utorak, 26. rujna 2017.

Željezničari-štrajkači ruše ministra Neđu Trninića



Ekskluzivno otkrivam stvarnu pozadinu najavljene smjene ministra Trninića: Dodik više neće da trpi političku štetu zbog bahatosti DNS-ovih kadrova Neđe Tninića i Dragana Savanovića. Najava da će željezničari-štrajkači dobiti otkaze razljutila je Dodika do mjere da je spreman rizikovati vladajuću koaliciju.


Piše: Borislav Radovanović

Odavno su Miloradu Dodiku poznati podatci o tome šta radi sin ministra Neđe Trninića, pa i šta se dešava unutar bratunačke lokalne politike. Tvrdnje kako  tu leže stvarni razlozi njegovog insistiranja na smjeni ovog DNS-ovog ministra očekivane su i to iz vrlo pragmatičnog razloga.

Ukoliko javno prizna da je na ovakav potez odlučio se zbog protesta željezničara, sasvim realno može očekivati masovne štrajkove glađu brojnih teško obespravljenih kategorija. No, ne treba nas začuditi da narednih dana čak i potvrdi navode ovog teksta, jer mu je to, sa druge strane, prilika da politički poentira.

Šta se ovde doista događa? Kako je to javnosti poznato 12 željezničara odlučilo se da štrajkom glađu zaštite svoja teško povrijeđena prava, kakva generalni direktor željeznica Dragan Savanović godinama bezobzirno i krajnje nečovječno krši.

Preko 350 njihovih radnih kolega došlo je deklarativno i podržalo protest, pa je uslijedila podrška brojnih političkih subjekata i građana. Sve to mediji su revnosno prenosili. U konačnici došlo je do sinergije pokreta ReStart i željezničara tako da su najavljeni građanski protesti u značajnoj mjeri korespondirali sa štrajkom glađu obespravljenih radnika.

Kako bi presjekao sve veću politički štetu zbog sveukupnih dešavanja predsjednik je odlučio reagovati i samoinicijativno je dan prije protesta, ili devetog dana štrajka glađu, pozvao štrajkače na razgovor. Očekivano, ponovo je obećao pomoći u rješavanju njihovih stvarno ozbiljnih problema i na to su štrajkači obavijestili javnost kako prekidaju gladovanje, ali su mahom učestvovali i u protestu ReStarta.

No, za shvatanje cjelokupne situacije nužno je znati nekoliko javnosti nepoznatih informacija, a koje mi je ekskluzivno otkrio naš najpoznatiji željezničar Čedomir Čedo Knežević, kom je ovo drugi štrajk glađu.

Ideja vodilja naših željezničara bila je da štrajkom glađu izvrše pritisak na svog poslodavca zarad izmirivanja dugovanja, koja u prosjeku iznose oko 11 000 maraka po radniku, i štićenja teško narušenih radničkih prava. U tim trenucima njihov primarni motiv bio je započinjanje dijaloga sa rukovodstvom željeznica. Međutim, u svojoj već prepoznatljivoj bahatosti generalni direktor Dragan Savanović je odbio uopšte kontaktirati sa svojim radnicima.

Nakon toga radnici pokušavaju ostvariti kontakt sa nadležnim ministrom Neđom Trninićem, ali on u istom maniru ignoriše ljude koji ugrožavanjem vlastitih života i zdravlja samo traže zakonski zajemčena prava. Prilikom slučajnog susreta sa štrajkačima okrenuo je glavu na drugu stranu i pretvarao se da ih ne vidi. Ono, u već prepoznatljivom stilu naših ministara.

Kad je izostala reakcija Savanovića i Trninića štrajkači dolaze pred Narodnu skupštinu da traže odgovore na više prethodnih pismenih obraćanja, no generalni sekretar od ljudi danima iscrpljenih gladovanjem i boravkom u krajnje nehumanim uslovima traži da se „unaprijed najave“. Dok bi on odlučio da ih primi upitno je koliko bi štrajkača bilo uopšte živo, odnosno sekretar parlamenta slijedi već prepoznatljivu matricu neljudskosti.

I kad su se devetog dana štrajka našli u gotovo bezizlaznoj situaciji teškog institucionalnog ignorisanja iznenađuje ih poziv predsjednika Dodika. Po svjedočenju Čede Kneževića u ovom pozivu štrajkači su prepoznali priliku da institucijama Republike Srpske  uopšte uruče svoje zahtjeve, a šta su svi pomenuti akteri grubo izbjegavali.

Onog trenutka kad su predsjedniku predali zahtjeve i dobili obećanje da će im konkretno pomoći ljudi su, već na rubu fizičkih sposobnosti (više puta im je ukazivana medicinska pomoć) odlučili prekinuti gladovanje.

No, njihovi zahtjevi su upravo okosnica današnjeg sukoba Dodika i Trninića, normalno uz već pomenutu političku štetu koju ovde Dodik realno nije produkovao. Prvi zahtjev štrajkača je identičan onom iz marta ove godine kada su prvi put protestvovali, a odnosi se na smjenu Dragana Savanovića.

Čedo Knežević mi je ekskluzivno otkrio šta mu je Milorad Dodik rekao u direktnom razgovoru njih dvojice tokom martovskog protesta. Konkretno, Dodik je bez okolišanja izjavio kako sve zahtjeve radnika može ispuniti, osim smjene Savanovića. Otvoreno je priznao kako je Savanovićeva pozicija dignuta na nivo opstanka koalicije sa Markom Pavićem.

Sad je vrijeme da se vratimo na aktuelni trenutak. Precjenjujući svoju moć „ključ koalicije“ direktor Dragan Savanović većini štrajkača najavljuje otkaze. U svoj svojoj osionosti to čak ni ne krije. No, tim činom je prešao Dodikovu „crvenu liniju“, odnosno isprovocirao predsjednika da jednom razjasne ko je od njih dvojice moćniji u Republici Srpskoj.

Konkretno, Dodik je odlučio „pomesti“ i Trninića i Savanovića! Da je ovaj potez najvjerojatnije povukao u dogovoru sa Markom Pavićem možemo naslutiti iz same izjave aman već bivšeg ministra Trninića – kad tvrdi da će se poslušnički povinovati svakoj odluci.

Za kraj valja ocijeniti da Dodik, uz moguću saglasnost Pavića, ovaj potez nije povukao zbog samih obespravljenih radnika, nego naprosto zbog političke štete koju trpi usljed opisanih ponašanja pojedinih „kadrova“.

Željezničari su predsjedniku jasno kazali da su spremni na nove štrajkove glađu, na nove proteste i dalju borbu za svoja prava, a zašto bi on po treći puta „peglao“ bezobrazluke i bahatost pojedinaca?

Uz sve to osiljenim DNS-ovcima će ovim potezima jasno pokazati ko je Veliki Baja, te da svi akteri vladajuće koalicije jednom shvate kako nisu moćniji od njega!

P.S. Uskoro slijedi tekst koji otkriva stvarnu istinu o problemima radnika željeznice i o dešavanjima tokom štrajka glađu. Ovi pošteni i čestiti ljudi, mahom borci ili djeca poginulih boraca, zavrijedili su da javnost zna punu istinu.