среда, 20. децембар 2017.

Dodikovi “antiteroristi”


Jutros me kao nagoreg teroristu sa dugim cijevima dočekaše ispred ulaza u PU Prijedor. Kažu provode plan pojačanih mjera. Interesantno je da zadnja tri SNSD-ova ministra i tri direktora policije punu deceniju refleksijom provode plan mjera, a pojma nemaju o čemu je doista riječ.


Piše: Borislav Radovanović

Deceniju i duže SNSD-ov „trust mozgova“ u vrhu policije 20. decembra nalaže realizaciju plana pojačanih mjera, koji uvijek okončavaju 20. januara. Eto javno pitam tri zadnja ministra policije (Čađu, Jovičića i Lukača) i tri posljednja direktora policije (Penu, Vasića i Ćuluma), kao i kompletno rukovodstvo MUP-a RS-e, znaju li o čemu je ovde uopšte riječ?

Od davnina policija oko novogodišnjih praznika provodi različite pojačane aktivnosti i tu nema ništa sporno. No, ovaj uvijek isti plan od 20. decembra do 20. januara ponavljaju punu deceniju, pa bih volio da objasne zašto to čine. Šta je specifično 20. decembra ili 20. januara, pa da tim datumima započinju i završavaju pojačane aktivnosti?

Odgovor je vrlo jednostavan: apsolutno ništa ne znače ti datumi, ali to ne znaju ni ministri, ni direktori, ni sva sila „mozgova“ u vrhu policije. Jednostavno su automatizmom preuzeli ranije uspostavljenu praksu i u tome leži paradoks jutrošnjeg odnosa prema meni.

O čemu je doista riječ? Davne 2005. godine došlo je do eskalacije razbojništava, nakon čega dobijam „specijalni zadatak“ da suzbijem taj problem. Ništa tu nije bilo posebnoga jer se slično dešavalo i kad su u pitanju eksplozije, krađe vozila, provalne krađe, zelenašenje...

Znalo se da sam u stanju već provjerenim metodama za kratko vrijeme suzbiti ma koji pojavni oblik teškog kriminala i samo zato su me usmjerili na razbojništva. I doista: za par mjeseci setom mjera i radnji zaustavio sam eskalaciju, a potom krenuo sa procesuiranjima počinilaca ranijih pljački.

Elem, kako sve radim stručno i temeljito, tako sam za novogodišnji period 2005.-2006. na nivou tadašnje SJB Prijedor sačinio okvirni plan sprečavanja kriminaliteta, ali sa posebnim akcentom na razbojništva, krađe vozila i provalne krađe, kao delikte karakteristične za praznični period.

No, svaki plan treba vremenski odgraničiti, pa sam u tom pogledu razmišljao šta je najbolje činiti. Kako mi je najlakše pamtiti „desetice“ odlučio sam da plan traje od 20. decembra do 20. januara. Apsolutno ničeg nema u spornim datumima osim što je meni lično kao idejnom kreatoru plana tako bilo najjednostavnije pamtiti iste, a zahvataju sve praznike unutar zadanog perioda.

Nakon sačinjavanja okvirnog plana naišao sam na problem eventualnog angažovanja Jedinice za podršku, a za to je trebalo odobrenje načelnika CJB Banjaluka (u okviru kog je tada prijedorska policija funkcionisala). Zato sam plan uputio načelniku banjalučkog centra na potpis.

Obzirom da je u pitnju bio konkretan i dobro razrađen okvirni pln pojačanih mjera očekivano se dopao načelniku centra. Tako se dogodilo da CJB Banja Luka sačinjava sličan plan, te ga nalažu na nivou cijelog centra. Kako unutar MUP RS funkcioniše sistem izvještavanja ova ideja se dopala tadašnjem vrhu MUP RS, pa je i na tom nivou sačinjen okvirni plan, te naložen na nivou cijele Republike Srpske.

Normalno, različiti nivoi upravljanja mijenjali su načelni plan u skladu sa svojim pozicijama, ali je uvijek automatizmom preuziman taj period 20. decembar- 20. januar, pri čemu evo punu deceniju nikom nije palo na um da to iz nekog razloga promijeni.

Kako je Republika Srpska zemlja paradoksa time se jutros moje ideje koriste protiv mene. Konkretno, policajac na ulazu u objekat, naoružan automatskom puškom, zaustavlja me i sprovodi do svog pretpostavljenog. Ovaj od mene traži da prvo objasnim šta tražim u zgradi, pa da me najave i eventualno prime.

Pošto sam vidio da drugi građani nemaju sličan tretman zatražio sam objašnjenje. Pitao sam da li sam poslije 22 godine efektivnog rada u MUP-u postao nekakva prijetnja, pa me tako dočekuju. I gle čuda: objasniše mi da je danas nastupio famozni plan pojačanih mjera i da bih ja to „trebao znati“ obzirom da se godinama primjenjuje. Eto znam ja kada i zašto taj (MOJ!) plan započinje i zbog čega, ali nisam dobio odgovor zašto meni ograničavaju kretanje zgradom u kojoj sam zaposlen.

Jednostavno je i objašnjenje ovakvog jutrošnjeg postupka. Konkretno, posljednjih dva mjeseca vrh MUP-a i prijedorsko tužilaštvo „satirem“ zahtjevima za uvid u službenu dokumentaciju, tako da me više ne mogu ni ignorisati, a ponajmanje mi mogu dozvoliti proučavanje „teških dokaza“ protiv mene.

Svi akteri krivičnog postupka protiv mene odlično znaju da je tokom postupanja načinjen niz nezakonitosti i nepravilnosti, baš kao što znaju i da ću te propuste pravno valjano iskoristiti. Znaju odlično da se nemam namjeru braniti na suđenju, nego da mi uvid u službenu dokumentaciju treba kako bih prijavio ministra Lukača, načelnike Ivanića i Vujanovića, jednog „uniformisanog kriminalca“, te postupajućeg tužioca. I odlično znaju da meni ne mogu dokazati krivično djelo koje je montirano samo kako bi prikrili sopstvena krivična djela.

Dakle, nedavno su pokušali da mi onemoguće pristup službenim računarima i kopir-aparatima, a kad im to nije pošlo za rukom – sad koriste ovaj period da mi onemoguće ulazak u zgradu. I nije krivični postupak jedini razlog zbog kog nastoje da bar na mjesec dana umanje moja „ofanzivna dejstva“.

Bukvalno sam ih „razbio“ u četiri disciplinska postupka u kojima su planirali da mi uruče rješenje o otkazu. Pa mi sad moraju vratiti vozačku dozvolu sa rješenjem da su mi je nezakonito oduzeli. Istovremeno, moraju mi isplatiti razliku plate zato što su mi sedam mjeseci pogrešno platu obračunavali po osnovu suspenzije, umjesto po osnovu bolovanja. Ali, najgore po njih: u svim tim postupcima sprečavaju mi uvid u službenu dokumentaciju jer znaju da ću ih krivično i parnično goniti.

Za kraj ostaje mi da cinično upitam: je li funkcija policije da štite građane ili da štite objekat u kom se skrivaju? Dovoljno je proći zgradom i pogledati gdje je sve policija raspoređena u unutrašnjosti iste, pa da se jasno utvrdi kako se načelnik PU Prijedor Dalibor Ivanić počeo bojati i „letećih bijelih miševa“. U Republici Srpskoj tolikim obezbjeđenjem nije se okružio ni Milorad Dodik.

Doista je nejasno kako Lukač i Ćulum planiraju očuvati stanje bezbjednosti na prostoru prijedorske regije sa načelnikom koji „pada u nesvijest“ čim pretpostavi da bih ja samo mogao navratiti do sjedišta njegove uprave. Ivanićev strah je doista iracionalan i neshvatljivo je zašto me se tako boji. Valjda je umislio da sam nekakav nindža ili šta već.


No, kako god: doista mi je bilo degutantno slušati objašnjenja kako se sve to radi po „planu“ koji sam idejno i osmislio i aktivirao prije negoli su ovi „SNSD stručnjaci“ došli u poziciju. Sad, što se tiče moje ili njihove krivične odgovornosti naučiće da sam nakon novog Zakona o krivičnom postupku iz 2003. upravo ja osmislio i niz službenih radnji kakve su danas u MUP-u u svakodnevnoj upotrebi kriminalističke policije. Polako, svašta nešto će „SNSD trust mozgova“ naučiti.