петак, 15. јун 2018.

„PRAVDA ZA DAVIDA“: Bio je u pravu Drago Kalabić!



Nakon najave da će skupštinska većina odbiti zaključke Anketnog odbora vidi se da je narodni poslanik Drago Kalabić bio u pravu kada je predlagao produženje roka rada i nova saslušanja. Primjera radi, Anketni odbor je odlučio da bi pozivanje Milorada Dodika djelovalo „politikantski“. Šteta, imao sam za njega nekoliko pitanja oko pozadine ubistva Davida Dragićevića, pa čak i oko MOTIVA ZLOČINA.


Piše: Borislav Radovanović

Čujemo da je Milorad Dodik „presudio“ zaključku Anketnog odbora prije negoli je Narodna skupština uopšte raspravljala oko toga. Ako to gledamo sa stanovišta „PRAVDE ZA DAVIDA“ možda to i nije tako strašno. Naime, mi smo svoj izvještaj (Izvještaj vidi klikom na: http://borislavradovanovic.blogspot.com/2018/06/izvjestaj-anketnog-odbora-ispred-pravda.html ) objavili i zauzeli dva vrlo jasna stava:

Prvo, nad Davidom Dragičevićem je počinjeno „Teško ubistvo“, a takvu kvalifikaciju smo prethodno dali i u prijavi krivičnog djela od strane Davora Dragičevića i mene. To je ona prijava koju Želimir Lepir NEZAKONITO drži u svojoj ladici da „skuplja prašinu“.

Drugo, da su Želimir Lepir, Dalibor Vrećo, Dragan Lukač, Darko Ilić i Darko Ćulum u odnosu na glavno krivično djelo „Teško ubistvo“ nad Davidom Dragičevićem, počinili produženo krivično djelo „Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja“ iz člana 315. stav 1. KZ RS u sticaju sa krivičnim djelom „Neprijavljivanje krivičnog djela ili učinioca“ iz člana 332. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS, a u daljoj vezi sa krivičnim djelom „Povreda slobode izražavanja misli“ iz člana 161. stav 1. i 2. KZ RS.

Ono šta našu zajednicu zanima jeste kako će se narodni poslanici izjasniti povodom stavova koje smo javno zauzeli i to u nezavisnom izvještaju u odnosu na onaj Anketnog odbora. U stvari nas ponajviše zanima hoće li narodni poslanici prihvatiti kvalifikaciju Lepira, Vreće, Lukača, Ilića i Ćuluma da je „pijani i nadrogirani kradljivac David Dragičević pao s mosta u Crkvenu i utopio se“?

Kako da narodni poslanici spoznaju koja od ove dvije dijametralno suprotne ISTINE je bliže onoj realnoj/objektivnoj? Vrlo prosto: samo treba da prouče izvještaj Anketnog odbora i to ne u domenu zaključaka, nego spram onih 8-9 stotina pitanja i odgovora kakvi su sadržani u izvještaju. Javno im je dostupan i naš nezavisni izvještaj, pa se mogu informisati i spram objašnjenja datih u tom aktu.

Samo, bojim se da je Dodikovom izjavom ponovljena „presica Darka Ilića“ u smislu: nema se tu šta istraživati – mi smo ODLUČILI ovako! Volio bih da me neko ubijedi da je Milorad Dodik uopšte prelistao izvještaj Anketnog odbora, a kamoli ga stvarno proučio. Odgovorno tvrdim da nije! I šta sad to znači?

Pred Anketnim odborom je nedvosmisleno utvrđeno da ministra Lukača i direktora policije Ćuluma uopšte nije zanimalo šta su u odnosu na stradanje Davida Dragičevića utvrdila postupajuća službena lica policije. Oni su na sastanku 26. marta odlučili da događaj javno okvalifikuju kao „zadesno utopljenje, bez elemenata krivičnog djela“. Čak su odlučili da bez ikakvih dokaza žrtvu JAVNO OPTUŽE da je kradljivac, narkoman, alkoholičar i kavgadžija. Darko Ilić je istog dana javnosti samo prezentovao njihovu „istinu“.

Ta njihova javno saopštena „istina“ produkovala je „PRAVDU ZA DAVIDA“ i to je pred Anketnim odborom nesporno utvrđeno. Prije „Ilićevog performansa“ nije bilo apsolutno nikakvog pritiska javnosti na koji su se barabe pozivale, nego su građani potonje masovno prepoznali laž i skrivanje zločina, te se javno pobunili.

Možda griješim, pa se iskreno nadam da će me neko razuvjeriti, ali ovu Dodikova „pres-konferencija“ me fantastično podsjeća na onu Ilićevu. Poruka je ista: nema se tu šta istraživati, naša volja je takva! Da je drugačije, valjda bi predsjednik pozvao narodne poslanike da pomno prouče kompletan izvješataj, pa da kroz parlamentarnu raspravu dođu do SPOZNAJE O OBJEKTIVNOJ ISTINI. I to svaki spram sopstvene volje i savjesti. Zašto predsjednik prejudicira kako se u ovom slučaju trebaju izjašnjavati narodni poslanici?

Zato sam na sastanku Anketnog odbora podržao prijedloge narodnog poslanika Drage Kalabića. I ja sam bio stava da treba saslušati Glavnog republičkog tužioca Mahmuta Švraku, a posebno jer sam za njega imao podosta pitanja. Čak sam podržao i prijedlog da Anketni odbor sasluša neke od osoba koje javno tvrde da znaju istinu o ubistvu Davida Dragičevića.

Za taj prijedlog sam bio posebno zainteresovan obzirom da sam podnosilac prijave „Teškog ubistva“ i sa te pozicije mogao sam obrazložiti na kojim osnovama je prijava zasnovana. Znači, nikakav problem mi nije bio da pređem na drugu stranu i odgovaram na pitanja. Posebno na ona koja se tiču mojih višestruko javno izrečenih tvrdnji da se tokom cijelog krivičnog postupka Lukač, Ilić, Ćulum, Lepir i Vrećo ponašaju saučesnički spram direktnih počinilaca ovog monstruoznog zločina. Pa da sve to danas lijepo stoji u stenogramima u posjedu Narodne skupštine i da se svako može spram toga opredijeliti. 

Ponajviše zbog „opredjeljenja“ ukazujem kako je trebalo podržati prijedlog Drage Kalabića i stvari dodatno iskristalisati. No, neće se „planeta zaustaviti“ predstojećim zasjedanjem skupštine i odlukama većine. Davno sam najavio kako će se slučaj Davida Dragičevića izučavati na prestižnim pravnim i kriminalističkim fakultetima svijeta, kako Republika Srpska nakon Davidovog ubistva više neće biti ista i štošta sličnoga. Znači, trebalo je neka pitanja postaviti i zbog budućih generacija koje će istraživati ova događanja kao istorijska.

Znaju članovi Anketnog odbora koliko puta sam izrekao kako svoje angažovanje svodim samo na novo onoga šta je u djelokrugu rada odbora, odnosno da sam fokusiran samo na preciziranje onih stvari koje su članovi odbora otvarali svojim prethodnim pitanjima. Isto tako sjećaju se članovi odbora koliko puta sam rekao kako istovremeno djelujem procesno i da sam primarno fokusiran na taj segment djelovanja – krivični postupak. Dakle, meni je zbog krivičnog postupka i istrage bilo u interesu da počinioci i saučesnici (preko pitanja!) ne doznaju neke stvari, a narodni poslanici su se držali onoga šta su smatrali da im je u mandatu. Samo zato su brojna pitanja ostala nepostavljena.

No, učinjenoj stvari lijeka nema i sad smo tu gdje jesmo. Da ne bi bilo kakve zabune: moje lično ubjeđenje jeste da je Anketni odbor, a posebno četvorica narodnih poslanika koji su se decidno izjasnili, zauzeo REALAN i OBJEKTIVNO ISTINIT STAV. Ljudi su na osnovu raspoložive dokumentacije i saznanja iz saslušanja zaključili da je David Dragičević ubijen i da istraga nije vođena zakonito i pravilno, te da nema potrebe za daljim radom odbora. I iza takvog ubjeđenja jasno su stali svojim zaključkom. Pošteno i časno sa njihove strane! 

Svoj stav isti ti narodni poslanici spremni su braniti pred parlamentom na posebnoj sjednici zakazanoj za tu priliku i gdje tu može postojati nekakav problem? Treba samo narodnim poslanicima omogućiti da na javnoj raspravi djeluju spram svoje volje i savjesti. No, to izgleda „nekom“ ne odgovara, pa unaprijed određuje „domen rasprave“: samo oko zaključaka, nikako oko sadržine.

I to ponovo čini neko ko je hijerarhijski podređen Narodnoj skupštini, a šta je vajni ministar Lukač započeo „održavanjem lekcije“ Branislavu Borenoviću. U pravnim društvima zna se hijerarhija vlasti, pa i princip da niži nivoi vlasti NEMAJU PRAVO UTICATI NA VOLJU I ODLUKE viših i nadređenih im tijela vlasti. Ponajmanje se predstavnici nižih nivoa vlasti smiju krajnje nevaspitano i neprijateljski ponašati prema onima iznad njih. Elem, nije Lukaču prvi put da nasilno, protivustavno i nezakonito postane „predsjenik parlamenta“.

Za kraj želim samo još istaći kako bih neka pitanja rado postavio Miloradu Dodiku, a to što je rad Anketnog odbora okončan u stvari ne znači ništa. Pitanja je uvijek moguće javno postaviti! Elem, tu valja nešto znati: bilokakva pitanja ukoliko i kad ih budem postavljao samo su u FUNKCIJI JAVNOSTI. Meni lično sasvim su dovoljni „odgovori“ koje Dodik „emituje“ svakodnevno.