Uskoro se iz francuskog zatvora vraća Nenad Radenković i nije spreman na još četiri godine robijanja zbog saobraćajne nezgode koju nije počinio. Od više izvora potvrđeno mi je da će Radenković priznati istinu, koja u zatvor upućuje bivšeg ministra policije Čađu. Istovremeno, vrlo sam agilan na dokazivanju zločina kakvi će i Lukača pretvoriti u još jednog bivšeg ministra – ROBIJAŠA.
Piše Borislav Radovanović
Nenadu Radenkoviću ističe četvorogodišnja zatvorska kazna zbog krijumčarenja oružja u Francusku. Razumljivo je da mu je neprihvatljivo produžiti robijanje za još četiri godine, koliko je nepravosnažno osuđen u Banjaluci, a ponajmanje za krivično djelo koje nije počinio.
Od više izvora bliskih Radenkoviću potvrđeno mi je da on namjerava priznati kako je za novčanu nagradu preuzeo odgovornost za saobraćajnu nezgodu koju je počinio tadašnji ministar policije Stanislav Čađo. I (n)ova istraga zasigurno će ići iz prostog razloga što se vrh SNSD-a davno kotarisao ovog kontraverznog ministra i sve to će javnosti predstaviti kao „čišćenje“ vlastitih redova (kao pozitivnu političku reakciju).
Iz pouzdanih izvora imam informacije da vrh SNSD-a od prvog dana zna za Čađin zločin i pravne marifetluke, ali tada nisu bili spremni na konfrontaciju jer je ministar bio uticajan i mnogo znao. Prosto, bio je u poziciji da stranki nanese nepopravljivu štetu. Zato je „eliminisan“ tek nakon dvije godine, postepeno i sistematično, da SNSD i Dodik ne bi pretrpili nikakvu štetu.
Elem, vrijeme je da u ovom dijelu teksta objelodanim prvu ekskluzivu. Prije sporne nezgode ministar Čađo je u jednom poznatom banjalučkom restoranu zakazao rođendansko slavlje, te pozvao Dodika i vrh stranke. Obzirom da su načuli za spornu „saobraćajku“ većina pozvanih je očekivala otkazivanje proslave. Kad je to izostalo, onda su pohrlili da vide Čađin izgled i reakcije. Kad je u salu ušao sa langetom na nozi svima je bilo jasno sa kakvim čovjekom imaju posla.
Nakon toga unutar stranke nastupila je ozbiljna netrpeljivost prema Čađi, ali su svi disciplinovano čekali Dodikovu „presudu“. I, kako rekoh, Dodik se odlučio na anuliranje partijske štete i odlaganje Čađine eliminacije.
Druga ekskluziva odnosi se na špekulacije o Čađinoj umiješanosti u Radenkovićevo hapšenje u Francuskoj. Mnogi tvrde da je Čađo to hapšenje bukvalno „namjestio“! Prema mojim saznanjima, a bio sam akter te istrage, mislim da je Čađo tek nakon moje depeše doznao da je ovaj uhapšen.
Konkretno, u to vrijeme Uprava kriminalističke policije (UKP) zadužila me je da operativno pokrivam Mirka Bakića iz Prijedora, koji je uhapšen zajedno sa Radenkovićem. Prva saznanja o ovim događanjima dolaze nakon što je majka tada već uhapšene Danke Marinković prijavila njen nestanak. Obzirom da je majka prijavila kako je Marinkovićeva otputovala u Njemačku sa „pokrivenim“ Mirkom Bakićem, odmah sam započeo provjere.
I tu počinje svojevrsna anegdota. Naime, ukucao sam Mirko Bakic u Guglov pretraživač i uočio niz tekstova na francuskom jeziku. To je odgovaralo informaciji da je Marinkovićeva uhapšena u Francuskoj, pa sam započeo prevođenje tekstova. Ubrzo sam „naletio“ na saopštenje francuske policije o tome ko je sve uhapšen, šta je od oružja pronađeno, kome je oružje bilo namijenjeno, te kako je hapšenje rezultat višemjesečne istrage francuske, slovenačke i B-H policije.
Taj tekst sam preveo, gramatički sredio i kao depešu uputio na više adresa, od kabineta ministra, pa naniže. Ubrzo se moj mobilni telefon „usijao“ od poziva iz vrha MUP-a, pošto ih je interesovala autentičnost i izvor informacija. Nikom nisam rekao šta sam učinio, nego se sa svima sprdao kako sam pozvao svog prijatelja i kolegu u Francuskoj, koji mi je dostavio sve informacije. Mnogi su u tu šalu čak i povjerovali obzirom da su znali kako mi je nekoliko godina prije toga jedan francuski visokopozicionirani oficir IPTF nudio da izaberem radno mjesto i ljude sa kojima ću da sarađujem na polju suzbijanja organizovanog kriminala. Njegovu ponudu sam odbio, jer nisam ja Dragan Lukač pa da služim okupacionim vlastima (i npr. za njihov interes izvodim državne udare kao što je on učinio 1997.).
Po reakcijama osoba iz vrha policije zaključio sam da nisu imali pojma o tome šta se događa, a bez njihovog učešća Čađo nije mogao (sam!) namontirati ništa. E drugo pitanje je zbog čega je MUP odbio moje inicijative da nastavimo sa ovom istragom obzirom da je krug počinilaca krijumčarenja oružja u Francusku bio mnogo širi od petoro uhapšenih, pa čak uključivao i jednog policajca! I osobe koje su oružje otkupljivale u Parizu su takođe naši državljani i vrlo zanimljivi sa aspekta islamističkog radikalizma.
Nakon višestrukih terorističkih napada u Parizu ponovo sam potencirao potrebu nastavka istrage, obzirom da je djelimično korišteno ovdašnje oružje i municija, ali ni tada nisam naišao na zainteresovan vrh policije. U početku je istrage stopirao Čađo, ali se kasnije pokazalo da Miloradu Dodiku nije bilo u interesu razjašnjavanje svih događanja i rizik da se usputno otkrije istina o Čađinoj „saobraćajki“.
Elem, zanimljivo je da su i državne institucije bile ozbiljno letargične spram ovih istraga. Da bi shvatili zašto je to bilo tako moram podsjetiti da je na čelu Agencije za istrage i zaštitu – SIPA bio Dodikov kadar Goran Zubac, dok je funkciju ministra bezbjednosti obavljao Fahrudin Radončić, koji je kalkulisao sa činjenicom da unutar bošnjačkog biračkog tijela zasigurno ne bi „profitirao“ razotkrivanjem bošnjačkog elementa u krijumčarenju oružja i učešću u teškim terorističkim zločinima.
Ovde se nemeće logično pitanje: da li će sad SNSD-ovac Dragan Lukač istraživati krimene SNSD-ovca Stanislava Čađu. Hoće i to iz dva razloga. Prvo, Dodik je (prednje rečeno) spram Čađe načinio potreban odmak i sad ga može „pustiti niz vodu“. Drugo, policija će u ovom slučaju postupati po naredbama tužilašta i suda, a tu ima malo prostora za špekulacije. Ponavljam, postoji prostor za manipulacije, ali je bitno smanjen.
LUKAČ JE GORI „MRAČNJAK“ OD ČAĐE
Ovaj tekst koristim i da javnost obavijestim kako sam ministru Lukaču uputio dopis u kom ga pitam da li je moja izjava iz decembra prošle godine, data inspektorima UKP-e, dostavljena tužilaštu (na šta je policija zakonski obavezna), te da li su za proteklih pet mjeseci preduzimane kakve krivičnoprocesne i operativne radnje unutar policije. Posebno sam ga zapitao: da li me je suspendovao zbog takvih izjava?
Naime, inspektorima UKP-e dao sam izjavu o dva konkretna slučaja teških oblika korupcije ministra Dragana Lukača, načelnika PU Prijedor Dalibora Ivanića i bivšeg načelnika CJB Prijedor Vojislava Pelkića. Pritom, naglašavam kako u izjavi posebno objašnjavam korupcionu spregu prozvanih spram međunarodnog organizovanog kriminala. Koliko je meni poznato sa ovom izjavom upoznat je vrh naše policije, ali i dalje „skuplja prašinu“ u ladicama više pojedinaca.
Pritom sam ministru i dostavio primjerak izjave kako se ne bi mogao „praviti blesav“ i tvrditi da mu moji navodi nisu poznati. Zašto sam ovaj, naoko beznačajan upit, uputio ministru? Vidite, sačekaću njegov odgovor ili bar vrijeme potrebno da mi ga dostavi, a nakon toga sve to ću proslijediti Tužilaštvu BiH i ministru bezbjednosti Draganu Mektiću. U stvari dostaviću to i gospodinu Mihaljici kao predsjedniku Odbora za bezbjednost NS RS, a nakon toga i medijski objelodaniti sadržaj izjave.
Elem, ovo je tek početak mog obračuna sa ministrom Lukačom. Čekao sam sedam mjeseci kako bih dobio potvrdu Lukačove umiješanost u montiranje prijave protiv mene zbog navodnog „ugrožavanja sigurnosti“ načelnika Dalibora Ivanića. Sad posjedujem ključni dokaz i mogu podnijeti prijavu protiv Lukača, Ivanića, komandira PS Prijedor 1 Gorana Lazića i policajca Danka Karanovića.
Pošto znam da ova prijava unutar pravosuđa Republike Srpske neće lako proći i da će moćnici učiniti baš sve da je izbjegnu (uključujući i moju likvidaciju), zato ću prijavu povezati sa drugom prijavom protiv Lukača koja ide Tužilaštvu BiH.
Obzirom da sam tokom desetogodišnjeg obračuna sa vrhom vlasti Srpske stekao brojna iskustva o tome kako je „napad najbolja odbrana“ ubrzo će ministar Lukač dobiti još neke moje upite, od kojih bi realno mogao dobiti kakav udar(npr. u predjelu „malog mozga“, kad velikog nema) i završiti u bolnici. On, osiljen kakav jeste, stvarno nije svjestan da se ovoga puta namjerio na „igrača“ koji će ga totalno razoriti. Moj stav jeste da je njemu mjesto u zatvoru i primijeniću svoje respektabilno znanje i iskustvo da ga tamo i smjestim.
Mnogi mi ukazuju da precjenjujem svoju moć, no, sačekajmo kraj „rata“ i tek nakon toga ćemo razmotriti rezultate. Elem, ono šta mi mnogi ukazuju jeste opasnost kakvoj izlažem porodicu i sebe i to čine na osnovu znanja o tome kakav „mračnjak“ je Lukač, pri čemu zaboravljaju da sam i ja bio pripadnik specijalne policije i neustrašiv borac, kog nije lako zastrašiti. Ko zna, možda sam kao ratni specijalac bio i svjedok Lukačovih ratnih zločina. Ko zna...
Svako koga interesuje krajnji ishod ovog okršaja predlažem da jednostavno nastavi pratiti moj blog.
Нема коментара:
Постави коментар
Коментари не садрже мишљење аутора, нити исти одговара за недозволјен или непримјерен садржај коментара.