Sikter Bakire, dolazi Nermin (Nikšić)

Redovito, ako analitičar, pratim politička dešavanja i stekao sam utisak da se lider SDP BiH, Nermin Nikšić, nekako „uspavao“ u momentu sudbonosnom po Zapadni Balkan. Zato ga javno pozivam da se probudi, započne nužne promjene  i postane regionalni politički lider.

Piše Borislav Radovanović

Nedavno je za N1 drug Nermin izjavio: “Ko će otići iz ove ljepote (BiH, op.a.)? Ovo je jednostavno divno mjesto za život.”. U potpunosti se slažem sa ovakvim političkim stavom, ali moram zapitati: šta Nermin Nikšić preduzima na planu egzodusa mladih i plodonosnih naših zemljka ka inostranstvu?

Elem, Bakir Izetbegović će tokom ove i naredne godine proizvesti niz teških kriza i destabilizacija kakve će odavde protjerivati i staro i mlado, a da ne govorim o investitorima, privrednicima i drugim dobronamjernim subjektima. Da bi to spriječili SDP BiH i njihov lider već su uveliko trebali biti u kampanji preveniranja kriza, pa sebe i druge pitam: zašto su se „uspavali“?

Da bi shvatili buduća dešavanja moramo ista sagledati kroz regionalnu i unutrašnjepolitičku prizmu. Ne bih se uvlačio u zamršeno „političko klupko“ Zapadnog Balkana i izdvojiću samo dosadašnju najteže destabilizovanu državu – Makedoniju.

U narednih šest mjeseci, maksimalno do godine, u Makedoniji će nastupiti blaga relaksacija odnosa i stanja. To će trajati dok god novi premijer Zoran Zajev bude ispunjavao nezajažljive zahtjeve šiptarskih koalicionih partnera, ili dok Makedonci ne shvate kako je premijer „pretjerao“ sa ustupcima.

Nakon toga u Makedoniji će nastupiti nezapamćeno krvoproliće!

Elem, dok traje kakva-takva stabilnost u Makedoniji, iz niza razloga doći će do teške destabilizacije Bosne i Hercegovine. Ko će biti ključni generatori unutrašnjepolitičke krize i destabilizacije? Primarni faktor radikalizacije biće Bakir Izetbegović, dok će van svake sumnje na tom „talasu“ surfati Milorad Dodik i Dragan Čović  – produbljujući i šireći krizu.

Niz je razloga zbog kojih će Izetbegović Jr iskoristiti sva raspoloživa sredstva da bi radikalizovao odnose u BiH. No, prvi i esencijalni razlog/motiv nalazimo u nizu političkih poraza koje je pretrpio zadnjih mjeseci (neuspjelo ukidanje Dana RS-e, debakl oko tužbe protiv Srbije i ino). Takve političke promašaje glasači ne praštaju i toga je Izetbegović odlično svjestan.

Drugi, jednako važan razlog odnosi se na činjenicu da Bakir I. nema ni prostora, niti sposobnosti, za ozbiljnije političke zaokrete. Eto izgubio je ozbiljan broj vrlo uticajnih članova SDA zato što nije umio realizovati tražene promjene.

Treći razlog leži na činjenici da Sjedinjene Države i njihovi partneri na prostoru Zapadnog Balkana decenijama unazad održavaju „konflikte niskog intenziteta“. Obzirom da im u ovom trenutku odgovara kratkoročno „primirje“ u Makedoniji potrudiće se da destabilizuju BiH-u. Zna to Izetbegović Jr i iskoristiće datu mu šansu.

Znači, Bakir Izetbegović namjerava da sukobima sa druge dvije konstitutivne etnije proizvede krizu kako bi na bošnjačkom strahu i nepovjerenju homogenizovao biračko tijelo oko njegove SDA. Šta je najgore njegov otac Alija i sam Bakir su slične „recepte“ primjenjivali mnogo puta i danas se to svodi na prostu rutinu.

Da li je Nermin Nikšić revolucionar?

Naš drug Nermin nalazi se na istorijskoj prekretnici gdje ćemo nesporno utvrditi od kakvog materijala je „iskovan“. To primarno ovisi o njegovoj hrabrosti, mudrosti i političkom iskustvu, uz opasku da će se morati suočiti sa teškim problemima na više frontova.

Prvo sa čim se gospodin Nikšić mora suočiti jeste pominjana destabilizacija BiH-e od strane Bakira Izetbegovića i radikalnih elemenata unutar muslimanske zajednice. Nije to jednostavan zadatak, ali na ruku Nikšiću ide jedna nepobitna činjenica. Gro Bošnjaka su građanski orjentisani, te primarno zainteresovani za mir, prosperitet i opšte dobro.

Znači, zadatak SDP-e jeste da dominantnu većinu okupi oko kvalitetnih ideja i vizija. Nije „prirodno“ da Izetbegovići, udruženi sa istomišljenikom bivšim reisom Cerićem, kao vjerski sektaši i sljedbenici ekstremističke „Muslimanske braće“, decenijama politički dominiraju unutar etnije i vjerske zajednice kakvoj je ta radikalna ideologija (politički islam) strana i čak nepoznata.

Političkom eliminacijom Izetbegovića sa pozicije dobijamo višestruke koristi. Prvo, na taj način predupređujemo Bakirova nastojanja da destabilizuje ova prostor. Drugo, kao dominantnu većinu pozicioniramo onaj najbolji sloj bošnjačko-muslimanskog korpusa. Treće, SDP se vraća na ideologiju multietničnosti, znači na izvorišne ideje, kakve će ovoga puta biti podražane i od unutrašnjih B-H subjekata i od vodećih lidera EU – Merkelova, Makron i ino.

Eliminacijom Izetbegovića sa „nasljednoga prijestolja“ automatizmom slabimo uticaj Milorada Dodika i Dragana Čovića, uključujući i njihova nastojanja da takođe destabilizuju ovu zemlju. Može se ovako u nedogled nabrajati mogućnosti kakve drugu Nerminu stoje na raspolaganju, ali poenta je valjda jasna. Pitanje je samo: ima li u njemu revolucionarnog duha i kuraži da se suoči sa pomenutim problemima?

Van svake sumnje SDP će nametanjem svojih političkih stavova i ideja privući i određeni broj kolalicionih partnera, ali (važnije!) širokih građanskih struktura. Elem, tek na samom kraju dolazimo do krucijalnih pitanja.

Naime, kad je novoizabrani predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponudio ruku pomirenja i tamburaše Bakiru Izetbegoviću pisao sam da se mane jalova posla. Na identičnu ruku pomirenja može računati i Nermin Nikšić, baš kao i na pomoć i Vučićeve političke veze – doista respektabilne. Vučić upravo vapi za nekim poput Nikšića sa kojim bi unaprijedio odnose između naroda, država, privrede i politike.

Znači, uz Vučićevu pomoć i veze Nermin Nikšić može se pozicionirati kao novi regionalni lider, kojeg će prihvatiti i svjetska politička elita. Pitanje je samo da li će drug Nermin spoznati situaciju i prilike kakve mu se nude, a dalje je sve pitanje rutine i inercije. U stvari, pitanje je da li će učiniti onaj ključni potez i Bakiru Izetbegoviću reći – SIKTER?!