понедељак, 20. март 2017.

Uzvikni glasno: NjEGOŠ TOMIĆ!!!



Danas u 10,00 časova Njegoš Tomić i TREĆI BLOK pridružuju se željezničarima-štrajkačima. To je događaj koji MORAMO adekvatno ispratiti.

Šta li to mladog Njegoša Tomića izdvaja iz miliona građana Republike Srpske, zbog čega mu moramo posvetiti posebnu pažnju? Mnogi će odgovoriti – štrajkovao je glađu u parku Mladen Stojanović i javno prozvao vlast za kriminal i korupciju. Hmmm, i ja sam 10 dana štrajkovao glađu i identično prozivao vlast.

No, ono šta ja nisam uspio jeste upornost kakvu Njegoš nesporno dokazuje, pa čak i samopožrtvovnost. Ovaj mladi čovjek je mjesecima, odvojen od porodice i pod vrlo teškim uslovima, štrajkovao na način za koji niko od nas ostalih nije smogao snage. Ta upornost i čvrstina karaktera ga svakako odvajaju od svih nas.

I nakon godinu i više Njegoš ostaje dosljedan onome šta je izrekao prvih dana: ovom društvu trebaju promjene. Ne promjene po njega lično ili po njegove sljedbenike (među kojima je i autor), nego po društvo, državu i građane.

Da je mladom Njegošu cilj vlastito zaposlenje, pa to bi mu odavno vlast obezbijedila – samo da ga „skine s vrata“. No, njegov cilj je bolja Srpska i više posla za sve njene građane.

Mogao je Njegoš, kao i hiljade drugih, otići u inostranstvo, ali nije njegov otac poginuo da mu se sin potuca po bijelome svijetu. Borio se i stradao da mu sin živi u slobodnoj i čovječnoj Republici Srpskoj, da živi u dobrim uslovima i na našim prirodnim i drugim resursima. Uvijek govorim: na teritoriju Srpske i na ovolikim bogatstvima može da živi 7-10 miliona građana, i odlazak u inostranstvo našim građanima treba da je cilj samo kad je godišnji odmor ili vikend-provod u pitanju.

Mogao je Njegoš i da se razočara, da sve napusti i postane kao milion i nešto drugih građana Srpske. No, nije! Nije njegov otac stradao da bi sin morao da ćuti i trpi. Njegov otac je poginuo za ustav koji svakom garantuje pravo mišljenje i izražavanja mišljenje! Na ovaj način sin ponajbolje poštuje stradanje svog oca.

Mogao je Njegoš štošta, ali je poenta valjda jasna – on je jednostavno dosljedan svojim životnim principima!


Sa druge strane imamo željezničare. Dugo pratim njihov javni rad i mislim da ćemo se složiti sa jednom činjenicom – željezničari su najaktivniji sindikat u vaskolikoj Srpskoj. Ponekad pomislim i da je to jedini pravi sindikat, jer sve ostalo je vlast odavno pretvorila u marionete.

Ne protestvuju željezničari iz obijesti, političkih ubjeđenje ili iz oportunizma. Nužda ih tjera na javni protest. No, ono šta ih izdvaja, upravo kao i Njegoša, jeste istrajnost i kontinuitet djelovanja. Valjda zato i postoji neka „veza“ između TREĆI BLOK i željezničara.

U stvari, ta ideja – TREĆI BLOK i jeste ono najbolje šta se dogodilo Srpskoj. Nas gotovo milion nismo u prvom bloku – vlasti, nismo ni u ništa boljoj opoziciji, a ponajmanje smo politički ostrašćeni. Mi samo želimo da živimo bolje, znamo da je to moguće i nastojimo svoje vizije realizovati izvan ove politikantske baruštine.

TREĆI BLOK su željezničari, nezaposleni, bivši borci, porodice poginulih i invalida, naše majke i sestre, naša djeca i svi mi koji želimo da živimo bolje... koji želimo pravednije i kvalitetnije društvo... društvo dostojno čovjeka!


Zbog toga molim građane da danas u 10,00 časova podrže Njegoša, TREĆI BLOK i željezničare, ali da ih podrže i sutra i svakog narednog dana dok ne promijenimo naše turobne živote.

недеља, 19. март 2017.

Priča o čovječnosti: Njegoš Tomić i TREĆI BLOK podržavaju proteste željezničara

Dragi moji, u okviru podrške protestima željezničara prenosim objavu Njegoša Tomića i pokreta TREĆI BLOK (za ovaj pokret znate da imaju moju podršku):



~ NJEGOŠ TOMIĆ SA PRIJATELJIMA I ČLANOVIMA POKRETA - TREĆI BLOK, VEČERAS U POSJETI ŠTRAJKAČIMA - RADNICIMA "ŽRS" ~

(SUTRA U PONEDJELJAK 20.03.2017.GOD. U 10:00 ČASOVA, SVI NA ŽELJEZNIČKU STANICU U BL - ŽELJEZNIČARI ZOVU DA IM PRUŽIMO PODRŠKU)


Poštovani prijatelji, večeras oko 19:30 časova sa prijateljima i saradnicima iz Pokreta - TREĆI BLOK posjetio sam štrakače - radnike željeznica Republike Srpske koji od dana protesta u Banjoj Luci, koji su se dogodili u četvrtak štrajkuju glađu u holu željezničke stanice.

Zatekli smo deset štrajkača sviju osim Čedomira Kneževića koji je iscrpljen štrajkom glađu morao otići da se odmori kako ponovo ne bi kolabirao. Podsjećam vas da je Čedomir Knežević u znak svoga bunta prvi otpočeo ne uzimati hranu još u Prijedoru i sada poslije toliko dana osjeća se vrlo, vrlo loše!

Moja i naša ljudska i građanska dužnost i obaveza su posjetiti ove ljude koji su velika žrtva nakaradnog sistema u kojem ispaštaju kao i većina našeg napaćenog naroda. Oni samo traže svoje osnovno ljudsko i građansko pravo zagarantovano svim ustavima i zakonima Država u svijetu, pa i naše!

Ovi ljudi su velika žrtva, te kao i ja oni su se odlučili na ovaj ubitačni korak kako bi skrenuli pažnju odgovornih na svoj i naš zajednički problem! Ovi ljudi su veliki borci, i saborci moga pokojnog oca koji je dao svoj život u proteklom otadžbinskom ratu, a Država - odnosno (ne)ljudi iz vlade Republike Srpske za koju su se borili i davali dijelove svoga tijela sada im vraća ovako - tako što ih pušta da dalje uništavaju svoje živote i zdravlje!

SRAMOTA DRŽAVO ŠTA OVO RADIŠ OD SVOGA NARODA!!!

Svi koji su u mogućnosti doći da im pruže podršku u ostvarenju svojih ciljeva imaju to priliku učiniti već sutra sa početkom u 10:00 časova na željezničkoj stanici u Banjoj Luci.


ZOVU NAS ŽELJEZNIČARI!!!

петак, 17. март 2017.

Dodikovih 15 minuta samoće: Vučić i Merkel mu pripremaju sankcije EU



Regionalni mediji pitaju se o čemu su Dodik i Vučić razgovarali na famoznom sastanku u Istočnom Sarajevu. Mislim da naslućujem istinu: Angela Merkel priprema Dodika za evropsku „crnu listu“ i to u dogovoru sa Vučićem! 


Piše: Borislav Radovanović

Mnogi se pitaju šta je to Dodika nagnalo da pola dana provede u putovanju kako bi se sa Vučićem sastao na nekih 16-17 minuta. Doista, mora postojati ozbiljan razlog za takvo Dodikovo „zamaranje“. Ukoliko malo dublje proanaliziramo politička dešavanja moguće je naslutiti kakve brige more našeg predsjednika.

Ranije sam pisao o tome kako je upravo Aleksandar Vučić preko tadašnjeg potpredsjednika Sjedinjenih Država Džozefa Bajdena „isposlovao“ Dodikovo stavljanje na američku crnu listu zabranjenih persona. Objasnio sam kako je Vučuću naš predsjednik odavno postao težek teret, „kamen oko vrata“, te da je ovaj odlučio Dodika do kraja eliminisati sa političke scene.

U pitanju je suštinski vrlo jednostavna kombinacija: Vučić zamoli prijatelja Bajdena za uslugu, a ovaj je u poziciji da mu to i učini na obostrano zadovoljstvo. Kako sam to apostrofirao u prvom  tekstu problem je nastao kad je Dodikovo „zabranjivanje“ nastupilo bukvalno zadnjih dana mandata Obamine administracije, pa većina država i unija nije shvatila šta se tu dešava. Da je ovaj potez učinjen samo par mjeseci ranije Evropska Unija i većina evropskih država bi slično odreagovale čistom inercijom.

Ovako, Vučić je prinuđen na „FAZU 2“: Dodikovo dalje eliminisanje preko svoje prijateljice Angele Merkel (ponovo na obostrano zadovoljstvo). Znači, kako rekoh u prvom tekstu – Dodik zna kakvu je igranku priredio mu Vučić (preko Bajdena) i sad strahuje od sastanka srpskog premijera i gospođe Merkel pred početak samita u Sarajevu. Nije Dodika zanimao ni sarajevski samit, ni privreda (kako samo laže!), nego da li će protiv njega uslijediti evropske sankcije!


Znači, da rezimiramo ovaj tekst, Dodik se uplašio da bio „tema“ razgovora između Vučića i Merkelove, a već je okarakterisan kao najveći „kočničar“ Njemačke inicijative za Zapadni Balkan. Konkretno: Dodik se uplašio da je Vučić isposlovao evropske sankcije – ono šta njega suštinski brine i straši do krajnjih granica. Odlično Dodik zna da bi sankcije Evropske Unije za njega lično značile i kraj političke moći, i krivični progon, i mogući gubitak nagomilane imovine i čak „boravak iza rešetaka“. Zato mu nije bilo teško potegnuti do Istočnog Sarajeva kako bi ispipao Vučićev „puls“ i da li je bio tema razgovora između dvoje premijera.

Na kraju podsjetiću na Vučićevu izjavu kako je unaprijed znao da će Dodik biti stavljen pod američke sankcije (kako i ne bi znao!?), tako da nakon objelodanjivanja novih sankcija (evropskih) možemo očekivati sličnu izjavu. Sjetite se tad ovog teksta!

четвртак, 16. март 2017.

Hašim Tači čita moje tekstove!?


Nakon mog teksta “Srpska ‘Oluja’ na Kosmetu do 2021. godine!!!”, sa početka februara, prištinski premijer Tači panično piše generalnom sekretaru NATO Jensu Stoltenbergu i traži zaštitu od “predstojećeg” srpskog napada.


Zanimljivo je da Hašim Tači potencira opasnost upravo kako sam to opisao u tekstu. Govori o MIG-ovima 29, padobrancima i specijalcima, odnosno o vojno-policijskoj operaciji tipa „Oluje“. Pri tom Tači i naglašava očekivanja da Srbija samostalno izvede akciju vraćanja Kosova u granice Srbije, uz rusko učešće samo u domenu logistike. Upravo kako sam to i ja obrazložio.
Primjećujem da se i Informer  intenzivno bavi ovim temama, od Tačija do Vučića. Kako navodi ovaj list – Vučić će u narednih 20-ak dana sastati se sa Vladimirom Putinom, kako bi do kraja utanačili nabavljanje ruskih MIG-ova 29 i drugih ranije dogovorenih aktivnosti.
Primjećujem da pojedini analitičari ovakvo ponašanje Tačija percipiraju kao „izgovor“ za formiranje kosovskih oružanih snaga, no, mišljenja sam da uveliko griješe. Donald Tramp je već najavio povlačenje američkih vojnika sa Kosmeta, šta u biti znači da Šiptari i nemaju druge opcije negoli formirati vlastite vojne snage. Svako promišljanje o tome kako Evropska Unija (bez Amerikanaca) može kontrolisati Kosovo možemo podvesti samo pod nonsens i ništa preko toga.
Ponavljam, velike sile ne brave „buku“ oko srpskog naoružavanja, šta možemo shvatiti kao ozbiljan indikator da im je prihvatljiva i srpska vojna intervencija na Kosmetu, odnosno konačno i teško slamanje velikoalbanskih aspiracija. Neću ponavljati ono šta sam već naveo u vezanom tekstu (vidi vezani tekst), nego samo apostrofirati istorijski višestruko dokazanu činjenicu – samo Srbi mogu kontrolisati velikoalbanski nacionalizam i to će im velike sile ponovo omogućiti.
Bilo kako bilo, moj tekst nije pretjerano odjeknuo u javnosti, no, činjenice ukazuju da su moje pretpostavke i više nego objektivne i argumentovane. Istine radi, nije Tači ovako odreagovao zbog mog ili biločijeg teksta, ali je odreagovao prepoznavši opasnost na identičan način koji sam opisao.



Bakir Izetbegović tužava Srbiju zbog "genocida" nad Ilirima!



Ovim tekstom moram se reflektovati na izjavu Bakira Izetbegovića da dok god postoji sud imaće pravo na podnošenje zahtjeva za reviziju tužbe protiv Srbije. Kako je krenuo ubrzo će otvoriti pitanje srpskog „genocida“ nad Ilirima.


Kažu ovih dana da Bakir I. loše spava, konstantno mrmlja sebi u bradu i NEŠTO TRAŽI. Pitaju ga zabrinuti savjetnici šta ga to danima muči.

„Ma tražim onog Miloša Obilića!“ ljutito im Bakir odgovara.

„Pa šta će Vam on gospodine predsjedniče?“ zaprepašteno pitaju savjetnici.

„Znate li da je on ubio našeg sultana Murata? Eto zato ga tražim!“ važno objasni Bakir neznalicama kakvima je okružen.

„Ali, predsjedniče, to je bilo prije 600 godina...“ u glas povikaše savjetnici.

„Slušajte vi mene, nisam ja poludio. Dok god postoji sud mi ćemo imati pravo na pokretanje postupka. Toliko bi kao savjetnici morali da znate! Miloš Obilić je počinio ratni zločin i ima da za to odgovara!“ bijesno odreza potomak Izet-bega.

„Uostalom, dosta mi je tih srpskih hvalisanja kako su pobijedili na Kosovu, kako su sve junak do junaka i sve tako nešto o svojoj slavnoj istoriji. Ima da ih lijepo tužim i za Boj na Kosovu.“ Nastavi Bakir objašnjavati svoje pravničke umotvorine.

„Zamislite samo, Srbi su došli na prostor nezavisne države Kosovo i napali Turke, koji su tu došli samo da posjete braću albanske muslimane. Ima i za to da ih tužim!“ i dalje nastavlja junior svoj monolog.

„Gospodine predsjedniče, koliko je meni poznato – Albanaca nije ni bilo na Kosovu u vrijeme tog boja...“ isprepadano poče jedan savjettnik.

„Kakvu si ti to istoriju učio?! Zar vjeruješ u velikosrpske laži?!“ ljutito Bakir presiječe svog savjetnika.

„Meni je rahmetli babo lijepo objasnio da su Albanci u stvari Iliri, koje su Srbi istrijebili sa ovih prostora. Vidiš, dobro si me podsjetio da podnesem tužbu protiv Srbije i zbog genocida nad Ilirima.“ nastavlja prvi u Bošnjaka ushićen ovom novom idejom.


I kako stvari stoje: očekivati je da Bakir tuži Srbiju zbog „genocida“ nad Ilirima.

среда, 15. март 2017.

MILOSRDNI MILORAD


Dragi moji,

obavještavam Vas da sam predsjedniku Tomislavu Nikoliću i premijeru Aleksandru Vučiću uputio upit o tome da li će i ove godine "Milosrdnog Milorada" Dodika pozvati na ceremeniju obilježavanja početka bombardovanja Srbije.



Bliži se 24. mart i očekujemo, kao i svake godine, da državni vrh i građani obilježe početak NATO agresije na Srbiju. Prošle godine meni je "zaparalo oči" Dodikovo kočoperenje na ovoj manifestaciji. Zar da jedan NATO operativac i saučesnik u zločinu dolazi na mjesto zločina i samozadovoljno uživa u jadu koji je proizveo? To nikada neću prihvatiti i nema "izgovora" kakav bi me mogao navesti da razmišljam drugačije. Zato i reagujem ovako!

Znači, u daljem tekstu prilažem sadržaj mejlova upućenih Nikoliću i Vučiću, a o odgovorima i onome šta predstoji bićete blagovremeno obaviješteni. No, prethodno Vam predlažem podsjećanje na prošlogodišnje tekstove. U prvom sam prozvao Dodika za izdaju i Srpske i Srbije (vidi tekst 1.), a u drugom objelodanio kako je Dodik javno priznao moje navode (vidi tekst 2.)

1. "OKUPACIONI NAMJESNICI I SUOČAVANJE SA ISTINOM" na:  http://borislavradovanovic.blogspot.ba/2016/03/okupacioni-namjesnici-i-suocavanje-sa.html


2. "MILORAD DODIK JAVNO PRIZNAO MOJE NAVODE" na: http://borislavradovanovic.blogspot.ba/2016/03/milorad-dodik-javno-priznao-moje-navode.html



TEKST UPITA:

"Poštovani,

u funkciji blagovremenog informisanja javnosti molim Vas da odgovorite da li će i ove godine Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik dana 24. marta biti pozvan na obilježavanje godišnjice početka bombardovanja Srbije od strane NATO?

Prošle godine Dodik jeste prisustvovao obilježavanju godišnjice napada na SRJ i to je proizvelo niz negativnih medijskih reakcija. Čak je nazivan "Milosrdni Dodik". Pored mene, i drugi mediji su tvrdili da je Dodik bio NATO saradnik u pripremanju i izvođenju ovog zločina, zbog čega mu svakako nije mjesto na sličnim manifestacijama. I sam Dodik je istog dana na RTS potvrdio moje navode iz tekstova koje Vam šaljem u prilogu, odnosno da je bio NATO operativac i saučesnik zločina.

Dakle, pitanje je vrlo jasno: da li je primjereno da izdajnici i NATO operativci prisustvuju obilježavanju zločina u kom su saučestvovali? Po tom rezonu mogli bi i Bila Klintona pozvati na ceremoniju.


http://borislavradovanovic.blogspot.ba/2016/03/milorad-dodik-javno-priznao-moje-navode.html

Svako dobro!

S postovanjem,
Borislav Radovanovic, bloger"

уторак, 14. март 2017.

Vučić ispraća Izetbegovića na smetlište istorije


Ma kako to percipirali nepobitno je da će srpski premijer Aleksandar Vučić u Sarajevu biti „zvijezda“ Samita premijera Zapadnog Balkana. To automatizmom znači slom kvazipolitike Bakira Izetbegovića i njegovo otpremanje na smetlište istorije.


Ko će biti najvažniji gost ovog samita nisam odredio ja, nego njegov organizator – premijer Denis Zvizdić svojom izjavom o pozvanim gostima: "To su prijatelji BiH, a posebno premijer Srbije Aleksandar Vučić za kojeg sam više puta rekao da je pokazao državničku hrabrost i mudrost i u svakom momentu na ispravan način definisao odnose između Srbije i BiH.".

Više puta sam pisao u čemu je bitnost politike premijera Vučića, pa ću samo kratko apostrofirati. Vučić promoviše integrativne procese kakvi bi u maksimalno mogućoj mjeri razriješili probleme eksjugoslavenskih držav(ic)a, a potom kompletan region uveli u Evropsku Uniju. Suštinski, to znači i provođenje tzv. Njemačke inicijative, sa identičnim ciljevima, idejama i težnjama.

Na drugoj strani, pisao sam i o tome, to podrazumijeva demontiranje kvazipolitika Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i svih sličnih političkih muljatora.

Ukoliko to javnost nije adekvatno prepoznala, a mislim da nije, pojasniću šta čini Bakir Izetbegović. Svi njegovi marifetluci, od popisa stanovništva, preko presude o Danu republike, do aktuelne revizije tužbe protiv Srbije, suštinski znače destabilizaciju BiH i regiona. U čemu je interes Izetbegovića juniora da destabilizuje ovaj inače nestabilan region?


Da bi spoznali odgovor na ovo pitanje moramo poznavati „Islamsku deklaraciju“ Alije Izetbegovića. Upravo je Alija jedan od idejnih začetnika Islamske države, odnosno društva u kakvom dominira strogi islamski poredak. Objektivno gledano u BiH i okruženju nisu uspostavljeni uslovi kakve Alija I. pretpostavlja za potpuno realizovanje islamskog poretka (Islamske države), no, njegov sin Bakir nema vremena za dalje čekanje.

Bakir I. odlično je svjestan da samo teškom destabilizacijom i u nakaradno postavljenim odnosima može (bar pokušati!) do kraja realizovati ideje svog oca. Zato neprekidno i izaziva krizu za krizom. No, istovremeno je svjestan i da su se svjetske prilike ozbiljno promijenile, da su zamisli moćnika za ovaj region bitno drugačije od njegovih, te da više nikada (apsolutno nikada!) neće biti u prilici realizovati svoje sumanute ideje. Zato se Bakiru žuri, no, kako stvari stoje: zalud mu pokušaji.

Politika klana Izetbegovića nakon sedam i po decenija nalazi se pred ulazom na smetlište istorije. Gdje joj je i mjesto!



Rekordna posjećenost bloga - 17 000 čitalaca u jednom danu!


Dragi moji,

moram Vam zahvaliti što pratite ovaj blog. Jučerašnja posjećenost prešla je 17 000 čitalaca i to je svakako novi rekord.


Znate da sam iskren, pa ću i ovoga puta priznati da je rekordnu posjećenost povukao tekst "SRBSKA ČAST REPUBLIKE SRPSKE -  Neispričana priča" i to što su članovi organizacije SRBSKA ČAST dijelili tekst preko društvenih mreža. No, to je i za mene pokazatelj gdje se kao autor trebam fokusirati.

I ranija iskustva pokazuju da najbolju čitanost povlače životne priče o pojedincima koji se na ovaj ili onaj način ističu u našem okruženju. Sa druge strane većina medija sa kojima sam godinama sarađivao najčešće izbjegava prenositi ovakve tekstove. Iz milion razloga koje je najbolje zanemariti. Elem, sa ovakvom posjećenošću bloga komotno mogu zanemariti druge medije!

Uglavnom, zahvaljujem svima na interesovanju za moj rad, uz opasku da sam još kako svjestan koliko me ovakvi rekordi obvezuju u budućnosti.

Čitajte "zabranjenog analitičara" : slijedi POČETAK PREDIZBORNE KAMPANJE MOJE KANDIDATURE ZA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE SRPSKE!

понедељак, 13. март 2017.

SRBSKA ČAST REPUBLIKE SRPSKE – Neispričana priča



Nakon predsjednika organizacije „Srbska čast“ Bojana Stojkovića, insetvjuisao sam i Igora Bilbiju iz Prijedora – predsjednika ogranka ove organizacije za Republiku Srpsku.


Pažnju mi je privukla Igorova fejsbuk objava da su se članovi „Srbske časti“ Republike Srpske uključili u akciju prikupljanja novčanih priloga za malenog Nikolu Kuriju iz Banjaluke, kom je za operaciju potrebno 5 000 KM.

Na pitanje o ovoj akciji Igor Bilbija jednostavno odgovara: „Ovo nije prva humanitarna akcija u kakvoj smo slično angažovani, normalno shodno našim mogućnostima. Međutim, ranije nismo objavljivali slične aktivnosti, šta ćemo u budućnosti promijeniti.“.

Igor u prvi plan ističe da je bit u pomaganju, a nikako u „reklamiranju“ i korištenju ljudskih nesreća za vlastito isticanje. Sa druge strane, moć medija i društvenih mreža je takva da objavljene akcije idu mnogo brže i kvalitetnije. Teško je tu naći onu „zlatnu sredinu“ u kakvoj je čovjekoljublje i cilj i motiv.

Upitan za naredne akcije Igor odgovara: „Prošlo je nekih tri mjeseca od zadnje akcije organizovanog darivanja krvi i članovi ogranka koji vodim ovih dana spremaju se za novu posjetu prijedorskoj bolnici.“. Ranije sam pisao o tome kako prijedorski ogranak redovno daruje dragocjenu tečnost onima kojima je potrebna, te kakav je ovde oblik humanizma u pitanju. Moram ovde cinično primijetiti i kako se darivana krv strogo kontroliše, čime se nedvosmisleno demantuju stereotipi o narkomaniji, steroidima, bolestima i ino. Dobro je poznato ko i u kakvom zdravstvenom stanju može dati krv.

Nakon toga pokušao sam sa malo provokativnijim pitanjima, no dobio sam vrlo „politične“ odgovore. U vezi natpisa pojedinih medija Igor kaže: „Odazvali smo se pozivu proslavljanja Dana Republike Srpske jer Srpsku volimo iznad svega. To je bio i ostao naš jedini motiv, a ne bih se bavio špekulacijama i politikanstvom.“.

Da budem iskren nisam imao potrebu da se bavim špekulacijama (pitanjima) o Igorovoj kriminalnoj prošlosti iz prostog razloga što ga poznajem oko dvije decenije, znači iz njegovih tinejdžerskih dana. Prosto, radio sam sa njegovim ocem Vidom, danas penzionisanim policijskim oficirom.

Sa druge strane jednako poznajem njegovo najbliže okruženje i kao kriminalista sa dugogodišnjim iskustvom mogu samo reći da je društvo mnogo više odgovorno za njihove mladalačke „nestašluke“ negoli oni lično. U nekakvim drugačijim društvenim okolnostima niti jedan od tih momaka (danas ljudi) ne bi bio „žigosan“ i ocrnjen.

Uglavnom, nepobitno je da Igor ne puši i ne pije, redovito trenira i vodi računa o sopstvenom zdravlju. Danas je porodičan čovjek i roditelj. Pri tom (ponavljam) bavi se humanitarnim radom, aktivan je u sportskim aktivnostima, a posebice oko KBK „GONG“ iz Prijedora, njeguje svoje kućne ljubimce i ino. Što se tiče kontraverzi oko njegovog kriminalnog djelovanja (opet ponavljam) deceniju i po sam radio kao kriminalistički inspektor i znam sve te „priče“, ali i stvarnu istinu i pozadinu dešavanja.

Znači, Igorovu generaciju i mnoge prijatelje u ranoj mladosti društvo je upravilo u pogrešnom pravcu. No, sve to se događalo tako davno da je pitanje i koga to više zanima? Danas možemo govoriti samo o tome da ovi porodični ljudi žive u granicama zakona, pa čak i da obzirom na „reputaciju“ o svom ponašanju vode računa više negoli prosječni građani. Ukoliko neko raspolaže drugačijim informacijama molim da me demantuje, ali teško da je to moguće dokazima i argumentima. O stereotipima i „kafanskoj pameti“ ne bih razglabao.

Dakle, da ovaj tekst polako svodimo kraju i pokušamo poentirati. Nekadašnji mladići hrabrog srca i čvrstih pesnica postali su ljudi, roditelji i domaćini. Svoje stigme nose kako znaju, no jedno je nepobitno – vole svoju Republiku Srpsku, svoj narod, svoju tradiciju, vjeru i istoriju. Uz to nikog ne mrze, niti diskriminiraju. Prosto, svoje vole, a tuđe poštuju. Biti pripadnik "Srbske časti", kako to Igor apostrofira, ne znači biti nacionalista, a ponajmanje šovinista. Takve niti ne primaju u organizaciju. Ovo je najprostije rečeno priča o ljubavi (prema svom narodu), patriotizmu, humanizmu, altruizmu i opštecivilizacijskim vrijednostima!


Takve mladiće Bojan Stojković okuplja širom Srbije (i Kosmeta normalno), Srpske, Crne Gore i vaskolikog svijeta. Igor Bilbija je predsjednik ogranka Republike Srpske i jednako okuplja patriote na ovom prostoru. Pri tom slijedi humanitarni rad organizacije, čuva nasljeđe i narod, te nastoji doprinijeti boljoj budućnosti. Trebamo li ga zbog toga osuđivati? 

четвртак, 09. март 2017.

SAVČIĆU: Gdje je generalska etika?



Prije godinu rekoh generalu Milomiru Savčiću da nije „srpski ćutati“ povodom nezakonitih penzionisanja ratnih policajaca MUP-a RS-e. Od tada predsjednik Boračke organizacije postao je tek dio „komemorativnog dekora“ ministra Dragana Lukača i bruka za populaciju koju predstavlja.


Evo prođe godina od kad sam uzbunio srpsku javnost o tome kako MUP teško krši prava ratnih policajaca i penzioniše one najbolje sinove Republike koji su odbili odreći se ratnog staža. Pa zašto su ratovali, ako danas treba da se odriču sopstvenog žrtvovanja?

No, i pored prozivki javnosti general Savčić ostao je slijep, gluv i nijem spram nepravdi nanošenih onima koje predstavlja i čije interese bi trebalo da zastupa. Njegov prethodnik, Pantelija Ćurguz, opštepoznato je kako nije odreagovao na pravno nasilje režima prema borcima onomad prilikom nezakonitog (zakonski retroaktivnog) „kresanja“ penzija. Pitam: po čemu se to Savčić razlikuje?

Garantujem kako će boračka populacija pravo lice generala Savčića tek spoznati tokom ove i naredne godine. Podsjećam kako je vlast Srpske prihvatila zahtjev MMF-a o udaljavanju svih ratnih policajaca iz struktura sistema. Prije godinu dana rekao sam da do kraja mandata ove vlasti u institucijama Srpske neće biti boraca-stvaralaca države. I neće ih biti, a sve to Savčić će „iskulirati“, baš kao i prethodno njegov „brat“ Pantelija, i to se već danas nedvosmisleno vidi.

Nemojmo se zavaravati u pogledu sluganstva rukovodstva Boračke organizacije spram režima Milorada Dodika. Zar trebamo čekati da se krajem sljedeće godine general Savčić pojavi na izbornoj listi SNSD-a, da bi shvatili kako smo ponovo namagarčeni?


Svi, iole zdravorazumske orjentacije, već danas vide da je Savčić tek neizostavan dio „dekora“ ministra Dragana Lukača na komemoracijama i sličnim skupovima kakve organizuju svako malo. General stoji nijem kao mumija, položi vijenac, te produži na „svečeni ručak“. I tek tu dolazi „na svoje“ - kad se napije! Tek pijan probulazni koju, a onda ga „otpreme“ do sljedeće prilike kad će im ovaj dio „dekora“ zatrebati.

Elem, ovde moram apostrofirati koliko je u stvari ogavno to što se čini „u pomen“ palim borcima, a posebice naših specijalaca MUP-a. Nakon što je Dragan Lukač postao ministrom ratni komandanti odreda specijalne policije brže-bolje organizovali su mjesne odbore pri gradskim boračkim organizacijama i danas se bukvalno takmiče ko će organizovati više okupljanja preživjelih specijalaca, gdje su sami borci ponovo tek dio „dekora“ ministra Lukača. Glavne zvijezde ovih loše izrežiranih performansa.

No, šta je pozadina svega? Primjera radi ovaj naš nesrećnik/komandant iz Prijedora okušao se u opozicionim vodama (PDP) i nije uspio osvojiti ni mandar u gradskom parlamentu. I onda „okreće kartu“, postaje zakleti branitelj ministra Lukača i Dodikovog režima. Zašto? Pa zbog ličnih interesa.

No, ne pogađaju mene postupci pojedinih interesandžija, nego skrnavljenje spomenika naših palih drugova. Da bi bilo jasnije o čemu je ovde riječ moram podsjetiti na prve poratne godine. Postojala je praksa da se supruge poginulih zapošljavaju unutar odreda specijalne policije. To je činjeno kao svojevrstan oblik pomoći porodicama poginulih. Elem, problem je bio što su specijalci ginuli mladi, pa su iza njih ostajale još mlađe udovice. Na drugoj strani imali smo krajnje nemoralan komandni kadar koji se javno natjecao u „prevrtanju udovica“. Službene položaje i moć koristili su za zadovoljavanje svojih pohota i bolesnih sujeta, a „učinak“ je morao biti objelodanjen jer kako znati ko je od koga veći „dasa“. Iole moralni specijalci gadili su se onoga šta ih je svakodnevno okruživalo.


Da li se nešto od tada promijenilo? Ništa! Pojedinci i dalje prevrću u grobovima naše pale drugove, a sve zarad sopstvenih interesa. Da je to tako možemo vrlo jednostavno dokazati. Znate, dok traju ceremonije i dok mediji prate događanja manifestacije imaju jedan karakter, no, nakon svega nekoliko sati treba prošetati do kafane u kojoj se organizuje „svečani ručak“ i provjeriti stvarno stanje stvari. Treba se suočiti sa kafanskim dernecima na kakvima pojedinci pokazuju svoje pravo lice... od ministra Lukača do persona iz njegovog „dekora“ poput našeg vrlog generala. Prosto, izginuli srpski specijalci prevrću se u svojim grobovima!