среда, 29. новембар 2017.

ŠOKANRTNO: Režimska prevara zvana „Treći blok“


Više članova Pokreta „Treći blok“ zatražilo je brisanje iz evidencije članstva, na šta im je redom odgovarano da nikada nisu ni registrovani kao članovi. Šokantni su navodi „Trećeg bloka“ kako njihovi zehtjevi za pristupanje nisu prihvaćeni zbog POLICIJSKIH INFORMACIJA o nepodobnosti. Njegošu Tomiću banjalučki inspektori provjeravaju „podobnost“ za članstvo u pokretu!


Piše: Borislav Radovanović

Suočen sa sumnjama da zadnjih godinu djelujem u okviru jednog fiktivnog pokreta osmišljenog i stvorenog od strane režima Milorada Dodika, a sa ciljem demontiranja građanskog aktivizma na prostoru Srpske, kao iskusan pravnik i kriminalista povukao sam određene poteze činjeničnog razjašnjavanja situacije.

Tako sam na mejl: treciblokinfo@gmail.com poslao zahtjev za brisanje iz evidencije članstva. Dobio sam odgovor koji me je zaprepastio. Napisano je da će tek provjeriti jesam li upisan u registar članova, ali da to podrazumijeva posjedovanje članske karte. Pošto mi članska karta nikada nije izdana formalno i nisam član pokreta.

No, problem je što me je predsjednik pokreta Njegoš Tomić nekih godinu držao u uvjerenju da jesam član pokreta i čak me je ovlaštavao za objavljivanje niza saopštenja i drugih istupa u ime pokreta. U ime pokreta obraćao sam se i najvišim državnim institucijama sa pravnim podnescima.

Danas doznajem da nisam član pokreta „Treći blok“, a poznati su javni „okršaji“ koje sam u ime pokreta izvojevao sa Visokim sudskim i tužilačkim savjetom, pa sa RTRS-om i organizacijom Zavjetnici i ino. Ukoliko sa te pozicije nastupe kakvi pravni problemi ili postupci važno je znati da me je predsjednik udruženja Tomić držao u pravnoj i stvarnoj zabludi, čime snosi odgovornost za nastale posljedice.

No, to je samo jedna dimenzija problema. Kako me je obavijestio „član“ pokreta Željko Bilić, na njegov sličan zahtjev dobio je odgovor kako nikada nije upisan u registar članova. Zamislite, njega je Njegoš Tomić doveo u zabludu da je član Izvršnog odbora pokreta i slao mu fotografije rješenja u kojima je to konstatovano, ali mu nikada nije dostavio stvarni akt.

Prihvatajući ovakvu obmanu Željko Bilić pristaje postati supotpisnik otvaranja računa pokreta, nakon čega nikada nije imao uvid u stanje računa i transakcije. Isto tako u ime pokreta je nebrojeno puta javno istupao, kandidovao se i pobijedio za predsjednika mjesne zajednice, a bez svijesti da uopšte nije član pokreta.

Elem, ono šta je Željka posebno šokiralo jeste navod kako nije upisan u registar pokreta PO SUGESTIJI POLICIJE. Da je znao da policija provjerava podobnost za članstvo u pokretu Željko Bilić ni u ludilu ne bi prihvatio bilokakvu vezu sa ovim „policijskim pokretom“.

Do momenta objavljivanja ovog teksta još jedna „članica“ pokreta, Slavojka Bates, dobila je odgovor da nikada nije upisana u registar - OPET PO SUGESTIJI POLICIJE. Žena je deklarisala se kao članica jer ju je lično predsjednik Njegoš Tomić obmanuo da jeste članica pokreta, pisala protiv režima, izlazila na protestne skupove i rizikovala sopstvenu bezbjednost, da bi joj na kraju napisali kako nije prošla „policijsku provjeru“.

U tom smislu moram istaći kako mi je Njegoš Tomić prije par dana napisao komentar da su ga „pojedini banjalučki inspektori upozoravali na mene“, ali da me je on ipak držao u pokretu kako bi prikupljao podatke o namjerama režima. Tomić i Dalibor Savić javno tvrde kako sam ja „režimski igrač“ ubačen u pokret, a ovamo sami potvrđuju da im policija provjerava zahtjeve za članstvo i daje preporuke. Suludo!

Kad smo već kod članstva pokreta moram izjaviti da sam više puta objavio podatak kako pokret broji preko 4 250 članova. Čak sam i u obraćanjima državim organima iznosio takav podatak vjerujući u ono šta mi je saopštio predsjednik Tomić. Uostalom, bio sam prisutan i kad on lično takav podatak iznosi predstavnicima institucija. Problem je u tome što smo svi skupa teško prevareni u pogledu broja članova i to za - mogućih 100 puta!

Prema opštim aktima pokreta svaki član, da bi u pravom smislu mogao se tako legitimisati, mora imati člansku kartu. Tu je problematično što nisam siguran da i sam predsjednik pokreta posjeduje tako nešto. Svi koje sam kontaktirao iz vrha pokreta izjavili su da nikada nisu dobili članske karte.

Dakle, svi koji su popunili elektronsku pristupnicu treba da znaju da time nisu postali članovi pokreta, jer je za punopravno članstvo potrebno izvršiti upis u registar i izradu članske karte. Bojim se da stotine, pa čak i hiljade, građana Njegoš Tomić samo obmanjuje da su članovi pokreta, a formalnopravno to nisu.

Uz to, da li je svakog ko je popunio elektronsku pristupnicu Tomić provjeravao preko policije doista ne znam, ali je indikativno to što iz pokreta sami tvrde da su pojedine potencijalne članove provjeravali kod policije, pa i čak im odbijali članstvo zbog negativnih policijskih mišljenja.

I sad bi doista trebali vjerovati Njegošu Tomiću i Pokteru „Treći blok“ da su u pitanju antirežimski orjentisani i borci za ljudska prava. Prema do sada prikupljenim saznanjima ocjenjujem da je u pitanju „fantomski pokret“, koji postoji samo u domenu manipulacija sviješću. Uostalom, da li je to tako moguće je relevantno provjeriti.

Trenutno razmatramo situaciju i procjenjujemo da li od nadležnih institucija treba tražiti kontrolu rada udruženja. Često se dešava da prilikom registracije udruženja građana akteri „mute“ sa podacima i to je ovde nedvosmisleno činjeno. Međutim, ako to činite svo vrijeme i u odnosu na stotine i hiljade građana, onda imamo ozbiljan problem.

Za kraj ostaje ključni problem. U pokretu već mjesecima postoje ozbiljne podjele oko antirežimskog aktivizma. Jedan dio članova je mjesecima tražio konkretno angažovanje u borbi protiv režima, no sve to je odbijano od strane predsjednika i samoproglašenog „izvršnog direktora“ Dalibora Savića.

Kad unutar pokreta nije bilo nikakvih aktivnosti ljudi su se priključili tamo gdje se nešto dešavalo, kao što su protesti ReStarta ili Skupštine naroda Saveza za promjene. I to je ocijenjeno kao negativno ponašanje, pa čak i u kontekstu skupa podrške našoj članici Stani Slavnić.

Stav Njegoša i Savića bio je da naše članstvo ne treba da učestvuje u aktivnostima protiv režima drugih, a sami bukvalno ništa nismo radili osim pukog „fejsbučenja“. I sasvim očekivano ljudi su počeli djelovati tamo gdje antirežimska borba postoji, a to je ocijenjeno, ni manje ni više, nego kao „režimsko djelovanje“. Bože sačuvaj!

Suština je vrlo jasna. Stav predsjednika pokreta i njegovih sljedbenika je da djelovanje pokreta treba svesti samo na „tastatura borbu“ u domenu društenih mreža, da je nepoželjno djelovati konkretno i na terenu, a ponajmanje u smislu ukrupnjavanja aktera antirežimske borbe.

No, dio članstva čine aktivni borci i zagovornici konkretne antirežimske borbe na terenu. E takve je policija ocjenjivala kao „opasne“ i zbog toga su za predsjednika Njegoša bili „nepoželjni“ u članstvu. No, da je bar ljudima govorio istinu, nego ih je lagao i držao u zabludi. Toga bi se trebao stiditi da ima i promil onoga kako se lažno predstavlja.

Ozbiljni indikatori ukazuju da je „Treći blok“ režimski projekat realizovan sa ciljem gušenja građanskog aktivizma, protesta i konkretne borbe. Zamisao je da se „borba“ prenese u domen pukog „fejsbučenja“ koje režim ama baš nikako ne ugrožava. I to ćemo raskrinkati!