četvrtak, 28. rujna 2017.

Pogrešno tempirana bomba



 
Danas su se članovi i simpatizeri pokreta „Treći blok“ i „ReStart Srpske“ sa tarase obližnjeg lokala slatko smijali „loše tempiranoj bombi“ u banjalučkom osnovnom sudu. No, početna saznanja ukazuju kako smo tek pukom srećom izbjegli pripremljenu policijsko-medijsku zamku režima.


Piše: Borislav Radovanović

U skladu sa programskim načelom Pokreta „Treći blok“ da svojim članovima, simpatizerima i građanima koji nas pozovu pružimo pomoć i podršku na licu mjesta i u vrijeme dešavanja danas smo u i ispred Osnovnog suda u Banjaluci okupili se povodom suđenja našoj članici Stani Slavnić.

U ovom tekstu nemam prostora opisati kakvu herojsku borbu vodi naša Stana, a ponajmanje kakve patnje i stradanja su snašle porodicu i nju. Monstruozno! Ubrzo idem sa ekskluzivnim tekstom o ovoj heroini pravde i istine. Samo zbog današnjih dešavanja kakva kod nas bude ozbiljne sumnje o ugroženosti svih aktera ove priče odlažem ovu nevjerojatnu priču.

Ovoga puta predsjednik Stefan Blagić i nekoliko članova Pokreta „ReStart Srpske“ došli su i podržali našu Stanu, na čemu smo im iskreno zahvalili. Negdje „u vazduhu“ osjećalo se i prisustvo grupe „Revolt BL“, no o tome nemam namjeru otkrivati detalje.

Javnosti je poznato da tandem Tihomir Gligorić – Adam Šukalo redovno podržavaju naše aktivnosti i ovoga puta je osvjedočeni borac protiv institucionalne mafije Tiho Gligorić odazvao se da konkretno pomogne svojim respektabilnim znanjem i iskustvom.

Pritom, valja istaći i da je predsjednica organizacije „Pod lupom građana“ Jasminka Halilović došla u Banjaluku takođe radi podrške žrtvi institucionalnog nasilja, a u pitanju je organizacija specijalizovana za zaštitu ljudskih prava.

U ovom dijelu teksta treba apostrofirati kako danas nije održan nikakav javni skup, protest ili šta već, nego podrška prijateljici u teškim trenucima. U sličnim prilikama inače praktikujemo da ne okupljamo veći broj osoba, međutim režim to redovno isprati sa približno istim brojem policajaca i sudskih policajaca. Potom tvrde da smo organizovali nelegalan javni skup, te pravno potpuno neutemeljeno procesuiraju predsjednika Njegoša Tomića.

Elem, na sveopšte iznenađenje jutros nas ispred suda nije dočekala nikakva policija. To je prvi slučaj da je policija znala za naše okupljanje, a nije nas opkolila. Pošto slične aktivnosti dogovaramo preko društvenih mreža i JAVNO policija uvijek blagovremano zna sve šta činimo. Kratko smo razgovarali o ovom iznenađenju, gdje nam je Stefan Blagić ispričao kakva loša iskustva sa policijom on i njegovi saborci imaju, šta korespondira sa našim iskustvima, no ubrzo smo na to zaboravili.

Po prethodnom odobrenju suda jedan dio prisutnih je ušao u sudnicu, dok je ostatak zadržao se kod kapije. Nakon nekih dvadesetak minita naše članice primijetile su obilježeno policijsko kombi vozilo (maricu) kako se zaustavlja pored kapije, ali uniformisana lica iz vozila su otišla niz ulicu. Najvjerojatnije da je riječ o sudskim policajcima, ali ostaje mogućnost i da su u pitanju bili pripadnici MUP-a.

U svega nekoliko minuta pored nas prolaze tri osobe sa velikom kamerom namontiranom na postolje. Poradovali smo se da je neka televizijska ekipa došla snimiti prilog o stradanju naše sestre Stane, ali su ovi samo prošli pored nas i zgrade suda. Apsolutno ništa nije budilo naše sumnje.

Ubrzo, nakon par minuta, iz suda izlazi ostatak društva i saopštavaju nam kako je ročište odgođeno. Sveukupno Stana i ostali u sudu nisu proveli više od 30 minuta. Tiho Gligorić tad predlaže da nas počasti pićem i odlazimo u najbliži lokal, prekoputa suda.

Nismo bili još ni posluženi pićem kad naše „budne“ članice pokazuju na grupu osoba, uglavnom žena, kako stoje kod raskrsnice. Uočavamo i zadnji kraj obilježenog policijskog vozila, te kamermana koji snima nekakva dešavanja.

Bez ikakve svijesti šta se događa šalili smo se kako neko protestvuje ispred suda i da je trebalo da se zajedno organizujemo. Iskreno rečeno u tim trenucima savjetovao sam Stefana kako da ubuduće izbjegne policijska maltretiranja i nisam obraćao pažnju na okolna dešavanja.

Jedna članica našeg pokreta pozdravlja se sa prisutnima i kreće kući, ali se nakon minut-dva vraća i saopštava nam kako je policija evakuisala zgradu suda zbog dojave da je postavlena bomba. U trenutku nam je svima bilo jasno zbog čega je tog jutra po prvi put izostalo policijsko „obezbjeđenje“! Konstatovali smo kako je policija za par minuta „pogrešno tempirala bombu“, nakon što smo mi napustili taj prostor.

I onda je na račun toga nastupila opšta sprdnja kako je policija za malo mogla pohvatati ključne „državne neprijatelje“ na okupu, ali nije dobro podesila „tajming bombe“. Posebno nam je bilo zabavna pretpostavka da je policija angažovala ekpiu RTRS da snimi spektakularnu akciju hvatanja „državnih neprijatelja“ na djelu, te da su svi zajedno zalud organizovali „predstavu“ kad „glavni glumci“ sjede na tarasi kafane i dobro se zabavljaju.

U dobrom raspoloženju smo se ispozdravljali i razišli. Elem, već putem do Prijedora počinjem razmišljati o tome šta se moglo desiti da su nas zatekli u prostoru suda. U najblažem pretpostavljam kako bi glasilo policijsko saopštenje u ovom slučaju:


Po dojavi da je u objektu Osnovnog suda u Banjaluci postavljena bomba/eksplozivna naprava policijski službenici PU Banja Luka intervenisali su na licu mjesta, evakuisali prisutne i izvršili protivdiverzioni pregled. Međutim, prilikom ove službene radnje utvrđeno je da su članovi pokreta „Treći blok“ i „ReStart Srpske“ u tim trenucima u prostoru suda, gdje je zabranjeno javno okupljanje, održavali protest/nedozvoljeni javni skup. Zbog nelegalnog protestnog skupa, a koji se održavao u okolnostima dojave o postavljanju bombe u objektu suda, policijski službenici lišili su slobode lica inicijala B.R, ...“.

I „javni servis“ bi sve to snimio, te ekspresno prezentovao javnosti uz „podsjećanje“ kako su lica lišena slobode (normalno, otkrivajući identitete) javnosti poznata upravo po nelegalnim protestima protiv legitimnih institucija Republike Srpske. Na to bi dodali „sočne detalje“ iz naših biografija – o presudama, o postupcima u toku, o javnosti „već poznatim“ pokušajima nasilnog rušenja predsjednika Milorada Dodika... Onda bi uslijedila izjava našeg „najvećeg stručnjaka“ za bezbjednost Predraga Ćeranića koji ponovo upozorava na „makedonski scenarij“... Mediji bi po ustaljenoj praksi preuzimali ove informacije i dalje širili ovu „ekskluzivu“...

Onda sam se sjetio jednog slučaja gdje su policajci doista postavili bombu na mjestu gdje je slično uslijedila „dojava“, pa onda provjerio određene detalje koji su me samo dodatno zabrinuli. Normalno, ne pada mi na um objelodaniti sumnjive detalje, jer valja nečim braniti navode ovog teksta, ali više mi ova situacija nimalo nije smiješna!

Za kraj želim apostrofirati jednu činjenicu: na bazi ličnog iskustva u ko zna koliko desetina krivičnih predmeta poznate su mi bukvalno sve mogućnosti policije da pronađe i identifikuje počinioca ove lažne dojave. Očekujem da se MUP RS ubrzo oglasi saopštenjem da je počinioca lišio slobode, te razjasnio okolnosti događaja.

Ponavljam, znam apsolutno sve pravne mogućnosti i resurse kakvima policija raspolaže u rješavanju sličnih slučajeva i niko me ne može ubijediti da počinioca nije moguće identifikovati. Ukoliko MUP RS ne nađe počinioca ostaje naša sumnja kako je režim danas organizovao hajku na političke neistomišljenike, a kakva nije uspjela samo zbog „pogrešnog tajmiranja bombe“.