Milorade, upiši i mene!

Na Dodikovu prijetnju o stvaranju „Crne knjige“ neprijatelja njega i SNSD-a smatram da je primjereno pokretanje akcije naziva:

„MILORADE, UPIŠI I MENE!“

U daljem navešću razloge zbog kojih mislim da me svakako „kvalifikuju“ za Dodikov „Crnjak“, i to:

1. Borac sam prve kategorije, dobrovoljac JNA, koji je prošao kroz većinu najtežih ratišta i izvojevao preko stotinu direktnih okršaja u odbrani Republike Srpske,

2. U ratu sam izgubio oca i kompletan imetak, svakojako se napatio zajedno sa svojom porodicom, ali iz svega toga izašao čista obraza i ponosita pogleda,

3.  Nisam ubijao ili bilokako zlopatio civile, zarobljenike i one „drugačije“, nisam pljačkao, silovao, progonio, strašio...,

4. Na kakvo ratno profiterstvo nisam ni pomišljao, na šverc, muljaže i „privatluk“ niko me nije mogao navesti,

5.  Školovanje sam prekinuo kad je trebalo braniti narod i svojat, a sve što sam kasnije završio ( od kolokvija do diplome) stečeno je učenjem i po pravilima akademske struke,

6. Kao profesionalac držim do principa zakonitosti i profesionalnog kodeksa, ne uzimam mito i ono šta mi ne pripada, poštujem građane/stranke i nastojim odraditi svoju „crkavicu“,

7. Po diplomi i opredjeljenju sam kriminalista, dakle humanista, pa mi je neprihvatljivo da gazim po građanima i narodu, da okrećem glavu od stradalnika, od sveopšte nesreće i nepravde...,

8. Vjerujem u zajamčena ljudska prava i osnovne slobode, u ustav i zakone, pa time i u slobodu mišljenja i izražavanja,

9.  Iskreno vjerujem da institucije i nosioce moći i uticaja treba javno kritikovati, objelodanjivati njihova društveno štetna i neprihvatljiva ponašanja, te da niko zbog izrečene kritike ne smije snositi posljedice (tako kaže i ustav!).

Dakle, iz prednjeg je vidljivo da apsolutno odudaram od šljama i kukolja kakav okuplja predsjednik i SNSD, odnosno da mi je mjesto u ovom famoznom „Crnjaku“.

Zato ponavljam:

„MILORADE, UPIŠI I MENE!“

Izvršiću javno samospaljivanje!

Dragi moji,

moram Vas obavijestiti kako mi je stiglo rješenje (prvostepeno) o disciplinskom postupku zbog posljednjih tekstova. Gospodin "mr" Dragan Lukač odmjerio mi je tri mjeseca po 20% od plate. Zanimljivo, komisija je izglasala dvostruko veću kaznu, a onda se ministar "prodobrio" i to prepolovio.

Predao sam žalbu na ovo rješenje navodeći da se iz postupka stiče utisak kako ministar stoluje u Pjongjangu, te da sličan slučaj takvih kršanja prava nije moguće naći ni u Sjevernoj Koreji. Ukoliko drugostepeno tijelo prihvati ovakav postupak kao validan i potvrdi sankciju - vjerujte da ću se javno politi benzinom i zapaliti! Jednostavno, to bi znčilo kraj prava i pravde u mojoj voljenoj Srpskoj, odnosno da sam život uložio u ništa ili u nešto krajnje pogrešno i bolesno.

No, prije toga moram o Lukaču otkriti još jednu tajnu, a to je kako je DRŽAVNI UDAR NAPLATIO PREKO 170 000 dojče maraka (šta je i danas bogatstvo, a kamoli poslije rata). Dakle, više ne tvrdim samo da je današnji ministar 10. septembra 1997. godine izvršio državni udar protiv Republike Srpske, kako je sve to zajedno sa Miloradom Dodikom učinio u funkciji pripremanja bombardovanja Srbije i ino. Hej, predsjednik i ministar policije bili NATO operativci i saučesnici agresije na SR Jugoslaviju! Danas govorim o tome koliko je, kako i od koga naplatio sramotnu izdaju.

I TAKVI DA MENI SUDE! 

RADIJE ĆU SE SPLALITI!

Samo, niko od prozvanih izdaju nije načinio iz uvjerenja ili "džaba", nego za masne pare. Kako rekoh - mlad' major Lukač je dobio 171 000 maraka. I daleko bilo da je jedini koji je dobio oko dvije stotine hiljadarki maraka "nagrade" za izdaju, a "zabranjeni analitičar" zna i imena i cifre. Kako znam? Prosto, našao sam presudu Miloradu Dodiku u kojoj je sve ovo do detalja razjašnjeno.

Na kraju, moram dodati da znam i od kud Dodiku toliki milioni, kojima je kupovao izdaju! U tom dijelu moram ponešto ispričati o Madlen Olbrajt! No, prije toga molim za malo strpljenja.

Znači, dragi moji - čitajte ZABRANJENOG ANALITIČARA!

Ostadoh bez teksta...

Prijedorčanin u Dodikovoj „Crnoj knjizi“

Već danas, sa nespornom izvjesnošću, mogu ustvrditi kako ću biti jedan od prvih Prijedorčana u „Crnoj knjizi“ neprijatelja Milorada Dodika i SNSD-a. Doduše, to mi na izvjestan način čini čast!

DODIKOVA "CRNA KNJIGA

Znači, biću konkretan i decidan: identifikaciju „neprijatelja“, potrebne podatke o „neprijateljskoj djelatnosti“ i ine pretpostavke za uvođenje u „Dodikov Crnjak“ prikupljaće MUP RS.

  

Da bi za realizaciju jednog takvog zadatka stvorio potrebne pretpostavke ministar Dragan Lukač je proveo posljednju reorganizaciju i sistematizaciju radnih mjesta. U vrijeme dok je u ovoj instituciji poštovan princip zakonitosti i profesionalan odnos prema službi i društvu bilo je nezamislivo postojanje 19 osnovnih organizacionih jedinica. Za neupućene: osnovne organizacione jedinice čine uprave, centri i  druge jedinice čije načelnike direktno (svojim rješenjem) postavlja ministar.

Iskreno se pitam koliki bi trebao biti naš idiotizam, pa da povjerujemo kako Dragan Lukač, inače visokorangirani član SNSD-a, prilikom postavljanja svojih 19 „skutonoša“ vodi se profesionalnim opredjeljenjima? Ili stranačkim?

Budalasto je i razmišljati o nekakvom profesionalizmu ukoliko znamo da o pozicioniranju kadrova lokalnih policijskih stanica raspravljaju (i daju neformalno mišljenje) mjesni odbori SNSD-a. Dakle, Dragan Lukač svojim rješenjima pozicionira ključnih 19 stranačkih istomišljenika.

Nakon toga slijedi niže raspoređivanje SVIH pripadnika osnovnih jedinica i to na bazi prijedloga koje potpisuju Lukačove „skutonoše“. Ukoliko neko vjeruje da SNSD nije taj ključni činilac koji uređuje kadrovsku strukturu naše policije predlažem mu da uradi „test inteligencije“ i utvrdi sopstveni IQ, Odnosno koliko je tanane pameti. To je danas bar dostupno i lako provodivo.

Nakon ovog kraćeg izlaganja o tome kako MUP RS inače funkcioniše mogu obrazložiti i zbog čega sam ubijeđen da ću (čak!) najvjerojatnije zauzeti poziciju broja jedan „Dodikovog Crnjaka“. Načelnik CJB Dalibor Ivanić, iako duboko svjestan da je njegov mandat na samom kraju i da je već pripremljen da „odstrel“, neće propustiti da pod brojem jedan famoznog „Crnjaka“ upiše ime osobe koju najviše mrzi. Na moju nesreću – to je moja malenkost!

Uostalom, šta drugo da očekujem od osobe koja je DVA PUTA lažno me prijavljivala za izvršenje krivičnih djela, koji dva mjeseca nastoji da me „strpa“ u KPZ Tunjice, a samo kako bi me ućutkao i spriječio da se bavim njegovom odgovornošću za teška krivična djela sa obilježjima organizovanog kriminala?

Uz to primjećujem da su Lukač i Ivanić posljednjom sistematizacijom kadrovski „ojačali“ prijedorski  centar policije tako da mu ni porodica Korleone nije dorasla. Sve sami kadrovi sa kriminalnim „pedigreom“ kakvim sam se svojevremeno bavio kao kriminalistički inspektor, ili narodski rečeno – lopuža do lopuže.

U tom kontekstu mogu samo raći da mi čini čast biti broj jedan u ovoj famoznoj „Crnoj knjizi“ i to iz prostog razloga što će je sačinjavati SNSD-ovi „policijski papci“, presuđivani kriminalci, monstrumi, bitange i sličan šljam. Da se razumijemo, čestiti profesionalci nikada ne bi NEZAKONITO prikupljali podatke o građanima i time kršili njihova zajemčena prava. Zato čestitih profesionalaca i ima tako malo u strukturama rukovođenja.

No, zato se, na drugoj strani nakupilo šljama i „kukolja“ spremnog i rođenog oca upisati u kakvu „Crnu knjigu“, a samo kako bi dobili ili zadržali kakav položaj. Kad me takvi „uteftere“ kao neprijatelja prezidenta i stranke, koji su sami sebe poistovjetili sa narodom i državom, onda mi je sasvim prihvatljivo biti „državni neprijatelj No 1“.

Karikature preuzete sa humorističkog bloga "KURUZOVINA NEWS", na: http://kuruzovina.blogspot.ba/

Konačan sud o srpskim „(kontra)revolucijama“

Vrijeme prokaže sve istine i laži, pa tako i odgovor na pitanje: Kako završiše sve one silne „obojene revolucije“ protiv Republike Srpske i njenog rukovodstva?

Piše: Borislav Radovanović

Srpsko „kratko pamćenje“ još jednom se pokazalo kao sadržajni element identiteta, mentaliteta ili važnog obilježja našeg etniciteta. Paradoksalno je da prije samo pola godine (i manje!) najviše eksploatisana tema (čak regionalnog nivoa) bila je nasilno rušenje režima Milorada Dodika.

Protivnici našeg predsjednika kretali su se u širokom rasponu „duginih revolucionalnih boja“ od Soroša, Obame i Davutoglua; iliti džihadlija i slelefija (kakve njegovi „stručnjaci“ pogrešno nazivaju vehabijama); preko opštepoznatih „domaćih izdajnika i plaćenika“; pa sve do vanzemaljaca i „tigrastih komaraca“. Svi su rušili našeg prezidenta i njegov režim, ali se Dodik pokazao moćnijim od Bin Ladena, Gadafija i Sadama – zajedno!

Ukratko, režim je opstao, a srpsko „trosekundno pamćenje“ još jednom pokazalo se zakonomjernošću sa kakvom valja računati. Posebno ukoliko se bavite manipulacijama, obmanama i lažima.

Elem, u konkretnom slučaju posebno su se zanimljivima pokazali režimski „analitičari“ i  kojekakvi kvazisavjetnici. Mnogo sam pisao o tome kako je 2014. godine Zapadni Balkan, a posebice Bosna i Hercegovina“, od strane američkog establišmenta i „NATO-jastrebova“ ciljno destabilizovan zarad sprečavanja projekta „Južni tok“. Potom sam pisao kako se slična destabilizacija naredne godine ponovo materijalizovala, sa akcentom na Makedoniju, kao reakcija Zapada na tada aktuelni „Turski gasovod“. Režimske kvazianalitičare ove stvarne „crne“ ili „FID“ operacije nisu previše zanimale, pa iz tog vremena imamo paradoks da sam o Dodikovoj ugroženosti pisao više od svih njih zajedno.

I onda, nakon što su Angloamerikanci i „NATO-jastrebovi“ uspješno (normalno putem destabilizacija Balkana) zaustavili ove globalno važne ruske projekte (uz to usporili i kineske vodeće projekte), kad više nisu imali nikakvih motiva i objektivnih potreba za daljim destabilizacijama, stiže „haranga“ naših preplaćenih „stručnjaka“ o nekim novim „obojenim revolucijama“. Inače, kad stručnjak za bezbjednost koristi termin „obojena revolucija“ shvatite da imate posla sa manipulatorom ili sa neznalicom.

KAKO JE DODIK „ODBRANIO“ SRPSKU?

Da se razumijemo, proljeće je nekako vrijeme idealno za početak političkih operacija, pa je tako i ovdašnja „opozicija“ (navodnici su stavljeni jer taj savez stranaka drži vlast na državnom nivou) nakon DESET GODINA ĆUTANJA početkom tekuće godine odlučila da progovori i to ponajviše preko nezadovoljnog naroda. Kad k tome dodamo činjenicu da je u pitanju izborna godina onda su ulični protesti bili nešto sasvim očekivano.

I pokušala je „naša“ kvaziopozicija organizovati nešto na planu socijalnog bunta, no suočila se sa odlično isplaniranim odgovorom režima. Sa današnje distance sasvim objektivno možemo zaključiti da su Dodik&režim odgovorili maestralno. Drugo je pitanje koliko se takav „odgovor“ nama lično ili kolektivno dopada ili ne, ali su činjenice neumoljive: socijalni bunt je razoren, režimska pobjeda na izborima je ubjedljiva i ino.

 U stvari, možemo reći kako je Dodik stvari preokrenuo u krajnje neočekivanom pravcu. Organizovao je „referendum korisnih idiota“ (kako sam to nazvao u jednom tekstu), čime je kompletnu političku paradigmu preokrenuo u svoju korist. Sve te silne „prijetnje“ krivičnim progonom i sankcijama vać danas jasno vidimo kako predstavljaju tek puku tlapnju od kakve nema ništa.

Znači, da neke stvari rezimiramo: Dodik je na današnjoj političkoj sceni BiH-e jedini „(kontra)revolucionar“ sa iskustvom. Uostalom, na planu izvođenja „FID operacija“ jedini je bio na obuci CIA-e i ponešto naučio o tim stvarima. Svoje znanje je iskoristio i ostvario željene političke benefite. Spriječio je socijalni bunt, političke protivnike bukvalno pretvorio u „korisne idiote“, pobijedio na izborima i td. Trebalo bi da je zadovoljan postignutim. Vjerovatno i jeste.

Na kraju moram otkriti i razlog pisanja ovog teksta. Prosto, mjesecima sam uporno tvrdio kako na djelu nema nikakvih „revolucija“, odnosno da se događaju tek puke manipulacije Dodika i njegovih preplaćenih kvazistručnjaka. I to se pokazalo ISTINOM.

No, kako to profesor Šijaković, kad objašnjava naše esencijalne probleme, počesto kaže: „Mi smo narod niske kulture“. To uveliko objašnjava događanja i ove godine, i zadnje dekade, a počesto i naše cjelokupne istorije. Dodao bih samo: „Mi smo narod kratkog sjećanja i slabe pameti!“. Kad to shvatimo – možda i uspijemo izgraditi kakvu-takvu budućnost naše djece.

Priznajem (!), napao sam Ramba - Izvini brate Rambo!

Dragi moji,

poznato vam je da se protiv mene vodi istraga zbog napada na načelnika CJB Prijedor, Dalibora Ivanića. U stvari, kažu da sam "ozbiljnom prijetnjom" ugrozio njegovu bezbjednost
. 

Naša nesrećna "žrtva"

Možda bi takva misaona konstrukcija i imala nekog smisla da "napadnuti" načelnik u trenutku "ugroženosti" za pasom nije nosio pištolj marke CZ 99, sa 15 metaka u okviru. Da smo se nalazili u neposrednoj blizini možda bih mu mogao i "parirati". Ovako sa distance - samo sam ja mogao nastradati pošto sam BIO NENAORUŽAN.

Uz to naš načelnik ima vrlog pratioca/specijalca jednako naoružanog CZ-om 99 sa dva-tri okvira od po 15 metaka. Moje šanse u odnosu samo na njih dvojicu bile su da me iznesu iz zgrade "bušnog" kao švajcarski sir.

Zločinac

No, na sve to prilazi nam još nekih 8-10 pripadnika policije, opet opasanih CZ-ovima 99, tako da sam protiv sebe imao nekih 300 komada metaka call 9 mm. Nenaoružan čovjek protiv takvog ešalona specijalaca ima vrlo malene šanse da preživi, a, zamislite, mene terete da sam sve njih ugrozio do nivoa da su skoro po'm'rli od straha. I sve to u zgradi policije u kojoj se u tom trenutku nalazilo još nekoliko desetina policajaca. Haos!

Izgleda da imamo nekakvu vrlo plašljivu policiju. Pitam se šta bi bilo da je u zgradu ušlo 10-ak džihadlija - povratnika iz Sirije?

Elem, nisam vješt u izradi kojekakvih grafika, ali sam predočenim fotografijama pokušao slikovito predstaviti "žrtvu" i "napadača". Možete nas razlikovati po tome što žrtva na glavi nosi CRVENU maramu, a "napadač" crnu. Ponekad slika govori više od riječi!

Ja sam samo Dvorska Luda

Počesto me pitaju zbog čega tako i toliko uporno insistiram na  pozitivnim promjenama u društvu gdje su stvari postavljene tako da su promjene nemoguće. Odgovorim: „Ja sam samo jedna dvorska luda i ispunjavam svoju ulogu.“.

Danas živimo u okruženju i okolnostima postavljenim krajnje nakaradno, iracionalno, nesvrsishodno i čak sumanuto (kolektivno autodestruktivno). Bez obzira koliko mislili da je ovakav sistem samo naš usud, kad iole kvalitetnije proanaliziramo stanje stvari nedvosmisleno dolazimo do zaključka da ni na globalnom planu ništa nije bolje. Svijet je poludio!

Elem, ključni problem proizilazi iz činjenice da čovječanstvom vladaju kvazielite ili kategorija osoba kakve u iole „normalnim“ okolnostima ne bi dosegle ni do srednjeg staleža. Narodski rečeno – elitu čine fukare, lopovi, prevaranti, lažovi i sličan šljam. U daljem, elita diktira ambijent spram sopstvenih interesa, a široke mase sve to bespogovorno prihvataju i danas smo tu gdje jesmo. U svijetu haosa!

Ovde dolazimo do početnog pitanja: šta li to ja pokušavam u ovom nakaradnom svijetu? No, to pitanje je u direktnoj korelaciji sa pitanjem: zašto tako uporno provociram Milorada Dodika, ministra Dragana Lukača i slične „polubogove“ koji kroje naše otužne i bezvrijedne živote?

Da bi odgovor bio jasniji moram podsjetiti da su srenjovjekovni vladari imali „običaj“ iskrasti se iz dvora, obući kao obični smrtnici, te inkognito komunicirati sa svojim podanicima. Na taj način direktno i bez ulagivanja doznavali su šta podanici misle o njima, šta misle o stanju u društvu, šta popraviti, promijeniti... Odlično su srednjovjekovni vladari znali ono šta današnjim „polubogovima“ nije jasno, a to je da ih njihovo najbliže okruženje laže. Znali su da ne mogu vjerovati izvještajima administracije i moćnika, da je sve to frizirano, frazirano i fingirano (FFF). Eto zašto su vladari iskradali se iz dvora i nastojali doznati istinu izvan „FFF“.

Druga varka kojoj su pribjegavali srednjovjekovni vladari bila je „držanje“ dvorskih luda. Šta je to dvorska luda? U principu to su bile osobe oštroumne, humoristične i „ciljno lude“. Osnovna ideja bila je da dvorska luda na zabavan način ukaže vladaru na njegove vlastite greške, na stvarno stanje stvari, te na nakaradna ponašanja najbližih vladarovih saradnika. Na kompletnom dvoru jedino su dvorske lude govorile istinu, a obzirom da istina često boli one prozvane i može „odsjeći glavu“ (i u zbilji i figurativno), istinu je trebalo saopštavati na opštezabavan način. Zato se čisto pragmatično društvo opredjeljivalo da istinu saopštavaju „lude“.

                   Кинези снимају римејк "Валтер брани Сарајеву"

U tom kontekstu ja nastojim biti Dvorska Luda pojedinih naših moćnika, uz priznanje da mi humorističnost i nije jača strana. Ili, kako ono kažu – o ukusima ne treba raspravljati, pa je moje izražavanje ponekom i zabavno. Kako god, naši Milorad Dodik ili Dragan Lukač žive u svijetu iluzija, lažnih podataka, iskrivljene spoznaje, te, konkretno, manipulacija kakve im okruženje servira. Uz to, ulagivanje kakvo ih okružuje, totalna odvojenost od populacije i realnosti, pa sve do sopstvene prenaglašene narcisoidnosti, ukupno ih dovodi u poziciju nerazumijevanja ni vremena, ni svijeta u kom žive.

U posljednjih dvije godine objavio sam oko dvije stotine tekstova, od čega bar polovina odražava moju funkciju Dvorske Lude ili nastojanje da moćnicima ukažem na realne činjenice i stvarno stanje. Da li sam uspio u svom naumu da nešto promijenim? Jesam! Uništio sam karijeru, napatio i porodicu i sebe, te sve ćešće postao pacijent psihijatrijskih ustanova. Da li sam nešto promijenio kod naših moćnika ili u društvu u kom živimo? Jesam! Pojedine budaletine ispoljile su mnogo veći stepen gluposti od onog naoko očekivanog. Suštinski, Dvorska Luda dokazala je da ovom zemljom upravljaju budaletine.

Na stranu to što su skloni lopovluku, osionosti, bezobrazluku i nehumanosti, naši moćnici, ili bolje reći prvaši naše kvazielite, pokazali su i kolike su budaletine. Dakle, nisam ispunio ulogu dvorske lude u onom tradicionalnom smislu (da vladaru ukažem na negativnosti), ali moram biti zadovoljan učinkom iz prostog razloga – nedvosmisleno je utvrđeno ja sam Luda, a oni iznad mene su Budaletine.

U stvari društvene promjene proizvele su i mijenjanje funkcija/djelatnosti pojedinih društvenih činilaca. Tako funkcija dvorske lude više nije da vladaru ukazuje na njegove i sistemske pogreške, nego da podanicima/narodu ukaže na grešnost vladara i elite.

Aferim, došlo je vrijeme da dvorske lude predvode revolucionarni potencijal društva. Treba sa žaljenjem kostatovati kako je revolucionarni potencijal naroda na tako niskom nivou da mu više ni Marks i Engels ne mogu pomoći, a kamoli dvorske lude. No, ova Dvorska Luda ostaje vijerna svom „zadatku“ – i to naprosto zbog shvatanja da joj ništa drugo nije ni preostalo!

Karikatura preuzeta sa: http://kuruzovina.blogspot.ba/