субота, 30. септембар 2017.

Sramno saopštenje MUP RS o mom hapšenju



 
Danas se navršava “godišnjica” od kad je MUP izdao sramno saopštenje o mom prethodnom hapšenju zbog montiranog i lažnog napada na načelnika PU Dalibora Ivanića. Doznajte šta su mediji ex-Yu regiona prenijeli, ali i šta su nesporne činjenice.


Piše: Borislav Radovanović

Na današnji dan prošle godine postao sam “medijska top-tema” na eksjugoslavenskom regionalnom nivou. Za to se potrudio moj poslodavac MUP RS objavivši sramno saopštenje (vjerodostojnost moguće provjeriti klikom na: http://www.mup.vladars.net/index.php?vijest=14723&vrsta=novosti ).

Prethodnog dana ispred zgrade PU Prijedor organizovao sam protestni performans u cilju da građanima konkretno pokažem kakve radne uslove mi nastoji nametnuti moj poslodavac – MUP RS. Upravo kako sam to ranije najavio.

Moji pretpostavljeni u PU Prijedor nisu našli za shodno da me bar upitaju zbog čega protestvujem. Apsolutno niko me ništa nije upitao!

No, zato su patrolu policije uputili mojoj kući. Policajci su bez naloga ušli u moj posjed, isprepadali moju djecu, suprugu i majku, te od njih tražili “objašnjenja” o mojim postupcima. Zamislite, mene ništa nisu pitali, nego su objašnjenja tražili od moje dječice tada stare 7 i 11 godina, a koja pojma nisu imala o mom protestu (zar da djecu izlažem stresu?).

Nakon što me je supruga, po okončanju protesta, obavijestila šta se dogodilo, uputio sam se do dežurne službe PS Prijedor 1 i zatražio objašnjenje zašto je policija maltretirala moju porodicu. Odgovoreno mi je da ništa ne znaju o tom događaju.

Potom sam identično objašnjenje zatražio od hijerarhijski višeg tijela – operativnog dežurstva uprave, no i tu su tvrdili da nemaju nikakvih saznanja. Tek tad sam, hijerarhijskim slijedom, uputio se do kancelarije načelnika PU Prijedor Dalibora Ivanića smatrajući da on zasigurno može pružiti mi tražene odgovore.

Ušao sam u kancelariju načelnikove sekretarice, gdje se nalazio samopostavljeni „načelnikov pratilac“ (inače korumpirana bitanga) Danko Karanović. Upitao sam sekretaricu da li je načelnik tu, te na njenu potvrdu pokucao na vrata, a zatim ih i otvorio.

Samo sam zakoračio u unutrašnjost Ivanovićeve kancelarije kad sam s leđa osjetio guranje. Samopostavljeni načelnikov „pratilac“ me je ugurao unutra, pritisnuo uz zid, te me svojom podlakticom počeo gušiti u predjelu vrata.

Uspio sam samo upitati načelnika zbog čega maltretira moju djecu, na šta je on naredio: „Vodi ga!“. I Karanović me je izgurao napolje, ali me je i dalje držao u zahvatu iako cijelo vrijeme nisam pružao nikakav otpor.

Tek po dolasku načelnika Sretoje Vujanovića i još nekoliko policajaca, kad sam prisutne upitao zašto me Karanović fizički napada, isti me je pustio. Čim sam se oslobodio telefonom sam pozvao dežurnog tužioca Sinišu Markovića i prijavio maltretiranje porodice i nezakonit napad policije na mene.

I tu nastaje problem! Kako pokriti nezakonitosti policije? Da bi to izveli izmislili su nepostojeći moj napad na načelnika Ivanića, te me uhapsili. Slomljen opisanim traumama zatražio sam medicinsku pomoć i narednih 15-ak dana proveo na odjeljenju prijedorske psihijatrije.

PU Prijedor je protiv mene podnio izvještaj, tadašnji tužilac Mirjana Miodragović Basrak provela je sramnu istragu i optužila me, a sud je potvrdio optužnicu. Ministar Dragan Lukač me je suspendovao, a ni sam nemam predstavu koliko disciplinskih postupaka je protiv mene pokrenuto.

Prije upoznavanja sa sadržajem saopštenja MUP RS želim da čitaoci imaju u vidu nekoliko činjenica:

1. Nisam napao načelnika, niti mu prijetio. Nakon maltretiranja porodice, ja sam taj koji je nezakonito fizički napadnut.

2. Logički je nemoguće da NENAORUŽANO lice u objektu prepunom naoružane policije "ugrozi sigurnost" naoružanog načelnika, njegovog pratioca i još 7-8 jednako naoružanih prisutnih policajaca.

3. Kriminalistika ne poznaje slučaj da je neko "nasilno" ušao u prostoriju tako što je pokucao i otvorio otključana vrata.

4. Upravo ja sam nezakonitosti prvi prijavio nadležnom tužiocu, ali je on propustio dužne radnje, a potom policiji dozvolio da rade šta hoće.

5. Nikada nisam nosio natpis „ovo je logor“ i to je istragom nesporno utvrđeno. Dakle, MUP je izmislio ovaj natpis kako bi protestu dao politički karakter!

6. Nikada nisam liječen na „neuropsihijatriji“. Dva puta sam bio na KLINIČKIM ISPITIVANJIMA sposobnosti za inspektorske poslove (ne ukupne radne sposobnosti, nego samo za C kategoriju operativaca) koja je naložio moj poslodavac.

7. Do danas MUP RS nije utvrdio niti jednu jedninu neistinu unutar preko 150 tekstova u kojima sam se bavio problemima kriminalizacije u policiji.
 
Додајте натпис

SRAMNI TEKST SAOPŠTENJA MUP RS:

“Napadom na načelnika Centra državni službenik Centra javne bezbjednosti Prijedor počinio krivično djelo „Ugrožavanje sigurnosti“


| Prijedor | Petak, 30. septembar 2016.

Policijski službenici Centra javne bezbjednosti Prijedor 29.09.2016. godine, lišili su slobode lice inicijala B.R. (1970) iz Prijedora, a zbog počinjenog krivičnog djela Ugrožavanje sigurnosti iz člana 169. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske.
Naime, lice B.R. zaposlen kao državni službenik u Centru javne bezbjednosti Prijedor, juče 29.09.2016. godine, u vremenskom periodu od 12,45 do 13,50 časova, protestvovao je ispred zgrade Centra javne bezbjednosti Prijedor, sa crnom maramom zavezanom preko očiju, flasterom na ustima, bodljikavom žicom oko ruku, te „metom“ na grudima sa natpisom „ovo je logor“, izražavajući na taj način nezadovoljstvo svojim statusom u Ministrastvu.

Lice B.R. je oko 14,00 časova bez prethodne najave nasilno ušao u kancelariju načelnika Centra javne bezbjednosti Prijedor, nakon čega je istog grubo vrijeđao, prijetio da će ga lišiti života i tjelesno povrijediti, a u daljem napadu je spriječen interevencijom prisutnog policijskog službenika.

Nakon lišenja slobode lice je od strane radnika Službe hitne pomoći Prijedor prevezeno i zadržano na odjelu neurophijatrije Opšte bolnice Prijedor. Preduzimajući dalje aktivnosti na dokumentovanju napred navedenog krivičnog djela, policijski službenici su došli do saznanja da je B.R. putem interneta nastavio upućivati ozbiljne prijetnje pripadnicima Ministartsva unutrašnjih poslova Republike Srpske. O preduzetim aktivnostima obavješten je dežurni tužilac Okružnog tužilaštva Banja Luka, koji je naložio da se prema B.R. preduzmu sve potrebene mjere i radnje u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske.

Podsjećamo, lice B.R. je u prethodnom periodu dva puta liječeno na odjelu neuropsihijatrije u Opštoj bolnici Prijedor, a svojim javnim istupanjima je više puta povrijedio ugled i narušio čast Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, na način da je putem interneta vrijeđao i iznosio laži i neistine o funkcionerima zakonodavne i izvršne vlasti Republike Srpske, najvišim rukovodiocima Ministarstva unutrašnjih poslova, kao i rukovodiocima Centra javne bezbjednosti Prijedor.”

петак, 29. септембар 2017.

Živio nam predsjednik Dodk!



Na vijest da su srpski predstavnici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH deblokirali izgradnju Pelješkog mosta od relevantnih subjekata tražio sam objašnjenje takvog poteza. Kao odgovor dostavljem mi je dokument koji ukazuje kako predsjednik Milorad Dodik štiti interese srpskog naroda, na čemu mu valja JAVNO ČESTITATI.


Piše: Borislav Radovanović

Kontaktirao sam našeg provjerenog insajdera „Pericu“, koji je vrlo blizak saradnik predsjednika Dodika, te ga prosto upitao zašto su srpski delegati oborili deklaraciju gornjeg doma Parlamentarne skupštine o blokadi izgradnje Pelješkog mosta. Nije mi bilo jasno kakav interes srpski narod ima od ovog hrvatskog projekta.

Na to mi je „Perica“ jednostavno proslijedio dokument od kog sam se prosto zaledio. Kao izbjeglica iz Hrvatske, te kao građanin Republike Srpske, duboko sam obradovan kakve sve benefite je predsjednik Dodik ostvario u pregovorima sa hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Odnosno, šta je od Hrvatske dobio za podršku izgradnje ovog mosta.

Zamislite, javno izvinjenje za sve srpske žrtve, izmjena hrvatskog ustava i vraćanje Srbima statusa konstitutivnog naroda, poziv premijera za vraćanje protjeranih Srba... Najbolje je da pročitate sadržaj dokumenta koji je hrvatska predsjednica uputila Dodiku, a koji mi je „Perica“proslijedio:


Uvaženi gospodine,

povodom Vašeg sporazuma sa gospodinom Draganom Čovićem oko podrške projektu „Pelješki most“ u ime Republike Hrvatske obavezujem se da ćemo:

1.    kao predsjednica javno uputiti ću izvinjenje svim srpskim žrtavama vojno-redarstvene akcije „Oluja“, kao i drugim srpskim stradalnicima Domovisnkog rata.

2.    kao predsjednica  Saboru Republike Hrvatske uputiti ću prijedlog izmjena Ustava R. Hrvatske i vraćanja Srbima statusa konstitutivnog naroda.

3.    premijer Andrej Plenković uputiti će javni poziv svim predratnim stanovnicima srpske nacionalnosti da se vrate u Hrvatsku.

4.    Vlada Republike Hrvatske izraditi će program održivog povratka protjeranog srpskog stanovništva u vrijednosti tri milijarde eura, te za isti pribaviti sredstva iz budžeta i Fondova Evropske unije.

5.    Vlada Republike Hrvatske će građanima srpske nacionalnosti koji su 1991. godine bespravno otpušteni sa posla nadoknaditi izgubljenu dobit, povezati radni staž i izmiriti obaveze u domenu mirovinskog osiguranja, zaključno sa okončanjem ratnih dejstava.

6.    poštujući Vaš gest predaje „Jasenovačke građe“ Republika Hrvatska dostaviti će institucijama Republike Srpske svu dostupnu dokumentaciju o umiješanosti Sjedinjenih Država u vojno-redarstvenu akciju „Oluja“, šta uključuje i produžetak dejstava protiv Republike Srpske, a sve kako bi Republika Srpska mogla osnovano tužiti Sjedinjene Države i tražiti nadoknadu štete.

Eto dragi moji pročitajte sadržaj dokumenta i pogledajte fotografiju istog, pa mi recite: da li ste iznenađeni kao i ja? Ovakve benefite ni maršal Tito nije uspijevao ostvarivati u doba svoje najveće moći. Kako god, predsjedniku Dodiku valja čestitati i ako ostvari samo trećinu obećanog.

Za kraj moram istaći da je naš insajder “Perica” osoba prema kojoj valja imati ozbiljno podozrenje. Da nije takav ne bi mu Dodk vjerovao i držao ga u svojoj blizini.

Hoću konkretno da upozorim kako mi je “Perica” možda dostavio kakav falsifikat. No, kad vidim da Glavna tužiteljica Tužilašta BiH i potpredsjednica VSTS mogu “javno mahati” falsifikatima, onda valjda i ja kao tek mali bloger mogu objelodaniti mogući falsifikat.

Eh da, "Živio nam Dodik" kliču u Hrvatskoj, a on otpozdravlja sa tri raširena prsta - poznatim ustaškim simbolom. Fotografiju nepostojećeg dokumenta hrvatske predsjednice valja tumačiti kao svojevrsnu KARIKATURU.

четвртак, 28. септембар 2017.

Pogrešno tempirana bomba



 
Danas su se članovi i simpatizeri pokreta „Treći blok“ i „ReStart Srpske“ sa tarase obližnjeg lokala slatko smijali „loše tempiranoj bombi“ u banjalučkom osnovnom sudu. No, početna saznanja ukazuju kako smo tek pukom srećom izbjegli pripremljenu policijsko-medijsku zamku režima.


Piše: Borislav Radovanović

U skladu sa programskim načelom Pokreta „Treći blok“ da svojim članovima, simpatizerima i građanima koji nas pozovu pružimo pomoć i podršku na licu mjesta i u vrijeme dešavanja danas smo u i ispred Osnovnog suda u Banjaluci okupili se povodom suđenja našoj članici Stani Slavnić.

U ovom tekstu nemam prostora opisati kakvu herojsku borbu vodi naša Stana, a ponajmanje kakve patnje i stradanja su snašle porodicu i nju. Monstruozno! Ubrzo idem sa ekskluzivnim tekstom o ovoj heroini pravde i istine. Samo zbog današnjih dešavanja kakva kod nas bude ozbiljne sumnje o ugroženosti svih aktera ove priče odlažem ovu nevjerojatnu priču.

Ovoga puta predsjednik Stefan Blagić i nekoliko članova Pokreta „ReStart Srpske“ došli su i podržali našu Stanu, na čemu smo im iskreno zahvalili. Negdje „u vazduhu“ osjećalo se i prisustvo grupe „Revolt BL“, no o tome nemam namjeru otkrivati detalje.

Javnosti je poznato da tandem Tihomir Gligorić – Adam Šukalo redovno podržavaju naše aktivnosti i ovoga puta je osvjedočeni borac protiv institucionalne mafije Tiho Gligorić odazvao se da konkretno pomogne svojim respektabilnim znanjem i iskustvom.

Pritom, valja istaći i da je predsjednica organizacije „Pod lupom građana“ Jasminka Halilović došla u Banjaluku takođe radi podrške žrtvi institucionalnog nasilja, a u pitanju je organizacija specijalizovana za zaštitu ljudskih prava.

U ovom dijelu teksta treba apostrofirati kako danas nije održan nikakav javni skup, protest ili šta već, nego podrška prijateljici u teškim trenucima. U sličnim prilikama inače praktikujemo da ne okupljamo veći broj osoba, međutim režim to redovno isprati sa približno istim brojem policajaca i sudskih policajaca. Potom tvrde da smo organizovali nelegalan javni skup, te pravno potpuno neutemeljeno procesuiraju predsjednika Njegoša Tomića.

Elem, na sveopšte iznenađenje jutros nas ispred suda nije dočekala nikakva policija. To je prvi slučaj da je policija znala za naše okupljanje, a nije nas opkolila. Pošto slične aktivnosti dogovaramo preko društvenih mreža i JAVNO policija uvijek blagovremano zna sve šta činimo. Kratko smo razgovarali o ovom iznenađenju, gdje nam je Stefan Blagić ispričao kakva loša iskustva sa policijom on i njegovi saborci imaju, šta korespondira sa našim iskustvima, no ubrzo smo na to zaboravili.

Po prethodnom odobrenju suda jedan dio prisutnih je ušao u sudnicu, dok je ostatak zadržao se kod kapije. Nakon nekih dvadesetak minita naše članice primijetile su obilježeno policijsko kombi vozilo (maricu) kako se zaustavlja pored kapije, ali uniformisana lica iz vozila su otišla niz ulicu. Najvjerojatnije da je riječ o sudskim policajcima, ali ostaje mogućnost i da su u pitanju bili pripadnici MUP-a.

U svega nekoliko minuta pored nas prolaze tri osobe sa velikom kamerom namontiranom na postolje. Poradovali smo se da je neka televizijska ekipa došla snimiti prilog o stradanju naše sestre Stane, ali su ovi samo prošli pored nas i zgrade suda. Apsolutno ništa nije budilo naše sumnje.

Ubrzo, nakon par minuta, iz suda izlazi ostatak društva i saopštavaju nam kako je ročište odgođeno. Sveukupno Stana i ostali u sudu nisu proveli više od 30 minuta. Tiho Gligorić tad predlaže da nas počasti pićem i odlazimo u najbliži lokal, prekoputa suda.

Nismo bili još ni posluženi pićem kad naše „budne“ članice pokazuju na grupu osoba, uglavnom žena, kako stoje kod raskrsnice. Uočavamo i zadnji kraj obilježenog policijskog vozila, te kamermana koji snima nekakva dešavanja.

Bez ikakve svijesti šta se događa šalili smo se kako neko protestvuje ispred suda i da je trebalo da se zajedno organizujemo. Iskreno rečeno u tim trenucima savjetovao sam Stefana kako da ubuduće izbjegne policijska maltretiranja i nisam obraćao pažnju na okolna dešavanja.

Jedna članica našeg pokreta pozdravlja se sa prisutnima i kreće kući, ali se nakon minut-dva vraća i saopštava nam kako je policija evakuisala zgradu suda zbog dojave da je postavlena bomba. U trenutku nam je svima bilo jasno zbog čega je tog jutra po prvi put izostalo policijsko „obezbjeđenje“! Konstatovali smo kako je policija za par minuta „pogrešno tempirala bombu“, nakon što smo mi napustili taj prostor.

I onda je na račun toga nastupila opšta sprdnja kako je policija za malo mogla pohvatati ključne „državne neprijatelje“ na okupu, ali nije dobro podesila „tajming bombe“. Posebno nam je bilo zabavna pretpostavka da je policija angažovala ekpiu RTRS da snimi spektakularnu akciju hvatanja „državnih neprijatelja“ na djelu, te da su svi zajedno zalud organizovali „predstavu“ kad „glavni glumci“ sjede na tarasi kafane i dobro se zabavljaju.

U dobrom raspoloženju smo se ispozdravljali i razišli. Elem, već putem do Prijedora počinjem razmišljati o tome šta se moglo desiti da su nas zatekli u prostoru suda. U najblažem pretpostavljam kako bi glasilo policijsko saopštenje u ovom slučaju:


Po dojavi da je u objektu Osnovnog suda u Banjaluci postavljena bomba/eksplozivna naprava policijski službenici PU Banja Luka intervenisali su na licu mjesta, evakuisali prisutne i izvršili protivdiverzioni pregled. Međutim, prilikom ove službene radnje utvrđeno je da su članovi pokreta „Treći blok“ i „ReStart Srpske“ u tim trenucima u prostoru suda, gdje je zabranjeno javno okupljanje, održavali protest/nedozvoljeni javni skup. Zbog nelegalnog protestnog skupa, a koji se održavao u okolnostima dojave o postavljanju bombe u objektu suda, policijski službenici lišili su slobode lica inicijala B.R, ...“.

I „javni servis“ bi sve to snimio, te ekspresno prezentovao javnosti uz „podsjećanje“ kako su lica lišena slobode (normalno, otkrivajući identitete) javnosti poznata upravo po nelegalnim protestima protiv legitimnih institucija Republike Srpske. Na to bi dodali „sočne detalje“ iz naših biografija – o presudama, o postupcima u toku, o javnosti „već poznatim“ pokušajima nasilnog rušenja predsjednika Milorada Dodika... Onda bi uslijedila izjava našeg „najvećeg stručnjaka“ za bezbjednost Predraga Ćeranića koji ponovo upozorava na „makedonski scenarij“... Mediji bi po ustaljenoj praksi preuzimali ove informacije i dalje širili ovu „ekskluzivu“...

Onda sam se sjetio jednog slučaja gdje su policajci doista postavili bombu na mjestu gdje je slično uslijedila „dojava“, pa onda provjerio određene detalje koji su me samo dodatno zabrinuli. Normalno, ne pada mi na um objelodaniti sumnjive detalje, jer valja nečim braniti navode ovog teksta, ali više mi ova situacija nimalo nije smiješna!

Za kraj želim apostrofirati jednu činjenicu: na bazi ličnog iskustva u ko zna koliko desetina krivičnih predmeta poznate su mi bukvalno sve mogućnosti policije da pronađe i identifikuje počinioca ove lažne dojave. Očekujem da se MUP RS ubrzo oglasi saopštenjem da je počinioca lišio slobode, te razjasnio okolnosti događaja.

Ponavljam, znam apsolutno sve pravne mogućnosti i resurse kakvima policija raspolaže u rješavanju sličnih slučajeva i niko me ne može ubijediti da počinioca nije moguće identifikovati. Ukoliko MUP RS ne nađe počinioca ostaje naša sumnja kako je režim danas organizovao hajku na političke neistomišljenike, a kakva nije uspjela samo zbog „pogrešnog tajmiranja bombe“.