четвртак, 31. август 2017.

Duško Šnjegota nije podnio ostavku!



 
Svakom ko je pročitao sadržaj „ostavki“ Duška Šnjegote i Darka Pejića jasno je da su glavni revizor i njegov zamjenik povukli vrlo mudar politički potez i osigurali da Narodna skupština, kao najviše političko tijelo Republike Srpske, raspravlja o protivpravnim uticajima Milorada Dodika na službu javne revizije i druge institucije.


Piše: Borislav Radovanović

Današnja medijska top-tema Republike Srpske svakako je „ostavka“ nešeg glavnog revizora Duška Šnjegote. Naši mediji očigledno „nedorasli zadatku“ tumače ovaj vrlo diskutabilan akt bez iole razumijevanja njegovog sadržaja, te ponajviše prenose izjave političara koji jednako tako nisu shvatili šta čine Šnjegota i njegov zamjenik Pejić.

Jeste da su obojica u svojim aktima upućenim parlamentu upotrijebili riječ „ostavka“ i to su vrlo vjerovatno  učinili zbog naglašavanja okolnosti unutar kakvih je došlo do njihovog obraćanja najvišem političkom i zakonodavnom tijelu Srpske.

Međutim, odmah pored toga stoji „stavljanje mandata na raspolaganje“. Već sam naziv predmeta ukazuje da nije u pitanju klasičan čin odstupanja sa pozicija, nego nešto mnogo složenije. Obrazloženja to u potpunosti potvrđuju.

Dakle, šta čini Duško Šnjegota, a u ovom slučaju podržan od svog zamjenika? Stavljanjem mandata na raspolaganje glavni revizor obezbjeđuje skupštinsku raspravu i odlučivanje povodom nedavnih dešavanja. Na Dodikovu prijetnju da će biti smijenjen, a to je zakonski jedino moguće u parlamentarnoj proceduri, Šnjegota i Pejić reaguju prvi i od skupštine traže možemo slobodno reći ZAŠTITU i za sebe i za službu kojom rukovode.

Šnjegota u svom obrazloženju ne pominje Dodikove prijetnje, ali naglašava postojanje okolnosti kakve se kose sa članom 4. Zakona o službi javne revizije, upravo kako sam to i napisao u zadnjem tekstu. Pritom, traži da se aktuelni problemi rješavaju unutar institucija i po važećim propisima i standardima, a posebice od strane najvišeg političkog tijela Srpske – Narodne skupštine.


Pojednostavljeno, Šnjegota je svojim aktom inicirao skupštinsku raspravu u kojoj će imati priliku da iznese sve argumente na kakvima su zasnovani revizioni izvještaji koji tako „bole“ Milorada Dodika. Biće u prilici da javno i na najvišem mogućem nivou vlasti iznese svoje stavove, argumente, pa i nezakonite pritiske kakvima je izložen samo zato što je zakonito i profesionalno radio posao za koji je plaćen.

Nakon toga, a sve pred licem javnosti (u direktnom prenosu) poslanici će iznijeti svoje stavove o ovoj situaciji. Ono šta će u ovoj raspravi biti ključno pitanje jeste: da li je Milorad Dodik prekoračio svoja ovlaštenja otvorenim prijetnjama glavnom revizoru? Neoborivi argumenti ukazuju da se Dodik ponašao nezakonito i to će se javnom raspravom svakako profilisati kao ključni problem. 

Znači, "ostavka" Šnjegote omogućiće javnu raspravu na najvišem političkom nivou o tome kako Milorad Dodik krši zakonska ovlaštenja, teško zloupotrebljava institucije, kako je kompletno društvo podredio svojim kriminalno-tajkunskim interesima i ino. Maloli je!?

Nakon toga uslijediće izjašnjavanje parlamenta i, po mojoj procjeni, upravo to je Šnjegotin cilj. Konkretno, glavni revizor i njegov zamjenik nadaju se da pojedini politički subjekti i narodni poslanici neće rizikovati sopstveni kredibilitet i staviti se na stranu nepravde i teških nezakonitosti.

Izjašnjavanjem o ovom slučaju u vrlo nezgodnu situaciju dovode se Dodikovi politički saveznici iz DNS-a, Socijalističke partije i Stevandićevih „papaka“. Ako podrže ovaj čin Dodikovog nasilja koalicioni partneri moraju se suočiti sa gnjevom građana, pa čak i unutar vlastitih stranaka. Javno deklarisanom podrškom Dodikovim hirovima i nezakonitostima apsolutno ništa ne dobijaju, a mogu mnogo izgubiti obzirom da je predizborna kampanja već uveliko počela. Inteligentni Šnjegota je svakako ukalkulisao i ovakve konstrukcije.

Istovremeno, „namazani“ Šnjegota je Savezu za promjene omogućio da realizuju svoje najave napuštanja parlamenta i započinjanje vaninstitucionalne borbe u slučaju da skupštinska većina podrži Dodikove nezakonitosti. Samo to u ovom opozicionom bloku još uvijek nisu svi shvatili. Da je glavni revizor podnio „neopozivu ostavku“ to bi parlament mogao samo konstatovati kao činjenicu oko koje se nema šta raspravljati. Međutim, Šnjegota je Narodnoj skupštini STAVIO MANDAT NA RASPOLAGANJE, šta podrazumijeva i raspravu i odlučivanje o ovom pitanju. I sve prednje navedene zavrzlame oko ovog složenog problema.

Za kraj valja istaći da su unutar datih okolnosti glavni revizor i njegov zamjenik povukli izvanredan potez, kako na planu lične zaštite, tako i u smislu štićenja institucije kojom rukovode. Čak i da budu smijenjeni kod građana će prikupiti značajne političke poene, kakve onda nije teško materijalizovati. Građani još uvijek nisu zaboravili ko, kako i zašto je uklonio Boška Čeka, simbol ljudskog i profesionalnog kredibiliteta, pa se aktuelna vlast Srpske u Šnjegotinom slučaju nema čemu dobrome nadati. 

Mnogi Šnjegotu etiketiraju kao "kukavicu" zbog činjenice da Dodik nema pravnog osnova da ga smijeni u skupštinskoj proceduri. Međutim, moramo se zapitati koliko je pametno promišljanje da se pojedinac suprotstavlja ovako beskrupuloznom režimu? Pokušao je to pokojni Milan Vukelić i znamo šta se dogodilo. Poslije njega i Tihomir Gligorić je pružio otpor glavnom Dodikovom "mesaru"  Budimiru Stankoviću i jednako znamo kako je prošao. U Srpskoj imamo stotine sličnih primjera Dodikove satanizacije istinskih profesionalaca. 

Zato "ostavku" Šnjegote, podržanog od zamjenika Pejića, treba objektivno sagledati kao mudar i dalekosežan potez. Obezbjedio je pretpostavke da se ovaj posljednji čin Dodikove autokratije raspravi javno i na pravom mjestu. Sad je na građanima, društvu i institucijama da razriješe "rak ranu" Republike Srpske - Dodikovu diktaturu. U svom obrazloženju Šnjegota je vrlo jasno rekao da ovo nije pitanje koje mogu/trebaju rješavati pojedinci, nego institucije i  društvo, i sa tim se načelno moramo složiti.

среда, 30. август 2017.

Odgovor Gordani Tadić: BiH jeste „razvaljena zemlja“!



 
Zamislite, v.d. glavnog tužioca Tužilaštva BiH Gordana Tadić javno prijeti ministru bezbjednosti Draganu Mektiću samo zato što je izrekao istinu koju svi znamo: BiH jeste „razvaljena zemlja“.


Piše: Borislav Radovanović

U kakvoj mi zemlji živimo dokazuje ponašanje v.d. glavnog tužioca državnog tužilaštva Gordane Tadić. Ministar bezbjednosti je medijima i javnosti saopštio kako je BiH „razvaljena zemlja“, a onda slijedi otvorena prijetnja Tadićeve da će ministra pozvati u tužilaštvo, gdje treba da objašnjava svoje navode.

Moram gospođu Tadić „podsjetiti“ da je tužilaštvo pod njenim vodstvom nadležno samo za krivična djela propisana krivičnim zakonima ove zemlje. Tvrdnom da je BiH „razvaljena“ ili šta znam kakva zemlja Mektić nije počinio krivično djelo i toliko bi o pravu trebala znati naša „prva violina“ krivičnog gonjenja.

Javnim prijetnjama da će ministra pozvati na ispitivanje u službene prostorije tužilaštva za napostojeće krivično djelo v.d. glavnog tužioca zloupotrebljava službeni položaj i ovlaštenja. Eto i ja tvrdim da je BiH „razvaljena zemlja“ i čekam da me pozovu u tužilaštvo!

No, ja svoju tvrdnju baziram na elementarnim doktrinama bezbjednosne struke. Kad sa pozicije bezbjednosnih postulata ocjenjujemo neku državu, onda to činimo na bazi tri elementa. Provjeravamo da li država pruža ličnu i imovinsku zaštitu građanima, da li obezbjeđuje vladavinu prava, te da li adekvatno štiti svoje resurse?

Ukoliko država ne štiti sigurnost građana, vladavinu prava i resurse onda takvu državu nazivamo „SLABA DRŽAVA“. Pošto BiH ne ispunjava ni minimum funkcija države ima se smatrati „slabom državom“. Međutim, ukoliko u ispunjavanju funkcije države imamo negativne trendove, a van svake sumnje u BiH ih imamo, onda se takva država definiše kao „PROPADAJUĆA DRŽAVA“.

Sa pozicije bezbjednosnih doktrina BiH je „propadajuća država“ i nema eminentog stručnjaka koji će ustvrditi drugačije, ukoliko iole drži do profesionalnog dostojanstva. Međutim, ovde govorimo o opštim principima koji se primjenjuju na sve države, dok kod BiH moramo tragati i za nekim sui generis pojavama kakve ovu državu izdvajaju od ostalih.

BiH jeste posebna iz razloga što je u pitanju „razvaljena zemlja“ i potpuno se treba složiti sa Mektićevom ocjenom. Prvo moramo znati da je BiH tek posljedica „razvaljivanja“ bivše SFRJ i to nasilnog i protivpravnog razbijanja suverene države. Potom moramo uvažiti činjenicu da je država dodatno „razvaljena“ pljačkaškom privatizacijom, kakva je rezultirala nesagledivim posljedicama.

Napokon, BiH je „razvaljena“ od strane nakaradnih političkih, ekonomskih, intelektualnih i inih (kvazi)elita nastalih upravo na ratu i enormnoj pljački. Najveći problem ove zemlje je odnarođena, bezobzirna, bahata, neodgovorna, te teško kriminalizovana i korumpirana, „elita“. Sve, bukvalno sve, računajući i Tužilaštvo BiH i njegovu šeficu, u ovoj zemlji podvrgnuto je volji i interesima elitističkih krugova koji vladaju u kontinuitetu nekoliko decenija.

Svi građani ove zemlje znaju da su beskrupulozni centri moći teško kriminalizovani i korumpirani, a samo je Tadićevoj i njenim tužiocima potrebno „dodatno dokazivati“ ono šta i slijepi vide. Nemojmo se lagati: Tužilaštvo BiH i ostatak pravosuđa podanički služe moćnicima koji ovu zemlju svakodnevno „razvaljuju“ i to bez ikakve odgovornosti.

Da, izostanak odgovornosti je ključni problem ove zemlje, a tu pravosuđe svakako snosi najveću krivicu. Da sudska vlast, kao jedan od tri osnovna stuba vlasti, funkcioniše teško da bi izvršna vlast ponašala se ovako kako se ponaša, pa sve do toga da teško devastira i zakonodavnu vlast.

Elem, sudska vlast je sebi kroz institut Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) obezbijedila „amnestiju“ od odgovornosti prema zakonodavnoj vlasti, kako je to svuda u svijetu uspostavljeno kao princip društvene organizacije. Pravosuđe je sebi obezbjedilo status OTUĐENOG CENTRA MOĆI, gdje tužioci i sudije „odgovaraju“ upravo onom ko ih je i postavio – VSTS-u. I nikom drugom. Imamo zatvoreni krug ispitivanja odgovornosti (sve do efikasnosti)  unutar otuđenog centra moći. Pa gdje to još ima?

No, problem našeg nakaradnog pravosudnog sistema su javne kritike građana. To da građani imaju pravo kritike garantuju im ustav zemlje i silne međunarodne konvencije implementirane u ustavu. Međutim, naše pravosuđe, predvođeno osobama poput Tegeltije, Jukićeve, Tadićeve i sličnih, teži da protivustavno i protivpravno UGUŠI i ovaj posljednji instrument kontrole. Građani imaju pravo da vrše kontrolu rada institucija, računajući i otuđene centre poput pravosuđa, i to iz prostog razloga što građani plaćaju (ne)rad zaposlenih u institucijama.

Samo pojedinci u „razvaljenom“ pravosuđu žele da i dalje primaju pozamašne plate, a da za svoj rad nikom ne odgovaraju. Pa čak ni onima koji ih plaćaju. Upravo zbog toga ovakvim grubim i protivpravnim javnim istupima, čak otvorenim prijetnjama, pojedinci teže da GUŠE TEMELJNA PRAVA I SLOBODE GRAĐANA. Pa oni nisu normalni! Građani ih plaćaju da štite njihova prava i slobode, a oni nastoje gušiti elementarna prava i to teškim zloupotrebama moći i uticaja.

Za to što svi mi živimo u „razvaljenoj zemlji“ ponajviše je krivo upravo preplaćeno i krajnje nefunkcionalno pravosuđe. Da unutar pravosudnih tijela pošteno odrade bar 10% primanja koja im građani obezbjeđuju mi bi imali mnogo pravednije i uređenije društvo. No, nosioci pravosudnih funkcija jedino su posvećeni sopstvenim interesima, a u domenu zaštite svojih interesa služe ovakvim nakaradnim elitama (posebno političkim).

Znaju u pravosuđu odlično da bi i minimalnim suprotstavljanjem kriminalizovanim i teško korumpiranim političkim i ekonomskim centrima moći ugrozili sopstveni hedonizam i upravo zato ništa ne čine na planu „rak rana“ ove zemlje.

Bosna i Hercegovina je „razvaljna zemlja“ i to razvaljena u udruženom zločinačkom poduhvatu svima znanih centara moći, UDRUŽENIH sa pravosudnim tijelima. Pravosuđe je saučesnik u „razvaljivanju“ države i to je esencija njihovog gušenja slobode mišljenja i izražavanja.

Gospođa Tadić, baš kao i gospođa Jukić nedavno, teško zloupotrebljava službeni položaj zarad predupređivanja opravdanih kritika građana i društva, odnosno bezobzirnog gaženja temeljnih prava i sloboda građana. Eto to sam joj želio poručiti i sad čekam poziv na saslušanje.

уторак, 29. август 2017.

Pokret „TREĆI BLOK“ podržava Duška Šnjegotu





Ovim saopštenjem pokret se suprotstavlja protivustavnim i protivzakonitim pritiscima predsjednika Milorada Dodika prema Dušku Šnjegoti i Glavnoj službi revizije, i to u funkciji prikrivanja ogromnog kriminala i rastrošnosti režima.

Javnim traženjem ostavke, uz prijetnju smjene, Milorad Dodik je direktno prekršio član 4. Zakona o reviziji javnog sektora, koji ovoj službi garantuje potpunu nezavisnost u radu, te da „neće podlijegati upravljanju i kontroli od strane bilo kojeg lica ili institucije“. Zakonski, jedino je Narodna skupština Republike Srpske nadležna za tačno propisan vid kontrole Službe i to samo u domenu usvajanja izvještaja.

Predsjednik Republike niti jednim propisom nije ovlašten da utiče na rad Službe i zato se njegov zahtjev za ostavkom i prijetnja smjenom imaju smatrati zloupotrebom službenog položaja i teškim prekoračenjem ovlaštenja. Upravo suprotno, Služba revizije nadležna je za finansijsku kontrolu rada predsjednika i time se ovakvi protivpravni uticaji na rad službe mogu smatrati dodatnim/kvalifikatornim kršenjem zakona.

Pokret „TREĆI BLOK“ posebno osuđuje ponašanje Milorada Dodika zbog činjenice da nezakonite uticaje na Duška Šnjegotu i Službu revizije vrši zarad prikrivanja lošeg i nedomaćinskog rada Vlade RS. Iako je vlada javno priznala postojanje budžetskog deficita Dodik sebi dozvoljava manipulacije i obmanjivanje građana tvrdnjama kako je vlada čak ostvarila suficit od 40 miliona konvertibilnih maraka. Od kad je predsjednik „ovlašten“ da laže?

Pored toga valja istaći suštinske dimenzije ovakvog Dodikovog ponašanja. Glavna služba revizije utvrdila je da od 1,5 milijardi maraka kojima je „vlada kontinuiteta“ raspolagala na početku svog mandata nije ostalo ništa. Ova služba je u svom izvještaju utvrdila/konstatovala kriminal i rastrošnost teške 1,5 milijardu maraka i to je najveći motiv Dodikovih ovakvih neprimjerenih postupaka.

Zbog svega navedenog Pokret „TREĆI BLOK“, kao deklarisani opozicioni politički subjekt, poziva druge opozicione snage na jedinstvo i istrajnost u borbi protiv ovakvih eklatantnih primjera zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja, te bezobzirnog kršenja ustava i zakona, od strane Predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Podržavamo najavljeni bojkot rada Narodne skupštine od strane opozicije i smatramo kako je u pitanju dobar prvi korak suprotstavljanja Dodikovom nastojanju da sve institucije Republike Srpske podvrgne svojim kriminalnim i interesnim uticajima.


POKRET „TREĆI BLOK“


APOKALIPSA: Ko preživi pričaće



 
Danas najavljujem da će u narednih nekoliko mjeseci nastupiti „apokalipsa“ u kojoj će čovječanstvo biti „redukovano“ na nekih milijardu preživjelih. Novi svjetski poredak biće uspostavljen nuklearnim ratom globalnih razmjera. Savjetujem svima da potraže dobro sklonište!


Piše: Borislav Radovanović

Koliko je Kim Džong Unu trebalo da potvrdi moje predviđanje da će nastaviti sa provokativnim lansiranjem projektila? Samo DVA DANA! Jutros je Sjeverna Koreja lansirala projektil koji je preletio sjeverni dio Japana i pao u tamošnje vode. Japanci su u skloništima, njihov premijer zove Trampa i traži zaštitu, svjetski moćnici nemaju ideja šta činiti...

U stvari vrlo jednostavnim potezom mogu se zaustaviti Džong Unove provokacije. Dovoljno je Sjevernoj Koreji ukinuti sankcije i gladnom narodu dati neophodnu hranu. Upravo zbog izbjegavanja suočavanja sa gladnim narodom, inače posljedicom katastrofalne suše i novih sankcija, sjevernokorejski lider nastaviće sa provokacijama hirovitog i psihički vrlo nestabilnog Donalda Trampa, sve dok ovaj ne pokaže svoj obećani „oganj i gnjev“.

Međutim, neće doći do ukidanja sankcija i relaksiranja prenapregnute situacije samo zbog volje imperijalističkih centara moći koji su ovakvu situaciju i projektovali. Zna se da Rokfeleri i Rotšildi, kao i njihovi sljedbenici u okviru Trilateralne komisije ili Bilderberg grupe, procjenjuju da čovječanstvo treba redukovati samo na „zlatnu milijardu“. Ostalih preko šest milijardi jednostavno treba pobiti. I danas svjedočimo da ovi monstrumi sa ideja prelaze na djela, i pokazuju kakav su to Novi svjetski poredak zamislili.

Ključni detalj u aktuelnoj situaciji, detaljno planiranoj i ciljno projektovanoj, jeste izjava kineskog predsjednika Xi Janpinga da će braniti Sjevernu Koreju u slučaju američkog napadna na tu zemlju. Jeste rekao i da neće reagovati u slučaju sjevernokorejskog napada, ali Kim Džong Un ne napada, nego samo provocira Donalda Trampa i njegovu obećanu reakciju. Tu je ključ!

Konkretno, centri moći hegemonističkog Zapada ubrzo će Trampu ispostaviti zahtjev da ispolji najavljeni „oganj i gnjev“, a sve kako bi isprovocirali kinesku bilokakvu reakciju. Čak i nije bitno šta će Kinezi konkretno učiniti jer je nebrojeno puta dokazano kako stvarnost i „istinu“ krejiraju svemoćni mediji u vlasništvu istih tih monstruma koji pripremaju apokalipsu.

Sjeverna Koreja u ovom slučaju je tek „upotrebno sredstvo“ i unaprijed kreirani „krivac“ za ono šta slijedi, a to je američki nuklearni napad na Kinu. Interes i želja Rokfelera i Rotšilda jeste da „do pepela“ unište svog glavnog konkurenta na polju globalne ekonomske dominacije.

Sa druge strane odavno su Kinezi shvatili da je dugoročno nemoguće opstati kao ekonomska sila, ukoliko istovremeno niste i bezbjednosna sila, pa su započeli intenzivan razvoj oružanih kapaciteta. Procjenjuje se kako bi Kina ovim tempom naoružavanja već 2025. godine mogla se samostalno suprotstaviti Sjedinjenim Državama (glavnim „oružjem“ kapitalizma). Zato ne čekaju, nego „suparnika“ nastoje uništiti već danas.

Elem, monstruozni planovi centara moći imperijalnog kapitalizma nisu „zadovoljni“ sa uništavanjem 1,3 milijarde Kineza, nego teže ka mnogo većoj kategoriji. Manje-više opštepoznato je da Indija i Pakistan, još dvije regionalne nuklearne sile, decenijama produžavaju konfliktno stanje i vrlo radikalno reaguju na svaki incident. U situaciji nuklearne opasnosti u njihovoj neposrednoj opasnosti zasigurno će sve svoje potencijale staviti na najviši nivo pripravnosti.

U već započetom nuklearnom haosu dovoljno je isprovocirati bilokakav incident, pa da indijske i pakistanske rakete polete. Pritom treba uobziriti aktuelne tenzije između Kine i Indije, pa vjerojatnoću da će Kina biti gađana sa prostora američkog satelita Pakistana i ino. Na to slijedi već uračunata „preventivna reakcija“ Sjedinjenih Država u vidu nuklearnog napada na taj prostor. Znači, sad govorimo o tome da gotovo polovina čovječanstva bude uništena u samo par dana.

No, ni uništavanje polovine čovječanstva neće zadovoljiti čudovišta koja gospodare planetom. Imamo još jednu regionalnu nuklearnu silu koja treba poslužiti kao „sredstvo“ daljeg genocida – Iran. Od samih začetaka „Arapskog proljeća“ ukazujem da su muslimani projektovani za zločin genocidnih razmjera.

Treba biti doista naivan pa povjerovati da će muslimani Afrike i Azije nijemo posmatrati kako lete interkontinentalni nuklearni projektili. Međumuslimanski vjekovni animoziteti „proradiće“ u trenu i na tom polju dovoljan je samo jedan incident, pa da počne međusobno tamanjenje (normalno, unaprijed planirano!). I eto Sjedinjenim Državama opravdanja za još jednu „humanitarnu akciju“, odnosno da projektile upute i u tom pravcu. Treba još samo podsjetiti da na tom dijelu planete imamo i Izrael, dovoljno kapacitiran za izazivanje nuklearnog obračuna, koji će Amerikanci samo dovršiti.

Možda neko vjeruje da su Sjedinjene Države u ionako haotičnoj globalnoj situaciji „slučajno“ zakuvale sa Venecuelom, a da ne pominjemo višedecenijske sukobe sa mnogim državama Južne Amerike i ko više zna kakve tamošnje međusobne konflikte. Sad, diskutabilno je reći da će južnoamerička prenaseljenost biti rješavana nuklearnim oružjem, ali će i taj dio planete svakako biti „pročišćen“. Zar smo zaboravili na američku moć u pogledu hemiskog i biološkog vojnog naoružanja?

Dakle, polako dolazimo do „zlatne milijarde“ onih koji po procjenama Trilateralaca i Bilderbergovaca imaju „pravo“ preživjeti apokalipsu. To je svakako prostor Sjeverne Amerike i Evrope. I gle čuda – govorimo o nekih 800-900 miliona ljudi. Nedostaje još preko 100 miliona i tu leži ključ monstruoznih projekata uklanjanja „viška“ svjetske populacije.

Govorimo o Rusiji! Sa pozicije zapadnih hegemona Rusi su krajnje nepodobni za preživljavanje apokalipse, no problem je što raspolažu potencijalom i više nego dovoljnim da unište prostor koji su monstrumi odlučili „poštediti“. Da se razumijemo: sve te silne sankcije i zveckanje oružjem na samim ruskim granicama nije upravljeno protiv Rusa, nego samo protiv jednog čovjeka – Vladimira Putina. Svi prednje narečeni planovi uništavanja šest milijardi ljudi ovise o jednom čovjeku, koji uporno odbija njihovu realizaciju. Mnogo toga sam pisao o tome kako Putin čuva čovječanstvo od istrebljenja, no aktuelna situacija se od tada bitno promijenila. I Putin sve teže odolijeva napadima.

Konkretno, Rusija je sa evropske/zapadne strane ozbiljno ugrožena i nimalo slučajno se to dešava u ovom dramatičnom trenutku. Sve prijetnje su upravljene ka jednom cilju, a to je da Putina primoraju na „žrtvovanje“ Kine. Dakle, Putin je u situaciji „uzmi ili ostavi“, odnosno da svojoj zemlji omogući opstanak unutar „zlatne milijarde“ i Novog svjetskog poretka, ili da i dalje čuva čovječanstvo i rizikuje globalno uništavanje.

Moramo se ovde zapitati šta Rusija i Putin dobijaju lansiranjem interkontinentalnih bojevih projektila u pravcu Sjedinjenih Država? Apsolutno ništa! U stvari „dobijaju“ američke rakete na svojoj teritoriji, odnosno uništavanje cijele planete. Bojim se da će Putin pragmatično nijemo posmatrati uništavanje najvećeg dijela svjetske populacije. Ako ništa drugo treba mu odati priznanje za dosadašnje pokušaje spašavanja.

Za kraj ostaje nam da rastumačimo razloge neminovnosti izbijanja prednje rečenog nuklearnog rata. Sa pozicije imperijalnog kapitalizma i centara moći koji dominiraju svijetom postoji vrlo jednostavna računica. Potražnja radne snage nikada u istoriji nije bila manja. Tehnološki razvoj je takav da u domenu realne privrede imamo potrebu samo za visokoobučenom radnom snagom, gdje su inženjeri u stvari „primarni proizvođači“.

Tu je pogrešno pod „radnom snagom“ podrazumijevati neproizvodne grane zapošljavanja. To što države sve više zapošljavaju u domenu birokratije i dijele socijalu samo je odlaganje problema. Nije rješenje, a posebice iz ugla centara moći kapitalizma koji ovakav vid „zaposlenih“ tretiraju jednako kao i socijalne slučajeve. Sve to je po njima samo nepotreban trošak i neproduktivan element.

Sa druge strane ponuda radne snage i nezaposlenost zbog slabe tražnje nikada u istoriji nije bila veća. Sav taj „višak“ Rokfeleri i Rotšildi doživljavaju kao „parazite“ kakve naprosto treba uništiti. I to za „dobrobit“ ostatka čovječanstva! Jeste da su u pitanju fašizodidna promišljanja, ali sjetimo se da su upravo isti ti centri moći kapitalizma budaletinama poput Hitlera i Musolinija svojevremeno dali sredstva potrebna za izazivanje svjetskog rata. Bez toga njih dvojica teško da bi ostali zapamćeni po biločemu.

Ovde treba podsjetiti da je jedan od najvećih filozofa ljudske civilizacije, Karl Marks, uzroke sve izglednije današnje apokalipse objasnio prije vijek i po. Vrlo eksplicitno je objasnio da se tehnološki razvoj zasniva na evolutivnim osnovama, dok se društveni odnosi mijenjaju revolucionarnim putem. I to uvijek kad društveni odnosi postaju prepreka daljem razvoju tehnologije. Danas imamo situaciju da dalji tehnološki razvoj traži temeljite promjene u domenu svjetskih odnosa. Znači „revolucija“ je neizbježna.

Doduše, Marks je vrlo jasno rastumačio kako se dominacija i hegemonija primarno materijalizuju u domenu preraspodjele. Ono šta je u svemu ovome tragi-komično jeste činjenica da je svijet konačno dosegao nivo tehnološke razvijenosti za uspostavljanje komunizma onako kako ga je Marks tumačio – „uzmi po potrebama, radi po mogućnostima“.

Današnja tehnologija može van svake razumne sumnje zadovoljiti potrebe kompletnog čovječanstva, no problem je u preraspodjeli. Jedan odsto populacije posjeduje 99 odsto svjetskog bogatstva i iole racionalna preraspodjela obezbjeđuje svima sasvim pristojnu egzistenciju.

Elem, čovječanstvo ne funkcioniše po Marksovim idejama, nego po interesima jedne male grupacije prebogatih i premoćnih vladara, inače teškog civilizacijskog šljama. E taj „šljam“ čak i ne krije svoje zamisli da čovječanstvo redukuje na „zlatnu milijardu“. I konačnu realizaciju ovog monstruoznog plana možemo očekivati vrlo brzo. Uostalom, nisu nekoliko decenija stvarali pretpostavke trenutka kom danas svjedočimo, a da zbog nekakvog „altruizma“ odjednom odustanu.

Evo i eklatantnog primjera da će monstruozni planovi biti realizovani upravo kako nagovještavam. Da bi se spriječile ovakve globalno opasne provokacije Kim Džong Una dovoljno je Sjevernoj Kojeriji bar djelimično ukinuti sankcije i nahraniti gladne ljude. No, to neće biti učinjeno, nego će sankcije biti čak pooštrene. To znači dalje Džong Unove provokacije, pa Trampov „oganj i gnjev“, pa kinesku kontrareakciju i tako dalje kako je prednje pojašnjeno.

Za sami kraj valja razuvjeriti „nevjerne Tome“, koji u izglednost globalnog nuklearnog sukobljavanja sumnjaju po osnovu opasnosti od uticaja radijacije. Vidite, na Republiku Srpsku i Srbiju, dakle vrlo malen teritorij, NATO je prema poznatim podacima bacio preko 15 tona osiromašenog uranijuma. I evo već dvije decenije egzaktno proučavaju posljedice radijacije. Na osnovu saznanja dobijenih na ovom „eksperimentu“ svjetski vladari sasvim slobodno mogu materijalizovati opisanu apokalipsu.