četvrtak, 26. listopada 2017.

Predsjednik mora govoriti istinu!


Uz punu svijest da govori neistine predsjednik Milorad Dodik je u emisiji Telering, RTRS-e, ustvrdio da u Srpskoj nema organizovanih kriminalnih grupa. Opšta zakonska obaveza institucija, uključujući i predsjednika, jeste da javnost informišu istinito i objektivno.


Piše: Borislav Radovanović

Kad predsjednik, svojevrstan simbol i najviši predstavnik društva, na „javnom servisu“ (RTRS) iznosi grube neistine i obmanjuje javnost svi zajedno moramo se zapitati: kakva je budućnost Republike Srpske?

Milorad Dodik je gostovao u emisiji „Telering“ kod „svog novinara“ Mate Đakovića. Da bi shvatili njihov odnos moramo se prisjetiti transkripta međusobne komunikacije medijski objelodanjenog prošle godine.

Mato Đaković, prema navodima medija, telefonom saopštava Dodiku: „Slušaj, šefe, bio sam danas sa glavnim (Goranom Salihovićem op.a.). Završili smo oko Bobar Banke. Tamo te, sigurno, neće biti. U Pavloviću će, također, biti u redu. Obećano mi je da će zatvoriti istragu i u predmetu zlato. Kad se vidimo, prenijet ću ti ostalo. Ne mogu telefonom.“.

Već ovakav kontekst odnosa predsjednik-novinar ukazuje na degutantnost sutuacije. No, Milorad Dodik „svoju priču“ plasira javnosti onako kako to njemu odgovara i ne obazire se mnogo na vjerodostojnost onoga šta javno saopštava.

Tako u ovoj emisiji „obavještava“ građane da na prostoru Srpske nema organizovanih kriminalnih grupa i to ček prezentuje kao svojevrstan uspjeh njegove vlasti. Da li je to objektivno tako?

Svaki naš građanin koji se povodom nekog prava, obaveze ili posla, obratio institucijama Republike Srpske neminovno se morao suočiti sa problemom sve izraženije kriminalizacije i korupcije u institucijama. Dakle, kriminalizacija i korumpiranost službenika naših institucija je nešto opštepoznato.

No, naš ključni društveni problem jeste to što na djelu imamo institucionali organizovani kriminal – kad unutar organa i institucija djeluju organizovane kriminalne grupe. Nema gore pošasti koja može zadesiti neko društvo!

Za postojanje ovakvih kriminalnih grupa unutar institucija Milorad Dodik zna iz proste činjenice da se on lično nalazi na vrhu kriminalne piramide koja upravlja svim tim grupama i kriminalom kakav iste materijalizuju.

Sa kakvim oblikom organizovanog kriminala je suočena Republika Srpska možda najbolje pokazuje sijaset zakona ili izmjena zakona donesenih upravo zarad realizacije nekakve kriminalne djelatnosti.

Primjera radi, pisao sam o tome kako je Zakon o katastru donesen po hitnom postupku samo kako bi se naknadno legalizovao kriminal oko zemljišta banjalučke Privredne škole, uz opasku da se ni približno nisam bavio tim kriminalom koliko su to činili Tihomir Gligorić i Dragan Čavić, koji su ovaj primjer teškog institucionalnog kriminala javnosti prezentovali uz neoborive dokaze.

Razumijemo da je Dodik spinovanje javnosti nastojao upraviti ka klasičnom kriminalu, no i tu se mora suočiti sa jednom činjenicom. Kao policijski operativac učestvovao sam u većini akcija razbijanja organizovanog kriminala na prostoru Srpske i regiona, pa tako odlično znam da su najveće policijske operacije provedene prije njegovog dolaska na vlast.

Ono šta je Milorad Dodik dolaskom na vlast 2006. godine promijenio jeste struktura organizovanog kriminala u smislu da je jedan od najvećih balkanskih kriminalaca Ljuban Ećim, „reorganizovao“ MUP RS. Normalno, u sadejstvu sa tadašnjim direktorom policije Dragomirom Andanom, koji danas „savjetuje“ Dodika i njegovog „najboljeg ministra“ Dragana Lukača.

Odlično sam svjestan sprege organizovanog kriminala i policije prije uspostavljanja Dodikovog režima, jer sam na razbijanju toga dao nemjerljiv doprinos. No, struktura organizovanog kriminala pod vlašću Milorada Dodika promijenjena je na način da se SNSD-ovi policijski kadrovi pozicioniraju kao organizatori i šefovi kriminalnih grupa.

Poznato je javnosti kako sam prošao prije punih deset godina kada sam se suprotstavio kriminalizovanim „policijskim kadrovima“ Milorada Dodika, no to da sam bio u pravu pokazuju sudske presude organizovanim kriminalnim grupama pripadnika policije u domenu narko-dilera ili razbojnika. I nije njihovo procesuiranje učinjeno zbog suzbijanja teškog kriminala, nego pod pritiskom javnosti i sa ciljem da se presiječe „lanac dokazivanja“ koji doseže do samog vrha policije.

Bilo je krajnje ogavno slušati „obrazloženja“ Milorada Dodika oko toga da je policija u Narodnoj skupštini „održavala red i mir“, a posebno kako nije vršio pritisak na Duška Šnjegotu da podnese ostavku. Odlično je Dodiku poznato zbog čega zloupotrebom policije napao na samo ustavno-političko uređenje Republike Srpske.

Sporni revizorski izvještaji su sredstvo dokazivanja postojanja institucionalnog organizovanog kriminala u sistemu vlasti Republike Srpske. Kako bi spriječio da najviše političko tijelo Srpske, hijerarhijski više od predsjednika, uopšte raspravlja o problemu kriminalizacije institucija na bazi dokaza iz revizorskih izvještaja Dodik je napao na sam parlament. To je nešto šta naši građani moraju shvatiti ukoliko su uopšte zainteresovani za vlastitu sadašnjost i budućnost.

Za kraj valja se referirati na Dodikov navod o tome kako kriminalizaciju, kako njegovu ličnu, tako i njegovih podanika, treba dokazati. Tu moramo postaviti sasvim logično pitanje: kako to dokazivati kad je policija stavljena u funkciju zaštite kriminala i to čak primjenom sile u najvišem tijelu vlasti Srpske – u parlamentu? Ograničavaje kretanja narodnih poslanika  unutar skupštine je nedvosmislen primjer upotrebe prinude/sile i o tome nemamo šta raspravljati. Bar ne sa pozicije struke.

Elem, kad smo već kod „dokazivanja“ moram apostrofirati kako posjedujem neoborive dokaze da su Dodikovi ministri policije Jovičić i Lukač sprečavali dokazivanje institucionalnog organizovanog kriminala na štetu Fonda zdravstva i to u milionskom iznosu. I od toga „vajni ministri“ neće moći pobjeći! Ima nebrojeno načina da se ovaj kriminal procesuira i do toga će svakako doći kad se za to stvore potrebne pretpostavke. Pravdu je moguće izbjegavati, ali samo neko vrijeme - nikad neograničeno dugo!

Za sami kraj želim apostrifirati jednu važnu činjenicu. Posjedujem dokaz (vidi gornji foto) da sam još 2011. godine od predsjednika Milorada Dodika i njegovog „papka“ Nenada Stevandića tražio da u skladu sa zakonskim obavezama provedu kontrolu rada policije zbog sve izraženije kriminalizacije i korupcije upravo Dodikovih „kadrova“. Posjedujem i dokumentaciju na kakvoj sam bazirao traženje kontrole nad radom policije i sve će to biti validno upotrijebljeno za dokazivanje upravo Dodikove sprege sa organizovanim kriminalom.