субота, 02. јун 2018.

„PRAVDA ZA DAVIDA“: Nema više pregovora!



Ubojicama i saučesnicima „Teškog ubistva“ Davida Dragičevića ostavljeno je i više nego dovoljno vremena da priznaju krivicu i pregovaranjem izbjegnu drakonske kazne. Više nema pregovaranja i javno im poručujem prema kom parametru će biti kažnjavani. Dragana Lukača i Darka Ilića, kao organizatorima zločina, slijedi obećanih 45 godina robijanja.

Želimir Lepir i Dalibor Vrećo su u poziciji da sami „izračunaju“ visinu kazni koje im slijede kao direktnim saučesnicima u prikrivanju zločina, a mogu i neukom Ćulumu objasniti šta njega čeka. Isto tako, Mahmut Švraka je u poziciji da „izračuna“ saopstvenu sankciju zbog propuštanja dužnih radnji, te da objasni Željki Cvijanović šta nju sasvim izvjesno čeka.

(Gornji dio glave u kadru je moj, a iza toga je snaga uz koju sam se svrstao)

Piše: Borislav Radovanović

Na samom početku bavljenja brutalnim i monstruoznim zločinom nad „Klincom iz geta“ preporučio sam ubojicama i saučesnicima da priznaju krivicu i započnu pregovarati o kaznama, a jer im je to najsigurniji način da izbjegnu kaznu „dugotrajnog zatvora“. U tim trenucima očito nisu dobro shvatali pozicije „Davida“ i „Golijata“, nego su podanički nastavili saučestvovati u zločinaštvu samoumišljenog „Golijata“. Sve šta su potonje učinili išlo je u prilog dokazivanja saučesništva i povećavanja kazni koje ih sasvim izvjesno očekuju.

Kad su shvatili da Davor Dragičević sve više zauzima poziciju „Golijata“ pokušali su sa njim „pregovarati“. Davor ih je samo podsjetio na ono šta je izrekao prvog dana – ubistvo njegovog sina biće rješavano unutar i od strane nadležnih institucija. Samo zbog sopstvene sumanutosti nisu shvatili koliko je Davor Dragičević čvrsto postavio temelje na kojima je razvijana „PRAVDA ZA DAVIDA“, pa su ulazili u takve vidove idiotizma.

Zar je neko doista toliko naivan, pa da pomisli kako smo Davor i ja Okružnom tužilaštvu Banja Luka podnije formalnu prijavu „Teškog ubistva nad Davidom tek tako? Ili, da je Davor „tek onako“ istom tužilaštvu već predao preko 1 500 prijava savjesnih građana. Možda se neko pita: zašto ovih dana predaje tek po nekoliko prijava? Čovjek u svoj svojoj tuzi i bolu nalazi razumijevanja prema službenicama pisarnice, te im omogućava da svoj posao urade kako valja, a da ih istovremeno ne dovede u tešku poziciju. To je samo sitni pokazatelj toga kakva je „ljudska gromada“ Davor Dragičević, a šta su prepoznale stotine hiljada onih koji deklarativno podržavaju njegovu borbu.

Znači, mogu zločinci i saučesnici pokušavati šta im drago, ali će im se svaki potez obiti o glavu. Samo primjera radi: moraće „uvaženi dekan“ Predrag Ćeranić organima krivičnog gonjenja dati izjavu na čemu je zasnovao svoj navod da „PRAVDA ZA DAVIDA“ priprema nekakvu „obojenu revoluciju“. Niko ga nije tjerao da se saučesnički uključuje u ovaj slučaj, a za ono šta je učinio slijedi mu adekvatna sankcija – i to krivična!

Zašto ovog trenutka u stvari samo govorimo o sankcijama? Gro dokaza krivične odgovornosti je prikupljen i sad je tek pitanje tehnikalija kako to procesno materijalizovati. Primjera radi: Mahmut Švraka već ima elektronsku prijavu protiv Želimira Lepira, Dalibora Vreće, Darka Ilića, Darka Ćuluma i Dragana  Lukača gdje mu je predloženo da protiv istih predloži određivanje mjere pritvora. Njihovo pritvaranje je najbolji način da ih se spriječi u daljem vršenju krivičnog djela, te predupređivanju novih krivičnih djela. Ubrzo će zaprimiti i formalnu (pismenu prijavu), a on može slobodno nastaviti da radnjama nečinjenja (dužnih radnji) saučestvuje u ovom monstruoznom zločinu. I za to je zakonodavac predvidio sankciju.

Danas sam u poziciji da to više ne moram tajiti. U ovom krivičnom predmetu akterima sam postavio cio spektar „kriminalističkih klopki“ u koje ulijeću kao „klenovi“. Primjera radi, a to Švraka, Lepir i Vrećo odlično znaju, do danas sam za sve osumnjičene koristio termin „saučesnici“ (to je iznimno širok pojam). Još neko vrijeme se držim elementa „opšteg saučesništva“ i to striktno iz proceduralnih razloga. No, to nije prepreka da u objašnjavanju svojim saborcima iz „PRAVDE ZA DAVIDA“ i javnosti dam određene smjernice u kom pravcu će dalje ići ovaj predmet.

Već imamo popriličan fond dokaza i saznanja o tome da su Dragan Lukač i Darko Ilić ORGANIZATORI ZLOČINA čija je žrtva David Dragičević (uobzirivši i okolnost da ovde govorimo o organizovanom kriminalu). Sa te pozicije im je „javno obećano“ 45 godina robijanja. Zašto insistiramo na upravo maksimalnoj kazni?

Dva su ljučna razloga. Prvi, zato što prema svim parametrima zakona i struke objektivno zaslužuju da im se izrekne maksimalna zatvorska kazna. No, i drugi razlog je iznimno važan. Svim saučesnicima se kazne određuju spram glavnog djela (Teško ubistvo), ali i spram kazni izrečenih direktnim počiniocima (organizatori spadaju u kategoriju direktnih počinilaca). Zato svaki saučesnik u startu može da računa sa drakonskim kaznama.

Pošto u ovom slučaju saučesnici imaju bogato iskustvo u krivičnim stvarima, tako su u poziciji da sami „izračunaju“ (kazne se bukvalno računaju) visinu kazni koje ih očekuju. I onima nedovoljno stručnima saučesnicima mogu pomoći da blagovremeno doznaju šta mogu očekivati. Ono šta im mogu poručiti da će se kazne izračunavati u GODINAMA, a da bi to bilo tako pobrinuli smo se prijavama koje smo podnijeli i koje će Davor i dalje dostavljati tužilaštvu.

Danas to više nemam potrebu tajiti – te prijave su „bazični dokumenti“ na kojima će se zasnivati buduće prijave, ali ovoga puta redom PROTIV POZNATIH UČINIOCA krivičnog djela. To što u „PRAVDI ZA DAVIDA“ nemamo službenih ovlaštenja, policijskih znački i pištolja, a zar je to prepreka da ovaj krivični predmet dovedemo do nivoa PRAVOSNAŽNIH PRESUDA. U predmetu ubistva Davida Dragičevića već smo načinili više svjetski nepoznatih pravnih presedana, a onaj ključni biće da su građani koristeći zakonska sredstva izdejstvovali maksimalne zatvorske kazne za sve odgovorne. I to u situaciji kad su saučesnici u zločinu „sami protiv sebe vodili istragu“ (pokušali prikriti samo postojanje zločina).

Iz „PRAVDE ZA DAVIDA“ nebrojeno puta smo poručili da nakon zločina nad našim Davidom Republika Srpska više nikada neće biti ista, a neki to očigledno nisu shvatili, no to je tek njihov lični problem. Pojedine „umne glave“ fokusirane su samo na to da prestanu okupljanja građana u sadašnjem formatu i misle kako će to riješiti „problem“. Ono šta trebaju znati jeste da će „PRAVDA ZA DAVIDA“ nastaviti djelovati godinama i to upravo u identičnom formatu – KAO NEFORMALNA ZAJEDNICA SAVJESNIH GRAĐANA. Kao zajednica koja će graditi sopstvenu budućnost i DRUŠTVO PO MJERI ČOVJEKA.

Ukoliko nekom nije jasna ideja oko koje smo se okupili dovoljno je da malo „progugla“ i provjeri značenje pojma – ČOVJEKOLJUBLJE!

„PRAVDA ZA DAVIDA“ = ČOVJEKOLJUBLJE!