понедељак, 19. децембар 2016.

Republika Srpska i „nulta tolerancija“ korupcije


Kako je zvanično saopšteno održana je DRUGA sjednica Komisije za sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije Republike Srpske. Nakon prve konstitutivne sjednice ova “radišna” Komisija za ČETIRI godine održala je i drugu “zaključnu” sjednicu. Takve u Kini još uvijek javno strijeljaju!


Da bih predočio o čemu je riječ možda je najbolje reći kako je u pitanju strategija za period 2013.-2017. godine, s tim da donesena decembra 2013., čime je ta godina nepovratno izgubljena. Kako je nakon toga sprovođena vidimo po broju sjednica Komisije!

Svojevremeno sam proučio i strategiju i akcioni plan, čiji je izvještaj komisija usvojila, i sve to podveo pod „trla baba lan...“ obzirom da je u pitanju teško prepisivanje nečega šta autori nisu razumjeli, a unutar kategorije nosilaca moći i uticaja svi znamo koliko je korupcija prisutna. Čuj, najkorumpiranije ličnosti ovog društva trebalo bi da budu nosioci „borbe“ protiv korupcije. Bilo bi zabavno, da nije tragično!

No, važno je da je Komisija proučila statističke podatke policije i pravosuđa. Tu treba znati da statističke „jednadžbe“ naših institucija imaju veze sa stvarnošću taman koliko i bajke braće Grim. Primjera radi, policija u svojim evidencijama vodi kao rasvijetljeno dvostruko ubistvo iz Trnopolja kod Prijedora iz 2014. godine, a sud je jedinog osumnjičenog oslobodio odgovornosti. Problem je što oslobađajuća presuda nije dovoljan „poriv“ policiji da nastavi sa daljim istraživanjem ovog „statistički okončanog“ slučaja. Pored toga pročitao sam presudu i utvrdio kako se najveći dio iste odnosi na policijske propuste i doista sumnjive „dokaze“.

Elem, vratimo se na korupciju kao osnovnu temu. Između ostalog navodi se kako se Komisija bavila zaštitom “prijavljivača koruptivnog ponašanja”. Taj segment sam posebno osjetio na sopstvenoj koži. Tokom posmatranog perioda rada Komisije otvorio sam na desetine najtežih slučajeva organizovanog kriminala u koruptivnoj sprezi sa pojedincima i institucijama. Za svoje društvenoodgovorno ponašanje doživio sam progon nezapamćen čak i za ove naše zlosrećne prostore. Odgovorno tvrdim da u Srpskoj konkretan slučaj korupcije možete prijaviti samo ukoliko živite u Skandinaviji ili Australiji, pa ste našim moćnicima predaleko za ustaljenu odmazdu ili progon.

Istovremeno, čitam kako je Ministarstvo pravde Komisiji predstavilo nacrt Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u RS. Nakon četiri godine lažnih obećanja, eto, uspjeli su dogurati do nivoa “nacrta”. Sad će nekoliko godina “javno raspravljati” o nacrtu, pa to pretakati u prijedlog, tako da usvajanje zakona možemo očekivati negdje iza 2040. godine (ovim tempom!). Tako je to u “boljem entitetu”, uz opasku da su na državnom i Federalnom nivou takvi zakoni odavno u primjeni, odnosno da je Srpska jedino društvo u Evropi koje nema nikakvog propisa koji uređuje oblast zaštite “uzbunjivača”.



Pri tom institucije Srpske (sudovi, tužilaštvo, policija i ino) ex officio imaju obavezu štititi građane koji prijavljuju korupciju primjenom međunarodnih konvencija koje je BiH kao članica UN i Savjeta Evrope implementirala u svoje zakonodavstvo i čak imaju prednost nad nacionalnim propisima. No, tu obavezu naše institucije nikako da uvedu u praksu, a kakva šikaniranja doživljavaju osobe spremne da se suprotstave korupciji ponajbolje zna autor ovog teksta.

Na kraju još moram apostrofirati kako je objelodanjena „deklaracija“ ministra Dragana Lukača i direktora Darka Ćuluma o „nultoj toleranciji na korupciju“. Na stranu što ovaj dvojac još nije naučio da ministarstva i organi izvršne vlasti ne donose deklaracije, nego je problem kako se lično odnose prema objelodanjivanju korupcije.


Dragan Lukač je zasigurno „svjetski rekorder“ po broju slučajeva nezakonitog progona osoba koje ukazuju na korupciju. Kada je korupcija u pitanju ovaj ministar bi trebalo da se „pokrije ušima“, zakopa glavu u pijesak ili sakrije u mišju rupu!

четвртак, 15. децембар 2016.

Šejtan je Bakir Izetbegović!



Treba biti totalno naivan i povjerovati da sarajevske i travničke minitinge podrške Alepu nisu idejno instrumentalizovali Bakir Izetbegović i rejs Kavazović. Potrebno je, samo, razjasniti zbog čega čine ove antimuslimanske, politikantske i konačno šejatanske marifetluke.


Piše: Borislav Radovanović

U okviru nekakve kvazisvjetske akcije „Stand With Aleppo“ (pre)naglašava se koliko je važna istovrsna poruka iz nekadašnjeg „svjetskog simbola okupacije“ – Sarajeva. Pod parolom žaljenja civilnih žrtava i „humanitarne katastrofe“ traži se prekid oružanih dejstava. Zanimljivo, načelno gledano dejstva jesu zaustavljena, ili bar svedena na tolerantan nivo, a vinovnici ovih mitinga traže realizaciju nečeg realno postojećeg. Traži se i evakuacija stranovništva, a akteri nekako „zaboravljaju“ da su sirijsko-ruske snage prije početka ofanzive evakuisale preko 110 000 civila, da se često dnevno evakuiše i po 10 000 i ino. Ukoliko težimo iole racionalno sagledati dešavanja u Alepu, onda bi u Sarajevu trebao biti održan miting podrške Bašaru al-Asadu i Vladimiru Putinu. A ipak nije tako i to otvara brojna pitanja.

No, nismo naivni i dobro se sjećamo kako slične akcije najčešće usljeđuju kad borci Islamske države i pobunjeničko-paravojnih formacija zapadnu u teške probleme i/ili gubitke. Tako se i ovoga puta primirje koristi kako bi pojedine paravojne jedinice i milicije (bar!) uspjele pobjeći iz grada i izbjeći totalno uništenje. Sekundarno, iako jednako važno, teži se slomiti dinamika ofanzive regularnih sirijskih trupa i njihovih starih i novih saveznika.

Kako je najavljeno Putin i Erdogan telefonski su razmotrili dešavanja oko Alepa, uz opasku da Turska radikalno mijenja poziciju i postaje saveznik protiv džihadista. Normalno, nije to jednostavna situacija, ali nakon neuspjelog puča Erdogan sve više ide u onom opštecivilizacijski željenom pravcu. To automatizmom „u igru“ vraća još jednog sirijskog saveznika, odnosno Iran, i to na nivou obnavljanja svojevremeno prekinutog angažovanja kopnenih snaga.

Sve u svemu, težnja koalicije jeste potpuno uništavanje Islamske države na prostoru Sirije i Iraka, a pokazatelji sa terena potvrđuju pozitivne trendove. Kada sam prije više od pola godine tvrdio da je Islamska država „poslužila svrsi“, te da slijedi polako gašenje tog i takvog formata islamističkog fundamentalizma, uslijedila je skepsa. No, stvari moramo posmatrati dijalektički od mudžahedina u BiH, preko al Kaide, do Islamske države, da bi shvatili kako na djelu imamo uvijek iste aktere i činjenja, a mijenjaju se samo (pro)forme i nazivi „protivnika“. Zato i danas ponavljam kako će se u narednom periodu pojaviti neka nova islamistička „formacija“, sa novim nazivom i manipulativno drugačije predstavljenom manifestacijom terora.

BAKIR JE MANIPULANT I SEKTAŠ

Ukoliko je neko pomislio da sam „odlutao“ od teme i naslova, odmah uspostavljam željene korelacije. Konkretno, lažna zabrinutost Bakirova za civile Alepa, za stradanja muslimana na tom području i ino svodi se na pomaganje svojim istomišljenicima i „saborcima“ povodom golog preživljavanja i pregrupisanja. Četiri godine je ovaj grad pod kontrolom niza različitih pobunjeničkih paravojnih formacija, milicija i kriminalno-zločinačkih bandi, i jednako toliko građani teško pate, a od vodećih bošnjačkih političkih, vjerskih i „intelektualnih“ krugova ni riječi.


Šta su u tom gradu godinama činile kojekakve sirijske verzije „Caca“ (Mušanović), „Ćela“ (Delalić) ili Ševa“ (jedinica) bošnjačko/sarajevsku elitu nije mnogo interesovalo. Uostalom, znamo kako su se svojevremeno pozicionirali prema svojim komandantima iz kategorije teških kriminalaca i zlikovaca! Sjetimo se i sirijca (!) Abu Hamze, te „leđa“ kakva su mu pružali Izetbegovići i Islamska vjerska zajednica (IVZ). Nema potrebe da se zavaravamo oko motiva kakvi vode Izetbegovića juniora i IVZ BiH u marifetluke poput predmetnih mitinga.

Da budemo kristalno jasni – Izetbegovići i IVZ, na jednoj strani, baš kao i džihadisti diljem Sirije i Iraka,  na drugoj, proizilaze iz istog jezgra selefijskog sektašenja i ideja Muslimanske braće. Bakir je samo sljedbenik svog rahmetli babe Alije, a u ideološkom smislu jednako „sljedbenik selefi-saliha“ (prvih generacija, selefija), pa time vjerski sektaš. Ovde moram podsjetiti kako je decenijama trajao otvoreni sukob između jugoslavenske IVZ i Alije Izetbegovića, sve dok 1993. godine nije uspio na čelo muhamedanske vjerske zajednice BiH progurati svog istomišljenika i aktivistu Muslimanske braće – Mustafu Cerića. Današnji rejs Husein Kavazović je tek puka kopija Cerića, sa zadatkom da ovdašnje muslimane dalje radikalizuje, sektaški zastranjuje, dezorjentiše, dezavuiše i udaljava od onoga šta su vijekovima bili i kako se do danas u gro slučajeva samoidentifikuju.

Elem, u daljem pojašnjavanju moram podsjetiti na nešto šta već mjesecima ponavljam. Organizovani povratak džihadista iz Sirije i Iraka na Zapadni Balkan, kakav pratimo mjesecima, sa neadekvatnim procesuiranjem i kaznama, te kakav u tekstovima nazivam „očuvanje zapadnobalkanskog islamističkog jezgra“ i kvalifikujem kao projekt NATO jastrebova. Ovaj sarajevsko-travnički miting je jednako u funkciji očuvanja („živih glava“) islamista, sa ciljem njihovog daljeg vrćanja na ove prostore (dijelom!), širenja uticaja, reorganizovanja i pripremanja budućih akcija – kako ovde, tako i diljem svijeta.

BAKIR PROTIV PUTINA I TRAMPA

Bipolarni svijet je definitivno nestao i trenutna geopolitička „šahovska tabla“ prikazuje zaplet kakav i danas rijetki razumiju. Sa te ionako komplikovane pozicije budući američki predsjednik povlači poteze neočekivane za gro svjetske javnosti. U najkraćem traži načina za približavanje Rusiji, a „zakuvava“ sa Kinom. Mjesecima ukazujem kako će budući trendovi ići upravo po ovom modelu, a buduća dešavanja će to samo dodatno potvrđivati.

Poprilično neočekivano na američkim izborima pobijedio je čovjek koji aktuelnu svjetsku zavrzlamu gleda prilično pragmatično i povlači sasvim racionalne poteze u pravcu stvaranja sinergije između angloameričkih i svjetskih interesa. To ne odgovara ratnohuškačkim, fašizoidnim i mešetarskim lobijima koji su svijet i doveli u ovakvu situaciju, tako da njihove adhok trenutne poteze treba posmatrati kako očajničke trzaje ranjene životinje.

Sasvim realno i objektivno utemeljeno možemo očekivati da „poražena strana“ prije potpunog preuzimanja svih poluga vlasti od strane Donalda Trampa pokuša izvesti manevre predupređivanja najavljene Trampove politike. U tom kontekstu treba naglasiti viševjekovnu konstantu: kad hitno tražite globalni haos vršite destabilizaciju Balkana. To je onaj strah, onaj „potez više“, kog se moramo čuvati.

Zašto?

Približavanje ruskog i američkog predsjednika upravo je na pravcu onoga šta sam ustvrdio prije godinu-dvije: da će Sjedinjene Države sve više Rusiju percipirati kao partnera/saveznika. Prosto, ukoliko SAD teže ka uspostavljanju kakve-takve ravnoteže na jugu Mediterana moraju sarađivati sa Rusima. Uz to, ukoliko Amerikanci žele (a svakako žele!) dio kolača u megaenergetskim projektima primorani su na saradnju sa Rusijom. Svjestan je toga Tramp, i upravo zato mijenja politiku prema Putinu i Asadu, redefiniše odnose unutar NATO saveza, mijenja TTIP i ino.

To automatizmom znači da Muslimanska braća i njihove silne frakcije prestaju biti „faktor“ i terenski igrač Sjedinjenih država, a u daljem to podrazumijeva i američko distanciranje od ovdašnje „braće“ Bakira Izetbegovića, Cerića, Kavazovića i sličnih. Istovremeno, poražena ratnohuškačka i fašizoidna američka klika „jastrebova“ duboko je svjesna da će približavanje Trampa i Putina u prvom redu doći oko Bliskog Istoka. Ato je njihov cilj „zamrznuti“ sukobe na tom prostoru i „Big Gejm“ premjestiti na druge neuralgične tačke – od kojih je Balkan uvijek posebno interesantan.

Dakle, u rezimiranju ovoga teksta možemo sasvim opravdano zaključiti kako naše okruženje, a posebno BiH, u narednim mjesecima (i danima) može biti izloženo ozbiljnim rizicima i destabilizaciji. Uostalom, situacija u „bosanskom loncu“ je vrlo blizu ključanja, a pogledajmo posljednju izjavu Visokog predstavnika Valentina Incka oko „crvenih linija“. U trenucima kad bukvalno niko ne pominje bilokakve referendume i otcjepljenja, ovaj Bakirov poslušnik prijeti pozivanjem spoljne intervencije ukoliko Srbi „nešto pokušaju“!

Odavno smo svjesni kako živimo u virtuelnom svijetu, gdje su medijske izjave i montirane snimke mnogo ubitačnije od stvarnosti, pa tako moramo posmatrati i ove mitinge i Inckove izjave i Bakirove marifetluke. U Sarajevu su marginalne i nikom poznate grupacije okupile jedva dvije hiljade „žena u crnom“, ali je odaslana medijska slika vrlo reprezentativnih razmjera. Jednako tako Inckovi „izvještaji“ prezentuju se vrlo dramatično i destabilizirajuće, tako da već u njima gotovo da imamo osnova za spoljnu intervenciju. Sa druge strane u "popisanoj" većinskomuslimanskoj Bosni (Alijin san!) jedno za drugim niču arapska naselja (bez građevinske, urbanističke i ine dokumentacije), hiljade stvarnih i fiktivnih preduzeća, selefijske zajednice (pogrešno nazvane vehabijskim) svakodnevno potpadaju pod kontrolu zločinaca-povratnika iz Sirije i ino.


Sveukupno, Bakir Izetbegović bezbrojnim potezima priprema teren za ozbiljnu destabilizaciju i konfrontaciju, ili bolje reći „konstruktivni haos“, a sve u saradnji sa poraženim „NATO jastrebovima“ koji zadnjim trzajima nastoje spriječiti bitno drugačiju geopolitičku stvarnost. Šejtan je Bakir Izetbegović! 

петак, 09. децембар 2016.

Majka i sin protiv korupcije


Dragi moji,

obećano - izvršeno: danas smo majka Zora i ja realizovali protest ispred objekta CJB Prijedor u cilju obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv korupcije.


Oko 13,00 časova pozicionirali smo se ispred zgrade prijedorske policije. Ja sam ponovo stavio povez preko očiju, prelijepio usta i bodljikavom žicom vezao ruke. Na ovaj način simbolički sam predstavio situaciju u kakvoj žive građani Srpske: moraju biti slijepi, nijemi i gluvi, te ne smiju ništa činiti. Možda takva slika nekom djeluje zastrašujuće, ali sasvim realno prikazuje šta Režim po pitanju korupcije očekuje od građana .

Za to vrijeme majka je dijelila prigodne letke u kakvima objašnjavam razloge protesta, te pojašnjavala zainteresovanim prolaznicima šta se događa.

Ovde moram pomenuti i svojevrstan fenomen kakav je razotkriven tokom protesta. Iz zgrade su sa bar polovine prozora zaposleni (uglavnom policajci) posmatrali šta se događa. I to su činili neprikriveno! Tako su na građane ostvarivali svojevrsno zastrašivanje, pa je sasvim razumljivo većina prolaznika zaobilazila nas u širokom luku, odbijala letke ili skretala poglede. Kod građana očigledno postoji strah od policije kao u vrijeme OZN-e ili UDBA.



Zbog takve situacije protest smo nastavili na gradskom trgu. Tu već imamo sasvim drugačiju situaciju: građani su uzimali letke, interesovali se o čemu je riječ, fotografisali me, ispoljavali podršku. Znači, kad nema "UDBE" i građani se ponašaju prirodnije. To naprosto ne bi trebalo biti tako. Po difoltu građani bi trebalo da vjeruju policiji, da u uniformi vide sigurnost, a nikako opasnost ili nevjericu.

No, kako god jedna hrabra majka je stala uz svog sina u borbi protiv rak rane ovog društva - korupcije! Nadam se da će i drugi roditelji preduzeti bar nešto u nastojanju da svojoj djeci osiguraju bolje sutra. I ja sve činim zbog budućnosti moje djece!


Usamljena borba protiv korupcije



Generalna skupština UN-a je 2003. godine proglasila 9. decembar za međunarodni Dan borbe protiv korupcije.


Povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, koji se danas obeležava, pomoćnica direktora Agencije za borbu protiv korupcije Katarina Dakić kaže da ima napretka u borbi protiv nje, a da je korupcija, prema dobijenim predstavkama građana, najviše zastupljena u oblasti prosvete, rada i zapošljavanja zbog nepotizma i nenamenskog trošenja sredstava.

Iz Republike Srpske niko nije dao sličnu izjavu i to iz prostog razloga što mi sličnu agenciju nemamo. Za neupućene moram reći kako na državnom nivou djeluje Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH, te da slična agencija djeluje i na nivou Federacije BiH.

Jednostavno, na državnom i federalnom nivou donijeli su potrebnu legislativu, osnovali nadležna tijela i započeli sa radom. Tako građani, a posebice „uzbunjivači“, imaju propis na koji će se pozvati i agenciju kakvoj će se obratiti i prijaviti korupciju u unstitucijama, organima, pravnim licima i ino.

Sa druge strane, „bolji entitet“ nema ni propisa, niti tijela, kakvi bi se bavili ovom problematikom. Vjerojatno smo jedino društvo u Evropi (i jedno od rijetkih u svijetu) koje nema uređenu borbu potiv korupcije. Vlasti godinama lažu narod kako će donijeti adekvatne propise i ispuniti obaveze Savjeta Evrope, ali sve ostaje na lažnim obećanjima.

Što se mene tiče znam da ću danas oko 13 časova stati ispred zgrade CJB Prijedor i izvesti performans povodom ovog svjetski važnog dana. Vjerojatno ću biti jedini koji će „obilježiti“ borbu protiv korupcije, ali šta je tu je.


Gledam jutrošnje medije Srpske i ni nagovještaja priči o korupciji. Možda korupcija u našem entitetu i nije izražena u mjeri da bi se tim pitanjem neko bavio, možda su građani zadovoljni stanjem. Šta znam?! Ono šta znam jeste da ću ja obaviti „svoje“.

четвртак, 08. децембар 2016.

9. decembar - protestni performans ispred zgrade CJB Prijedor


Poštovani prijatelji,

podsjećam da je 9. decembar od strane UN-a proglašen Međunarodnim danom borbe protiv korupcije, koji oko 13,00 časova namjeravam obilježiti jednočasovnim protestnim performansom ispred objekta CJB Prijedor.



Podsjetiću na nekoliko stvari zbog kojih smatram da ovaj dan treba posebno obilježiti:

1. Republika Srpska je najvjerojatnije jedino društvo u Evropi koje nema adekvatan propis identifikovanja i štićenja "uzbunjivača" (osoba koje ukazuju na korupciju unutar institucija). Svi znamo i zašto je tako! Na nivou države i Federacije Bih postoje odgovarajući zakoni, jedino u "boljem entitetu" godinama slušamo lažna obećanja o tome.

2. Kroz "interno uzbunjivanje" (obraćanjima nadležnim organima i odgovornim licima), te kroz "eksterno uzbunjivanje" (objavljivanjem tekstova) godinama ukazujem na korupciju unutar institucija Srpske, a primarno unutar MUP-a.

3. Zbog svog društvenoodgovornog ponašanja pretrpio sam teške posljedice (odmazdu): od pokušaja likvidacija, preko višegodišnjeg nezakonitog progona, do krajnje nehumanog srozavanja ljudskog i profesionalnog dostojanstva. Da ne pominjem kako je uništena karijera jednog od nekada najboljih policijskih operativaca Srpske.

4. Građani Republike Srpske imaju pravo na slobodu mišljenja i izražavanja i to pravo moramo njegovati, braniti, čuvati k'o zjenicu oka. 

5. Građani imaju pravo da prijave korupciju unutar institucija, da kritikuju rad organa i pojedinaca, podnose peticije i prijedloge, i niko nema pravo da ih zbog toga progoni. To pravo garantuju međunarodno pravo i ustavi Srpske i BiH.


Ukoliko čovjekovo mišljenje nije slobodno, onda i ne možemo govoriti o čovjeku. Tu se radi o nečem drugom - npr. o korisnom idiotu.

Usta'še Kolinda i Bakir, usta'še svi!


Posmatramo ovih dana ozbiljnu konfrontaciju najviših predstavnika endemične države Bosne i Herceg Bosne sa prvašima evropske „uzdanice“ Hrvatske. Hajde da ovu ujdurmu još više zakomplikujemo!

Sporna i nesporna fotografija Alije Izetbegovića

Piše: Borislav Radovanović

Ranije sam više puta pisao kako hrvatska predsjednica vrlo vješto unutrašnje probleme anulira spoljnopolitičkim aktivnostima. I ovoga puta interesovanje javnosti isprovocirala je izjavom kako se u BiH-u iz Sirije i Iraka vraća na „hiljade“ džihadista, šta ugrožava i njenu zemlju i Zapadni Balkan.

Prema zvaničnim podacima, a kakvi suštinski odgovaraju i realnim okvirima, iz naše zemlje otišlo je više stotina islamističkih ekstremista i priključilo se raznim zaraćenim frakcijama Sirije i Iraka. Jedan dio njih već se vatio u zemlju i ovde je podvrgnut krivičnom progonu. Pisao sam o tome kako je povratak zapadnobalkanskih džihadista američki projekat, kako se prema istima ne primjenjuje adekvatno sankcionisanje, te kako institucije krajnje neadekvatno reaguju na ovu vrlo opasnu pojavu.


No, bilo da govorimo o odlasku ili povratku uvijek koristimo obim mjerljiv u stotinama. Bilo bi interesantno doznati iz kakvih izvora hrvatska predsjednica pominje red veličina u hiljdama. Da ne bi bilo kakve zabune:pisao sam o tome kako stotine džihadista povratnika predstavljaju ozbiljnu prijetnju po bezbjednost regiona, no o hiljdama nisam ni pomišljao obzirom na mnogostruko uvećanu opasnost sa kakvom se još uvijek realno nismo suočili.

Ukoliko se predsjednica jedne „suverene, nezavisne i ozbiljne“ države poziva na izvore iz tabloida i sporne izvještaje državne policije (SIPA), koje, uzgred rečeno, ministar bezbjednosti Mektić naziva krivotvorinama, moramo ozbiljno zabrinuti se za budućnost Hrvatske. Sa druge strane ministar Dragan Mektić tvrdi da Hrvatska namjerno nastoji uništiti predstojeću turističku sezonu u BiH-i, šta nas ukupno navodi na pomisao da je započeo nekakav politički rijaliti šou tipa „Parovi“ ili „Farma“.

Da bi započeti šou dobio na gledanosti pobrinuo se bošnjački član Predsjedništva BiH-e Bakir Izetbegović. On je „ozbiljno“ upozorio gospođu Grabar Kitarović da se malo više pozabavi problemima sopstvene države. Očigledno je tu aludirao na pojavu širenja neoustaštva.

Sad, koliko je upravo Bakir Izetbegović pozvan da bilokoga proziva za ustaštvo  i neoustaštvo? Bezbroj puta je izjavio kako dosljedno slijedi politiku svog oca Alije, šta valjda uključuje i njegovu mladalačku političku indoktrinaciju unutar Mladih Muslimana i El-Hidaje. Kratko ću podsjetiti kako je lično Himler kod Hitlera promovisao pokret El-Hidaje i njegovu „omladinsku sekciju“ Mladi Muslimani kao izvorište regrutovanja SS Handžar divizije.


Kako je ovde ipak riječ o „Parovima“ (rijaliti) nezaobilazno se javlja Bakirov „par“ Milorad Dodik, koji decidno tvrdi kako je Alija Izetbegović bio aktivan pripadnik SS Handžara, šta opet Izetbegović Senior godinama negira.Čudno, Bakir još uvijek nije najavio tužbu za klevetu protiv Dodika. Muljator je i Bakir, pa tako bezobzirno laže kako se njegov otac pred kraj rata pridružio partizanima. To što je Alija I. poratno pozvan na odsluženje vojnog roka u tada već formiranoj JNA ne može se podvesti pod partizanstvo, a Bakir ne može pobjeći od činjenice da mu je otac uhapšen tokom odsluženja vojnog roka zbog neprijateljske subverzivne djelatnosti.

Kako god, objavljujem i spornu fotografiju Alije Izetbegovića u uniformi Handžar divizije i nespornu fotografiju načinjenu prilikom hapšenja (obe nastale u dvije-tri godine razmaka), pa neka se sličnostima bave Dodik i Bakir I.

Na kraju, šta reći? Ovaj politički „talk šou“ svakodnevno dobija nove i nove zavrzlame, kakvima intrigira publiku na čak regionalnom nivou. Tako, npr. u kompleksu jasenovačkih logora postavljaju ploču sa natpisom „Za dom spremni“, a gospođa Kolinda dubrovačkoj djeci dijeli Pionirove čokoladice. Sad se izvinjava „naciji“ i obećava hrvatske čokoladice – sa okusom „neovisnosti“! Kakogod, vidim da se sprema šou nezapamćene gledanosti, možda čak ravan onome od prije dvije decenije.



среда, 07. децембар 2016.

Hedonizam Glavnog tužioca Lepira



Početkom prošlog mjeseca Glavnom tužiocu Okružnog tužulaštva Banja Luka Želimiru Lepiru podnio sam zahtjev za svjedočenjem u slučaju organizovanog kriminala. Juče sam pokušao provjeriti zašto nisam pozvan i spoznao još jednu dimenziju jada i bijede našeg pravosuđa.


Pisao sam o tome mnogo puta, pa ću samo ukratko ponoviti esenciju krivičnog predmeta. Prijedorska apoteka „Medikus“ preko tri godine pljačkala je Fond zdravstvenog osiguranja (FZO) korištenjem krivotvorenih recepata za „Foster sprej“ i druge skupocjene lijekove.

Uz punu svijest da lijek u tom pakovanju (180 doza) nije dostupan na tržištu BiH pojedinci u FZO refundirali su ovoj apoteci sredstva fiktivnog prometovanja i to je činjeno desetinama i stotinama hiljada maraka. Da zlo bude veće: sličan kriminal izvođen je u Banjaluci, Bijeljini i drugim gradovima. FZO, iliti građani Republike Srpske, opljačkan je za milionski iznos.

Punih 15 mjeseci trajala je moja borba da MUP natjeram na podnošenje izvještaja tužilaštvu i pisao sam o tome kako sam sve progonjen zbog suprotstavljanja namjerama korumpiranih policijskih šefova da ovaj slučaj prikriju. Kad sam iste, napokon, natjerao na prijavljivanje kriminala – šokiralo me koliko se kriminalcima pogodovalo. Ni traga od organizovanog kriminala!

Evo, i poslije tri godine pokušao sam ovaj predemet uvesti u zonu onoga šta doista jeste – organizovani kriminal sa milionskom štetom. Zato sam se cirkularnim aktom obratio Glavnom republičkom tužiocu i njegovom zamjeniku za organizovani kriminal Miodragu Bajiću, Glavnom tužiocu OT Banja Luka Lepiru, Odboru za bjezbjednost NS RS, Uredu Visokog predstavnika – OHR, Misiji OSCE i UNDP misiji.

No, po mom jučerašnjem najavljenom dolasku dogodilo se da je radnik sa prijavnice Okružnog tužilaštva Banja Luka u par šturih rečenica gospodinu Lepiru objasnio moj zahtjev za prijem. Zamislite, Želimir Lepir je iz dvije-tri nerazumljive rečenice upućene preko telefona ODMAH „shvatio“ da je u pitanju akt koji on „nije zaprimio“. Mogao je, primjera radi, primiti me i doznati o čemu je riječ.

Suština je u tome da je „vrhovni tužilac“ Lepir odlično znao o kakvom zahtjevu je riječ, ali mu nije namjera dalje otvarati ovaj odavno zataškani predmet. Godinama sam bio inspektor kriminalističke policije i vrlo je teško slagati me, pa makar to pokušavao i gospodin Lepir.

Dakle, da ovo rezimiramo, građani Srpske preskupo plaćaju lijekove jer FZO saučestvuje u organizovanom kriminalu milionskih razmjera. Potom korumpirani policijski moćnici sklanjaju predmete ili ih pretvaraju u kriminal bukvalno neozbiljnih razmjera. Na kraju slijede jednako korumpirane pravosudne barabe sa zadatkom legalizacije pljačke.

U narednom periodu provjeriću „sudbinu“ ovog akta kod drugih aktera kojima sam se obraćao, a potom ću ispred Okružnog tužilaštva Banja Luka organizovati protest za zahtjevom da mi omoguće saslušanje u svojstvu svjedoka organizovanog kriminala. Moguće je da ću pozvati i građane da me podrže u ovom protestu, jer je u pitanju predmet u kom nikako nemam namjeru dozvoliti korumpiranim bitangama da se izvuku od odgovornosti.




уторак, 29. новембар 2016.

Milorade, upiši i mene!



Na Dodikovu prijetnju o stvaranju „Crne knjige“ neprijatelja njega i SNSD-a smatram da je primjereno pokretanje akcije naziva:


„MILORADE, UPIŠI I MENE!“


U daljem navešću razloge zbog kojih mislim da me svakako „kvalifikuju“ za Dodikov „Crnjak“, i to:

1. Borac sam prve kategorije, dobrovoljac JNA, koji je prošao kroz većinu najtežih ratišta i izvojevao preko stotinu direktnih okršaja u odbrani Republike Srpske,


2. U ratu sam izgubio oca i kompletan imetak, svakojako se napatio zajedno sa svojom porodicom, ali iz svega toga izašao čista obraza i ponosita pogleda,

3.  Nisam ubijao ili bilokako zlopatio civile, zarobljenike i one „drugačije“, nisam pljačkao, silovao, progonio, strašio...,

4. Na kakvo ratno profiterstvo nisam ni pomišljao, na šverc, muljaže i „privatluk“ niko me nije mogao navesti,

5.  Školovanje sam prekinuo kad je trebalo braniti narod i svojat, a sve što sam kasnije završio ( od kolokvija do diplome) stečeno je učenjem i po pravilima akademske struke,

6. Kao profesionalac držim do principa zakonitosti i profesionalnog kodeksa, ne uzimam mito i ono šta mi ne pripada, poštujem građane/stranke i nastojim odraditi svoju „crkavicu“,

7. Po diplomi i opredjeljenju sam kriminalista, dakle humanista, pa mi je neprihvatljivo da gazim po građanima i narodu, da okrećem glavu od stradalnika, od sveopšte nesreće i nepravde...,

8. Vjerujem u zajamčena ljudska prava i osnovne slobode, u ustav i zakone, pa time i u slobodu mišljenja i izražavanja,

9.  Iskreno vjerujem da institucije i nosioce moći i uticaja treba javno kritikovati, objelodanjivati njihova društveno štetna i neprihvatljiva ponašanja, te da niko zbog izrečene kritike ne smije snositi posljedice (tako kaže i ustav!).



Dakle, iz prednjeg je vidljivo da apsolutno odudaram od šljama i kukolja kakav okuplja predsjednik i SNSD, odnosno da mi je mjesto u ovom famoznom „Crnjaku“.


Zato ponavljam:


„MILORADE, UPIŠI I MENE!“

среда, 23. новембар 2016.

Izvršiću javno samospaljivanje!

Dragi moji,

moram Vas obavijestiti kako mi je stiglo rješenje (prvostepeno) o disciplinskom postupku zbog posljednjih tekstova. Gospodin "mr" Dragan Lukač odmjerio mi je tri mjeseca po 20% od plate. Zanimljivo, komisija je izglasala dvostruko veću kaznu, a onda se ministar "prodobrio" i to prepolovio.


Predao sam žalbu na ovo rješenje navodeći da se iz postupka stiče utisak kako ministar stoluje u Pjongjangu, te da sličan slučaj takvih kršanja prava nije moguće naći ni u Sjevernoj Koreji. Ukoliko drugostepeno tijelo prihvati ovakav postupak kao validan i potvrdi sankciju - vjerujte da ću se javno politi benzinom i zapaliti! Jednostavno, to bi znčilo kraj prava i pravde u mojoj voljenoj Srpskoj, odnosno da sam život uložio u ništa ili u nešto krajnje pogrešno i bolesno.

No, prije toga moram o Lukaču otkriti još jednu tajnu, a to je kako je DRŽAVNI UDAR NAPLATIO PREKO 170 000 dojče maraka (šta je i danas bogatstvo, a kamoli poslije rata). Dakle, više ne tvrdim samo da je današnji ministar 10. septembra 1997. godine izvršio državni udar protiv Republike Srpske, kako je sve to zajedno sa Miloradom Dodikom učinio u funkciji pripremanja bombardovanja Srbije i ino. Hej, predsjednik i ministar policije bili NATO operativci i saučesnici agresije na SR Jugoslaviju! Danas govorim o tome koliko je, kako i od koga naplatio sramotnu izdaju.

I TAKVI DA MENI SUDE! 

RADIJE ĆU SE SPLALITI!



Samo, niko od prozvanih izdaju nije načinio iz uvjerenja ili "džaba", nego za masne pare. Kako rekoh - mlad' major Lukač je dobio 171 000 maraka. I daleko bilo da je jedini koji je dobio oko dvije stotine hiljadarki maraka "nagrade" za izdaju, a "zabranjeni analitičar" zna i imena i cifre. Kako znam? Prosto, našao sam presudu Miloradu Dodiku u kojoj je sve ovo do detalja razjašnjeno.

Na kraju, moram dodati da znam i od kud Dodiku toliki milioni, kojima je kupovao izdaju! U tom dijelu moram ponešto ispričati o Madlen Olbrajt! No, prije toga molim za malo strpljenja.

Znači, dragi moji - čitajte ZABRANJENOG ANALITIČARA!

недеља, 20. новембар 2016.

Prijedorčanin u Dodikovoj „Crnoj knjizi“



Već danas, sa nespornom izvjesnošću, mogu ustvrditi kako ću biti jedan od prvih Prijedorčana u „Crnoj knjizi“ neprijatelja Milorada Dodika i SNSD-a. Doduše, to mi na izvjestan način čini čast!

DODIKOVA "CRNA KNJIGA

Znači, biću konkretan i decidan: identifikaciju „neprijatelja“, potrebne podatke o „neprijateljskoj djelatnosti“ i ine pretpostavke za uvođenje u „Dodikov Crnjak“ prikupljaće MUP RS.
  
Da bi za realizaciju jednog takvog zadatka stvorio potrebne pretpostavke ministar Dragan Lukač je proveo posljednju reorganizaciju i sistematizaciju radnih mjesta. U vrijeme dok je u ovoj instituciji poštovan princip zakonitosti i profesionalan odnos prema službi i društvu bilo je nezamislivo postojanje 19 osnovnih organizacionih jedinica. Za neupućene: osnovne organizacione jedinice čine uprave, centri i  druge jedinice čije načelnike direktno (svojim rješenjem) postavlja ministar.

Iskreno se pitam koliki bi trebao biti naš idiotizam, pa da povjerujemo kako Dragan Lukač, inače visokorangirani član SNSD-a, prilikom postavljanja svojih 19 „skutonoša“ vodi se profesionalnim opredjeljenjima? Ili stranačkim?

Budalasto je i razmišljati o nekakvom profesionalizmu ukoliko znamo da o pozicioniranju kadrova lokalnih policijskih stanica raspravljaju (i daju neformalno mišljenje) mjesni odbori SNSD-a. Dakle, Dragan Lukač svojim rješenjima pozicionira ključnih 19 stranačkih istomišljenika.

Nakon toga slijedi niže raspoređivanje SVIH pripadnika osnovnih jedinica i to na bazi prijedloga koje potpisuju Lukačove „skutonoše“. Ukoliko neko vjeruje da SNSD nije taj ključni činilac koji uređuje kadrovsku strukturu naše policije predlažem mu da uradi „test inteligencije“ i utvrdi sopstveni IQ, Odnosno koliko je tanane pameti. To je danas bar dostupno i lako provodivo.


Nakon ovog kraćeg izlaganja o tome kako MUP RS inače funkcioniše mogu obrazložiti i zbog čega sam ubijeđen da ću (čak!) najvjerojatnije zauzeti poziciju broja jedan „Dodikovog Crnjaka“. Načelnik CJB Dalibor Ivanić, iako duboko svjestan da je njegov mandat na samom kraju i da je već pripremljen da „odstrel“, neće propustiti da pod brojem jedan famoznog „Crnjaka“ upiše ime osobe koju najviše mrzi. Na moju nesreću – to je moja malenkost!

Uostalom, šta drugo da očekujem od osobe koja je DVA PUTA lažno me prijavljivala za izvršenje krivičnih djela, koji dva mjeseca nastoji da me „strpa“ u KPZ Tunjice, a samo kako bi me ućutkao i spriječio da se bavim njegovom odgovornošću za teška krivična djela sa obilježjima organizovanog kriminala?

Uz to primjećujem da su Lukač i Ivanić posljednjom sistematizacijom kadrovski „ojačali“ prijedorski  centar policije tako da mu ni porodica Korleone nije dorasla. Sve sami kadrovi sa kriminalnim „pedigreom“ kakvim sam se svojevremeno bavio kao kriminalistički inspektor, ili narodski rečeno – lopuža do lopuže.

U tom kontekstu mogu samo raći da mi čini čast biti broj jedan u ovoj famoznoj „Crnoj knjizi“ i to iz prostog razloga što će je sačinjavati SNSD-ovi „policijski papci“, presuđivani kriminalci, monstrumi, bitange i sličan šljam. Da se razumijemo, čestiti profesionalci nikada ne bi NEZAKONITO prikupljali podatke o građanima i time kršili njihova zajemčena prava. Zato čestitih profesionalaca i ima tako malo u strukturama rukovođenja.


No, zato se, na drugoj strani nakupilo šljama i „kukolja“ spremnog i rođenog oca upisati u kakvu „Crnu knjigu“, a samo kako bi dobili ili zadržali kakav položaj. Kad me takvi „uteftere“ kao neprijatelja prezidenta i stranke, koji su sami sebe poistovjetili sa narodom i državom, onda mi je sasvim prihvatljivo biti „državni neprijatelj No 1“.

Karikature preuzete sa humorističkog bloga "KURUZOVINA NEWS", na: http://kuruzovina.blogspot.ba/

петак, 11. новембар 2016.

Konačan sud o srpskim „(kontra)revolucijama“



Vrijeme prokaže sve istine i laži, pa tako i odgovor na pitanje: Kako završiše sve one silne „obojene revolucije“ protiv Republike Srpske i njenog rukovodstva?

Piše: Borislav Radovanović



Srpsko „kratko pamćenje“ još jednom se pokazalo kao sadržajni element identiteta, mentaliteta ili važnog obilježja našeg etniciteta. Paradoksalno je da prije samo pola godine (i manje!) najviše eksploatisana tema (čak regionalnog nivoa) bila je nasilno rušenje režima Milorada Dodika.

Protivnici našeg predsjednika kretali su se u širokom rasponu „duginih revolucionalnih boja“ od Soroša, Obame i Davutoglua; iliti džihadlija i slelefija (kakve njegovi „stručnjaci“ pogrešno nazivaju vehabijama); preko opštepoznatih „domaćih izdajnika i plaćenika“; pa sve do vanzemaljaca i „tigrastih komaraca“. Svi su rušili našeg prezidenta i njegov režim, ali se Dodik pokazao moćnijim od Bin Ladena, Gadafija i Sadama – zajedno!

Ukratko, režim je opstao, a srpsko „trosekundno pamćenje“ još jednom pokazalo se zakonomjernošću sa kakvom valja računati. Posebno ukoliko se bavite manipulacijama, obmanama i lažima.

Elem, u konkretnom slučaju posebno su se zanimljivima pokazali režimski „analitičari“ i  kojekakvi kvazisavjetnici. Mnogo sam pisao o tome kako je 2014. godine Zapadni Balkan, a posebice Bosna i Hercegovina“, od strane američkog establišmenta i „NATO-jastrebova“ ciljno destabilizovan zarad sprečavanja projekta „Južni tok“. Potom sam pisao kako se slična destabilizacija naredne godine ponovo materijalizovala, sa akcentom na Makedoniju, kao reakcija Zapada na tada aktuelni „Turski gasovod“. Režimske kvazianalitičare ove stvarne „crne“ ili „FID“ operacije nisu previše zanimale, pa iz tog vremena imamo paradoks da sam o Dodikovoj ugroženosti pisao više od svih njih zajedno.

I onda, nakon što su Angloamerikanci i „NATO-jastrebovi“ uspješno (normalno putem destabilizacija Balkana) zaustavili ove globalno važne ruske projekte (uz to usporili i kineske vodeće projekte), kad više nisu imali nikakvih motiva i objektivnih potreba za daljim destabilizacijama, stiže „haranga“ naših preplaćenih „stručnjaka“ o nekim novim „obojenim revolucijama“. Inače, kad stručnjak za bezbjednost koristi termin „obojena revolucija“ shvatite da imate posla sa manipulatorom ili sa neznalicom.

KAKO JE DODIK „ODBRANIO“ SRPSKU?

Da se razumijemo, proljeće je nekako vrijeme idealno za početak političkih operacija, pa je tako i ovdašnja „opozicija“ (navodnici su stavljeni jer taj savez stranaka drži vlast na državnom nivou) nakon DESET GODINA ĆUTANJA početkom tekuće godine odlučila da progovori i to ponajviše preko nezadovoljnog naroda. Kad k tome dodamo činjenicu da je u pitanju izborna godina onda su ulični protesti bili nešto sasvim očekivano.

I pokušala je „naša“ kvaziopozicija organizovati nešto na planu socijalnog bunta, no suočila se sa odlično isplaniranim odgovorom režima. Sa današnje distance sasvim objektivno možemo zaključiti da su Dodik&režim odgovorili maestralno. Drugo je pitanje koliko se takav „odgovor“ nama lično ili kolektivno dopada ili ne, ali su činjenice neumoljive: socijalni bunt je razoren, režimska pobjeda na izborima je ubjedljiva i ino.

 U stvari, možemo reći kako je Dodik stvari preokrenuo u krajnje neočekivanom pravcu. Organizovao je „referendum korisnih idiota“ (kako sam to nazvao u jednom tekstu), čime je kompletnu političku paradigmu preokrenuo u svoju korist. Sve te silne „prijetnje“ krivičnim progonom i sankcijama vać danas jasno vidimo kako predstavljaju tek puku tlapnju od kakve nema ništa.

Znači, da neke stvari rezimiramo: Dodik je na današnjoj političkoj sceni BiH-e jedini „(kontra)revolucionar“ sa iskustvom. Uostalom, na planu izvođenja „FID operacija“ jedini je bio na obuci CIA-e i ponešto naučio o tim stvarima. Svoje znanje je iskoristio i ostvario željene političke benefite. Spriječio je socijalni bunt, političke protivnike bukvalno pretvorio u „korisne idiote“, pobijedio na izborima i td. Trebalo bi da je zadovoljan postignutim. Vjerovatno i jeste.

Na kraju moram otkriti i razlog pisanja ovog teksta. Prosto, mjesecima sam uporno tvrdio kako na djelu nema nikakvih „revolucija“, odnosno da se događaju tek puke manipulacije Dodika i njegovih preplaćenih kvazistručnjaka. I to se pokazalo ISTINOM.


No, kako to profesor Šijaković, kad objašnjava naše esencijalne probleme, počesto kaže: „Mi smo narod niske kulture“. To uveliko objašnjava događanja i ove godine, i zadnje dekade, a počesto i naše cjelokupne istorije. Dodao bih samo: „Mi smo narod kratkog sjećanja i slabe pameti!“. Kad to shvatimo – možda i uspijemo izgraditi kakvu-takvu budućnost naše djece.

недеља, 06. новембар 2016.

Priznajem (!), napao sam Ramba - Izvini brate Rambo!

Dragi moji,

poznato vam je da se protiv mene vodi istraga zbog napada na načelnika CJB Prijedor, Dalibora Ivanića. U stvari, kažu da sam "ozbiljnom prijetnjom" ugrozio njegovu bezbjednost

Naša nesrećna "žrtva"


Možda bi takva misaona konstrukcija i imala nekog smisla da "napadnuti" načelnik u trenutku "ugroženosti" za pasom nije nosio pištolj marke CZ 99, sa 15 metaka u okviru. Da smo se nalazili u neposrednoj blizini možda bih mu mogao i "parirati". Ovako sa distance - samo sam ja mogao nastradati pošto sam BIO NENAORUŽAN.


Uz to naš načelnik ima vrlog pratioca/specijalca jednako naoružanog CZ-om 99 sa dva-tri okvira od po 15 metaka. Moje šanse u odnosu samo na njih dvojicu bile su da me iznesu iz zgrade "bušnog" kao švajcarski sir.

Zločinac


No, na sve to prilazi nam još nekih 8-10 pripadnika policije, opet opasanih CZ-ovima 99, tako da sam protiv sebe imao nekih 300 komada metaka call 9 mm. Nenaoružan čovjek protiv takvog ešalona specijalaca ima vrlo malene šanse da preživi, a, zamislite, mene terete da sam sve njih ugrozio do nivoa da su skoro po'm'rli od straha. I sve to u zgradi policije u kojoj se u tom trenutku nalazilo još nekoliko desetina policajaca. Haos!

Izgleda da imamo nekakvu vrlo plašljivu policiju. Pitam se šta bi bilo da je u zgradu ušlo 10-ak džihadlija - povratnika iz Sirije?

Elem, nisam vješt u izradi kojekakvih grafika, ali sam predočenim fotografijama pokušao slikovito predstaviti "žrtvu" i "napadača". Možete nas razlikovati po tome što žrtva na glavi nosi CRVENU maramu, a "napadač" crnu. Ponekad slika govori više od riječi!