subota, 23. rujna 2017.

Postanimo poslanici Skupštine naroda Srpske!



 
Savez za promjene povukao je izvanredan i krajnje neočekivan politički potez. U ponedeljak, 25. septembra u 19 časova u Banskom dvoru organizuju javni skup koji će teško potresti režim Milorada Dodika. Svakako ću nastojati da postanem POSLANIK ove narodne skupštine.


Piše: Borislav Radovanović

Taman kad je vladajuća oligarhija Republike Srpske pomislila da će nedavna zloupotreba policije protiv ustavno-političkog uređenja Republike Srpske proći „nekažnjeno“ Savez za promjene dovodi ih u šah-mat poziciju. Zamisao opozicije je doista jednostavna, a opet dugoročno posmatrano po režim nesagledivo opasna.

Šta se doista događa? Lideri i narodni poslanici Saveza za promjene za ponedeljak su zakazali javni skup, ali sa politički posmatrano fantastično osmišljenom pozadinom – osnivanja Skupštine naroda Srpske. U formalnopravnom smislu imamo jedan sasvim legitiman javni skup, a u suštini opozicionari dovode građane do same „Bastilje“ Milorada Dodika i eklatantno poručuju kako se ne boje režimske torture.

Za ovu priliku akterima zamišljenog političkog poteza čak nije ni važno koliko će građana uzeti učešće na ovom skupu, jer u deklarativnom smislu održava se tek javna rasprava o očuvanju ozbiljno ugrožene Republike Srpske. No, problem je u tome što će se ovakva „zasjedanja skupštine“ nastaviti i što će prisustvo građana biti sve veće.

Vrlo zanimljiva je najava da će se ovakvi „parlamenti“ organizovati diljem Republike Srpske, šta je očigledno u funkciji širenja ove ideje i njenog omasovljavanja. Prilično tačno mogu pretpostaviti kako će se ova ideja dalje materijalizovati i kako će u konačnici rezultirati, ali mi ne pada na pamet da otkrivanjem detalja pomažem režimu protiv kog se deklarisano borim.

Ono šta mogu reći jeste da će Milorad Dodik i ostatak njegove bratije sve ovo nazvati pripremanem „obojene revolucije“, „makedonskog scenarija“ i šta znam kako, te tvrditi da je sve to upravljeno protiv Republike Srpske. Normalno, sebe će poistovjetiti sa Srpskom iako su ih na vlast doveli glasovi tek jedne trećine ukupne populacije. Trebali bi znati da i većinskih dvije trećine građana imaju pravo na mišljenje.

Pored toga, valja uobziriti jednu činjenicu – politički lideri i narodni poslanici imaju legitimno pravo da okupljaju građane i istima ukazuju sa kakvom opasnošću je Srpska suočena. Predugo je ovdašnjim opozicionarima trebalo da shvate kako treba ući među narod i razgovarati. Mladi Adam Šukalo je upravo pozitivan primjer kako su i ostali opozicionari trebali djelovati. No, bolje je što su to shvatili danas, nego da nisu nikad.

Sad imamo sljedeću situaciju. Režim se oslanja na policijsku silu, a opozicija na nezadovoljne građane. Upravo zato je ideja „narodne skupštine“ toliko opasna po Dodikov režim. Da budem kristalno jasan – suština ove ideje je da građani zaštite najviše zakonodavno-političko tijelo, ili najviši organ vlasti, od Dodikovih protipravnih i nasilnih nastojanja da ovo tijelo podredi svojoj volji i interesima. Odnosno, da građani zaštite teško narušeni ustavno-politički poredak!

To da je Milorad Dodik spreman zloupotrijebiti policiju protiv izabranih predstavnika građana u Narodnoj skupštini, odnosno da nastoji bukvalno sve institucije podrediti svojoj volji i interesima, već smo nesporno utvrdili. Sad je došlo vrijeme da plastično provjerimo je li spreman udariti na građane koji stoje iza leđa svojih političkih predstavnika.

U širem smislu cilj ove ideje jeste da se, na prvom koraku, građanima direktno i na javnim skupovima ukaže sa kakvom opasnošću se Republika Srpska suočava. I to ne na način upućivanja političkih pamfleta, nego javnim raspravama diljem Srpske u kojima građani mogu i svakako trebaju uzeti učešća. Potom, na drugom koraku, da se artikuliše građansko suprotstavljanje autokratiji, nenarodnom režimu i definitivnom uništenju Srpske.

Ovde uopšte nije problem shvatiti šta Savez za promjene pokušava, nego sa moramo zapitati: kako će pojedine društvene kategorije reagovati na ovu ideju? I tu svakako moramo doznati kako će se pozicionirati naši borci.

Ne mislim na rukovodstvo Boračke organizacije, nego na svoje ratne drugove koji imaju pravo na sopstveno mišljenje. Svi borci Srpske koji su zadovoljni ovakvim stanjem u našem entitetu mogu sjediti u kućama i dešavanja pratiti preko tv prijemnika.

Sa druge strane, svi oni koji smatraju da se nisu borili za ovakvu kriminalizovanu, nepravednu, nenarodnu i teško devastiranu Republiku Srpsku sad imaju mogućnost da to jasno i glasno kažu na javnim skupovima ili, kako to SzP zamišlja, na zasjedanjima Skupštine naroda Srpske. Uključujući čak i kritike na račun opozicije, zbog čega treba shvatiti da se SzP odlučio na hrbar politički potez u kom će svakako čuti i stvari koje im ne idu u prilog! No, ključno je uspostaviti dijalog!

Znači, režim Milorada Dodika može i dalje mantrati i spinovati o „obojenim revolucijama“, ali će ih buduća dešavanja nedvosmisleno demantovati. Kako prednje rekoh pretpostavljam šta je cilj opozicije i sa tog stanovišta unaprijed ukazujem da svim budućim dešavanjima zasigurno neće biti ni najmanjeg incidenta.

Svi koji razmišljaju da je cilj opozicije uvesti građane u parlament ili bilokoju instituciju Srpske griješe. Upravo suprotno, zamisao je da građani štite institucije i ustavni poredak. I da to čine na način po kom su upravo prepoznatljivi – mirno i dostojanstveno.

Upravo takvim načinom režimu „izbijaju“ najjači adut – mogućnost policijske represije. Svojim kolegama policajcima više puta sam upućivao apele da nikad ne dignu palice na sopstveni narod i poprilično sam ubijeđen da gro naših policajaca to nikad neće učiniti. Još ako borci očekivano uzmu učešće u ovim dešavanjima njihovi saborci iz policije samo mogu da im se pridruže.

Upravo sa ciljem izbjegavanja realno očekivanih režimskih manipulacija i prevara ispred svog Pokreta „Treći blok“ nedavno sam od ministra bezbjednosti Dragana Mektića zatražio da Dodikovim „Zavjetnicima“ onemogući ulazak u BiH tokom većih javnih skupova.

U to da će naši borci i građani suprotstaviti se režimu mirno i dostojanstveno, i bez ikakvih incidenata, potpuno sam siguran. Baš kao što sam siguran i u to da će Dodik svoje „zavjetovane“ huligane upotrijebiti za paljenje automobila, razbijanje izloga i koškanje sa policijom, pa sve do toga da opoziciju optuži za pokušaj državnog udara i atentata na njega.

No, mi u Republici Srpskoj nismo naivni kao prosrpska opozicija u Crnoj Gori, pa da nam plaćenici i mešetari podmeću podvale u stilu Dodikovog velikog drugara Mila Đukanovića. Uz to ne želimo da nas Marina Pendeš, ministrica još jednog Dodikovog drugara Dragana Ćovića, bez pitanja (referenduma) uvede u NATO.

Zbog svega navedenog odgovorno tvrdim da se u Srpskoj neće dogoditi „makedonski scenarij“, ali ni Dodiku neće poći za rukom da realizuje „crnogorski scenarij“. Dodikov režim van svake sumnje dovodimo u šah-mat poziciju. Elem, ovo nas vraća na moj nedavni prijedlog Dodiku da podnese ostavku i tako pomogne i sebi i Srpskoj. Ukoliko je sačuvao i zrno razuma upravo to će učiniti.

Kao deklarisani opozicionar svakako ću nastojati da postanem POSLANIK ove prve „osnivačke narodne skupštine“, te ovu ideju Saveza za promjene dalje širiti u cilju zaštite ustavno-političkog poretka od Dodikovih bezobzirnih napada i nastojanja da Republiku Srpsku pretvori u svoj privatni „feud“.