недеља, 20. мај 2018.

UBISTVO DAVIDA DRAGIČEVIĆA RIJEŠENO: Lukač, Ilić i Ćulum „priznali“ saučesništvo! (DOKAZI I ČINJENICE)



Saučesnici u ubistvu Davida Dragičevića: Lukač, Ćulum i Ilić, u paničnom strahu od obećanih 45 godina robijanja, na koljenima mole njegovog oca Davora-Lava da mu predaju neposredne ubice njegovog sina i to DVA INSPEKTORA. No, u pitanju je samo još jedan pokušaj prevare, kakav smo odmah prepoznali, a Davor im je u svom maniru jasno dao do znanja da Lavovi ne pregovaraju sa Miševima.  

No, važno je shvatiti sve aspekte zamišljene prevare, a kako bi prepoznali i druge saučesnike. Glavni tužioc Želimir Lepir i njegovi poslušnici poput Dalibora Vreće od prvog dana „rada“ na (teškom) ubistvu Davida Dragičevića čine sve da neposredni počinioci i saučesnici BUDU OSLOBOĐENI. Monstruozno!

Zločinci, oni koji su onako brutalno mučili i ubili nesrećnog mladića, danas su voljni sami predati se i priznati ubistvo, a samo zato što unaprijed znaju da su tužilaštvo i policija kompromitovali sve relevante dokaze protiv njih i DA ĆE NA SUDU BITI OSLOBOĐENI. Da bi spriječili ovu u startu prepoznanu prevaru moramo i formalno od Glavnog republičkog tužioca Mahmuta Švrake zatražiti da radi ono šta mu zakon nalaže i za šta ga građani plaćaju, a to je da formira NOVI TUŽILAČKI TIM i bar pokuša spasiti ono šta se od teško kompromitovanih dokaza uopšte može spasiti.


Piše: Borislav Radovanović

Kad sam prihvatio angažovanje u Anketnom odboru Narodne skupštine Republike Srpske kao pravnik bio sam svjestan da takvo djelovanje moram razdvojiti od statusa prijavitelja krivičnog djela „Teško ubistvo“ nad Davidom Dragičevićem. To što sam uvidom u dostavljenu dokumentaciju i već kroz prva saslušanja zaključio da je Davorova i moja krivična prijava odlično pravno i DOKAZNO UTEMELJENA nisam objelodanio samo kako ne bih kompromitovao najviše tijelo vlasti republike Srpske – parlament i povjerenje koje mi je ukazano.

No, u vezi ubistva našeg Davida, na osnovu uvida u dokumentaciju i prva saslušanja SHVATIO SAM KLJUČNU PREVARU koju od prvog dana „rada“ na ovom slučaju izvode Želimir Lepir, Dalibor Vrećo, Darko Ilić, Dragan Lukač i Darko Ćulum. I to kao „rezervnu varijantu“ u slučaju potrebe žrtvovanja direktnih počinioca. No da bi svi koji to požele mogli nedvosmisleno shvatiti o kakvoj prevari je riječ moram objasniti nekoliko stvari.

Više nema apsolutno nikakvih dilema da je nad Davidom počinjeno „Teško ubistvo“, za šta je propisano onih „obećanih“ 45 godina robijanja. Međutim, to što su Davorova i moja tumačenja dokaza i činjenica pravilnija i utemeljenija od onih koja su dali „nadležni organi“ (odnosno prednje imenovani banditi!) i to što bi na suđenju bilo prihvaćeno dato tumačenje, opet nije dovoljno da bi sud izricao drakonske kazne. Čak i da bi nekog uopšte kaznio!

Šta to znači? Sud može presudu zasnovati samo izvan razumne sumnje izvedene na dokazima i činjenicama. Elem, izuzimanje, deponovanje, čuvanje, postupanje i ino sa dokazima podrazumijeva STRIKTNO PROPISANE PROCEDURE. Bez obzira što je dokaz sam po sebi referantan, ako je tokom njegove procesne obrade povrijeđena propisana procedura – MOŽETE GA SLOBODNO BACITI U SMEĆE!

U slučaju ubistva Davida Dragičevića „bratija“ se od prvog dana baš svojski trudila da kompromituje sve ključne dokaze. Šta je i bilo za očekivati kad istragu vode saučesnici, a potencijalno i neposredni počinioci. Svaki iskusan advokat-krivičar, ako je iole pratio ono šta je objelodanjeno i šta se događalo na Anketnom odboru, shvatio je na koji način može osloboditi neposredne ubice Davida Dragičevića – ukoliko bi ga angažovale kao branioca.

Kako funkcioniše naš pravosudni sistem najbolje ukazuje ovo šta sam maloprije pomenuo: advokati koji će jednog dana raditi na ovom predmetu nema potrebe da uopšte razgovaraju sa svojim klijentima i da proučavaju dokaze i spise. Ako su samo malo zapratili ono šta je dostupno javnosti VEĆ ZNAJU kako mogu osloboditi ubojice – ČAK I AKO TO UBOJICE PRIZNAJU NA SASLUŠANJU U TUŽILAŠTVU. Zvuči strašno, ali je objektivno tako! I ne bi to bio prvi takav slučaj u Srpskoj.

Nije „moj zadatak“ da pomažem ubojicama i zločincima, nego upravo suprotno – da pomognem Suzani i Davoru da svi počinioci i saučesnici ubistva njihovog djeteta budu najstožje kažnjeni. To sam im obećao kad sam izražavao saučešće i kad sam im se stavio na raspolaganje. Samo zato u ovom tekstu neću ulaziti u detalje prevare kakvu su banditi osmislili i već u najvećoj mjeri realizovali, jer bih time pomagao ubicama i saučesnicima (računajući i Lepira, Vreću, Lukača, Ilića i Ćuluma).

Mnogi su na mene „gnjevni“ zato što kontinuirano izbjegavam u „isti koš strpati“ obducenta Željka Karana. Ko je zapratio moje ispitivanje doktora na Anketnom odboru mogao je vidjeti kakvom „rešetanju“ je bio izložen. I cilj je postignut: svako tumačenje policijskih „stručnjaka“ obdukcionih nalaza koje sam ja prethodnog dana novinarima objasnio kao notorne gluposti i Željko Karan je upotrebio identičnu kvalifikaciju – notorne gluposti. Da ne bi bilo kakve zabune: za buduće suđenje od iznimne važnosti je da obducent svoj nalaz brani ONAKO KAKO SMO GA DAVOR I JA TUMAČILI, a nikako kako su to „tumačili“ saučesnici u Davidovom ubistvu. Karanu više nije ostavljen ni „milimetar“ prostora nego da DOKAZE TUMAČI KAKO TO MI ŽELIMO, a nikako spram želja ubojica i saučesnika (kako su to zamislili u svojoj prevari).

Dakle, ovde nije poenta na branjenju i/ili napadanju doktora – nego na ZAŠTITI KLJUČNOG DOKAZA. To što u predmetu imamo dna obdukciona nalaza je izvanredno, ali je ovaj dr Ivice Milosavljevića nije pribavljen po naredbi tužilašta i za postupak je samo orjentacioni/dopunski. Nije mi poznat slučaj da je neko osuđen za ubistvo ako je sud odbacio i obdukcioni nalaz i svjedočenje obducenta-vještaka. Od obdukcionog nalaza i prateće dokumentacije NEMA JAČEG DOKAZA ako sudimo za ubistvo. 

Šta je u svemu ovome najvažnije – mi smo prijavili „Teško ubistvo“, za šta je zaprijećeno 45 godina robije i šta ubojice i saučesnici PRVO POKUŠAVAJU IZBJEĆI. I to smo zasnovali na elementu „bezobzirno nasilje“, na šta ukazuje obim, struktura i raspored povreda. Dobićemo fotografije da i sa te strane damo PRAVNO MIŠLJENJE (suprotno onom Ilićevom!), odnosno da time dokazujemo kako nije u pitanju „Ubistvo“ (gdje se često ide ispod zaprijećenog minimuma od 5 godina) i šta priželjkuju ubojice i saučesnici, nego da je u pitanju „Teško ubistvo“ (sa zaprijećenih najmanje 10 godina, pa do 45-ice).

Mene lično ne zanimaju ni Karan, ni ni šta misle pravni lajici, jedino čemu sam posvećen jeste da svi počinioci i saučesnici budu kažnjeni – i to za „Teško ubistvo“, šta znači da želim drakonske kazne. Da bi sud presudio kazne kakve traže Davor i Suzana, kakve traži 300 000 članova „PRAVDE ZA DAVIDA“ i svako sa i bar „zrno soli u glavi“ MORA USVOJITI OBDUKCIONE NALAZE i protumačiti ih onako kako smo to Davor i ja tumačili u prijavi (nikako „Ilićove Verzije“), a Karan ih sad mora tako tumačiti jer ćemo dobiti stenogram onoga šta je izrekao pred Anketnim odborom. Sve i kad bi htio tvrditi drugačije, kad bi ga neko primoravao na nešto, pa čak i KAD BI GA UBILI – mi imamo stenograme njegovih tumačenja! I tačka!

Elem, problem je sasvim druge prirode. U predmetu imamo čak dva obdukciona nalaza na kojima ubojice i saučesnike možemo teretiti (zato smo i podnijeli prijavu da možemo govoriti „mi“ – Davor, „PRAVDA ZA DAVIDA“ i ja). Saučesništvo se određuje spram glavnog djela - Teško ubistvo, ali se i kazne saučesnicima tako izriču. Kad neposrednog počinioca kaznite sa tri-četiri godine, saučesnik može izbjeći zatvor, ali kad je je u pitanju kazna dugotrajnog zatvora (20-45) za počioce onda i neki tercijalni saučesnik može dobiti par godina. Tu je kvaka naše prijave. No, zalud nam sve to kad se bratija potrudila da  unaprijed kompromituje ključne dokaze. Ponavljam, neću obrazlagati šta je sve učinjeno na kompromitaciji dokaza u cilju da ih sud MORA ODBACITI, jer mi Davor nije dao „mandat“ da pomažem ubojicama njegovog sina, nego naprotiv!

Da bi blagovremeno reagovali i pokušali „spasiti“ što više dokaza ponovo Davor ja moramo procesno djelovati. Da su Lepir, Vrećo i ostatak bagre ovo krivično djelo pravno kvalifikovali kad je to trebalo učiniti i istragu konkretno usmjeriti, a zar bi mi morali svojom prijavom primoravati ih na ono šta im zakoni nalažu i za šta im sve siromašniji građani obezbjeđuju sve „masnije“ plate. Do kad će građani svakog mjeseca izdvajati 6-7 hiljada maraka za bruto platu Želimira Lepira, a da roditelji ubijene djece moraju raditi ono šta on NEĆE? Zato već sutra (ponedeljek oko 12 časova), kad Davor bude Lepirovom tužilaštvu predavao dosad prikupljene prijave (predočiće ih medijima i saopštiti broj, s tim da akcija traje i Davor predaje samo ono šta je do tada stiglo do njega) moraće produžiti do susjedne zgrade.

Dakle, sutra će Davor Glavnom republičkom tužiocu Mahmutu Švraki predati prijedlog da promijeni Lepira i „njegov tim“, da ih odreda eliminiše iz postupka, a naprosto kako ne bi i dalje uništavali dokaze i opstruirali istragu. I baš čekam da je Švraka odbije kao nedozvoljenu, pa da Vrhovnom sudu obrazlaže zašto otac ubijenog djeteta od njega traži ono šta je davno bio dužan učiniti. 

Kad im svima zajedno nije prošla prva prevara sa „zadesnim utapanjem“ krenuli su sa „kontaminiranjem“ dokaza kako na bazi istih sutra njihovi „vojnici“ ne bi bili presuđeni. Zašto „komandanti“ štite svoje „vojnike“ od odgovornosti? Ne štite oni njih, nego sebe! Zato tražimo MOMENTALNU eliminaciju Lepira i svih njegovih „skutonoša“, te da Mahmut Švraka formira novi tužilački tim iz sjedišta i drugih tužilaštava. Da dođu čestiti i sposobni profesionalci i spasu šta se spasti da!

Imamo i mi dovoljno znanja da naknadno osiguramo dokaze i to će biti prezentovano i novom tužilačkom i Kostreševićevom timu. No, o tome kasnije. Ima još jedna dimenzija sporne situacije zbog koje sam morao izaći iz okvira rada u Anketnom odboru, a to je ono šta je u stvari najvažnije da doznaju svi članovi „PRAVDE ZA DAVIDA“ i javnost. Zna Davor šta sam mu rekao kad mi je saopštio kakav zadatak mi dodjeljuje.

Decidno sam mu ustvrdio kako počinioci i saučesnici neće čekati okončanje rada Odbora, nego da će PONUDITI NEPOSREDNE IZVRŠIOCE UBISTVA, a samo kako bi naredbodavci pokušali izbjeći kazne. Odavno znam koliko me se sva ta „sila“ bandita i hoštaplera BOJE, a naprosto jer smo predugo radili zajedno i svjesni su šta ih čeka.

I samo gledajte spleta okolnosti: u istom danu predajem krivičnu prijavu i postajem član Anketnog odbora. Šta to znači?. Oni su Anketni odbor bukvalno prepoznali kao SUD, odnosno da protiv njih kreće „SUĐENJE“ za zločin koji ih toliko tišti. Koliki je paničan strah zavladao govori sljedeća NEOBORIVA ČINJENICA.

Nisam siguran da li sam uspio stići do Prijedora, a Davoru stiže „ponuda“ da organima gonjenja predaju „dva inspektora koji su Davida ODVELI (sa trga op-a.) i UBILI u nekom stanu“. Panično su slali „poštara“ da brzinom minje Davoru ponudi onu „kriminalistički verziju“ koju sam objavio čim sam pregledao snimak ispred „Boske“. Bio sam vrlo decidan: ona dva klinca sa snimka su svjedoci da policijski operativci u civilu odvode Davida! U tom dijelu sam bio nedvosmislen – kad se nađu ti svjedoci SLUČAJ JE RIJEŠEN!

Za trenutak se vratimo na Lukačovo referisanje pred parlamentom, kad govori kako su u pitanju maloljetnici, koji su u tom slučaju potpuni marginalci. Nađite snimak i vidite kako optužuje da je Slobo Vasković od toga iskonstruisao nekakvu otmicu od strane 15-20 kriminalaca (koji terorišu banjaluku, a za njih niko ne zna) i šta sve nije „elaborirao“. Mene je dobrano izvrijeđao, ali se nije usudio referirati na moju „verziju“ da je policija odvela Davida pred ko zna koliko svjedoka (dva nesporna!) i sve sile kamera. Uostalom, toliko lud nije da pred parlamentom otvara teme na kojima bi ga već narodni poslanici mogli osumnjičiti kao saučesnika.

Koji su to klošari vidi se iz „ponude“ inspektori priznaju kako je David mučen i ubijen u „STANU“. Alooooo, vrlo sam precizno izrazio sumnju da je David u policiji proveo 24 sata i da je to onaj vremenski interval koji mi je bio sumnjiv od prvih informacija o ovom događaju. Uostalom, da na to ne bi trošili vrijeme sve šta sam naveo PRIJE SKORO MJESECA možete pročitati u dolje postavljenoj vezi.

Davor je izričito odbio bilokakve razgovore i „dogovore“ oko ubistva njegovog djeteta, te baš kao i PRVOG DANA rekao da čeka od nadležnih institucija ODGOVORE. Davor ni za milimetar nije odstupio od onoga šta su Suzana i on zatražili prvog dana kad su doznali da je David mrtav. Naš Davor Lav nema namjeru pregovarati sa bilokime, a ponajmanje sa miševima.

Dakle, za kraj, kako sam to Davoru rekao – neposredne ubice njegovog sina same će se predati PRIJE NAREDNE SJEDNICE POSVEĆENE DAVIDOVOM UBISTVU. Upravo neposrednim ubicama je u interesu da to učine, a posebno, kako sam to prednje elaborirao, svijesti da su dokazi protiv njih kompromitovani do mjere sigurne oslobađajuće presude. Samo neće ići tako, nego onako kako mi, „PRAVDA ZA DAVIDA“, budemo „trasirali“.

Više nema dilema: taj tako strašni ministar Dragan Lukač je polako počeo „priznavati“ i PRIZNAVATI zločin, a nadalje je tek pitanje tehnikalija kako to završiti. Zato je bilo važno da sve prenje obrazložim, kako bi moji saborci iz „PRAVDE ZA DAVIDA“ (i javnost) bili pravovremeno informisani od svim segmentima važnim za našu dalju borbu. Nema nedodirljivih – 45 godina je gotovo pola vijeka!


„ŠOKANTNO: Ko su svjedoci Davidovog HAPŠENJA = UBISTVA? klikni na: