utorak, 10. travnja 2018.

Ko „čuva“ Dodika???



Svi su saglasni da su Bosna i Hercegovina i Srbija već izložene projektovanom međunarodnom političkom napadu sa ciljem potpune eliminacije ruskog uticaja. Početkom juna kreće međunarodna „fals fleg“ operacija za koju brojni indikatori ukazuju da bi atentat na Milorada Dodika mogao biti „okidač“ regionalne destabilizacije. Kako se MUP RS „priprema“ za takvu potencijalnu opasnost?


Piše: Borislav Radovanović

Da bi shvatili potencijalnu opasnost moramo krenuti od opšteprihvaćenog postulata: Zimske olimpijske igre u Sočiju iskorištene su za pokretanje jedne političko-bezbjednosne operacije za koju znamo kakvim krvoprolićima i geostrateškim promjenama je rezultirala. Zapadni hegemoni odlično su procijenili da Vladimir Putin zarad „svjetskog sporta“ neće blagovremeno reagovati u Ukrajini, a posebno ne u odnosu na njihov glavni cilj – Bliski Istok.

Međutim, autor je jedan od analitičara koji je već u danima prvih protesta u Ukrajini tvrdio kako istovremeno slijedi sveobuhvatan zaokret politike Sjedinjenih Država i „NATO jastrebova“ prema Balkanu. Ili, da je Balkan dio te široke operacije upravljene protiv Rusije i Kine. I uslijedili su makedonski i crnogorski „scenariji“ koje sam opisivao u nizu tekstova. Uglavnom, u svemu onome šta se događalo i šta slijedi u skoroj budućnosti nema ničeg šta bi nas trebalo iznenaditi.

Doista treba biti naivan i vjerovati da već jasno vidljiva instrumentalizovana politička kriza i bezbjednosna destabilizacija neće eskalirati početkom ili tokom juna – vezano za Svjetsko fudbalsko prvenstvo u Rusiji, kada će ruke Vladimira Putina ponovo biti „vezane“. I ovdje dolazimo do esencijalnog pitanja ovog teksta – kako se MUP RS priprema za predstojeće događaje?

Kao iskusan kriminalista navikao sam da povlačim određene poteze, često i vrlo riskantne, u cilju praćenja kasnijih reakcija aktera za koje sumnjam da su u vezi sa krimenom koji istražujem. Ono šta me trenutno najviše interesuje jeste pitanje: čiji uticaj na ministra Dragana Lukača je jači, da li Milorada Dodika ili Bakira Izetbegovića?

Da bih to provjerio 08. marta 2018. u PU Prijedor predam Krim. obavještajni izvještaj (sistem 4X4) u kom navedem kako je Bosna i Hercegovina ugrožena već započetom „fals fleg“ operacijom kontrolisane destabilizacije. I tu ustvrdim kako će atentat na Milorada Dodika biti ključni element kulminacije destabilizacije. Obavještajni izvještaj napisan je u ovakvoj formi upravo zbog simboličnog podsjećanja na teroristički napad u Zvorniku.

Godinama javno tvrdim kako je taj napad mogao, čak morao, biti spriječen, te da MUP RS snosi direktnu odgovornost za stradanje svojih policajaca i posljedice kakve je ovaj teroristički napad proizveo na planu opšte sigurnosti. Trenutno analiziram presude i druge nesporne činjenice sa kakvima nisam mogao raspolagati tokom spornih događaja, međutim, sa današnje distance tek vidimo da ovaj teroristički napad nije bio nikakav izolovan incident, nego dio mnogo širih bezbjednosnih operacija kakve su rezultirale promjenama u Makedoniji, Crnoj Gori, BiH-i i donekle u Srbiji. Ubrzo prema institucijama nadležnim za kontrolu policije idem sa formalnim prijedlogom kontrole rada policije u odnosu na zvornički teroristički akt, koji će biti dostupan javnosti.

No, vratimo se spornoj „prijavi“ atentata na Milorada Dodika. Sama informacija je štura i bez konkretnih činjenica, a samo zbog toga, kako rekoh, jer moramo provjeriti čiji je „igrač“ ministar Lukač. Ipak, uz informaciju sam dostavio sveobuhvatnu operativnu analizu koju sam kao kriminalistički inspektor sačinio februara 2014. u odnosu na tadašnju političku krizu i proteste. Priložio sam i tekst iz maja 2015. gdje sam ustvrdio kako će sljedeća meta terorističkog napada u Republici Srpskoj biti Milorad Dodik.

Dakle, preko četiri godine bavim se opcijom da bi atentat na Dodika mogao biti ključni element nasilnog i protivpravnog mijenjanja ustavno-političkog poretka u Srpskoj i Bosni. No, valja znati kako sam februara 2014. kao važan element razbijanja Republike Srpske identifikovao promijenjenu politiku Bakira Izetbegovića iz prethodne godine. Konkretno, Izetbegović je shvatio kako svaki napad na Srpsku unutar političkih aktera i naroda rezultira sve čvršćom homogenizujom na planu odbrane entiteta i naroda.

Za Bakira Izetbegovića „Republika Srpska postala je neupitnom“ samo kako bi umanjio opšte jedinstvo i izostankom spoljnih uticaja produkovao unutrašnje podjele i sukobe. Danas vidimo koliko se takva zamisao pokazala realnom, odnosno kakvim unutrašnjim stanjem je rezultirala. Nikad u Srpskoj nisu postojali ovoliki unutrašnji razdori, niti su unutrašnji akteri ovoliko ugrožavali društvo i narod.

Iako nije toliko vezano za temu moram se „pohvaliti“ kako sam istovremeno u odnosu na 2013. godinu ustvrdio da je popis stanovništva druga Bakirova operacija kojom je Bosnu i Hercegovinu pozicionirao kao većinskomuslimansku državu. Više puta sam pisao kako će takva „poruka“ rezultirati masovnim imigracijama iz arapskih zemalja u našu zemlju, a danas vidimo jesam li uobičajeno dobro procijenio.

Elem, zbog složenosti problematike nikako da se vratim na esenciju ovog teksta. Dakle, predao sam kontraverznu informaciju, ali sa dva dokumenta koji nedvosmisleno dokazuju kako su se moje procjene materijalizovale upravo onako kako sam to predviđao. I kakva reakcija naše policije usljeđuje?

Zamislite, preko 20 dana apsolutno niko nije našao za shodno da bar elementarno provjeri kakvi to novi indikatori ukazuju na opasnost po državu, region, a u konačnici i Predsjednika Republike Srpske. U našoj policiji ponašaju se bukvalno identično kao u slučaju zvorničkog napada na policiju i tadašnju regionalnu destabilizaciju – ignorantski.

Doduše, nezakonitim telekomunikacijskim nadzorom ključni akteri znaju na čemu baziram svoje procjene. To uključuje i moje sumnje da će ministar Dragan Lukač biti ključni saučesnik u atentatu na predsjednika, pa sve do toga i koji kriminalno-koruptivni, politički i ini lični interesi ga motivišu. Zašto bi on i njegovi najbliži saradnici istraživali ono šta im je odlično poznato?

Ipak, kao kriminalista navikao sam da svoje sumnje uvijek dodatno provjeravam. Tako sam krajem prošle sedmice otišao u PU Prijedor i zatražio razgovor povodom sporne informacije i predstojećih opasnosti. Hajde što nisu našli za shodno da izvrše bar elementarne provjere izvora koji tvrdi da je ugroženost predsjednika dosegla kulminaciju, ali ono šta mi je odgovoreno je zapanjujuće.

Zamislite, poručeno mi je da podnesem pismeni zahtjev za razgovor i da razloge konkretno obrazložim! Eto da se ne bi trudili ni oni, ni ja, javno ću izreći ono šta sam htio saopštiti policiji. Konkretno, u polazišnoj informaciji tvrdio sam kako će do atentata na Dodika doći najvjerojatnije prije zvanične kandidature, a najkasnije prije izbora. E to sam htio ispraviti.

Moja nova procjena je da krajem maja načelno se završava opcija da Dodika iz daljih političkih procesa eliminišu sankcijama, hapšenjem, fingiranjem prirodne smrti ili saobraćajne nezgode (kako sam to objašnjavao u službenoj analizi). Početkom jula nastupa taj famozni jednomjesečni period u kom možemo očekivati klasičan atentat (čak teroristički napad) na predsjednika. I tu na Milorada Dodika ne trebamo gledati iz naših vizura, nego onako kako to percipiraju idejni kreatori destabilizacije – kao sredstvo, kao „okidač“, kao slabljenje srpske pozicije.

Nema ovde prevelike mudrosti. U odnosu na Bosnu i Hercegovinu zamisao je nešto između makedonskog (smjena vlasti) i crnogorskog (razbijanje prosrpske opozicije) „scenarija“ sa istim ciljem – uvođenje ovih zemalja u NATO. Vladajuća koalicija Srpske je projektovana za uspostavljanje vlasti i na entitetskom i na državnom nivou, ali bez najmoćnijeg političara u toj političkoj opciji.

Vidimo sa kakvom brutalnošću se eliminišu svi instrumenti ruske „meke moći“ sa ovih prostora, a stvarno treba biti naivan i vjerovati kako će zapadni hegemoni dozvoliti da u Predsjedništvu BiH sjedi član sa direktnom vezama sa Vladimirom Putinom. Jeste se u jednom trenutku činilo da će Dodik uspjeti dogovoriti se sa Trampovom administracijom, ali je to (pokazaće vrijeme) bio samo element perfidno osmišljene strategije.

Znači, sa pozicije „NATO jastrebova“ idealan srpski član Predsjedništva BiH jeste potpisnik svih važnijih dokumenata MAP projekta – Nebojša Radmanović. Dalje, ono šta Mladen Ivanić i kompletan Savez za promjene nikako da shvate jeste da će Dragan Lukač već u prvom danu atentata optužiti da su to oni izveli u dogovoru sa Bakirom Izetbegovićem.

Slijedi sasvim logično pitanje: u čijim rukama će biti najveća koncentracija moći u slučaju fizičke eliminacije Milorada Dodika? Pa upravo kod onog na kog najviše trebamo sumnjati sa pozicije saučesništva. Kako će Dragan Lukač koristiti atentat možda najbolje ukazuje nadimak koji mu već danas dodjeljujem – „Erdogan Mali“. Obračun sa „bakirovcima i izdajnicima“ kakav može očekivati kompletna opozicija biće takav da će slaviti svako ko iz nove baze MUP RS u Zalužanima dospije u KPZ Tunjice.

No, ovde se moram referirati na sumnju da će napad na Dodika uslijediti prije početka prvenstva u Rusiji. Saučesnici u atentatu računaju sa momentom podnošenja zvaničnih kandidatura za predstojeće izbore u smislu da imaju dovoljno vremena konslolidovati se unutar izmijenjenih političkih odnosa.

I ko će se kao „nesumnjivo najveći zaštitnik Srpske“ (manipulativno predstavljen tako od strane režimskih medija) kandidovati za predsjednika? Pa upravo „Erdogan Mali“, koji je udružen sa Zoranom Tegeltijom i ostatkom te mafijaške grupacije već danas ojačao do nivoa u kom ni sam Dodik nije siguran u moć da se sa njima obračuna. Normalno, Zoran Tegeltija biće budući mandatar za predsjednika vlade i to po izboru „Erdogana Malog“.

Pri kraju valja istaći kako je Milorad Dodik odlično svjestan svih opasnosti i opcija koje su u igri, te da je ovde ključno pitanje ko će koga prije eliminisati. Kako danas stvari stoje Dodik je u lošijoj poziciji, a povlači i vrlo loše poteze. Odlično je poznato da MUP RS ima jednu odlučnu i kompaktnu ekipu rukovodilaca i operativaca, koja je već pokazala sposobnost djelovanja u vrlo teškim uvjetima, a ministar Dragan Lukač je odmah po preuzimanju pozicije istu razorio. Zašto Dodik ne aktivira ovu grupu zaista je začuđujuće. Ili samo pokazuje njegovo nesnalaženje.

Međutim, valjda je iz dosatašnjeg teksta uočeno kako ovde govorimo o široj destabilizaciji, i to sa opet vrlo specifičnim posljedicama. To što će Savaz za promjene biti satanizovan i razbijen jeste problem srpskog naroda i Srpske. No, eliminacijom Dodika i Dragan Čović dolazi u bitno drugačiju političku poziciju. Nove snage Republike Srpske neće podržavati ni njega, ni hrvatske političke projekte.

Znači, Bakir Izetbegović ovde profitira u odnosu na oba konstitutivna naroda. Što se tiče Srpske za njega će ona i dalje biti „neupitna“, ali će njeno razaranje prepustiti Draganu Lukaču i Zoranu Tegeltiji. Odlično je Dodiku poznat uticaj Izetbegovića na Lukača i zato je zabranio taj famozni projekat oko nabavke radara – koji je trebao turskim i aidovskim obavještajnim strukturama omogućiti kontrolu Republike Srpske iz udobnih fotelja (primjenom IT-a).

To što će doći do kratkoročne i kontrolisane krize između srpskog i bošnjačkog naroda samo dodatno ojačava Izetbegovićevu poziciju, pa i nasuprot opozicije unutar bošnjačke provenijencije. Šta čeka Savez za promjene mogli su vidjeti u odnosu na „crnogorski scenarij“ i tamošnju prosrpsku opoziciju.

No, sasvim drugačija situacija je spram bošnjačke etnije. Tu valja računati sa povratkom džihadista iz Sirije iz 2014., kao još jednim elementom ukupne operacije, a na koji sam posebno ukazivao nizom tekstova. Čak je realnije očekivati da ekstremističke snage biti upotrebljene za unutrašnje „disciplinovanje“ Bošnjaka i eliminaciju Izetbegovićevih protivnika, nego protiv Republike Srpske. Svaki teroristički napad na Srpsku rezultira opštenarodnim jedinstvom, a to Izetbegoviću nikako ne odgovara. Kad su Bošnjaci i muslimani u pitanju, pa i prostor Federacije BiH, sasvim je drugačija situacija.

Elem, valja nam se referirati i na to kako će se predstojeća dešavanja odraziti na Srbiju. Pogrešno je ubistvo Olivera Ivanovića i napad na Marka Đurića posmatrati samo u kontekstu srpsko-šiptarskih odnosa. Trebalo je eklatantno ispitati reakcije Srbije i Rusije u odnosu na cjelokupnu operaciju prije njene finalne etape, kada će Vučić i Putin biti u mnogo težoj situaciji.

Tu valja znati da će, baš kao i u Makedoniji i u Crnoj Gori, kao glavni organizatori biti okrivljeni Srbija i Rusija. Znači, Vučić i Putin u priču ulaze „vezanih ruku“. U odnosu na Bosnu i Hercegovinu Vučić će samo moći ponoviti već nebrojeno puta izgovorenu floskulu – poštujemo suverenitet i unutrašnji integritet. Putin će biti „zabavljen fudbalom“.

Elem, kad je Srbija u pitanju sasvim izvjesno možemo očekivati sinhronizovano djelovanje. Kosovske vlasti objaviće prvo da su donijele nekakvu odluku o formiranju Srpske zajednice opština, gdje Srbe niko neće ni kontaktirati, a kamoli da od svega toga nešto mogu očekivati.

No, mnogo važniji je sljedeći Tačijev potez – izlazak na administrativnu liniju i uspostavljanje klasične granice. Istovremeno kosovske snage ulaze u Sjevernu Mitrovicu i ostale srpske enklave, te proglašavaju kako to čine u skladu sa ustavom i „međunarodnim pravom“ da uspostave suverenu vlast na ukupnoj teritoriji države. Niko, od Vučića neće tražiti formalno priznanje, ali ni on neće biti u poziciji da bilošta preduzme na ovaj potez potpune eliminacije srpskog uticaja sa prostora KiM. Još u situaciji suočen sa javnim optužbama da je učestvovao u likvidaciji Dodika.

Kako Vučića i Putina optužiti za Dodikovu eliminaciju? Na početku moćni zapadni mediji podsjećaće na sve one silne Dodikove izjave navijanja i čestitanja u odnosu na Donalda Trapma. Potom slijedi objavljivanje Dodikovih pisma Trampu ili nečega za šta će tvrditi da je Dodik napisao ili obećao (zato i jeste uvučen u igru oko skidanja sankcija). Vučića izvrgavaju strašnoj medijskoj satanizaciji gdje će se morati izjasniti da li je Dodikov atentat izveo zajedno sa Putinom (kako je to tvrđeno spram Makedonije i Crne Gore), ili je Putin to sam organizovao (kao u slučaju aktuelne afere oko trovanja bivšeg agenta). U stvari cilj je primorati Vučića da se distancira od Putina, a onda znamo kako će se to dalje odražavati na „vojnu neutralnost“ Srbije.

Znači, za sami kraj, ističem kako postoji bukvalno nebrojeno mogućnosti da predstojeća dešavanja idu drugačijim tokom od ovde predstavljenog. No, moramo uobziriti onaj najopasniji model još jednog razrješavanja „Balkanskog čvora“ i sistem bezbjednosti upraviti ka sprečavanju istog. Sad, ako se MUP RS bude ponašao kao prethodnih godina, ili kako se ponaša u ovim trenucima – crno nam se piše!