“KORT inspektori” pod istragom

Kako sam i najavio: zahtjev direktora “Frukta trejda” Dušana Reljića za uklanjanjem tekstova i izvinjenjem odbijam. Upravo suprotno, nastaviću sa objelodanjivanjima teških tortura i nezakonitosti kakve trpe zaposleni.

Reljića i javnost EKSKLUZIVNO obavještavam kako je MUP pokrenuo unutrašnju istragu protiv službenih lica koja su postupala po njegovoj prijavi protiv bivše zaposlenice Biljane Ćurčija.

Piše: Borislav Radovanović

U posljednjem tekstu prenio sam zahtjev za brisanje objava i objavljivanje izvinjenja kakvo mi je uputio direktor Dušan Reljić. Dotični je očigledno mene pobrkao sa svojim radnicima koje drži u bezmalo ropskom odnosu ili sa policijskim „slugama“ koje sramno ispunjavaju njegove prohtjeve.

Zato, prije odgovora na njegove navode, moram se ukratko „predstaviti“. Jeste da djelujem kao bloger, no javnosti sam poznat i kao borac za ljudska prava i slobode koji pomaže žrtvama nasilja. I to činim u punom kapacitetu: koristeći pravna znanja i respektabilno kriminalističko iskustvo žrtvama pomažem i u domenu krivičnih, radno-pravnih, upravnih, parničnih i inih postupaka.

Tako sam svojoj štićenici Biljani sačinio akt obraćanja ministru unutrašnjih poslova Draganu Lukaču, koji sam objavio i čije uklanjanje Reljić traži (razumljivo!). Taj podnesak rezultirao je naredbom da inspektori unutrašnje kontrole provedu istragu zakonitosti i pravilnosti radnji službenih lica preduzetih prema gospođi Ćurčija (vidi foto). Zbog te činjenice gospodin Reljić se ne bi trebao previše pozivati na „nadležne organe“.

U daljem ću se fokusirati na pojedine navode gospodina Reljića. Zamislite samo, direktor me kritikuje zašto nisam od njegovog preduzeća tražio objašnjenja oko prijave protiv teško zlostavljane i obespravljene bivše radnice Biljane Ćurčija. Valjda je mislio da kontaktiram njegove siledžije koji zlostavljaju žene? Ne ide to tako – njih će „kontaktirati“ nadležni pravosudni organi nakon prijave koja će uslijediti nakon pribavljanja svih potrebnih dokaza. Normalno, prijave čiji ću biti „autor“.

Potom mi Reljić ukazuje kako sam mogao konsultovati zaposlene u KORT marketu u Kozarskoj Dubici. A ko kaže da nisam? Kao iskusan kriminalista obavio sam potrebne „provjere“, uključujući i uvid u medicinsku dokumentaciju, i utvrdio ŠOKANTNE ČINJENICE.

Naime, prvo su isti ti akteri teškog zlostavljanja radnice Biljene Ćurčija, a sve kako bi prikrili sopstvene nezakonitosti, proveli „unutrašnju istragu“ i od zaposlenih uzimali izjave kakve su odgovarale njihovim interesima. Oni zaposleni koji su odbijali lažno svjedočiti protiv koleginice Biljane DOBILI SU OTKAZE.

Zatim su „KORT isljednici“ iznuđene i neistinite izjave radnika uz krivičnu prijavu dostavili policiji. Kaže gospodin Reljić da je prijava dokazno potkovana. Možda takva prijava i „svjedočenja“ mogu proći kod „KORT policije“, ali teško da će izdržati dalje pravosudno provjeravanje.

Kada govorimo o Reljićevim „dokazima“ moram ga javno upitati: da li je organe gonjenja upoznao sa podatkom da je nakon spornog popisa utvrđeno kako paleta deterdženta nije obuhvaćena popisom? Ili, zašto je kao manjak prikazao artikle koji se od otvaranja objekta vode na stranju, a nikada nisu stvarno postojali? Pa, da li je kao manjak prikazao predmete otuđene krađom, koji se trenutno nalaze u sudskom depozitu kao materijalni dokazi? Može se ovakvih detalja navoditi u nedogled, ali je i ovo dovoljno za obaranje njegovog navoda da je „oštećen“ za 6 400 maraka, pa čak i za ispitivanje njegove odgovornosti za obmanjivanje službenih lica.

Kažu Reljić i „KORT policija“ (u spornom saopštenju) da je moja štićenica zloupotrebljavala službeni položaj i od zaposlenih tražila da joj budu jemci za kredite. Pa nije Biljana Ćurčija dotični Reljić i da od zaposlenih traži mjenična zaduženja do 300 000 maraka, a o čemu sam već pisao. Istina je da su dvije koleginice Biljani bile žiranti za kredit, ali da je i jednoj od njih Biljana jednako bila jemac i da takav njihov međusobni odnos datira od prije zaposlenja u KORT-u. Kad je druga koleginica u pitanju u ovom trenutku ne mogu otkriti kakva „iznenađenja“ čekaju pravosudne organe.

No, posebno su interesantni navodi oko toga da je „šefica“ Biljana primoravala radnike da namiruju nastale manjkove. Valjda se pod „primoravanjem“ podrazumijeva i to što je i ona sa 250 maraka solidarno sa „oštećenima“ učestvovala u namirivanju manjka. Problem je u tome što je direktor Reljić u svom preduzeću nametnuo pravilo da ne priznaje nikakve manjkove, te da zaposleni to moraju namiriti.

Radnici zbog straha od otkaza sami odvajaju od svojih primanja i namiruju nastalu štetu, ma kako ona uzrokovana bila, ali tu moramo uobziriti još jednu činjenicu. Radnici radije namiruju manjkove, nego da rizikuju torturu kakvu je prošla Biljana Ćurčija i niz drugih zaposlenih prije nje. Upravo iz marketa u Kozarskoj Dubici je hitna pomoć odvozila žrtve zlostavljanja, a to je zaposlenima poznato i zato pristaju na svakojake nezakonitosti i mobing – ili daju otkaze.

U daljem direktor/diktator mi ukazuje kako sam informacije mogao potražiti i od inspekcijskih organa, koji po njemu nisu pronašli nikakve nezakonitosti u pogledu povređivanja radnih prava Biljane Ćurčija. Nije tačno! Inspekcija je utvrdila da su Biljani uskratili platu na ime „namirivanja spornog manjka“, te im naložili da isprave tu nezakonitost. Što se tiče drugih službenih radnji inspektora rada još kako ćemo se time pozabaviti i potruditi da iniciramo unutrašnju istragu – kao i u slučaju „KORT policije“.

Potom mi je dotični ukazao kako sam informacije mogao prikupiti i iz medija. Novinari su samo prenijeli sramotno i protivpravno saopštenje „KORT policije“ gdje su moju štićenicu teško oklevetali. Šta kažu: iznosila namirnice iz objekta bez plaćanja?

Jesu li o tome svjedočile kasirke (referentni svjedoci) ili skladištar koji je lažima samo ispunjavao zahtjeve „KORT istražitelja“ – poznatih zlostavljača i manipulanata? Ili, navod da je od radnika uzimala novac za zapošljavanje. Eto baš čekamo da se pojavi takav „svjedok“, pa da ga suočimo sa određenim činjenicama i optužimo za davanje lažnog iskaza. No, ne mogu protivničkoj strani otkrivati sve „adute“ kojima ćemo pobijati njegove laži.

Za kraj ostaje mi samo da se osvrnem na najavu tužbe protiv mene za klevetu. Evo JAVNO POZIVAM Reljića i „Frukta trejd“ da me tuže! Upravo im najavljujem da se mogu nadati novim tekstovima i „osnovama za tužbu“ jer sam se tom robovlasničko-kriminalnom firmom tek počeo baviti i nemam namjeru tek tako odustati. Tu se moram zahvaliti brojnim građanima koji mi redovito dostavljaju korisne informacije.

Još mi ostaje samo da se direktoru Reljiću zahvalim na aktu koji mi je dostavio obzirom da je u pitanju materijalni dokaz koji povlači odgovornost pravnog lica. On baš radi sam protiv sebe! Znači, Biljana Ćurčija mi se kao žrtva nasilja i nezakonitosti obratila za pomoć i u tom pogledu u „Frukta trejdu“ mogu računati da u njenoj odbrani stojim svim svojim znanjem i iskustvom.

Ko će na kraju odgovarati krivično i parnično ostaje da se vidi, ali ja se nisam borio za Republiku Srpsku u kojoj će radnike tretirati kao roblje. Početna saznanja o seksualnim zlostavljanjima radnica su tek posebna priča koja me kao čovjeka posebno deprimiraju, a u tom kontekstu prema dotičnom Reljiću osjećam duboko gađenje. Zato svoju borbu nastavljam!

P.S. Zaboravio sam gospodinu Reljiću napomenuti da sam referentan i poznat stručnjak za organizovani kriminal, tako da i sa te strane može sasvim slobodno računati na istrage nadležnih organa krivičnog gonjenja iznad ove naše/njegove „KORT policije“.

Pročitajte obraćanje ministru Lukaču koje je rezultiralo unutrašnjom istragom, ali i koje sadrži šokantne detalje torture koju je pretrpila Biljana Ćurčija:

„KORT policija protiv KORT robova“ na: http://borislavradovanovic.blogspot.ba/2017/12/ekskluzivno-objavljujem-reagovanje.html