среда, 08. новембар 2017.

Pomalio čudna molba Miloradu Dodiku


Javno zamoljavam predsjednika Dodika da upita ministra Lukača ima li hrabrosti da sa još trojicom svojih poslušnika odabere mjesto i vrijeme „ukrštanja argumenata“. Znači, nudim im omjer četiri protiv jednoga, pa ako su muškarci i „policajčine“ neka to i dokažu. Ili, će ostati zapamćeni kao kukavice, koje skrivene iza silnog obezbjeđenja naređuju maltretiranje nevine djece.



Piše: Borislav Radovanović

Kakvom sve nakotu je Dodik dao pozicije i moć svjestan sam godinama, baš kao što znam na šta je sve šljam spreman. Elem, kad građani na televizorima gledaju njihove smrknute poglede i odglumljenu muškost stiču pogrešne utiske kako o njihovoj bezbjednosti brinu „prave junačine“.

Sve sami „junak do junaka“, od ministra Lukača, preko njegovih poslušnika Dalibora Ivanića i Sretoje Vujanovića, pa do „kriminalnih mazgi“ poput Danka Karanovića. No, znaju li građani kako te „junačine“ zaklonjene iza silnog obezbjeđenja jedino smiju slati policajce da maltretiraju dječicu od 10-ak godina?

Kad nenaoružan čovek dođe do njih, zalud sva obezbjeđanja i po 15 metaka u CZ-ovima za pasom, nemaju hrabrosti pogledati ga u oči i odgovoriti na prosto pitanje – zašto maltretirate djecu? Umjesto da obrazlože svoje postupke „junačine“ zovu tužilaštvo i prijavljuju prijetnje.

Nisam poznat po ispraznim prijetnjama, nego po tome da nešto činim ili ne činim. Tako i u ovom slučaju želim da sa pomenutom četvorkom „oči u oči“ provjerim njihovo junaštvo, čojstvo, muškost. Pozvao bih ih direktno, no kako da prođem njihovo silno obezbjeđenje? I nešto nisam zainteresovan da ugružavam svoje kolege policajce, koji samo rade ono šta im je naređeno.

Zato zamoljavam Milorada Dodika da pripupita ministra Lukača: ima li hrabrosti odabrati vrijeme i mjesto našeg suočavanja. Bilo bi sa moje strane neetično da ga pozivam samog, pa predlažem da povede Dalibora Ivanića, Sretoju Vujanovića i Danka Karanovića.

Vrlo sam zainteresovan da se nađemo na nakom skrovitom mjestu i u samo nama znano vrijeme, pa da „raspravimo“ određene probleme. Da to učinimo onako kako to rade muškarci hiljadama godina. Uopšte ne postavljam pitanja oko toga da li će doći naoružani ili ne (ja nisam naoružan), gdje i kad bi se to dogodilo, niti pod kakvim okolnostima. Samo neka kažu kad i gdje!

 Što se mene tiče može i predsjednik doći da gleda „predstavu“, odnosno da na eklatantan način utvrdi kakvim bijednicima i kukavicama je dao moć. Može i uzeti učešće u „raspravi“ ako to poželi. Sve opcije mi odgovaraju.

Jedino šta mi ne odgovara jeste da se nakot iživljava na mojoj djeci, na mojoj porodici, na običnim ljudima... i sve to zaklonjeni iza debelih zidova i silnog obezbjeđenja. Zato me zanima kolika je njihova lična kuraž. Eto imaju li hrabrosti njih četvorica suočiti se sa mnom i pokazati da nisu kukavice. Pokazati da imaju bar zrno muškosti u sebi!

Jedno je to što im se kojekakve ulizice dodvoravaju lažima o njihovom „junaštvu“, što njihove ljubavnice glume orgazme i šta znam već. No, sasvim drugo pitanje je koliko su doista muškarci? Eto nudim im priliku da četiri prema jedan dokažu da nisu kukavice i bijednici.

Ja nisam Nedžad Dizdarević, zarobljenik od 1,5 m visine i 40-ak kila težine, i upravo bih volio da vidim tu „muškost“ kakvu je Lukač demonstrirao na svima nam dobro poznatom snimku ratnog zločina. Nisam ni klinac iz njegovog komšiluka sa kojim se "vrhunski specijalac" namučio da načini polugu. 

Predsjedniku Dodiku javno tvrdim da će njegov „najbolji ministar“ za par minuta plakati kao mala djevojčica i moliti za milost, a da će njegove kabadahije razbježati se nakon prvog udarca. Ukoliko mi ne vjeruje neka upita ministra ima li hrabrosti odabrati mjesto i vrijeme!