adekvatno odgovori na zahtjeve iz Srebrenice i Banjaluke. To je činjenica u koju ne treba sumnjati. Samo, ovde je pitanje procjene policije da li zamišljena manifestacija u Banjaluci može proizvesti dugoročne i teške posljedice po ukupnu bezbjednost?!

Policija ima to pravo/nadležnost da u slučaju rizičnih okupljanja građana, kakva možda nisu rizična u datom trenutku, ali dugoročno zasigurno jesu, odluči da NEĆE dozvoliti realizaciju nečijeg zahtjeva. I to se ovde objektivno dogodilo. Policija je odlučila da NEĆE dozvoliti ovaj kontraverzni skup na bazi procjene rizika kakve povlači.

Samo, kako u datim okolnostima predsjedniku Dodiku, kao stvarnom kreatoru ove provokacije, reći „NEĆU“? U policiji se za „NEĆU“ ide na disciplinski postupak. Zato policajci vijekovima praktikuju da u slučajevima odbijanja neređenja prosto kažu „NE MOGU“, a onda to opravdaju kakvim-takvim razlozima.

Nemojmo se uopšte zavaravati oko toga da MUP doista nije sposoban realizovati postavljene zahtjeve, samo je procjena najodgovornijih rukovodilaca bila da je skup u Banjaluci dugoročno opasan, narušava opšte principe... da policija nije u funkciji realizacije nečijih DNEVNOPOLITIČKIH POENA, a ponajmanje CILJNE POLITIČKE DESTABILIZACIJE.

Na kraju, pominjanje „najodgovornijih rukovodilaca“ dovodi nas do pitanja: ko je konačni donosilac odluke od zabrani banjalučkog mitinga? Prema zakonskim ovlaštenjima to je svakako Direktor policije. Možemo se samo zavaravati oko toga da je ova odluka donesena mimo direktora Darka Ćuluma. Uostalom, ako pažljivo čitamo saopštenje policije vidimo da to nije odluka nadležne PU Banja Luka, nego odluka MUP-a, a to u konkretnom slučaju znači direktora Darka Ćuluma.

Znači, da rezimiramo, direktor Darko Ćulum je Miloradu Dodiku na policijski način rekao – NEĆU! Međutim, kao stari policijski vuk promoćurno je dao obrazloženje kakvo realno ne stoji, ali je u datim okolnostima najlakše branjivo, najmanje bezbolno i po njega i po policiju kojom rukovodi.

Kad sam u ranijim tekstovima objašnjavao da će Ćulumovo pozicioniranje na mjestu direktora policije donijeti značajne promjene prevashodno sam mislio na organizovani kriminal, njegovu užu specijalnost. Elem, ovim posljednjim „NEĆU“ pokazao je jednu novu dimenziju djelovanja, na kakvoj mu treba javno čestitati.

понедељак, 10. јул 2017.

POKRET „TREĆI BLOK“: SAOPŠTENJE


Tokom i nakon javne tribine Pokreta „Treći blok“ održane u Banjaluci postavljena su brojna pitanja na kakva ovim saopštenjem nastojimo javno odgovoriti.

Jedno od prvih pitanja, za javnost intrigantno, a po nama provokativno, koje nam je postavljeno glasilo je: koja je vaša ideologija? Nama su jasne spoznajne mogućnosti onih koji postavljaju ovakva pitanja i zato se decidno izjašnjavamo da smo društvena avangarda koja stvarnost posmatra bitno drugačije.

To znači da se mi ne povodimo za bilokakvom poznatom ideologijom i naše programsko opredjeljenje jeste da se u maksimalno mogućoj mjeri uzdržavamo po pitanjima ideoloških opredjeljenja naših članova i simpatizera. Na ovim prostorima različite ideologije su samo u prošlom vijeku proizvele višemilionska smrtna stradanja, te nemjerljivu nesreću i razaranja. Zato je naša „ideologija“ da se uzdržavamo od ideologije uopšte.

Prethodno pitanje direktno otvara jednu novu dimenziju ideološke orjentacije, a to je religija kao pojavni oblik ideologije. U vezi sa religijskim opredjeljenjima naših članova i simpatizera opet smo potpuno avangardni. Jednostavno unutar našeg političkog bloka ne postavljamo pitanja načina praktikovanja vjere. To je individualno pravo svakog pojedinca i u tome domenu smo jedino opredijeljeni da poštujemo prava i opšteprihvaćene vrijednosti.

Kako živimo u Bosni i Hercegovini, u zemlji gdje se, po nama pogrešno, religijska opredjeljenja direktno povezuju sa etničkom pripadnošću, želimo da se i u pogledu ovog pitanja jasno deklarišemo. Namjerno se nismo deklarisali kao „multietnički politički subjekt“, jer je takvih pokušaja bilo u ovoj zemlji i znamo kako su demontirani. Unutar članova i simpatizera našeg pokreta uspostavljena je praksa da od nikog ne tražimo etničko izjašnjavanje. Smatramo da „prebrojavanje etničkih krvnih zrnaca“ nakaradno, pogrešno i po društvo pogubno, pa se od toga nastojimo maksimalno moguće suzdržati.

Iz prethodnog dijela saopštenja nadamo se da je postalo jasno šta mi „nismo“, no ključno pitanje javnosti glasi: šta mi „jesmo“. Zato ćemo u daljem obrazložiti oko kakvih opredjeljenja se sve više okupljaju članovi i simpatizeri Pokreta „Treći blok“.

Da bi javnost shvatila esencijalna opredjeljenja ovog političkog subjekta treba znati da je pokret nastao na međusobnoj podršci POJEDINACA koji su se javno suprotstavili ovakvoj stvarnosti i ovako nakaradnom društvnom sistemu (ako se ovo može nazvati sistemom ili društvom). Iza svakog od vodećih aktivista pokreta postoji javno deklarisana borba protiv kriminalizovanog režima Republike Srpske, protiv sveopšte obespravljenosti, socijalne bijede i silnih nepravdi.

U početku smo kao POJEDINCI jedni druge podržavali, bodrili i javno promovisali sve dok vremenom nismo postali PRIJATELJI, saborci posvećeni istom cilju, pa u konačnici i politički akteri. Fenomen je da se međusobno nismo ni poznavali, a povezala nas je JAVNO IZGOVORENA RIJEČ. Vremenom je borba svakog od nas kao pojedinca postala zajednički interes, cilj i opredjeljenje. Postali smo politički pokret.

Zato je naše primarno načelo da građani nisu „politički objekti“ sa kojima manipulišu politički i institucionalni moćnici u pravcu interesa jedne manjinske skupine bezobzirnih lopuža, lažova i manipulatora. Po nama građani moraju postati POLITIČKI SUBJEKTI koji aktivno utiču na ovako vještački i manipulativno skrojenu stvarnost.

Ovde se nameće logično pitanje (kakvo nam je postavljeno): kako postići ovaj naoko nedostižan cilj? U svojoj esenciji odgovor je vrlo jednostavan – pozicioniranje građana kao političkih subjekata ostvarićemo upravo na način kako smo to do danas činili. I po čemu smo postali prepoznatljivi.

Znači, vrata našeg političkog pokreta otvorena su svakom pojedincu (podrazumijevano i grupe ili organizacije) koji ima problem i TRAŽI PODRŠKU. Kako god smo svojevremeno čvrsto stali jedni iza drugih, teko smo i ubuduće spremni BRANITI PRAVA svakog građanina koji nam se obrati. Čak i kad nije član našeg pokreta. Nama je važno da je u pitanju ČESTIT ČOVJEK nemoćan da se sam suprotstavi nesreći ili nepravdi koja ga je zadesila. Zato smo osnovali Pokret „Treći blok“ – da svakom našem građaninu obezbijedimo pomoć i podršku u štićenju pogaženog prava ili u rješavanju egzistencijalnih problema.

Iz činjenice da smo registrovani kao građanski pokret, a ne kao stranka, jasno je da naš cilj nije puko dolaženje na vlast, ostvarivanje političkih i/ili ličnih benefita, nego organizovano suprotstavljanje ovakvoj stvarnosti. Nas ne okuplja kapital, vlast, moć ili kakva lična korist. Okupili smo se da pomažemo jedni drugima i svakom ko nam se obrati, pa i onima koji ni za to nemaju hrabrosti, odnosno da BRANIMO ČOVJEKA!

Iz sopstvenih teških iskustava naučili smo koliko je pojedinac slab i nemoćan spram moćnih kriminalnih organizacija kakve bitišu i čak dominiraju našim institucijama. Zato mi stajemo ispred predstavnika institucija, ispred mafijaških poslušnika koji bespogovorno izvršavaju nepravde, i kažemo: DOSTA JE!

Mi smo snaga koja građanina-pojedinca čuva od otimačine, obespravljivanja, ponižavanja... i to u konkretnim slučajevima, sa jasno znanim imenima i događanjima. Imaginarna „štićenja prava“ prepuštamo drugim političkim subjektima ili hedonistima unutar institucija koji su sve podredili sopstvenim interesima.

Znači, naša borba je konkretna i zavisi od slučaja do slučaja. Po tome smo avangarda, po tome smo prepoznatljivi. Međutim, da ne bi bilo zabune oko toga da mi nemamo „sistemskih promišljanja i rješenja“. Imamo i tu ne smije biti dilema! Istina je u tome da smo mi još uvijek malen pokret i nedovoljno moćan da samostalno mijenja društvo i odnose. Zbog toga smo u ovoj fazi političkog bitisanja primarno orjentisani na širenje populacije koju predstavljamo, koju štitimo.

Smatramo da svaki obespravljeni pojedinac koji nam pristupi iz sopstvene nužde ili patnje je neprocjenjivo vrijedan i zato smo mu beskompromisno posvećeni. Ovde je „trik“ u činjenici da društvo čine pojedinci. Što više pojedinaca okupimo u zajedničkoj borbi protiv ovih i ovakvih režima, lopuža i prevaranata unutar političkih, ekonomskih i inih (kvazi)elita i institucija, time smo glasniji, jači i učinkovitiji.

Ovakva politika, kakvu vodimo i zastupamo, u stvarnosti kakva postoji na ovim našim nesrećnim prostorima nije poznata, a još manje je negdje materijalizovana. Zato smo mi avangarda! Da li ćemo ovakvi kakvi jesmo, odnosno ovakvim političkim angažovanjem, ostvariti željene društvene promjene? Odgovor na ovo pitanje leži u egzaktnom pokazatelju koji će vrijeme nedvosmisleno donijeti – ili „jesmo“ ili „nismo“.

Mi već danas JESMO unutar parametara u kakvima bitišemo. Nama je, bar na ovom prvom koraku, dovoljno da predstavljamo organizovanu političku snagu koja zajedničkim otporom štiti svoje članove i simpatizere. Više nismo pojedinci, više nismo slabi! Zato pozivamo građane, od kojih su bukvalno svi činioci društva „digli ruke“, koji se nemaju kome obratiti za pomoć, i bezrezervno kažemo – DOĐITE K NAMA! Mi smatramo da smo činom konkretne pomoći svakom pojedincu u suštini pomogli i našoj zajedničkoj borbi za bolju budućnost. To je naša „ideologija“!


POKRET „TREĆI BLOK“