среда, 09. август 2017.

MUP RS prikriva Dodikovu odgovornost u predmetu “Poljoprivredna škola”



 
Nedavnim hapšenjima pravobranilaca Stojčinovića i Jeličića policija Republike Srpske u stvari nastoji spriječiti dokazivanje odgovornosti Milorada Dodika u odnosu na institucionalni organizovani kriminal, kakav se van sumnje dogodio u krivičnom predmetu „Poljoprivredna škola“.


Piše: Borislav Radovanović

Direktor policije Darko Ćulum kaže kako ne može govoriti o detaljima krivičnog predmeta „Poljoprivredna škola“ i javnost upućuje na tužilaštvo, koje će u daljem tvrditi kako „zbog interesa istrage“ ne može davati izjave. Znači, sve službene aktivnosti odvijaće se „pod velom tajne“, kako to upravo odgovara Miloradu Dodiku čije saučestvovanje u ovom enormnom kriminalu „nadležni organi“ nastoje prikriti. Da li građani za takvo ponašanje plaćaju policiju i tužilaštvo?

O čemu se ovde radi? Danas više nije moguće sakriti činjenicu da postoji „institucionalna odgovornost“ za kriminalnu štetu koju je Grad Banja Luka pretrpio u nelegalnoj prodaji zemljišta Poljoprivredne škole. Zbog toga ključni akteri ovog enormnog kriminala odlučuju pojedince „pustiti niz vodu“. Cilj je javnost obmanuti oko toga ko je sve odgovoran za ovaj kriminal.

Baveći se kriminalnim radnjama Stojčinovića i Jeličića, koje objektivno stoje, policija nastoji „vrijeme činjenja“ pomjeriti nekoliko godina nakon stvarnog vremena u kom se ovaj kriminal dogodio. To što su pravobranioci propustili dužne radnje ili sklapali nezakonite pogodbe (kao u slučaju „Bingo“) dogodilo se godinama nakon organizovanja kriminalne grupe koja je odgovorna za sporno krivično djelo.

Suštinske radnje ovog organizovanog kriminala nisu počinjene spornim postupcima uhapšenih pravobranilaca, nego davne 2011. godine, kada su sklapani dogovori, kada su dijeljene nezakonito stečene pare. Zbog straha za bezbjednost većeg broja osoba ne mogu iznositi sve detalje koji su mi poznati, ali ću ipak apostrofirati neke nepobitne činjenice.

Znači, 2011. godine unutar organa Poljoprivredne škole donosi se nezakonita odluka o zamjeni spornog zemljišta, šta korespondira sa odlukama gradske uprave o pretvaranju ovog poljoprivrednog zemljišta u građevinsko. Tako su stvoreni uslovi za prodaju. I već tad se Dodikov kum i laktaški tajkun Budimir-Budo Stanković javlja kao „pregovarač“, ili bolje rečeno kao prodavac.

Neka direktor Darko Ćulum i tužilac Goran Glamočanin provjere kome su predstavnici preduzeća „Bingo“ isplatili novac za zemljište koje su kupili. Budimiru Stankoviću ili nekom drugom? Neka provjere zašto je to učinjeno u sred noći!? Potom, neka provjere da li je iste noći dio novca proslijeđen lično Miloradu Dodiku! I neka provjere kad se to dogodilo. Reći ću im samo da je sve učinjeno prije negoli to pokazuje službena dokumentacija.
Elem, pomenuta „službena dokumentacija“ je upravo ključna za kriminalističko i krivičnoprocesno razjašnjavanje činjenica u postupku. U početku je kupcima predočavana dokumentacija po kojoj je „sve čisto“ i u pogledu katastarskog evidentiranja vlasništva, ali i u domenu sudsko-gruntovnih spisa. No, provjere su pokazale da Poljoprivredna škola nije gruntovni vlasnik sornog zemljišta, pa time ni legitiman prodavac. A novac je već uzet i tu započinju problemi.

Nikada nije do kraja razjašnjeno zbog čega je Zakon o katastru Vlada Srpske uputila po hitnom postupku. Ideja o jedinstvenom registru nekretnina realizovana je godinama i finansirana dijelom od strane međunarodne zajednice. I nikom se u tom pogledu nije žurilo. Elem, odjednom se prijedlog novog zakona parlamentu prosljeđuje po hitnoj proceduri. Zašto?

Odgovor na prednje pitanje je vrlo prost. Tadašnja vlada ispunjava nalog Milorada Dodika lično i parlamentu predlaže ovaj zakon, koji Dodikova parlamentarna većina bespogovorno usvaja. To je učinjeno zbog pritisaka preduzeća „Bingo“ da se stvore uslovi njihovog ulaska u puno vlasništvo nad kupljenom nekretninom. Dodik, Stanković i kompanija morali su ispoštovati obećano, odnosno ono za šta su već uzeli novac.

I upravo ova događanja razjašnjavaju srž kriminala kojim se „bave“ Ćulum i Glamočanin. U stvari muljaže oko zemljišta Poljoprivredne škole dokazju postojanje INSTITUCIONALNOG ORGANIZOVANOG KRIMINALA, kao najvećeg problema ovog društva. Zamislite, zarad izvršenja nekog krivičnog djela vlada predlaže zakone, parlament iste usvaja i tako najviša tijela zakonodavne i izvršne vlasti bivaju stvaljena u funkciju kriminala. I nije predmet „Poljoprivredna škola“ jedini slučaj opisanog kriminalnog obrasca. Pa gdje to mi živimo?

Ovde se nameće logičko pitanje: ko je u institucijama Republike Srpske dovoljno moćan da progura ovakve kriminalne aktivnosti? Samo jedan čovjek – Milorad Dodik! Zato sve češće predsjednika nazivam „kapo di tuti kapo“ kriminalnih organizacija i grupa koje djeluju unutar naših institucija i pljačkaju preko svake mjere i ukusa.

Odlično sve ovo znaju i Ćulum i Glamočanin, i upravo zbog prikrivanja ovih činjenica ponašaju se ovako kako to vidimo. Zato zamajavaju javnost „u interesu istrage“! Da je drugačije Budimir Stanković bi odavno bio uhapšen i pritvoren u KPZ Tunice. Tek njegovim hapšenjem stvaraju se pretpostavke kvalitetnog krivičnoprocesnog postavljanja ovog slučaja organizovanog kriminala.

Da li su Ćulum ili Glamočanin negdje pomenuli da uopšte postoji mogućnost postojanja organizovanog kriminala u ovoj kriminalnoj operaciji? Nisu! Zašto? Pa upravo zbog pokušaja da prikriju odgovornost stvarnih počinilaca krivičnih djela. Odnosno, odgovornost organizatora i saučesnika organizovanog kriminala u sprezi sa državnim institucijama. Da spriječe dokazivanje odgovornosti Milorada Dodika.

Zbog toga do danas nije uhapšen Budimir Stanković, niti će za ove vlasti biti hapšen i procesuiran. I ovde postoji vrlo jasno obrazloženje: Stanković će progovoriti sa kim se „talio“ oko nezakonitog plijena. Upiraće prstom u svog kuma, koji se od njega već distancirao, ali ga neće „pustiti niz vodu“ obzirom da zna kakvu opasnost predstavlja po njega lično. U stvari vrlo realno je očekivati da Stankovića zadesi kakva „nezgoda“ sa smrtnom posljedicom.

Znači, da prednje rezimiramo, policija i tužilaštvo stavljeni su u funkciju SPREČAVANJA DOKAZIVANJA krivične odgovornosti vodećih/ključnih aktera ovog predmeta INSTITUCIONALNOG ORGANIZOVANOG KRIMINALA. U trenutku kad više nije moguće prikrivati činjenicu o INSTITUCIONALNOJ ODGOVORNOSTI za ovaj slučaj enormnog kriminala odlučeno je žrtvovati dva pravobranioca i nekoliko nižih službenika, a sve kako bi se javnost OBMANULA u pogledu stvarnih činjenica. Samo, ponovo se vraćam na prednje pitanje: da li građani za takvo ponašanje plaćaju policiju i tužilaštvo?