субота, 23. децембар 2017.

Daće Bog da griješim


Bezbjednosna stručna zajednica povodom predstojećih božićnih i novogodišnjih praznika očigledno nije prepoznala opasnost od terorizma i oružanog sukobljavanja. Začuđuje izostanak upozorenja, a veliki broj indikatora ukazuje na potencijalnu opasnost. Kako to često ističem: najsrećniji sam kad se moje sumnje ne ostvare, pa se iskreno nadam da će se predstojeći praznici okončati opštim veseljem.

(foto Kliks)

Piše: Borislav Radovanović

Nemojmo se začuditi ukoliko već sutrašnji dan ostane istorijski zapamćen po krvoproliću kakvo bi moglo odjeknuti na globalnom planu. Inače su božićni i novogodišnji praznici „omiljena  meta“ različitih terorističkih organizacija, no ove godine imamo posebne razloge za zabrinutost.

Nema tu nikakve dileme: aktuelna situacija oko Jerusalema, odnosno ozbiljne destabilizacije i već eskaliranog oružanog sukoba, ukazuje da je sasvim realno očekivati radikalne poteze tamošnjih aktera.

Ekstremistički Hamas je pozvao sljedbenike na novu „intifadu“ zbog čega sa te strane možemo očekivati bukvalno sve i svašta – od terorističkih napada do oružanih sukoba. Sa druge strane zna se kako militantni Izrael automatizmom i bez „velikih procedura“ na slučajeve ugrožavanja u principu odgovara avio napadima, raketama i uopšte brutalno.


Elem, od jednog globalnog igrača možemo očekivati reakciju kakvom bi bilo pokazano da nije pobijeđen. Govorimo o Islamskoj državi/DAEŠ. Kada govorimo o terorističkim organizacijama gubitak teritorijalne kontrole u biti ne umanjuje kapacitiranost istih za velike i spektakularne demonstracije sile.

To što su protjerani sa prostora Sirije i Iraka u suštini samo znači da su se „vojnici“ Islamske države raštrkali diljem svijeta i tu upravo leži složenost situacije. Sad je bukvalno nemoguće predvidjeti koju destinaciju će odabrati za demonstraciju opstanka, postojanja i moći.

Kada je DAEŠ u pitanju valjalo bi posebno pripaziti na Jerusalem, kao prostor na kom bi se ova teroristička organizacija mogla pregrupisati. No, istovremeno sa te strane treba da strahuju i Sjedinjene Države i Evropska unija i vaskoliko čovječanstvo.

I sa pozicije momenta napada imamo vrlo diskutabilnu situaciju. Najbolje je kalendarskim redom proanalizirati potencijalne opasnosti. Katolički Božić svojom simbolikom i masovnošću proslavljanja svakako treba posmatrati sa zebnjom. Simbolika je u našoj ukupnoj spoznaji gotovo ključan element i to je vijekovima odlično poznato terorističkim strukturama.

Primjera radi izvođenjem terorističkog napada u Vatikanu ozbiljno homogenizujemo sve katolike svijeta oko već izražene netrpeljivosti prema muhamedancima, a to je kod Islamske države već prepoznatljiv obrazac širenja međuvjerskih sukoba.

U daljem valja uobziriti Novu godinu, kao manje-više globalno prihvaćen simbol. Kad je ovaj praznik u pitanju posebnu opasnost nose masovne proslave na gradskim trgovima. Često imamo milionska okupljanja ljudi, a to je nešto šta svaki terorista  upravo priželjkuje.

Vidimo da je za stravične zločine danas dovoljno ukrasti kamion i za nekoliko minuta postati globalna vijest. Pokazalo se čak i da jedan običan kuhinjski nož na mjestima velikih okupljanja omogućava pojedincu da pošalje „poruku“ kompletnom čovječanstvu. Ili da govorimo o snajperisanju, automatskom naoružanju, raznim eksplozivnim napravama ili zapaljivim materijama...

No, poenta je valjda jasna: Nova godina je globalni simbol, a bez gotovo ikakve organizacije i sa minimalnim sredstvima možemo produkovati teror na bukvalno nebrojivom obimu.

Kad je pravoslavni Božić u pitanju opet imamo specifičnosti sa kakvima se moramo suočiti. Tu npr. sasvim izgledno možemo računati na terorističke napade u Rusiji, a primarno kao vid odmazde zbog angažovanja u Siriji. No, isto tako u jednoj pravoslavnoj Grčkoj imamo spoj vjerskog zajedništva, izvorišta evropske civilizacije i članice NATO, a simboličkih meta na pretek.

Za kraj ostaje nam da se dotaknemo možda najveće opasnosti u kontekstu nadolazećih praznika. To su poznate „False flag“ (lažna zastava) operacije. Inače obavještajne zajednice tipa CIA ili Mosad posebno su poznate po organizovanju ovakvih operacija, a kad je Jerusalem u pitanju ne treba biti naivan – situacija je ciljno produkovana kako bi rezultirala svjetskom destabilizacijom.

Dakle, „False flag“ operacije pojednostavljeno govoreći funkcionišu na principu da obavještajne zajednice u terorističkim organizacijama imaju ubačene agente provokatore ili zavrbovane pripadnike na nižim ili srednjim nivoima upravljanja.

Obično agent ili zavrbovani terorista animira pojedinca ili manju grupu za izvođenje terorističkog napada dovodeći ga u zabludu kako naredba stiže „sa samog vrha“. I dogodi se teroristički napad, neki samoubojica-„šehid“ gine u uvjerenju da to čini po nalogu npr. bin Ladena lično, a bez iole svijesti da je samo marioneta Mosada.

U tom smislu kad pomenete da je napad od 11. septembra organizovala CIA etiketiraju vas kao „teoretičara zavjere“, ali i dalje stoji američki moratorij na pristup službenoj dokumentaciji tog događaja, pa čak i na istraživanja. Podsjećanja radi treba reći kako je i tada napadnut simbol svjetske trgovine i povezivanja.

Sličnu situaciju možemo očekivati i kad su u pitanju motivi odluke o priznavanju Jerusalema kao glavnog grada Izraela, a na terenu već vidimo ozbiljnu destabilizaciju očito ciljno proizvedenu.

Dakle, kako na početku rekoh najsrećniji sam kad se moje procjene ne materijalizuju, ali ostaje činjenica da sam predvidio ukrajinski rat, eskalaciju sirijskog sukoba, kumanovski teroristički napad...