ALKOHOLISANI VOZAČI NISU KRIMINALCI!!

Dragi moji, na moj apel da mi građani dostavljaju tekstove, materijale ili životne priče uslijedila je dobra reakcija. Dostavljeno mi je nekoliko vrlo složenih slučajeva i iste moram pravno obraditi prije objavljivanja.

Zato sam za prvi slučaj UZBUNJIVAČA odabrao jedan jednostavniji predmet naše sugrađanke, čiji identitet mi je poznat, ali zbog straha od policijske odmazde neću ga objaviti.

PRVI UZBUNJIVAČI ODAZVALI SU SE MOM JAVNOM POZIVU

Prvi slučaj JAVNOG UZBUNJIVANJA koji sam odabrao tiče se jedne prilično rasprostranjene i sa mog stanovišta neprimjerene prakse pritvaranja vozača zatečenih da upravljaju vozilom u alkoholisanom stanju.

Piše: Borislav Radovanović

Primjer na koji mi je ukazala moja Fejsbuk prijateljica upravo dokazuje koliko je takva praksa nakaradna, pa čak i diskutabilna sa pozicije ZAJEMČENIH prava i sloboda građana. Šta se tačno dogodilo?

Predmetna gospođa je porodična žena sa djetetom od četiri godine. Ima još jedno odraslo dijete koje je ostalo da pričuva ovo mlađe dok se ona ne vrati. I dok je obavila svoje obaveze uslijedio je poziv prijatalja iz inostranstva, kog nije dugo vidjela.

Našli su se u jednom lokalu, popili piće i ispričali se kako je to kod nas „red“. Naša sugrađanka je pila koka-kolu. Po izlasku iz lokala, nakon nekih pređenih kilometar, gospođu sustiže policijsko vozilo i signalizira joj da zaustavi svoje vozilo.

Kad je upitala za razlog zaustavljanja policajac joj je odgovorio da je viđena kako izlazi iz ugostiteljskog objekta. Onda je od nje zatražio da se podvrgne alkotestiranju. Takvo ponašanje je iziritiralo našu sugrađanku do mjere da je odbila duvati u dreger. Doduše, to nije bio prvi slučaj da ju je isti policajac neprimjereno kontrolisao, šta ju je dodatno iritiralo i navelo na ovakvu odluku.

Ovde moram apostrofirati da se gospođa pouzdala u činjenicu da nije ni okusila alkohol. Kasnije je shvatila koliko je pogriješila. Policajac je jednostavno napisao prekršajni nalog, koji ova intuitivno (pametno!) nije potpisala, te je sproveo u policijsku stanicu radi zadržavanja do 12 sati.

Tu su je uveli u jednu prostoriju sa dva muškarca, dali joj stolicu i kazali da sjedi do daljeg. Kad je shvatila šta joj se događa naša sugrađanka je zatražila da je odvedu na vađenje krvi, kako bi definitivno dokazala da nije konzumirala alkohol. Međutim, policajci su to odbili i to je vrlo problematična odluka.

Zalud je ukazivala kako kod kuće ima maleno dijete koje nema ko da čuva jer i starija kćer ima obaveze, te još zaludnije tvrdila kako uopšte nije pila alkoholna pića, odnosno da je odbila „duvanje“ zbog ponašanja policajca.

Elem, ono šta je našu sugrađanku frapiralo jeste trenutak kad je ušla u prostorije dežurne službe i zatekla policajce kako konzumiraju alkohol. Hej, nju trijeznu drže pritvorenu, a oni su ti koji se opijaju! Strašno!

Nakon nekoliko sati napokon je puštena iz službenih prostorija i sad čeka sudski postupak u kom najviše strahuje od zabrane upravljanja vozilom.

E sad da ovom slučaju damo i nekakvo pravno tumačenje. Iskreno, nisam stručnjak za saobraćajne propise (krivično pravo je moja uža specijalnost), ali sam dovoljno godina radio kao policajac, pa znam i nekakva opšta pravila.

U našem pravnom sistemu važilo je pravilo (zakonsko) da građani mogu odbiti duvanje u dreger i uzimanje uzorka krvi. Zato je predviđen mehanizam ljekarskog pregleda  kao konačni oblik utvrđivanja alkoholisanosti, kakav građani ne mogu odbiti.

Znači, naša sugrađanka je imala puno pravo odbiti aklotestiranje dregerom bez da čak objašnjava svoje razloge. U tom slučaju policajac je mogao primijeniti druga dva pomenuta načina ispitivanja, a zbog čega to nije učinio moraće objasniti sudiji.

Da se nešto razumijemo, praksa modernih društava jeste da se policajac ne smije ni pojaviti na sudu bez materijalnog dokaza nečijeg prekršaja (snimak, nalaz, očitanje uređaja i ino). Sudovi uspostavljaju ravnopravnost stranaka u postupku i ne prihvataju ovdašnje nakaradne prakse da riječ policajca vrijedi više od riječi građana. Zato, policajci pribavljaju dokaze!

Elem, inače ta praksa „pritvaranja do otrežnjenja“ je toliko nakaradna i budalasta da to svijet nije zapamtio. Vidite, kad sam ja radio kao mladi policajac isključivali smo iz saobraćaja i vozače i vozila. Za tu namjenu imali smo male bločiće (jedva 10 cm dužine) u kakve smo upisivali ime i prezime isklučenog vozača ili registarske ozake isključenog vozila. Jedan akt izdavan je vozaču, a drugi zadržavan kao dokaz i evidencija.

Bilo je i tad slučajeva da isključeni vozač krene vozilom, ali ako bi bio uhvaćen odmah bi ga sprovodili sudiji za prekršaje koji bi mu odmjerio „dobru“ kaznu – čak i zatvorsku. To je praksa kakva je decenijama dobro funkcionisala, a onda se „trust policijskih mozgova“ dosjetio da ljude lišava slobode do otrežnjenja. Budaletine u vrhu policije razmišljaju da će baš svi vozači nakon isključivanja iz saobraćaja zloupotrijebiti situaciju/mogućnost i ponovo sjesti za upravljač, te da sve odreda treba „spriječiti“ u tome. To normalan čovjek nikako ne može prihvatiti kao zdravorazumsko ponašanje.

U daljem moram prepričati i jedan slučaj iz mog Prijedora. Dogodilo se da se zbog alkoholisanosti istovremeno pritvorili 5-6 mangupa (ono u pozitivnom smislu). Inače je problem što „trust policijskih mozgova“ predloži zakon, „taster-poslanici“ ga izglasaju, a niko da obezbijedi uslove za sprovođenje zakona. U Republici Srpskoj gotovo da nema niti jedna policijska stanica u kojoj je uređena adekvatna prostorija za zadržavanje lica. Zato su naši policajci prinuđeni da se snalaze kako znaju i umiju.

Tako se dogodilo da su prijedorske mangupe pritvorili u restoran koji radi u sastavu policijskog objekta. Zamislite, iznajmite privatniku prostor, a onda u njega smještate lica lišena slobode (pravno suluda situacija). I čega su se naše barabe dosjetile?

Ustanovili su da su vrata raskladnog uređaja elastična, te da je moguće zavući ruku i izvaditi pivo. I tako su mangupi vadili jedno po jedno pivo, pili i glupirali se do doista smiješnih situacija (dubili na glavi, skakali i ino). Uglavnom, iz stanice su izašli mnogo pijaniji negoli što su dovedeni. Vjerujte da sam čak gledao snimak događanja u stanici i slatko se nasmijao.

Znači, lišavanje slobode zbog alkoholisanosti  je „umotvorina“ kakve se samo blentavi Bosanci (svih etnija) mogu dosjetiti i znate li do kad će se taj zakon primjenjivati? Dok neko nekog ne ubije, siluje ili dok se ne dogodi kakvo teško zlo za koje će odgovornost snositi policija. Ili, dok se ne nađe neko dovoljno uporan da ovu zakonsku budalaštinu ne obori na ustavnom sudu.

PIŠITE MI I DALJE, DOSTAVLJAJTE SVOJE TEKSTOVE ILI ŽIVOTNE PRIČE!