четвртак, 30. новембар 2017.

Policijski pokret “Treći blok”


Jeste li znali da rukovodstvo “Trećeg bloka” vaše elektronske pristupnice provjerava preko policije? Provjerite da li ste stvarno član pokreta ili tek žrtva masovne obmane.


Piše: Borislav Radovanović

Eto godina prođe u mom angažovanju unutar pokreta “Treći blok”, da bi me prilikom zahtjeva za brisanje iz registra članstva obavijestili kako uopšte nisam član pokreta. Koliko sam puta javno istupao “u ime pokreta”, objavljivao saopštenja, obraćao se državnim institucijama i ino, da bih na kraju doznao kako su me samo lagali da sam član.

Moj prijatelj Željko Bilić je još gore prošao. Njega je predsjednik pokreta Njegoš Tomić uvjerio da je član Nadzornog odbora, a samo kako bi ovaj pristao postati supotpisnik otvaranja bankovnog računa pokreta. Nikad čovjek nije imao uvid u stanje tog računa i normalno je da se ograđuje od transakcija pokreta.

No, šok je uslijedio kad je zatražio brisanje iz registra članova i dobio sljedeću poruku:

Tue, Nov 28, 2017 at 11:26 PM
POKRET - TREĆI BLOK<treciblokinfo@gmail.com>   To: Željko Bilić

“POŠTOVANI GOSPODINE BILIĆ
Obavještavam vas da nikada niste ni evidentirani kao član pokreta jer
smo odmah dobili dojavu od informatora unutar MUP-a, da to ne činimo.
Tako da nema potrebe da brinete za vaš status.”

Pa ko bi lud pristupio “antirežimskom pokretu” koji zahtjeve za pristupanje u članstvo provjerava preko policije? Odnosno, policiju obavještava ko sve želi pristupiti pokretu! Zvuču suludo, ali govorimo o navodima odgovornih lica u pokretu.

Samo, nije Željko Bilić jedini dobio poruku identičnog sadržaja, nego se to dogodilo u više slučajeva zahtjeva za brisanje iz registra članova. Identitet osoba je poznat autoru, a jedan slučaj pokazuje i fotografija (vidi foto).


Kakav odnos rukovodsvo pokreta ima sa policijom i kakve sve relacije su na tom planu uspostavljene doista je nejasno, ali navodi iz samog „antirežimskog pokreta“ su doista zabrinjavajući. No, držati ljude mjesecima u uvjerenju da su članovi pokreta, navoditi ih da pišu protiv vlasti, da izlaze na skupove i proteste i šta već, a istovremeno „šurovati“ sa policijom doista je zabrinjavajuće za svakog ko je popunio elektronsku pristupnicu.

Upravo je ta elektronska pristupnica zavarala mnoge. Većina misli da je popunjavanjem pristupnice automatizmom postala članom pokreta, a rukovodstvo ih je čak lažno uvjeravalo da jesu članovi, no to pravno i faktički nije tako.
  
Prema statutarnim aktima pokreta nakon popunjavanja elektronske pristupnice nadležna tijela odlučuju koga će primiti, a koga neće. Nakon toga slijedi upisivanje u registar članstva, te izdavanje članske karte. Samo oni koji su upisani u registar i dobili člansku kartu formalnopravno su članovi pokreta.

Svi ostali samo žive u zabludi da su članovi, a to naprosto nije tako. Hajde da razumijemo kako pokret nema para da ispuni obavezu koju je sam propisao u smislu izdavanja članskih karti. No, upisivanje u registar članova ne košta ništa i sa te pozicije doista je zabrinjavajuće zašto stotine, a vjerojatno i hiljade, „članova“ nikada nije validno registrovano.

Registar članova je svakoj stranki ili udruženju ključni DOKAZ snage, legitimiteta i boniteta, pa je razumljivo da se taj akt brižljivo popunjava. Jedino ako je u pitanju nekakvo fiktivno ili manipulativno djelovanje onda registar članova nema značaja. Kad je „Treći blok“ u pitanju sve upućuje da je riječ o jednoj masovnoj prevari ljudi koji se deklarišu kao oponenti režimu Milorada Dodika i ništa više.

Dakle, da više ne bi živjeli u zabludi svakom „članu“ pokreta omogućavam da vrlo jednostavno provjeri svoj status u pokretu. Svako može eklatantno doznati je li registrovani član pokreta ili ga tek zamajavaju (kako su to nama činili). Da bi to utvrdili dovoljno je da kopiraju i popune svojim podacima donji tekst:

„Ja, upisati ime i prezime, iz upisati mjesto nastanjenja, popunio/la sam elektronsku pristupnicu za članstvo u pokretu „Treći blok“. Nakon toga nisam dobio/la člansku kartu ili odgovor da je moja aplikacija usvojena ili odbijena.

Potrebno je da me obavijestite mom o statusu u pokretu, odnosno da li sam registrovani član pokreta. Ukoliko sam registrovan/a navedite pod kojim brojem i datumom sam upisan/a u registar članova“.

Mejl sa gore navedenim sadržajem i svojim podacima (možete napisati i JMB) uputite na: treciblokinfo@gmail.com i sačekajte odgovor. Kvaka je u tome da insistirate na informaciji pod kojim brojem i sa kojim datumom ste registrovani, a kako bi izbjegli prevare očito svojstvene rukovodstvu pokreta.

Za kraj obavještavam javnost da će se nadležne institucije još kako baviti nezakonitostima „Trećeg bloka“ i njegovog predsjednika Njegoša Tomića. Što se tiče Željka Bilića i mene, te više „članova“ koje su unutar pokreta teško izvarali i još izvrijeđali, uslijediće i tužba. Već sad imamo dovoljno osnova za tužbu, ali ćemo sačekati i nalaze nadležnih organa.


U tom pogledu pozivamo ih da nastave sa javnim vrijeđanjem i klevetanjem, jer time samo uvećavaju visinu odštetnog zahtjeva. Ili se nadaju zaštiti „banjalučkih inspektora“ sa kojima očigledno šuruju???

Njegoš Tomić - "borac" protiv korupcije

Nije mala stvar kad vas jedan “kandidat za predsjednika Srpske” optuži da ste korumpirani. I to sa “čvrstim dokazima” pokupljenim sa lažnog fejsbuk profila nepostojeće osobe.

Kako se braniti od takvih optužbi? Prosto: ponovo postavljam tekst u kom sam već potvrdio da u spornim navodima IMA KORUPCIJE, ali ne moje, nego samog vrha policije (vidi tekst ispod).



Marko Jeličić: Prijavimo korupciju u policiji!

Izvjesni Marko Jeličić nedavno me javno optužio za korupciju. Učinio je to bez svijesti da otvara priču o korupciji u policiji koja seže do samog vrha – do bivših direktora policije Uroša Pene i Gojka Vasića.

Piše: Borislav Radovanović

Moji iskreni prijatelji skrenuli su mi pažnju na objave nekakvog Marka Jeličića, kako se meni nepoznata osoba predstavlja na Fejsbuku. Ubrzo mi se taj Jeličić i sam javio preko mesindžera tvrdnjom da sam od izvjesnog „Habana“ tražio mito od 2 000 evra, a uzeo 500 evra za nekakav automobil Porše. Čak je tvrdio da je on lično posredovao u toj mojoj „korupciji“.

U prvi mah nisam shvatio o čemu je riječ, a naprosto jer nikada nisam uzeo nikakav mito, šta uključuje i Jeličićeve navode. Drugi problem je što sam u svojoj inspektorskoj karijeri, na nacionalnom i međunarodnom nivou, otkrio i procesuirao uveliko preko 1 000 kradenih i krivotvorenih skupocjenih vozila. To znači da sam procesuirao i ko zna koliko osoba koje su se bavile tim kriminalom.

No, sjetio sam se tog „Habana“, a onda i krivičnog predmeta za koji je isti vezan. Bio je to jedan od mojih najvećih krivičnih predmeta, a doista se mogu pohvaliti rezultatima kakve od postanka MUP RS niti jedan inspektor nije postigao.

Ako se dobro sjećam priča počinje neke 2010. godine kad na našem području uočavam više skupocjenih automobila, gdje su provjere pokazale da su sva registrovana u Jajcu. Moram se pohvaliti da sam godinama razvio niz vještina kakvima već površnim provjerama u službenim evidencijama otkrivam sumnjiva vozila.

Ubrzo sam priveo pomenutog „Habana“ i još nekoliko lia iz Federacije BiH koja su preprodavala krivotvorena vozila. Počeo sam pronalaziti i oduzimati sporna vozila, a zarad dokazivanja od PU Jajce tražio sam kopije dokumenata o porijeklu i carinjenju vozila.

Pošto sam brzo „provalio“ način rada ove kriminalne grupe otkrivao sam sve više i više vozila, ali i počinilaca. Ključno je znati da su organizatori ove kriminalne djelatnosti redom bile osobe iz Banjaluke i vrlo bliske sa brojnim policijskim kadrovima.

Prikupljene dokaze za nekih 7-8 skupocjenih vozila poslao sam u tadašnji Centar javne bezbjednosti Banja Luka sa zahtjevom da ista oduzmu i procesuiraju. Kako su u pitanju bile osobe bliske vrlo moćnim banjalučkim policijskim kadrovima očekivano moji zahtjevi nisu bili realizovani onako kako sam to tražio.

No, poznat sam da ne odustajem lako, pa sam banjalučke kriminalce počeo lično provoditi i obrađivati. I tad nastupa drama! Pošto sam već dokazao krivorvorenje na preko 20 vozila vrijednosti nekih milion maraka sasvim očekivano ponude mita išle su na sve strane.

Ono šta je važno znati meni lično niko ništa nije nudio jer sam već tad godinama bio poznat po tome kako nezgodno reagujem na nuđenje mita (od prijava od šamara). Zato su brojni akteri tražili „veze“ unutar mojih kolega i šefova. Kako to obično biva, mnogi su uzeli mito, a na mene pokušali uticati razno-raznim pričama.

No, kako sam doznavao za uzimanja mita to sam sve više širio broj vozila i počinilaca. Da bih službene aktivnosti zaštitio od mešetara uspostavio sam komunikaciju sa tadašnjim direktorom Federalne uprave policije Zlatkom Miletićem.

Na bazi dokaza i informacija koje sam mu dostavio direktor Miletić je naredio istragu koja je u prvom zahvatu obuhvatila preko 300 vozila. Samo, tad korumpirane bitange u vrhu MUP RS dolaze u problem – kako me zaustaviti u daljoj istrazi koja bi neminovno dovela do njihove korupcije. U istom problemu se nalaze i pojedinci iz tadašnjeg Specijalnog tužilaštva, koji su takođe uzimali mito od ovih kriminalaca.

Da bi me spriječili u započetim aktivnostima Uroš Pena i Gojko Vasić nezakonito me udaljavaju sa tadašnjeg radnog mjesta, pa čak i iz kriminalističke policije. Da su to nezakonito učinili posjedujem neoborive dokaze.

Po saznanju da mi treba stići novi raspored učinio sam jedino šta sam tada mogao. Ono prikupljenih dokaza i informacija na brzinu dostavio sam izvještajem Kantonalnom tužilaštvu u Novom Travniku (mjesno nadležnim), ali uz napomenu da predmet treba proslijediti Tužilaštvu BiH.

Išao bih odmah sa prijavom Tužilaštvu BiH, ali to je podrazumijevalo potpise onih koji su istragu nastojali razoriti, pa sam pribjegao pomenutom triku. Jedan primjerak prijave proslijedio sam direktoru Zlatku Miletiću i FUP je doista provela ozbiljnu istragu o tom kriminalu. Mojom prijavom su bili obuhvaćeni i sporni „Haban“ i sva krivotvorena vozila koja je prodao, šta valjda upućuje da nikog nisam "poštedio", a ponajmanje da sam uzimao mito!

Nakon mog udaljavanja sa radnog mjesta i od tog predmeta „kolege“ iz Banjaluke vraćaju oduzeta vozila, normalno uz uobičajeni mito. I šta je najvažnije – pokušavaju pomoći svom prijatelju kog sam pozicionirao kao organizatora te kriminalne grupe.

Kad se „prašina slegla“ ključni akteri ovog kriminala dolaze na ideju da mi se osvete obzirom da su štetovali desetine hiljada maraka od oduzetih automobila, da su njihovi „vezni igrači“ u Jajcu pohapšeni (službenik sa registracija je dobio otkaz), te da sam ih ipak procesuirao! Zalud su bili Penini i Vasićevi merifetluci kad sam uspio slučaj prijaviti nadležnom tužilaštvu, kako prednje rekoh.

I šta se događa? I Uroš Pena i Gojko Vasić imali su istog službenog vozača. Koliko su vrednovali njegove usluge svjedoči to da su ga poslije unaprijedili u inspektora, a sa završenim poznatom prijedorskom školom za „menadžere“ – gdje su se diplome dodjeljivale u „kilogramima“.

Taj „direktorski vozač“ se u jednom ugostiteljskom lokalu sastaje sa akterima opisanog kriminala. Oni „pripadniku policije“, zamislite, direktno objašnjavaju kakvu sam im štetu prouzrokovao i kako žele da mi se osvete. On im tada sugerira da pripreme nekih 2 000 maraka, a on će se pobrinuti da taj novac bude fotografisan, označen i meni predat – normalno uz hapšenje.

No, njihov problem bio je u tome što na prostoru prijedorske regije meni malo šta promiče, pa sam za ovaj plan blagovremeno doznao. Posjedujem službenu dokumentaciju koju sam sačinio oko ovog pokušaja podmetanja mita i to mogu uvijek objelodaniti.

Čak sam otišao u Upravu kriminalističke policije i „održao im predavanje“ kako je to što su zamislili protivzakonito. Jedno je kad neko traži mito, a drugo kad mu nudite mito sa obilježenim novčanicama. To je podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela i to policija ne smije raditi.

Očekivano, kad su shvatili da od njihove zamisli nema ništa svi su odustali od toga da mi „daju“ 2 000 maraka. Međutim, i pored službene dokumentacije MUP RS nikada nije istražio šta radi vozač dvojice direktora policije.

U međuvremenu je Gojko Vasić napredovao na mjesto direktora policije i kreće moj poznati okršaj sa njim. Poznato je da sam inspektorima policije dao izjavu kako je direktoru Vasiću mjesto u KPZ Tunjice, a nikako na toj funkciji, jer sam sve to svojevremeno objavio.

Elem, „namazan“ kakav jesam započinjem pritisak na tadašnjeg ministra Stanislava Čađu. Ni manje ni više tražio sam da MUP otvori 10-ak krivičnih predmeta iz kojih se nedvosmisleno vidi korumpiranost Gojka Vasića i njegovih najbližih saradnika. Dodatno sam od ministra tražio pokretanje postupka smjene direktora policije zbog teške korumpiranosti.

Ubrzo mi je ministar posredno poručio da su svi moji navodi tačni i da je prema meni načinjena teška nepravda, a koju će on ispraviti. Istovremeno mi je sugerisano da sam „pretjerao“ sa zahtjevom za smjenom Vasića i da od toga nema ništa. Znao sam i ja da Čađo ne može smijeniti Vasića jer je ovaj dok je bio inspektor u Laktašima „zaštekao“ dokumentaciju o kriminalu Milorada Dodika, pa sam u tom pravcu „korigovao“ svoje zahtjeve.

Uglavnom, ekspresno sam vraćen u kriminalističku policiju i to na mjesto inspektora za organizovani kriminal. I tu opet nastupa „dramaturgija“. Moj pomenuti izvještaj tužilaštvu u Novom Travniku dospio je do Tužilaštva BiH, koje je procesuiralo organizatora kriminalne grupe kog su banjalučke kolege tako silno pokušavale zaštititi.

Taman dok je „sporo pravosuđe“ odradilo svoj dio posla ja sam se vratio na radno mjesto sa kog sam samo nastavio započete aktivnosti. Sumirano, veliki „prijatelj“ mojih pretpostavljenih dobio je preko tri godine robije i ispostavilo se da je zalud dao 7 000 maraka, te godinama policijske „kadrove“ povoljno snabdjevao skupocjenim automobilima.

No, kako to obično biva, meni kad pruže priliku da radim vrlo brzo otvaram milionske predmete. Dogodilo se da sam 2013. započeo sa radom na milionskom predmetu na štetu Fonda zdravstva, te da bi me spriječili u okončanju istrage ponovo me nezakonito udaljavaju sa radnog mjesta. Pisao sam o tome, pa da se ne ponavljam.

Uglavnom, u zadnjih deset godina su me najmanje tri puta nezakonito udaljavali sa radnih mjesta, a samo kako bi spriječili dokazivanje kriminala u kakav su upetljani pojedinci iz samog vrha policije. Možda to nekom nije jasno, pa ću objasiti zašto se pojedinci odlučuju za ovakve poteze – nezakonitog udaljavanja sa radnog mjesta.

Kad vješt inspektor, a to sam ja nedvosmisleno bio, započne neki krivični predmet njemu su potrebni samo tužilac i sudija za prethodni postupak. Prema našim zakonima nema načina da sposobnog inspektora spriječite u dovršavanju kakve istrage, osim da ga udaljite sa trenutnog radnog mjesta. Time ga udaljavate i od krivičnog predmeta, odnosno onemogućavate da dovrši započeto.

Svi u vrhu policije odlično znaju ovu priču i čak predmete zbog kojih sam nezakonito preraspoređivan, i samo zato ćute na moje česte i grube javne prozivke, uvrede i provokacije. A šta drugo da čine? Da idu na sud? Nema im druge, nego da me i dalje trpe.

Što se tiče pomenutog Jeličića, evo javno ga pozivam da sva svoja saznanja dostavi načelniku PU Prijedor Dalibotu Ivaniću, koji me mrzi i samo traži načina da mi napakosti. Ivanić će to jedva dočekati!

Samo, Jeličićev problem je što tvrdi nešto neistinito i što za takve stvari zakon predviđa sankcije. Ukoliko ga je neko podgovorio da piše ovakve gluposti debelo je pogriješio obzirom da je otvorio priču kakva upravo meni odgovara.

Pošto svi znaju da načelnik Dalibor Ivanić i njegovi „kadrovi“ u PU Prijedor redovno čitaju moje tekstove, baš kao što ih čitaju i vodeći ljudi MUP RS, javno im poručujem kako čekam njihovu reakciju. Ukoliko izostane njihova reakcija obećavam da će uslijediti moja. Uglavnom, neće se Marko Jeličić sakriti od ovoga šta je započeo!

NAPOMENA: “Marko Jeličić” je lažni profil i tek valja doznati ko stoji iza iznesenih laži. Možda o tome zna više “budući predsjednik Republike” Njegoš Tomić pošto se poziva na navode nepostojeće osobe. Ili će to provjeriti njegovi “banjalučki inspektori” koji inače vrše provjere podobnosti članova “Trećeg bloka”.MOŽDA UPRAVO OVI ŠTO IH POMINJEM U TEKSTU!?

РеСтарт Српска: ОТАЏБИНА (видео)

Каква је земља у којој живиш, сестро, у којој живиш брате?
Крвава, крвава, сестро, крвава, брате.


Натопљена крвљу честитог и часног сељака, вриједног радника, студента, искреног патриоте.
А како данас живе дјеца за чију се слободу гинуло?
Врло тешко, скоро никако. Робови су у своме дому, јер у отаџбини нашој онај који управља, који би требао да је домаћин, не понаша се као отац, него као очух.
Не мари он што дјеца бјеже из своје уништене отаџбине, јер не могу више гледати неред и хаос који влада око нас.
Породица у кризи, неваспитање и неморал на сваком кораку, спорт и култура на самрти.
Паркови се претварају у бетон, стамбено-пословне објекте и шопинг центре којима нам исисавају новац и богате се преко ноћи, пљачкајући и нас и нашу мајку, отаџбину.
Школство у расулу, градиво обимно, а знање оскудно.
Дипломе се више не купују на улици, на пијаци. За то сада постоје установе које се зову приватни универзитети.
Купује се знање, купују се радна мјеста, новцем се купује глас, купује се и продаје власт.
За комад прљавог папира, продаје се душа, продаје се тијело.
Шта то бјеше образ, шта то бјеше част?!
Армија моралних наказа, очуха и маћеха наше отаџбине бахато гази по овој светој земљи.
Измишљају се радна мјеста за њих и њихову дјецу, запошљавају се улизице и послушници.
Да се све то намири и закрпи дижу се кредити и порези, а напаћеном народу омча око врата све јаче се стеже, дуг све више расте.
Јаз између богатих и сиромашних је све већи, радник је изгубио скоро сва права, средња класа скоро да не постоји, само модерни робови и њихови власници.
О српству најгласније причају они који су га давно погазили и продали.
Наши очеви нису ишли у рат да би на власти били овакви злотвори.
Вјековима за слободу пролијевана крв прадједова вапије за правдом, за честитом и праведном земљом, отаџбином.
ДОСТА НАМ ЈЕ! Овако више не може, не смије.
Ми крећемо у борбу против оних који су срамота народна, јер знамо да ова дивна земља ЈЕСТЕ добро мјесто за живот и да овај пакао који су нам створили не смије вјечно да траје!
Крени и ти са нама у обнову отаџбине, за част предака и бољу Српску. Доста је било чекања, идемо ЗАЈЕДНО, СЛОЖНО!
РЕСТАРТ СРПСКА

среда, 29. новембар 2017.

ŠOKANRTNO: Režimska prevara zvana „Treći blok“


Više članova Pokreta „Treći blok“ zatražilo je brisanje iz evidencije članstva, na šta im je redom odgovarano da nikada nisu ni registrovani kao članovi. Šokantni su navodi „Trećeg bloka“ kako njihovi zehtjevi za pristupanje nisu prihvaćeni zbog POLICIJSKIH INFORMACIJA o nepodobnosti. Njegošu Tomiću banjalučki inspektori provjeravaju „podobnost“ za članstvo u pokretu!


Piše: Borislav Radovanović

Suočen sa sumnjama da zadnjih godinu djelujem u okviru jednog fiktivnog pokreta osmišljenog i stvorenog od strane režima Milorada Dodika, a sa ciljem demontiranja građanskog aktivizma na prostoru Srpske, kao iskusan pravnik i kriminalista povukao sam određene poteze činjeničnog razjašnjavanja situacije.

Tako sam na mejl: treciblokinfo@gmail.com poslao zahtjev za brisanje iz evidencije članstva. Dobio sam odgovor koji me je zaprepastio. Napisano je da će tek provjeriti jesam li upisan u registar članova, ali da to podrazumijeva posjedovanje članske karte. Pošto mi članska karta nikada nije izdana formalno i nisam član pokreta.

No, problem je što me je predsjednik pokreta Njegoš Tomić nekih godinu držao u uvjerenju da jesam član pokreta i čak me je ovlaštavao za objavljivanje niza saopštenja i drugih istupa u ime pokreta. U ime pokreta obraćao sam se i najvišim državnim institucijama sa pravnim podnescima.

Danas doznajem da nisam član pokreta „Treći blok“, a poznati su javni „okršaji“ koje sam u ime pokreta izvojevao sa Visokim sudskim i tužilačkim savjetom, pa sa RTRS-om i organizacijom Zavjetnici i ino. Ukoliko sa te pozicije nastupe kakvi pravni problemi ili postupci važno je znati da me je predsjednik udruženja Tomić držao u pravnoj i stvarnoj zabludi, čime snosi odgovornost za nastale posljedice.

No, to je samo jedna dimenzija problema. Kako me je obavijestio „član“ pokreta Željko Bilić, na njegov sličan zahtjev dobio je odgovor kako nikada nije upisan u registar članova. Zamislite, njega je Njegoš Tomić doveo u zabludu da je član Izvršnog odbora pokreta i slao mu fotografije rješenja u kojima je to konstatovano, ali mu nikada nije dostavio stvarni akt.

Prihvatajući ovakvu obmanu Željko Bilić pristaje postati supotpisnik otvaranja računa pokreta, nakon čega nikada nije imao uvid u stanje računa i transakcije. Isto tako u ime pokreta je nebrojeno puta javno istupao, kandidovao se i pobijedio za predsjednika mjesne zajednice, a bez svijesti da uopšte nije član pokreta.

Elem, ono šta je Željka posebno šokiralo jeste navod kako nije upisan u registar pokreta PO SUGESTIJI POLICIJE. Da je znao da policija provjerava podobnost za članstvo u pokretu Željko Bilić ni u ludilu ne bi prihvatio bilokakvu vezu sa ovim „policijskim pokretom“.

Do momenta objavljivanja ovog teksta još jedna „članica“ pokreta, Slavojka Bates, dobila je odgovor da nikada nije upisana u registar - OPET PO SUGESTIJI POLICIJE. Žena je deklarisala se kao članica jer ju je lično predsjednik Njegoš Tomić obmanuo da jeste članica pokreta, pisala protiv režima, izlazila na protestne skupove i rizikovala sopstvenu bezbjednost, da bi joj na kraju napisali kako nije prošla „policijsku provjeru“.

U tom smislu moram istaći kako mi je Njegoš Tomić prije par dana napisao komentar da su ga „pojedini banjalučki inspektori upozoravali na mene“, ali da me je on ipak držao u pokretu kako bi prikupljao podatke o namjerama režima. Tomić i Dalibor Savić javno tvrde kako sam ja „režimski igrač“ ubačen u pokret, a ovamo sami potvrđuju da im policija provjerava zahtjeve za članstvo i daje preporuke. Suludo!

Kad smo već kod članstva pokreta moram izjaviti da sam više puta objavio podatak kako pokret broji preko 4 250 članova. Čak sam i u obraćanjima državim organima iznosio takav podatak vjerujući u ono šta mi je saopštio predsjednik Tomić. Uostalom, bio sam prisutan i kad on lično takav podatak iznosi predstavnicima institucija. Problem je u tome što smo svi skupa teško prevareni u pogledu broja članova i to za - mogućih 100 puta!

Prema opštim aktima pokreta svaki član, da bi u pravom smislu mogao se tako legitimisati, mora imati člansku kartu. Tu je problematično što nisam siguran da i sam predsjednik pokreta posjeduje tako nešto. Svi koje sam kontaktirao iz vrha pokreta izjavili su da nikada nisu dobili članske karte.

Dakle, svi koji su popunili elektronsku pristupnicu treba da znaju da time nisu postali članovi pokreta, jer je za punopravno članstvo potrebno izvršiti upis u registar i izradu članske karte. Bojim se da stotine, pa čak i hiljade, građana Njegoš Tomić samo obmanjuje da su članovi pokreta, a formalnopravno to nisu.

Uz to, da li je svakog ko je popunio elektronsku pristupnicu Tomić provjeravao preko policije doista ne znam, ali je indikativno to što iz pokreta sami tvrde da su pojedine potencijalne članove provjeravali kod policije, pa i čak im odbijali članstvo zbog negativnih policijskih mišljenja.

I sad bi doista trebali vjerovati Njegošu Tomiću i Pokteru „Treći blok“ da su u pitanju antirežimski orjentisani i borci za ljudska prava. Prema do sada prikupljenim saznanjima ocjenjujem da je u pitanju „fantomski pokret“, koji postoji samo u domenu manipulacija sviješću. Uostalom, da li je to tako moguće je relevantno provjeriti.

Trenutno razmatramo situaciju i procjenjujemo da li od nadležnih institucija treba tražiti kontrolu rada udruženja. Često se dešava da prilikom registracije udruženja građana akteri „mute“ sa podacima i to je ovde nedvosmisleno činjeno. Međutim, ako to činite svo vrijeme i u odnosu na stotine i hiljade građana, onda imamo ozbiljan problem.

Za kraj ostaje ključni problem. U pokretu već mjesecima postoje ozbiljne podjele oko antirežimskog aktivizma. Jedan dio članova je mjesecima tražio konkretno angažovanje u borbi protiv režima, no sve to je odbijano od strane predsjednika i samoproglašenog „izvršnog direktora“ Dalibora Savića.

Kad unutar pokreta nije bilo nikakvih aktivnosti ljudi su se priključili tamo gdje se nešto dešavalo, kao što su protesti ReStarta ili Skupštine naroda Saveza za promjene. I to je ocijenjeno kao negativno ponašanje, pa čak i u kontekstu skupa podrške našoj članici Stani Slavnić.

Stav Njegoša i Savića bio je da naše članstvo ne treba da učestvuje u aktivnostima protiv režima drugih, a sami bukvalno ništa nismo radili osim pukog „fejsbučenja“. I sasvim očekivano ljudi su počeli djelovati tamo gdje antirežimska borba postoji, a to je ocijenjeno, ni manje ni više, nego kao „režimsko djelovanje“. Bože sačuvaj!

Suština je vrlo jasna. Stav predsjednika pokreta i njegovih sljedbenika je da djelovanje pokreta treba svesti samo na „tastatura borbu“ u domenu društenih mreža, da je nepoželjno djelovati konkretno i na terenu, a ponajmanje u smislu ukrupnjavanja aktera antirežimske borbe.

No, dio članstva čine aktivni borci i zagovornici konkretne antirežimske borbe na terenu. E takve je policija ocjenjivala kao „opasne“ i zbog toga su za predsjednika Njegoša bili „nepoželjni“ u članstvu. No, da je bar ljudima govorio istinu, nego ih je lagao i držao u zabludi. Toga bi se trebao stiditi da ima i promil onoga kako se lažno predstavlja.

Ozbiljni indikatori ukazuju da je „Treći blok“ režimski projekat realizovan sa ciljem gušenja građanskog aktivizma, protesta i konkretne borbe. Zamisao je da se „borba“ prenese u domen pukog „fejsbučenja“ koje režim ama baš nikako ne ugrožava. I to ćemo raskrinkati!

уторак, 28. новембар 2017.

Ima li pravde za radnike KORT-a?


Torture i nezakonitosti koje trpe zaposleni u KORT marketima pokazuju pravo lice Republike Srpske. Doista, ima li zakona za bandite poput Duška Reljića i „srpskih Boni i Klajd“ – Dušanke i Zorana Tegeltije?


Piše: Borislav Radovanović

Radi boljeg shvatanja aktuelnih problema zaposlenih u KORT marketima treba ukratno podsjetiti na kakvom lopovluku je ovo preduzeće osnovano. Priča počinje krajem 2009. godine, kad Dušanka Tegeltija svom suprugu Zoranu nezakonito „nabacuje“ 380 000 konvertibilnih maraka za famozni projekat  “Strategija razvoja trgovine za period 2010.-2015. ”.

Ta “strategija”, kako je vrijeme pokazalo, bila je tek pretpostavka sljedeće ultranezakonite prevare kojom Dušanka i Zoran Tegeltija svom kriminalnom partneru Dušku Reljiću obezbjeđuju kreditna sredstva IRB-a od 9,5 miliona maraka. Kad se udruže moć i novac očekivati je imperiju kakvu danas imamo u vidu Frukta trejda i KORT marketa.

No, „razvoj trgovine“ kakav je osmislio Zoran Tegeltija, a u praksi proveo Duško Reljić, takve je prirode da će organi krivičnog gonjenja uskoro morati reagovati. Da li će policija i tužilašto zaštititi obespravljene radnike ili ministarsko-tajkunski trojac pokazaće vrijeme, ali će i to svakako biti pokazatelj pravog lica Srpske.

Šta se doista događa u KORT maketima? Tokom tekuće godine menadžment preduzeća od zaposlenih u većini od 28 marketa diljem Srpske traže potpisivanje mjenica na iznose koje pojedinačno čak dosežu iznose do 300 000 maraka. Pritom, niko nije smatrao da potpisnicima treba obrazložiti ovakav zahtjev. Elem, kako je firma nastala na bankarsko-mešetarskim marifetlucima može se ocijeniti kako je u pitanju neka nova prevara.

Sasvim razumljivo radnici su mahom odbijali potpisati takve sumnjive mjenice, a oni koji su potpisali kasnije su se grdno pokajali. No, niko od zaposlenih nije ni pomišljao kakav crni scenarij je pripremljen za slučaj „neposlušnosti“.

U svim marketima gdje su zaposleni odbili potpisati sporne mjenice usljeđuju vanredni popisi, te se utvrđuju manjkovi. Iako je sama regularsnost popisa uveliko sumnjiva utvrđeni manjkovi ipak su u domenu ekonosmki prihvatljivih standarda.

Primjera radi, kako svjedoči šefica smjene marketa u Kozarskoj Dubici (identitet poznat autoru) otkriven je vrlo diskutabilan manjak od maksimalno 6 000 maraka. Sa pozicije prometa od nekih šest miliona maraka na godišnjem nivou dolazimo podatka da je manjak nekih 0,1 odsto šta se, dopadalo se to nekom ili ne, mora prihvatiti kao očekivan gubitak.

Kada bi Zoran Tegeltija u pogledu budžeta Republike Srpske poslovao sa gubitkom od 0,1 odsto građani bi ga blagosiljali na svakom koraku. No, ovaj vajni ministar drugačijim aršinima mjeri društvene i lične štete.

Po svjedočenju pomenute radnice iz dubičkog marketa nakon popisa dolaze šefovi iz uprave preduzeća, te nad njom provode torturu kakva je u pravno uređenim društvima kažnjiva zatvorom. Odvode je u kancelariju, a na ulazu postavljaju radnika sa zadatkom da spriječi drugima pristup mjestu zločina.

Da, zločin je ono šta se dešavalo unutar kancelarije. Prvo su radnici prijetili i grubo je vrijeđali, a potom primoravali da potpiše izjavu u kojoj se obavezuje da će namiriti polovinu manjka, te drugim radnicima naložiti da podmire ostatak. Kad je to odbila vrli šefovi su primijenili fizičku silu. Pokušali su joj oteti ključeve ličnog automobila kao naknadu manjka. Od posljedica torture ženi je pozlilo, ali siledžije ni na to nisu reagovale.

Uglavnom, od posljedica torture i pretrpljenog straha žena je hospitalizovana u prijedorskoj bolnici zbog visokog pritiska i srčanih problema. Nakon toga upućena je na psihijatrijski tretman zarad saniranja trauma. Intenzivno liječenje još uvijek je u toku.

Kakav je odnos menadžmenta prema radnicima najbolje pokazuje činjenica da su protiv hospitalizovane radnice ekspresno proveli disciplinski postupak i uručili joj otkaz, bez da joj je uopšte omogućeno učestvovanje (odbrana) u postupku. Još su joj odbili isplatiti zarađenu platu i obaveze poput zdravstvenog osiguranja.

Očekivano, zlostavljana i obespravljena radnica obraća se inspekciji rada. No, tu samo doživljava nove traume. Umjesto da provede zakon postupajuća inspekorka rada joj čak prijeti tužbama preduzeća. Obzirom da je „KOTR“ u Kozarcu zapošljavao njene srodnike nije ni čudno takvo ponašanje službenog lica.

Elem, slučaj zlostavljanja pomenute radnice iz Kozarske Dubice nije jedini. Istovremeno su sličnim torturama podvrgnuti i radnici u Kostajnici, Brodu i Šipovu (po do sada poznatim podacima). U pitanju je gotovo identičan scenarij nasilništva, obespravljivanja i posljedica. No, iako govorimo o više međusobno povezanih događaja treba istaći kako je ovde u pitanju ustaljena „praksa“.

Tome najbolje svjedoči prošlogodišnje iskustvo šefa marketa iz Korazca, koji je potpisao mjenicu na 12 000 maraka, a po otkazu traženo je da izmiri mjenične obaveze. I, prema dostupnim saznanjima, primoran je da to učini.

Dakle, Tegeltijina „strategija razvoja trgovine“, bar po onome šta se događa na terenu, podrazumijeva pravo menadžmenta da nad radnicima primjenjuje fizičko nasilje, zlostavljanje, otimanje privatne imovine, prinudno zaduživanje, uskraćivanje prava na liječenje/bolovanje, nezakonite disciplinske postupke i otkaze.


Istovremeno, „strategijom“ je utvrđeno da nadležne inspekcijske službe ne pružaju zaštitu obespravljenim radnicima, nego da čak štite interese „KORT“-a. To je stvarno lice Republike Srpske – privatnog feuda bandita i lopuža!

понедељак, 27. новембар 2017.

Ministru Lukaču: „Treći blok“ nas je provalio!


Pošto su u Pokretu „Treći blok“ razotkrili našu prljavu igru pozivam ministra Dragana Lukača da obustavi protiv mene krivični postupak, suspenziju, sijaset disciplinskih postupaka i ino. Nema smisla da dalje trpim štetu, a pokazalo se da će Njegoš Tomić biti novi predsjednik Srpske jer sam ja omanuo na „tajnom zadatku“.


Piše: Borislav Radovanović

Duže vremena je unutar Pokreta „Treći blok“ plasirana priča kako sam ja u stvari ubačeni „režimski igrač“, sa zadatkom da taj pokret rasturim. Nakon mog deklarativnog istupanja iz pokreta direktno i sam Njegoš Tomić mi je napisao kako je znao da sam ubačeni provokator, ali da su me Dalibor Savić i on držali kako bi od mene izvlačili informacije o namjerama režima. Vrlo lucidno sa njihove strane!

Najnovije je saopštenje Dalibora Savića, koji u ime pokreta, u video poruci obavještava javnost o tome kako je „tajni plan“ režima razobličen (pogledaj video). Po njegovom Njegoš Tomić ostaje kandidat za predsjednika Srpske i to režimski pokušaji neće promijeniti.



No, tu je doista nejasno šta se dešava obzirom da je ideja o Njegošovoj kandidaturi za predsjednika u stvari moja. Predložio sam je još prošle godine u Bannjaluci u krugu desetak najistaknutijih članova pokreta. Ukoliko u pokretu tvrde da su razotkrili režimske prevare, onda bi valjda trebalo da shvate kako je i ideja o Njegošovoj kandidaturi režimska.

Elem, nisam više član tog pokreta, nisam ni u doticaju sa istima, a ponajmanje mogu uticati na odluke. Odatle proizilazi da kao „agent provokator“ više nisam potreban režimu Milorada Dodika. Ukoliko je to tačno očekivati je da režim povuče postupke protiv mene kakvi su, bar po navodima „Trećeg bloka“, bili samo paravan za moje tajno djelovanje.

To konkretno znači da treba obustaviti krivični postupak protiv mene za navodno „ugrožavanje sigurnosti“ načelnika PU Dalibora Ivanića. Optužnica u tom postupku je potvrđena i čekam suđenje za krivično djelo koje nisam počinio. Nalazim se u vrlo delikatnoj situaciji, ali ne bih trebalo da brinem pošto je sve to, bar po navodima „Trećeg bloka“, izrežirano.

Potom se nadam da će ministar Dragan Lukač sad obustaviti nezakonitu suspenziju. Mjesecima porodica i ja živimo u uslovima krajnje oskudice jer nakon prijema plate svakog mjeseca u banku nosim nekih 40-ak maraka da namirim kreditne obaveze. Zalud svakog mjeseca poslodavcu predajem doznake o bolovanju kad mi to pravo ne priznaju, nego mi platu obračunavaju po osnovu suspenzije.

U daljem, čekam da MUP protiv mene obustavi četiri disciplinska postupka zbog objavljivanja tekstova na blogu, koji se (gle čuda!) dijelom odnose i na ono šta sam objavljivao u korist „Trećeg bloka“. Pošto sam već dva puta disciplinski kažnjavan zbog pisanja protiv režima Milorada Dodika u tekućih četiri disciplinska postupka nemoguće je da izbjegnem otkaz. No, ako su ovi postupci po navodima „Trećeg bloka“ bili tek paravan za moje infiltriranje u njihove redove onda nema o čemu da brinem.

Nadam se da će sad i Osnovni sud u Prijedoru povući izrečene mjere zabrane zbog kojih moram pažljivo odmjeravati svaki svoj korak – kako ne bih završio u pritvoru. U daljem, očekujem da će mi sad MUP RS nadoknaditi preko 10 000 maraka koje sam od 2014. godine izgubio samo po osnovu odbitaka zbog bolovanja i disciplinskih kazni. Još više se nadam da će mi nadoknaditi i nekoliko desetina hiljada maraka štete po osnovu narušenog zdravlja.

Mogao bih još ovako nabrajati, ali poenta je valjda jasna. Ukoliko sam unutar „Trećeg bloka“ djelovao „po zadatku“ onda će sve prethodno nabrojano nestati, a ja ću biti nagrađen. Posebno će me nagraditi što sam Njegoša, koji je to u početku kategorički odbijao, a šta znaju svi koji su bili prisutni, uspio nagovoriti da se kandiduje za predsjednika.

U svemu ovome žalosno je što meni i dalje predstoji teška borba sa režimom Milorada Dodika, a naprosto zato što Njegoš Tomić i Dalibor Savić iznose neistine, pa čak i notorne gluposti.

Sudeći po ovim saopštenjima davne 2007. godine Stanislav Čađo, Uroš Pena, Gojko Vasić i ja smo izrežirali desetine javnosti poznatih teških okršaja samo zato što smo procijenili da će se jednog dana pojaviti „Treći blok“, Tomić i Savić, kao prijetnja po režim koju će trebati anulirati. Izmislili smo dva pokušaja moje likvidacije, silu krivičnih i disciplinskih postupaka, nezakonitih udaljavanja sa radnjih mjesta i šta znam kakve sve ujdurme.

Nekih šest godina sam za pasom nosio repetiran pištolj i svako jutro se podvirivao pod automobil jer se nije bilo lako nositi sa zataškavanjem slučajeva koji sublimiraju preko 20 smrtno stradalih, desetine miliona teške otimačine, uništena preduzeća, razorene porodice... Sad, ispade da je sve to bio dio „režimskog plana“ jer je neka gatara prorekla da će Milorada Dodika jednog dana zamijeniti Njegoš Tomić.

Kako je završila ta „prva faza“ našeg šestogodišnjeg obračuna možda najbolje ukazuje činjenica da su moji pretpostavljeni bili prinuđeni uništavati dokumentaciju koju su sačinjavali u postupcima i istragama protiv mene, jer sam upravo na njihovim radnjama dokazivao krivična djela koja su počinili.

Jesam razorio vrh policije kako ni sanjati nisu mogli, ali moj mir je potrajao vrlo kratko. Kroz nezakonite postupke vanrednih ljekarskih pregleda dva puta me je MUP primorao na klinička posmatranja radi utvrđivanja sposobnosti za inspektorske poslove. Po sumnjama „Trećeg bloka“ proizilazi da sam dva puta na psihijatrijama Prijedora i Banjaluke proveo po 16 dana samo kako bih njih zavarali. Normalno, par godina prije negoli su se Njegoš Tomić i taj pokret i pojavili.

Da ne bi bilo kakve zabune moram naglasiti kako sam kliničkim ispitivanjima bio podrvgavan samo zbog ispitivanja radne sposobnosti za inspektorske poslove, gdje sam prvi puta ocijenjen kao sposoban, ali to mojim šefovima nije bilo prepreka da traže ponavljanje postupka. Kvaka je bila u tome što bi me zbog ispitivanja prinudno upućivali na bolovanja, a onda mi umanjivali platu na 70%.

Kad sam nakon dvije godine natezanja i izgubljenih preko 6 000 maraka shvatio da je besmisleno insistirati na sposobnosti za inspektorske poslove sam sam zatražio promjenu radnog mjesta. I ekspresno mi je udovoljeno – postao sam državni službenik.

Sad, ako su navodi „Trećeg bloka“ istiniti – valjda će mi ministar Lukač vratiti status policijskog službenika, dodijeliti pripadajući čin i funkciju. Na moju žalost neće, nego će i dalje nastojati dati mi otkaz.

Ako je Dalibor Savić u pravu onda moja porodica 29. septembra prošle godine nije pretrpila maltretiranje, a ja nisam doživio fizičko nasilje i nezakonito hapšenje, gdje je tortura rezultirala mojom hospitalizacijom. Od tada sam na bolovanju, a mom oporavku sigurno ne doprinose teška kršenja prava kakvima sam kontinuirano izložen (ocjena vještaka). U toku je postupak pred komisijom Fonda PIO radi ocjenjivanja stepena invaliditeta. No, sve to je samo farsa – bar kako misle u „Trećem bloku“.

U daljem želim istaći kako sam samo nabrojao neke segmente desetogodišnje borbe sa režimom Milorada Dodika, a kad bih išao u detalje trebalo bi mi par stotina stranica teksta. No, tako prolaze odistinski borci protiv nemilosrdnog režima Milorada Dodika!

Istovremeno, volio bih da doznam ponešto o tome šta su u životu pretrpili Njegoš Tomić, Dalibor Savić i druge „žrtve“ režima iz Trećeg bloka. Čast pokojnom Čedi Kneževiću, Stani Slavnić i Željku Biliću, kao stvarnim režimskim žrtvama, a sve ostalo su glumci tipa Njegoša Tomića, kom je režim „kriv“ što je dobijenih 5 000 maraka prokockao.

Ne želim da prejudiciram, ali pretpostavljam da je drugi prozvani u Savićevom saopštenju Željko Bilić. Za totalno neupućene u pitanju je inženjer koji je svojevremeno odbio da po nalogu direktora prisustvuje Dodikovom kontramitingu u Banjaluci. Zato je dobio otkaz!

Danas je čovjek bez ikakvih primanja, teško pati i jedva preživljava. No, po Daliboru Saviću ništa od toga nije istina, nego je Željko „po zadatku“ ubačen u ovaj pokret. Željko je „po zadatku“ prodao automobil, a nikako da bi prehranio sebe i bolesnu majku, banka hoće da mu oduzme imovinu jer nema čime da servisira kredit, no i to je „po zadatku“ i da ne nabrajam sa čim se sve čovjek suočava. Znaju to i Dalibor i Njegoš, no očito stida nemaju.

Da zaključim: slažem se sa Daliborom Savićem. I ja pozivam građane da glasaju za Njegoša Tomića za predsjednika Srpske. To je najsigurniji put da doznaju o kakvoj osobi je riječ. Baš kao što sam i ja doznao. Onda će Dalibor Savić zaključiti da su svi glasali po nalogu Milorada Dodika i ponajviše se okomiti upravo na sopstvene glasače. Kad mene, koji sam predložio Njegošovu kandidaturu, ovako tretira, a čemu da se tek nadaju oni koji mu stvarno daju glas?

Osim ideje o Njegošovoj kandidaturi moram javnost podsjetiti i na neke „sitnice“ kakvih se posebno trebaju čuvati. Primjera radi, građani se sjećaju mog teškog medijskog okršaja sa Ružicom Jukić i VSTS-om, koji je rezultirao u korist Trećeg bloka. Pa se vjerojatno sjećaju mog obraćanja ministru Draganu Mektiću, zbog kog smo prozvani Željko Bilić i ja teško izvrijeđani preko RTRS od strane „Zavjetnika“. No , i taj medijski okršaj sam izvojevao u korist „Trećeg bloka“.

Da ne nabrajam moje druge ideje (poput protesta podrške Biliću ispred suda u Novom Gradu) i aktivnosti (poput podrške Stani Slavnić, kad smo za tri minuta izbjegli policijsku zamku). Ili, sa koliko saopštenja i tekstova sam artikulisao i promovisao ideje „Trećeg bloka“... Ukoliko sam ja nakon svega okvalifikovan „režimskim udbašom“, a čemu da se nadaju oni koji misle pomoći Njegošu u realizaciji kandidature? Možda javnom strijeljanju!?



недеља, 26. новембар 2017.

Dobrota i plemenitost još žive u Bosni i Hercegovini!

NA FB ZAJEDNICI "MIROVNI SPORAZUM GRAĐANA BIH" POSTAVIO SAM TEKST O TOME KAKO PREKOMPONOVATI VLAST U BIH (vidi vezani tekst).

KOMENTAR MOG PRIJATELJA VANJE KRSTINA, AKTIVISTE POKRETA "MOST 21", INAČE  JOŠ  JEDNOG MOG PRIJATELJA AMIRA REKA, BIO JE TAKAV DA SAM GA PROSTO MORAO OBJAVITI.

NA VANJIN KOMENTAR USLIJEDIO JE KOMENTAR GOSPOĐE ENVERE KAPETANIĆ KOJI DOISTA ZAVREĐUJE DA BUDE OBJAVLJEN, KAO I POTONJI ODGOVOR VANJE KRSTINA.

SVEUKUPNO, OVAKVA KOMUNIKACIJA MEĐU LJUDIMA POTVRĐUJE DA PROJEKAT "MIROVNI SPORAZUM GRAĐANA BIH" IMA SVOJ SMISAO I UTEMELJENJE.

U DALJEM PREPORUČUJEM KOMENTARE KOJE DOISTA VRIJEDI PROČITATI:


Znaš, dobri moj Boro, da je moj stav jedna BiH, jedna država, jedna himna, jedan predsjednik; jer je to ekonomski i čovječno, jedna zastava. Takva moja, "naša" BiH bi bila država svih njenih građana, stanovnika, ljudi...

Piše: Vanja Krstin

Moja BiH ne bi bila ništa manje pravoslavna, ništa manje islamska ili katolička, ili protestantska, ciganska, jevrejska... Moja BiH bi u prvom planu imala ČOVJEKA i brinula bi o zdravlju i sreći svakog pojedinca.

Moja BiH bi zastupala čovjeka kao protagonistu oslobođenog svakog ropstva, usmjerena prema obnovi, u potrazi za dobrim, za slobodom i pravdom.Bila bi to država koja bi prepoznavala vrijednost svih ljudi, posebno onih najslabijih, siromašnih i onih koji se ne mogu braniti.

Promovisala bi dijalog i sarađivanje, pedagogiju uzajamnog obogaćivanja. Moja BiH će biti takva ili za mene neće postojati.

Moja BiH bi prihvatala različitost drugog kao vrijednost, vjerovala bi u svako ljudsko stvorenje nezavisno o njegovim kvalitetima, kulturi, društvenom položaju, ekonomskoj ili političkoj moći. Moja država (bi) vjerovala u civilizovano društvo po mjeri Čovjeka i odupirala bi se ravnodušnosti i strahu.

MOJA DRŽAVA bi bila SOLIDARNOST i sigurnost u čovjeka da zajedno sa drugima sagrade svoje živote u Ljubavi i Iskrenosti. Moja BiH bi na prvom mjestu promovisala oporavak kroz radne akcije i druženja, sve to u edukativnom ambijentu čiji zakoni bi bili : poštenje, odgovornost, poštovanje prema sebi i drugima, zanimanje, povjerenje i sudjelovanje.



Envera Kapetanic (komentar Vanji)

Hvala ti na svakoj riječi gore napisanoj. Hvala ti na tvojoj iskrenoj i poštenoj ispovijesti, koja se podudara sa željama i htijenjima svih poštenih, pametnih, iskrenih i plemenitih ljudi. Hvala ti, hvala ti.

Čitala sam, čitala, gutala zapravo svaku tvoju riječ. Iz svake prosijava duboki ljudski, iskreni osjećaj i želja. I činilo mi se na momenat da nisam tu gdje jesam .U Čemernoj Bosni.

U Bosni u kojoj više nikom ne vjerujem. U kojoj i "mali i veliki ljudi" lažu, obmanjuju, a tebi VANJA ja vjerujem.I to je divan osjećaj. Divno je imati bar takav osjećaj.

Divno je shvatiti da ima ljudi sa idealima, plemenitim idealima, za koje i taj čovjek , tj. TI VANJA ulažeš sve svoje raspoložive mogućnosti, da željeno ostvariš. Osim želje ,ti daješ konkretne i realne, izvodljive prijedloge ka rješavanju cilja.Ti se ne daš zbuniti ,niti se predaješ.

Tebe, ne demorališu pesimisti, i inertni tipovi kao gornji komentator, koji bi odustao od svega i prije nego je išta i pokušao .Ti si jedan izuzetan, mlad čovjek, sa pozitivnim stavom i jakim karakterom. Ostani takav, takvi nam trebaju.

I znam da imaš oko sebe dosta istomišljenika u oba entiteta. I to nam osvjetljava ovu tamnu stazu kojom sad hodimo. A bez tog vašeg - našeg svijetla, svi ćemo skončat u bezdanu, koje nam se približava i ozbiljno prijeti.

VELIKI POZDRAV VANJI KRSTIN i ostaloj družini koja misli kao i on .


Vanja Krstin (komentar Enveri)

Hvala, mnogo hvala draga Envera Kapetanic . Da, živim i pišem i radim iz duše i od srca. Neki to prepoznaju neki ne. NEKI SU IZGLEDA SPREMNI i iz mojih gladnih usta mrvice da vade, da bi sebe veličali.

Činjenica je da me narod, ljudi, vole baš zbog toga što sam emotivan, emocije su Iskrenost, a Iskrenost me uvijek vodila težim putem i koliko god da mi je bilo, jeste i biće naporno i čemerno ja mirno spavam i sanjam i molim za normalan život.

Da mi smo svi prolaznici kroz ovaj svjet, ovaj pakao na zemlji, i ne dozvoljavam lošim ljudima da mi priđu. Uskoro punim 40 godinu. Neću više da se zavaravam oko energija koje me opterećuju i sputavaju. Neću da samo dajem, a zauzvrat ne budem shvaćen ili prihvaćen, to vrijeme je prošlo…

Ja sam ostao i biću esencijalni JA , ali moja vrata će biti odškrinuta samo za pozitivno. BOGU DRAGOM HVALA, pa mi je mozak zdrav i dobro čujem onaj unutrašnji glas koji mi govori šta je "ok", a šta nije. Taj unutrašnji glas sam ja, sam sebi najbolji prijatelj…

Mene je vrlo lako razumjeti. Ne treba se o meni mnogo raspitivati da bi se saznalo da li sam ok i da li se sa mnom može... Ooooooohhhhhhh 97% "ljudi" koje sam upoznao kroz život za ovo vrijeme mi je ponudilo samo svoju zlobu, njihovu masku, dvoličnost, licemjerje, njihovu podmuklost, a JA zbog toga trpio doživljavajući razočarenja, padove, istinske patnje.

Moje zrelo (srednje) doba je živo, zdravo, spremno, ali za LJubav i razumijevanje, Istinu i podršku, prijateljstvo na bazi primanja i davanja.

Ima već nekoliko godina kako mi sumnjivi karakteri uopšte ne prilaze jer osjećaju vibriranje nepokolebljive Istine i čvrstine duha. U tome je stvar.

DOBRI i KVALITETNI LJUDI MORAJU SHVATITI da je njihova samoća nagrada od boga, od pozitivne energije.

DOBRI LJUDI MORAJU MOLITI ZA STRPLJENJE, morju se zamišljati u lijepim situacijama, moraju pozitivno djelovati. MORAJU IĆI SVOJIM STAZAMA BEZ OSVRTANJA NA TEŠKOĆE, moraju prevazilaziti svaku nevolju, uvijek se nađe neko ili nešto da nam olakša situaciju.

Sestra moja, Svjetlana, mi je jednom davno rekla : bog nam daje onoliko koliko možemo podnijeti. Znači da smo stalno na iskušenju, na provjeri i to je dobro, dobro je imati nekog ko nam u tami osvjetljava put.

ALI NIJE DOBRO kad se neko igra boga pa nas previše iskušava, kad nas neko predugo procjenjuje.

SVI LJUDI treba da se samoprocjenjuju, samoiskušavaju, da prvo sebe upoznaju Iskreno - tek onda možda u nekim stvarima mogu o drugom da sude.

TO JE VJERA i SUŠTINA VJERE. Vjera je jedna i u svakoj ljudskoj glavi je ista, dobra ili loša.

MNOGO VAM HVALA ENVERA, hvala Vam svima Vama iskrenim prijateljima koji poznajete moju bit i čuvate me od zla i nevolje.

To što sam siromašan i što se svakodnevno borim za koru hljeba, struju, telefon i vodu, to me neće zaustaviti da nastavim putem Istine i Slobode, to me jača i neka neprijatelji i zli duhovi to znaju.

NA RASPOLAGANJU SAM SVIMA KOJI ŽELE DA SE ODUPRU RAVNODUŠNOSTI i STRAHU. Volim Vas sve dobri moji ljudi!



VEZANI TEKST: "REPUBLIKA SRPSKA BOSNA I HERCEGOVINA" NA:

U OKVIRU PROJEKTA "MIROVNI SPORAZUM GRAĐANA BIH" NASTAVIĆU SA OBJAVLJIVANJEM SLIČNIH SADRŽAJA, ODNOSNO RAZMIŠLJANJA NAŠIH GRAĐANA.

POSTANI ČLAN FB ZAJEDNICE "MIROVNI SPORAZUM GRAĐANA BIH" KLIKOM NA: