уторак, 28. новембар 2017.

Ima li pravde za radnike KORT-a?


Torture i nezakonitosti koje trpe zaposleni u KORT marketima pokazuju pravo lice Republike Srpske. Doista, ima li zakona za bandite poput Duška Reljića i „srpskih Boni i Klajd“ – Dušanke i Zorana Tegeltije?


Piše: Borislav Radovanović

Radi boljeg shvatanja aktuelnih problema zaposlenih u KORT marketima treba ukratno podsjetiti na kakvom lopovluku je ovo preduzeće osnovano. Priča počinje krajem 2009. godine, kad Dušanka Tegeltija svom suprugu Zoranu nezakonito „nabacuje“ 380 000 konvertibilnih maraka za famozni projekat  “Strategija razvoja trgovine za period 2010.-2015. ”.

Ta “strategija”, kako je vrijeme pokazalo, bila je tek pretpostavka sljedeće ultranezakonite prevare kojom Dušanka i Zoran Tegeltija svom kriminalnom partneru Dušku Reljiću obezbjeđuju kreditna sredstva IRB-a od 9,5 miliona maraka. Kad se udruže moć i novac očekivati je imperiju kakvu danas imamo u vidu Frukta trejda i KORT marketa.

No, „razvoj trgovine“ kakav je osmislio Zoran Tegeltija, a u praksi proveo Duško Reljić, takve je prirode da će organi krivičnog gonjenja uskoro morati reagovati. Da li će policija i tužilašto zaštititi obespravljene radnike ili ministarsko-tajkunski trojac pokazaće vrijeme, ali će i to svakako biti pokazatelj pravog lica Srpske.

Šta se doista događa u KORT maketima? Tokom tekuće godine menadžment preduzeća od zaposlenih u većini od 28 marketa diljem Srpske traže potpisivanje mjenica na iznose koje pojedinačno čak dosežu iznose do 300 000 maraka. Pritom, niko nije smatrao da potpisnicima treba obrazložiti ovakav zahtjev. Elem, kako je firma nastala na bankarsko-mešetarskim marifetlucima može se ocijeniti kako je u pitanju neka nova prevara.

Sasvim razumljivo radnici su mahom odbijali potpisati takve sumnjive mjenice, a oni koji su potpisali kasnije su se grdno pokajali. No, niko od zaposlenih nije ni pomišljao kakav crni scenarij je pripremljen za slučaj „neposlušnosti“.

U svim marketima gdje su zaposleni odbili potpisati sporne mjenice usljeđuju vanredni popisi, te se utvrđuju manjkovi. Iako je sama regularsnost popisa uveliko sumnjiva utvrđeni manjkovi ipak su u domenu ekonosmki prihvatljivih standarda.

Primjera radi, kako svjedoči šefica smjene marketa u Kozarskoj Dubici (identitet poznat autoru) otkriven je vrlo diskutabilan manjak od maksimalno 6 000 maraka. Sa pozicije prometa od nekih šest miliona maraka na godišnjem nivou dolazimo podatka da je manjak nekih 0,1 odsto šta se, dopadalo se to nekom ili ne, mora prihvatiti kao očekivan gubitak.

Kada bi Zoran Tegeltija u pogledu budžeta Republike Srpske poslovao sa gubitkom od 0,1 odsto građani bi ga blagosiljali na svakom koraku. No, ovaj vajni ministar drugačijim aršinima mjeri društvene i lične štete.

Po svjedočenju pomenute radnice iz dubičkog marketa nakon popisa dolaze šefovi iz uprave preduzeća, te nad njom provode torturu kakva je u pravno uređenim društvima kažnjiva zatvorom. Odvode je u kancelariju, a na ulazu postavljaju radnika sa zadatkom da spriječi drugima pristup mjestu zločina.

Da, zločin je ono šta se dešavalo unutar kancelarije. Prvo su radnici prijetili i grubo je vrijeđali, a potom primoravali da potpiše izjavu u kojoj se obavezuje da će namiriti polovinu manjka, te drugim radnicima naložiti da podmire ostatak. Kad je to odbila vrli šefovi su primijenili fizičku silu. Pokušali su joj oteti ključeve ličnog automobila kao naknadu manjka. Od posljedica torture ženi je pozlilo, ali siledžije ni na to nisu reagovale.

Uglavnom, od posljedica torture i pretrpljenog straha žena je hospitalizovana u prijedorskoj bolnici zbog visokog pritiska i srčanih problema. Nakon toga upućena je na psihijatrijski tretman zarad saniranja trauma. Intenzivno liječenje još uvijek je u toku.

Kakav je odnos menadžmenta prema radnicima najbolje pokazuje činjenica da su protiv hospitalizovane radnice ekspresno proveli disciplinski postupak i uručili joj otkaz, bez da joj je uopšte omogućeno učestvovanje (odbrana) u postupku. Još su joj odbili isplatiti zarađenu platu i obaveze poput zdravstvenog osiguranja.

Očekivano, zlostavljana i obespravljena radnica obraća se inspekciji rada. No, tu samo doživljava nove traume. Umjesto da provede zakon postupajuća inspekorka rada joj čak prijeti tužbama preduzeća. Obzirom da je „KOTR“ u Kozarcu zapošljavao njene srodnike nije ni čudno takvo ponašanje službenog lica.

Elem, slučaj zlostavljanja pomenute radnice iz Kozarske Dubice nije jedini. Istovremeno su sličnim torturama podvrgnuti i radnici u Kostajnici, Brodu i Šipovu (po do sada poznatim podacima). U pitanju je gotovo identičan scenarij nasilništva, obespravljivanja i posljedica. No, iako govorimo o više međusobno povezanih događaja treba istaći kako je ovde u pitanju ustaljena „praksa“.

Tome najbolje svjedoči prošlogodišnje iskustvo šefa marketa iz Korazca, koji je potpisao mjenicu na 12 000 maraka, a po otkazu traženo je da izmiri mjenične obaveze. I, prema dostupnim saznanjima, primoran je da to učini.

Dakle, Tegeltijina „strategija razvoja trgovine“, bar po onome šta se događa na terenu, podrazumijeva pravo menadžmenta da nad radnicima primjenjuje fizičko nasilje, zlostavljanje, otimanje privatne imovine, prinudno zaduživanje, uskraćivanje prava na liječenje/bolovanje, nezakonite disciplinske postupke i otkaze.


Istovremeno, „strategijom“ je utvrđeno da nadležne inspekcijske službe ne pružaju zaštitu obespravljenim radnicima, nego da čak štite interese „KORT“-a. To je stvarno lice Republike Srpske – privatnog feuda bandita i lopuža!