среда, 23. мај 2018.

ŠOKANTNO: Policija i tužilaštvo vode tajnu istragu protiv Davora Dragičevića i 310 000 terorista i ekstremista zajednice „PRAVDA ZA DAVIDA“!


Saslušanja Siniše Kostreševića i Darka Ćuluma pred Anketnim odborom parlamenta iskristalisala su nekoliko činjenica koje svaki iole normalan čovjek treba znati da bi razmišljao u kakvom to suludom i teško opasnom društvu živimo:

ČINJINICA PRVA: Želimir Lepir i njegov tužilački tim i danas smrtno stradanje Davida Dragičevića pravno kvalifikuju kao zades po kom je „pijani i nadrogirani kradljivac pao s mosta u Crkvinu i utopio se“. Dva mjeseca „i ptice na grani“ znaju ono šta tužioci koje bruto plaćamo preko 6 000 maraka mjesečno ODBIJAJU doznati.

ČINJENICA DRUGA: Zbog takve „pravne kvalifikacije“ policija NE MOŽE, sve i da hoće, u tom predmetu pribaviti niti jedno jedino dokazno sredstvo. Može znati za nekog svjedoka, ali joj nije omogućeno da ga sasluša u tom svojstvu. Sve i da dozna za nekog osumnjičenog ili saučesnika iole iskusan kriminalistički inspektor neće ga (pa i ne može!) uhapsiti i saslušati sve dok se tužilaštvo ovako ponaša.

ČINJENICA TREĆA: Umjesto da rješavaju ovaj zločin MUP RS i tužilaštvo vode tajnu istragu protiv Davora Dragičevića i njegove grupe „PRAVDA ZA DAVIDA“ sa preko 310 000 „terorista i ekstremista“ koji „teško ugrožavaju“ (potencijalno ruše!) Republiku Srpsku.

ČINJENICA ČETVRTA: Da bi „ozakonio“ progon 310 000 terorista i ekstremista ministar Dragan Lukač donio je „Leks specijalis Davor Dragičević i ljudi oko njega“, po kom je isključio tužilaštvo i utvrdio da će „teroristi i ekstremisti“ po krivičnim prijavama njegovog zeta Lubure morati direktno na sudu dokazivati nevinost ili će snositi krivičnu odgovornost. Živimo u zemlju gdje je jedan čovjek postao ministar, zakonodavac, policajac, tužilac, sudija, upravnik zatvora..., a njegov zet egzekutor.

ČINJENICA PETA: Nema referentnog stručnjaka koji može pobiti prednje činjenice. Ako ima neka javno istupi i to obrazloži.


Piše: Borislav Radovanović

Direktor policije MUP RS Darko Ćulum je pred Anketnim odborom Narodne skupštine nedvosmisleno potvrdio naše sumnje da tužilački tim Želimira Lepira od prvog dana ne vodi nikakvu istragu povodom krivičnog djela „Teško ubistvo“ nad Davidom Dragičevićem. Upravo suprotno, tužilaštvo SPREČAVA DOKAZIVANJE (to je krivično djelo!) da je David Dragičević uopšte ubijen.

Istovremeno, direktor Darko Ćulum je potvrdio naše sumnje da MUP RS i tužilaštvo vode tajnu istragu protiv Davora Dragičevića i zajednice „PRAVDA ZA DAVIDA“ sa preko 310 000 deklarisanih članova, te ko zna koliko hiljada novinara, uzbunjivača i savjesnih građana. Sve one koji samo javno ispolje sumnju da je David Dragičević UBIJEN vrh MUP-a RS-e i Lepirov tužilački (?) tim tretiraju kao „ekstremiste“ koji rade na rušenju Republike Srpske.

Zet ministra Dragana Lukača, načelnik Uprave za borbu protiv terorizma i ekstremizma Nedeljko Lubura, vodi policijski tim koji tajno prikuplja objave zajednice „PRAVDA ZA DAVIDA“, te brojnih novinara (za Slobodana Vaskovića znamo pouzdano!), javnih ličnosti, savjesnih građana i uzbunjivača. Sve objave koje Luburini „protivteroristi“ prikupe - dostavljaju tužilaštvu.

Direktor policije je Anketnom odboru nedvosmisleno kazao kako policija prikuplja sve objave za koje u ministar, direktor i dva načelnika smatraju da ugrožavaju institucije (čitaj: Republiku Srpsku jer institucije u funkcionalnom smislu čine Srpsku), te da iste dostavljaju tužilaštvu. Iz konteksta njegove izjave može se pretpostaviti da je u pitanju Okružno tužilaštvo Banja Luka kojim rukovodi Želimir Lepir, ali ne smijemo isključiti opciju da je u pitanju posebno odjeljenje Republičkog tužilaštva kojim rukovodi Miodrag Bajić.

Iz onoga šta je prethodno Anketnom odboru prezentovao šef policijskog tima načelnik Siniša Kostrešević, obzirom da je gotovo taksativno naveo radnje koje preduzima njegov tim, možemo sasvim utemeljeno ocijeniti da se oni uopšte ne bave dešavanjima unutar „PRAVDE ZA DAVIDA“, nego da su striktno fokusirani na krivični predmet.

Tu dolazimo do elementarno racionalnog pitanja: ko unutar MUP RS prikuplja objave i dostavlja ih tužilaštvu, ukoliko Kostreševićev tim to poprilično sigurno ne čini? Unutar zajednice „PRAVDA ZA DAVIDA“ već neko vrijeme postoji sumnja da je jedan broj najagilnijih članova i aktivista stavljen pod poseban nadzor, da ih policija prati i ino, sve do nivoa konkretnih zapažanja. Bloger Slobodan Vasković je, upravo povodom tih informacija i zapažanja, a moguće i u okviru njegovih dodatnih saznanja, objavio da su u pitanju Nedeljko Lubura i njegovi inspektori za borbu protiv terorizma i ekstremizma.

Međutim, kada uobzirimo ukupna dešavanja, te kako organizaciono i po podjeli nadležnosti funkcioniše MUP RS, možemo nedvosmisleno zaključiti kako su u pitanju Nedeljko Lubura i njemu podređeni inspektori. Ukoliko Uprava za borbu protiv terorizma ili ekstremizma preduzima službene radnje prema građanima po difoltu podrazumijeva se da ih percipiraju kao teroriste i ekstremiste. To su elementarne činjenice, detalje je moguće razjasniti dodatnim provjerama i službenim radnjama.

Zapazio sam detalj kad direktor Darko Ćulum pred Anketnim odborom tvrdi: „Mi (čitaj:policija) sve ove objave prikupljamo i dostavljamo tužilaštvu.“, pokazujući papir za koji je tvrdio da je odštampana objava Stefana Blagića, te kad pokazuje na više papira za koje tvrdi da su objave zasad neidentifikovanih članova „PRAVDE ZA DAVIDA“,  i čak nudi Odboru da iste prezentuje. O tome postoji audio-video zapis, a ubrzo će biti sačinjen i stenogram sjednice, tako da ćemo moći van svake razumne sumnje rastumačiti šta je tačno činio direktor Ćulum.

Tokom ispitivanja imao sam namjeru raspraviti detalje navoda direktora Ćuluma, ali usljed okolnosti koje se mogu vidjeti sa snimka sjednice nije bilo prilike da to učinim kako bih želio. Međutim, i ovo šta je dosad utvrđeno je dovoljno za apostrofiranje problema. Kad dobijemo svu potrebnu dokumentaciju i snimke bavićemo se ovim problemom pred nadležnim MEĐUNARODNIM INSTITUCIJAMA.

Anketnom odboru sam predao akt „PRAVDE ZA DAVIDA“ kojim smo odranije zatražili zaštitu Savjeta Evrope od masovnog protivustavnog i nezakonitog zastrašivanja građana, te konkretne dokaze toga. To je taj famozni „Leks specijalis Davor Dragičević i ljudi oko njega“ (čitaj: 310 000 terorista i ekstremista) po kom je ministar Lukač svog zeta Luburu ovlastio da savjesne građane progoni kao teroriste i ekstremiste, kao rušitelje Republike Srpske. Svako ko samo javno pomene da je David Dragičević ubijen po ovome kako se ponašaju tužilački i policijski moćnici može očekivati da ga „pijanog, nadrogiranog i (samo)utopljenog“ pronađu u Crkvini. Izgleda da će Crkvina postati „odlagalište“ za sve pobijene koji su ikada zatražili istinu i pravdu – kako je to naš David činio.

Istovremeno podsjećam javnost da smo Glavnom republičkom tužiocu Mahmutu Švraki podnijeli prijedlog da HITNO smijeni tužilački tim Želimira Lepira zbog brojnih nezakonitosti i protivpravnih ponašanja, te konkretne sumnje da su upravo tužioci najodgovorniji zašto službene radnje ne daju apsolutno nikakve rezultate. Izrazili smo vrlo konkretnu sumnju da se Želimir Lepir i pojedini tužioci SAUČESNIČKI PONAŠAJU spram neposrednih počinilaca ubistva i drugih saučesnika.

Tokom jučerašnjeg ispitivanja načelnika Siniše Kostreševića, normalno uz uvažavanje okolnosti u kojima on i njegov tim rade, ipak smo (Odbor) u za sada dovoljnoj mjeri razjasnili kako Želimir Lepir i postupajući tužioci policiju DIREKTNO ONEMOGUĆAVAJU da prikuplja dokaze i dokazna sredstva u pravcu da je nad Davidom Dragičevićem počinjeno „Teško ubistvo“. Načelnik Kostrešević je pred Anketnim odborim ustvrdio da je njegovo mišljenje kako u ovoj fazi postupka smrtno stradanje Davida Dragičeviča treba pravno kvalifikovati kao „Teško ubistvo“, vođen istom logikom kojom su Davor Dragičević i ja išli u svojoj u prijavi tužilaštvu.

Međutim, načelnik Kostrešević je objasnio kako je autonomna (samo)volja tužilaštva kako će kvalifikovati predmet i kakve će radnje policiji nalagati. Obrazložio je kako njegov tim intenzivno radi na PRIKUPLJANJU OBAVJEŠTENJA. Nisam od načelnika tražio da se o tome decidno izjašnjava jer Zakon o krivičnom postupku i pravila struke to nedvosmisleno utvrđuju. Tužilačka samovolja preko 50 dana ograničava policiju da u ovom slučaju jedino može PRIKUPLJATI OBAVJEŠTENJA, dok joj je ONEMOGUĆENO ILI OGRANIČENO PRIKUPLJANJE DOKAZA I DOKAZNIH SREDSTAVA (dakle, onoga nužnoga za vođenje krivičnog postupka!).

U čemu tačno leži „tužilačko mangupiranje“? Da bi policija primjenom Zakona o krivičnom postupku saslušala nekog u svojstvu svjedoka MORA mu saopštiti krivično djelo za koje ga saslušava. Tad svjedok potpisuje da ZNA kako može biti krivično gonjen i kažnjen za lažno svjedočenje i o tome vodi računa. Bez pravne kvalifikacije policija može od nekog ko ima saznanja o krivičnom djelu uzeti izjavu u svojstvu lica ili o informativnom razgovoru sačiniti službenu zabilješku, međutim, to sud uvijek uzima sa rezervom i rijetko u presudi pozicionira kao dokaz. Sa druge strane, svaka izjava uzeta u svojstvu svjedoka, ako je pravilno uzeta, u presudi se obrazlaže kao izveden dokaz (čak i kad svjedok u međuvremenu umre).

U ovakvom nezapamćenom pravnom haosu, namjerno i planski produkovanom, inspektori tima Siniše Kostreševića, pa i svaki kriminalistički inspektor koji primjenom zakonskih ovlaštenja koje ima dođe u poziciju da to učini, SVE I DA IDENTIFIKUJU nekog od neposrednih počinilaca ili saučesnika NISU U POZICIJI DA TO ČINE, a samo „zahvaljujući“ tužilaštvu. Da bi kriminalistički inspektori nekog saslušali u svojstvu osumnjičenog i o tome sačinili zapisnik (pribavili dokazno sredstvo koje sud kasnije može izvesti kao dokaz) zakonski su striktno obavezni saopštiti osumnjičenom za koje krivično djelo ga saslušavaju, pa čak i obrazložiti pravni osnov radnje saslušanja (da ne pominjemo druge pravne obaveze).

Svaki iole iskusan kriminalistički inspektor odlično zna, a načelnik Kostrešević zasigurno neće svoje inspektore dovoditi u pravno diskutabilnu situaciju, da svaku službenu radnju u krivičnom postupku mora preduzimati pod nadzorom tužilaštva. Dok god tužilaštvo u minimumu policiji ne izda Naredbu o prikupljanju dokaza i obavještenja sa pravnom kvalifikacijom „Teško ubistvo“ nema tog inspektora koji će samoinicijativno (pravno rizično!) saslušavati nekog u svojstvu svjedoka i osumnjičenog sa takvom kvalifikacijom krivičnog djela, te tako pribaviti validno dokazno sredsvo.

Čak i da se nađe takav kriminalistički inspektor, koji je dovoljno stručan i odvažan, sam sebi mora postaviti racionalno pitanje: kome da dostavi zapisnik o saslušanju? Zar tužiocima koji očigledno NEĆE da ubistvo Davida Dragičevića bude okvalifikovano kao krivično djelo uopšte (bilokakvo!). Za Lepirovo tužilaštvo David Dragičević je i dalje „pijani i nadrogirani kradljivac, koji je pao sa mosta u Crkvinu i utopio se“.

To je „kratak presjek stanja“ (vjerujte uobzireno je samo ono nužno), a jedino šta želim potaknuti jeste pitanje: do kad će naši građani obezbjeđivati „masne plate“ ovakvim bitangama – da bi nas na kraju tretirali kao teroriste?