Zbogom Republika Srpska

Nakon decenijske nezapamćene borbe protiv Dodikovog režima, a u cilju opšteg boljitka, donio sam odluku da ODEM iz ove i ovakve Republike Srpske. To naprosto činim zarad budućnosti svoje djece i porodice uopšte.

Piše: Borislav Radovanović

Preko 25 godina svog života „potrošio“ sam na stvaranje, štićenje i razvoj Srpske. Činio sam to i kao borac, i kao kriminalista (policijski operativac), i kao uzbunjivač i kao humanista. Pritom, nikad ništa nisam tražio zauzvrat! Normalno, ništa nisam ni dobio.

Sa druge strane praktikujem da svakih bar 5-6 godina načinim „životni presjek“ tako što proanaliziram sva relevantna pozitivna i negativna dešavanja. Tako činim i ovih dana. I znate šta sam „izračunao“?

Prvo, moja profesionalna karijera na polju bezbjednosti, sa preko 25 godina iskustva i 17 godina priznatog obrazovanja u domenu struke, definitivno je i nepovratno razorena. Čak i da doktoriram (šta je moj primarni cilj) za mene ovde nema zaposlenja. Znači, za moju porodicu u Srpskoj nema egzistencije. Ili, da se i dalje zavaravam kako bolovanjem mogu sačuvati zaposlenje, kako to činim zadnjih 4-5 godina!?

Već nekoliko mjeseci po prijemu plate moram u banku nositi 50-60 maraka da namirim manjak - šta mi je ministar Lukač krajnje bezobzirno nametnuo. Takvu situaciju suludo je produžavati.

Drugo, vlast Srpske pretvorila me je u „personu non grata“. Kad uđem u neki policijski objekat kolege se sa mnom pozdrave, a onda im refleksno pogled odluta u pravcu kamere. Nakon tolikih godina provedenih u zajedničkom radu ljudi se boje pozdraviti sa mnom!

Počesto mi se  dešava da me poznanici pozdrave u gradu, a onda se osvrću u provjeravanju da li je to neko vidio. Građani se u načelu boje policije, a u ovdašnjem slučaju to je mnogo, mnogo izraženije. I kakvoj se budućnosti mogu nadati kad me ljudi ne smiju slobodno pozdraviti? Ogroman broj onih koji me pozdravljaju čine to iz poštovanja ili bar kurtoazije/pristojnosti, pa makar ih to i „koštalo“ problema. No, poenta je u tome da se svi mi zajedno nismo borili za ovakvu strahovladu.

Treće, razorili su mi život! Za mene manje-više, ali imam troje djece, suprugu i majku o kojima moram brinuti. Znači, nisam samo ja u pitanju. Samo, kako da se kao persona non grata pobrinem za porodicu i prosperitet?

Mogao bih ovako nabrajati u nedogled, ali poenta je valjda jasna – sa 47 godina moram napustiti Republiku Srpsku i negdje drugo tražiti budućnost.

Za mjesec-dva trebao bih dovršiti već započete radove na kući (ništa spektakularno), a onda slijedi oglas PRODAJE SE. Nakon prodaje porodica i ja krećemo na put ka novom utočištu. Elem, tu slijede brojne dileme.

Njemačka ove godine traži preko milion novih radnika, samo je pitanje da li da „bacim“ pet godina akademskog obrazovanja? Znači, imam gdje otići u daleko inostranstvo, ali je to skopčano sa brojnim odricanjima.

Zato ozbiljno razmišljam o zemljama okruženja. Pokušaću određene „kombinacije“ u Srbiji, ali se bojim da Srbin u Srbiji i nije „pretjerano tražena“ kategorija. Još uvijek imam mogućnost da se odreknem B-H državljanstva i steknem hrvatsko državljanstvo. No, u tom smislu kao možda bolje rješenje nameće se Federacija BiH.

Kad dolazite iz kategorije građana od nekih tri odsto vaše šanse za profesionalno pozicioniranje su mnogo veće. Nikad nisam bio sklon lažima, pa tako i ovde otvoreno kažem kako mi je cilj političko pozicioniranje. Odbio sam ili „izvrdao“ brojne političke ponude, jer sam nastojao ostati izvan tog „blata“, no stvari se mijenjaju. Posebice usljed nužde.

To znači da politički akteri više nemaju potrebe meni dolaziti sa ponudama (kao ranije), nego ću to ja činiti – takođe sa „ponudom“ svojih znanja i sposobnosti. Onaj ko mi obezbijedi egzistenciju može računati da će time uveliko politički profitirati. Normalno, to isključuje SNSD i SDA, gdje, sa druge strane, postoji jednaka netrpeljivost.

Dakle, nema žurbe – izbori koji mene zanimaju dolaze tek za godinu i koji mjesec, tako da imam mogućnosti detaljno iskristalisati gdje i kako. Istovremeno to znači da nemam vremena na pretek jer izbori nisu nimalo jednostavna i laka problematika. Ipak, ključnu odluku o napuštanju Republike Srpske sam donio, tako da ću se u daljem isključivo voditi sopstvenim interesima i na bazi ponude-potražnje.

Za kraj moram apostrofirati jednu činjenicu. Nikad ništa nisam tražio od Republike Srpske (samo sam davao!), pa ni ubuduće nemam namjeru nešto zatražiti. Mnogo jednostavnije mi je OTIĆI!