subota, 5. svibnja 2018.

„PRAVDA ZA DAVIDA“: Banjalučko „SREDNJOVJEKOVNO“ tužilaštvo!



Kršenje zakona i prava na štetu pokojnog Davida Dragičevića od strane Okružnog tužilaštva u Banjaluci predstavlja presedane nezabilježene u modernoj svjetskoj pravnoj praksi. Ovakvi presedani, karakteristični za Srednji vijek, nedvosmisleno dokazuju da je „pravni sistem“ Republike Srpske vraćen najmanje šest vijekova unazad. Javno pitamo: do kad Glavni republički tužilac RS Mahmut Švraka namjerava NEČINJENJEM SAUČESTVOVATI u Lepirovim nezakonitostima?


Piše: Borislav Radovanović

Kakva sve kršenja zakona i prava na štetu pokojnog Davida Dragičevića čine tužioci Okružnog tužilaštva u Banjaluci samo možemo pretposavljati obzirom da njegovim roditeljima, kao pravnim zastupnicima, i advokatu tužilaštvo kontinuirano NEZAKONTO USKRAĆUJE pristup dokazima i spisima? Međutim, po onome šta doznajemo iz javno dostupnih informacija nedvosmisleno možemo utvrditi postojanje presedana kakve ne poznaje moderna pravna praksa na čak globalnom nivou.

Eto neka Glavni tužilac Želimir Lepir javno kaže gdje je to u vaskolikom svijetu u zadnjih 100 godina tužilac predao sudu optužnicu protiv „optuženog“ za kog mu je odlično poznato da nije živ? Iz „PRAVDE ZA DAVIDA“ unaprijed tvrdimo da takav presedan neće naći! Već tad je Glavni republički tužilac Mahmut Švraka po članu 9. Zakona o javnim tužilaštvima MORAO reagovati po službenoj dužnosti i ispitati: da li je nekom „neodgovornom službeniku“ pisarnice tužilaštva trebalo 30 dana da prošeta par stotina metara do Osnovnog suda u Banjaluci i preda spis? Ili, da li je tužilac u pisarnicu tužilaštva predao optužnicu NAKON što je već ZNAO da je „optuženi“ mrtav?

Formalnopravno u Srednjem vijeku bilo je moguće optuživati i mrtve osobe, no za našu pravnu praksu taj vijek završio je još Dušanovim zakonikom iz 1349. godine. Još samo da to doznaju Lepirovi „stručnjaci“. Međutim, ovo je samo jedan u nizu pravnih presedana načinjenih na štetu Davida Dragičevića. Problem je što se takva nezakonita, nakaradna i krajnje nemoralna praksa nastavlja.

Kad je Davor Dragičević potvrdio da on i advokat uopšte nisu bili obaviješteni o preduzimanju „rekonstrukcije događaja“ na mjestu počinjenja navodne krađe u ulici Velibora Janjetovića Janje, a kamoli prisustvovali ovoj pravno krajnje spornoj radnji dokazivanja, u „PRAVDI ZA DAVIDA“ zaprepašteni smo ovim novim pravnim presedanom tužilaštva – ponovo nezabilježenim u svjetskoj pravnoj praksi.

Da budemo kristalno jasni: David je od strane policije, dakle nadležnog državnog organa krivičnog gonjenja, JAVNO OSUMNJIČEN da je počinio predmetno krivično djelo. Čak su javnosti prezentovani „dokazi“ počinjenja u vidu „Ilićeve skice“ lica mjesta, video zapisa, tvrdnji da su kod Davida pronađeni pokradeni predmeti i ino. Obzirom da David nije živ njegovi roditelji, Davor i Suzana, su legitimni PRAVNI ZASTUPNICI koji štite njegova prava u domenu krivičnog djela za koje ga je policija JAVNO OSUMNJIČILA. Dodatno su angažovali i advokata, kom tužilaštvo jednako nezakonito uskraćuje prava i onemogućava ga u vršenju funkcije.

Sa te pozicije roditeljima i advokatu tužilaštvo je MORALO obezbijediti prisustvovanje „rekonstrukciji događaja“ i čak AKTIVNO UČEŠĆE u domenu dokazivanja nevinosti njihovog sina i branjenika. Ko je odlučio da im to pravo NEZAKONITO uskrati? Na to pitanje MORA odgovoriti Glavni republički tužilac Mahmut Švraka. Zakon ga obavezuje da ovde odreaguje po službenoj dužnosti, ispita sporne radnje tužilaštva (ovu i prethodne), te uspostavi zakonitost i pravilnost u radu banjalučkog tužilaštva.

Ovde dolazimo do pitanja: zašto ovu službenu radnju predstavljamo sa interpunkcijama? To je zato što opet imamo presedan nezabilježen u modernoj pravnoj praksi. Neka Želimir Lepir javno odgovori: na bazi koje službene dokumentacije je „rekonstrukcija događaja“ vršena? Ili, gdje je to u svijetu još zabilježeno da se „rekonstrukcija događaja“ vrši na licu mjesta krivičnog djela gdje nije prethodno rađen uviđaj?

Bez zapisnika o uviđaju, izvještaja o kriminalističko-tehničkom pregledu lica mjesta, skice lica mjesta i fotodokumentacije radnju rekonstrukcije događaja mogu preduzeti samo tužioci koji imaju SUMNJIVE MOTIVE spram Davida Dragičevića i spornog krivičnog djela. Neka Želimir Lepir nađe iole referentnog krivičara u cijelom svijetu koji će javno ustvrditi kako zna za slučaj da je rekonstrukcija događaja negdje vršena bez zapisnika o uviđaju, krim-tehničkog izvještaja, skice lica mjesta i fotodokumentacije (u minimumu!). Zasnivati „rekonstrukciju“ na video zapisima kakvi nemaju apsolutno nikakve veze sa Davidom i izjavama dokazanih lažljivaca mogu samo zlonamjerni tužioci. Pravi profesionalci to nikada ne bi činili!

Referentni stručnjaci znaju da pravno validna i valjana rekonstrukcija događaja u principu traži da je uviđaj prethodno izvršen primjenom posebnih metoda (osovine, koncentričnih krugova) – gdje se svaki predmet, dokaz i trag dokumentuju sa čak milimetarskom preciznošću. No, tu govorimo o standardima kakvi su ovde odavno „zaboravljeni“ ili nikada nisu ni naučeni. Iz „PRAVDE ZA DAVIDA“ očekujemo da ćemo jednog dana doći u posjed zapisnika sa sporne „rekonstrukcije događaja“, pa da istu pošaljemo brojnim pravnim fakultetima kako bi njihovi studenti naučili kakve stvari NE SMIJU ČINITI kad jednog dana budu vršili javne funkcije.

Unutar „PRAVDE ZA DAVIDA“ nije nam problem da Želimiru Lepiru besplatno damo stručno tumačenje po pitanju kakvu službenu radnju su njegovi tužioci pravno validno MOGLI preduzeti na licu mjesta umjesto sporne „rekonstrukcije događaja“. To je RADNJA UVIĐAJA! Ukoliko je na licu mjesta potrebno neposrednim opažanjem razjasniti kakvu važnu činjenicu preduzima se radnja uviđaja. Da su Lepirovi tužioci ikada pročitali Komentar Zakona o krivičnom postupku znali bi da se radnja uviđaja može preduzeti čak i tokom glavnog pretresa ukoliko se za tim ukaže potreba.

Davno je (preko mjeseca!) Lepirov „tužilački tim“ trebao izaći na lice mjesta i neposrednim opažanjima provjeriti dokazno i činjenično nesporne LAŽI POLICIJE oko toga da je David u spornom vremenu opšte bio na tom (širem!) lokalitetu. David svojom nogom (dakle fizički i mentalno sposoban) nije kročio u tu ulicu, nije bio na mostu preko Crkvine, pa čak ni u samoj rječici. U „PRAVDI ZA DAVIDA“ nije nikakav problem da i mi izvedemo „rekonstrukciju događaja“ i van razumne sumnje DOKAŽEMO da Davidovo tijelo nikada nije bilo u Crkvini!

Dakle, to što je Okružno tužilaštvo Banja Luka preduzimalo na spornom lokalitetu bez znanja i prisustva Davidovih pravnih zastupnika (roditelja) i advokata je NEZAKONITO i daje nam osnov za sumnju kako tužilaštvo, zajedno sa policijom, I DALJE (višestruko!) nezakonito kriminalizuje žrtvu krivičnog djela „Teškog ubistva“.

Zato iz „PRAVDE ZA DAVIDA“ javno apostrofiramo pitanje: zašto Glavni republički tužilac Mahmut Švraka, suprotno Zakonu o javnim tužilaštvima, svojim NEČINJENJEM SAUČESTVUJE u teškim nezakonitostima i kršenjima prava od strane banjalučkog Okružnog tužilaštva?

Za kraj apostrofiramo kako tužilačke nezakonitosti u dan korespondiraju sa novim nezakonitostima ministra Dragana Lukača i direktora policije Darka Ćuluma, koji od početka OMETAJU ISTRAGU teškim zloupotrebama službenih položaja i ovlaštenja (čine krivična djela!). Elem, njihove nezakonitosti biće obrazložene u posebnom tekstu.


„PRAVDA ZA DAVIDA“ – Republika Srpska (ni)je srednjovjekovni feud!