уторак, 29. новембар 2016.

Milorade, upiši i mene!



Na Dodikovu prijetnju o stvaranju „Crne knjige“ neprijatelja njega i SNSD-a smatram da je primjereno pokretanje akcije naziva:


„MILORADE, UPIŠI I MENE!“


U daljem navešću razloge zbog kojih mislim da me svakako „kvalifikuju“ za Dodikov „Crnjak“, i to:

1. Borac sam prve kategorije, dobrovoljac JNA, koji je prošao kroz većinu najtežih ratišta i izvojevao preko stotinu direktnih okršaja u odbrani Republike Srpske,


2. U ratu sam izgubio oca i kompletan imetak, svakojako se napatio zajedno sa svojom porodicom, ali iz svega toga izašao čista obraza i ponosita pogleda,

3.  Nisam ubijao ili bilokako zlopatio civile, zarobljenike i one „drugačije“, nisam pljačkao, silovao, progonio, strašio...,

4. Na kakvo ratno profiterstvo nisam ni pomišljao, na šverc, muljaže i „privatluk“ niko me nije mogao navesti,

5.  Školovanje sam prekinuo kad je trebalo braniti narod i svojat, a sve što sam kasnije završio ( od kolokvija do diplome) stečeno je učenjem i po pravilima akademske struke,

6. Kao profesionalac držim do principa zakonitosti i profesionalnog kodeksa, ne uzimam mito i ono šta mi ne pripada, poštujem građane/stranke i nastojim odraditi svoju „crkavicu“,

7. Po diplomi i opredjeljenju sam kriminalista, dakle humanista, pa mi je neprihvatljivo da gazim po građanima i narodu, da okrećem glavu od stradalnika, od sveopšte nesreće i nepravde...,

8. Vjerujem u zajamčena ljudska prava i osnovne slobode, u ustav i zakone, pa time i u slobodu mišljenja i izražavanja,

9.  Iskreno vjerujem da institucije i nosioce moći i uticaja treba javno kritikovati, objelodanjivati njihova društveno štetna i neprihvatljiva ponašanja, te da niko zbog izrečene kritike ne smije snositi posljedice (tako kaže i ustav!).



Dakle, iz prednjeg je vidljivo da apsolutno odudaram od šljama i kukolja kakav okuplja predsjednik i SNSD, odnosno da mi je mjesto u ovom famoznom „Crnjaku“.


Zato ponavljam:


„MILORADE, UPIŠI I MENE!“

среда, 23. новембар 2016.

Izvršiću javno samospaljivanje!

Dragi moji,

moram Vas obavijestiti kako mi je stiglo rješenje (prvostepeno) o disciplinskom postupku zbog posljednjih tekstova. Gospodin "mr" Dragan Lukač odmjerio mi je tri mjeseca po 20% od plate. Zanimljivo, komisija je izglasala dvostruko veću kaznu, a onda se ministar "prodobrio" i to prepolovio.


Predao sam žalbu na ovo rješenje navodeći da se iz postupka stiče utisak kako ministar stoluje u Pjongjangu, te da sličan slučaj takvih kršanja prava nije moguće naći ni u Sjevernoj Koreji. Ukoliko drugostepeno tijelo prihvati ovakav postupak kao validan i potvrdi sankciju - vjerujte da ću se javno politi benzinom i zapaliti! Jednostavno, to bi znčilo kraj prava i pravde u mojoj voljenoj Srpskoj, odnosno da sam život uložio u ništa ili u nešto krajnje pogrešno i bolesno.

No, prije toga moram o Lukaču otkriti još jednu tajnu, a to je kako je DRŽAVNI UDAR NAPLATIO PREKO 170 000 dojče maraka (šta je i danas bogatstvo, a kamoli poslije rata). Dakle, više ne tvrdim samo da je današnji ministar 10. septembra 1997. godine izvršio državni udar protiv Republike Srpske, kako je sve to zajedno sa Miloradom Dodikom učinio u funkciji pripremanja bombardovanja Srbije i ino. Hej, predsjednik i ministar policije bili NATO operativci i saučesnici agresije na SR Jugoslaviju! Danas govorim o tome koliko je, kako i od koga naplatio sramotnu izdaju.

I TAKVI DA MENI SUDE! 

RADIJE ĆU SE SPLALITI!



Samo, niko od prozvanih izdaju nije načinio iz uvjerenja ili "džaba", nego za masne pare. Kako rekoh - mlad' major Lukač je dobio 171 000 maraka. I daleko bilo da je jedini koji je dobio oko dvije stotine hiljadarki maraka "nagrade" za izdaju, a "zabranjeni analitičar" zna i imena i cifre. Kako znam? Prosto, našao sam presudu Miloradu Dodiku u kojoj je sve ovo do detalja razjašnjeno.

Na kraju, moram dodati da znam i od kud Dodiku toliki milioni, kojima je kupovao izdaju! U tom dijelu moram ponešto ispričati o Madlen Olbrajt! No, prije toga molim za malo strpljenja.

Znači, dragi moji - čitajte ZABRANJENOG ANALITIČARA!

недеља, 20. новембар 2016.

Prijedorčanin u Dodikovoj „Crnoj knjizi“



Već danas, sa nespornom izvjesnošću, mogu ustvrditi kako ću biti jedan od prvih Prijedorčana u „Crnoj knjizi“ neprijatelja Milorada Dodika i SNSD-a. Doduše, to mi na izvjestan način čini čast!

DODIKOVA "CRNA KNJIGA

Znači, biću konkretan i decidan: identifikaciju „neprijatelja“, potrebne podatke o „neprijateljskoj djelatnosti“ i ine pretpostavke za uvođenje u „Dodikov Crnjak“ prikupljaće MUP RS.
  
Da bi za realizaciju jednog takvog zadatka stvorio potrebne pretpostavke ministar Dragan Lukač je proveo posljednju reorganizaciju i sistematizaciju radnih mjesta. U vrijeme dok je u ovoj instituciji poštovan princip zakonitosti i profesionalan odnos prema službi i društvu bilo je nezamislivo postojanje 19 osnovnih organizacionih jedinica. Za neupućene: osnovne organizacione jedinice čine uprave, centri i  druge jedinice čije načelnike direktno (svojim rješenjem) postavlja ministar.

Iskreno se pitam koliki bi trebao biti naš idiotizam, pa da povjerujemo kako Dragan Lukač, inače visokorangirani član SNSD-a, prilikom postavljanja svojih 19 „skutonoša“ vodi se profesionalnim opredjeljenjima? Ili stranačkim?

Budalasto je i razmišljati o nekakvom profesionalizmu ukoliko znamo da o pozicioniranju kadrova lokalnih policijskih stanica raspravljaju (i daju neformalno mišljenje) mjesni odbori SNSD-a. Dakle, Dragan Lukač svojim rješenjima pozicionira ključnih 19 stranačkih istomišljenika.

Nakon toga slijedi niže raspoređivanje SVIH pripadnika osnovnih jedinica i to na bazi prijedloga koje potpisuju Lukačove „skutonoše“. Ukoliko neko vjeruje da SNSD nije taj ključni činilac koji uređuje kadrovsku strukturu naše policije predlažem mu da uradi „test inteligencije“ i utvrdi sopstveni IQ, Odnosno koliko je tanane pameti. To je danas bar dostupno i lako provodivo.


Nakon ovog kraćeg izlaganja o tome kako MUP RS inače funkcioniše mogu obrazložiti i zbog čega sam ubijeđen da ću (čak!) najvjerojatnije zauzeti poziciju broja jedan „Dodikovog Crnjaka“. Načelnik CJB Dalibor Ivanić, iako duboko svjestan da je njegov mandat na samom kraju i da je već pripremljen da „odstrel“, neće propustiti da pod brojem jedan famoznog „Crnjaka“ upiše ime osobe koju najviše mrzi. Na moju nesreću – to je moja malenkost!

Uostalom, šta drugo da očekujem od osobe koja je DVA PUTA lažno me prijavljivala za izvršenje krivičnih djela, koji dva mjeseca nastoji da me „strpa“ u KPZ Tunjice, a samo kako bi me ućutkao i spriječio da se bavim njegovom odgovornošću za teška krivična djela sa obilježjima organizovanog kriminala?

Uz to primjećujem da su Lukač i Ivanić posljednjom sistematizacijom kadrovski „ojačali“ prijedorski  centar policije tako da mu ni porodica Korleone nije dorasla. Sve sami kadrovi sa kriminalnim „pedigreom“ kakvim sam se svojevremeno bavio kao kriminalistički inspektor, ili narodski rečeno – lopuža do lopuže.

U tom kontekstu mogu samo raći da mi čini čast biti broj jedan u ovoj famoznoj „Crnoj knjizi“ i to iz prostog razloga što će je sačinjavati SNSD-ovi „policijski papci“, presuđivani kriminalci, monstrumi, bitange i sličan šljam. Da se razumijemo, čestiti profesionalci nikada ne bi NEZAKONITO prikupljali podatke o građanima i time kršili njihova zajemčena prava. Zato čestitih profesionalaca i ima tako malo u strukturama rukovođenja.


No, zato se, na drugoj strani nakupilo šljama i „kukolja“ spremnog i rođenog oca upisati u kakvu „Crnu knjigu“, a samo kako bi dobili ili zadržali kakav položaj. Kad me takvi „uteftere“ kao neprijatelja prezidenta i stranke, koji su sami sebe poistovjetili sa narodom i državom, onda mi je sasvim prihvatljivo biti „državni neprijatelj No 1“.

Karikature preuzete sa humorističkog bloga "KURUZOVINA NEWS", na: http://kuruzovina.blogspot.ba/

петак, 11. новембар 2016.

Konačan sud o srpskim „(kontra)revolucijama“



Vrijeme prokaže sve istine i laži, pa tako i odgovor na pitanje: Kako završiše sve one silne „obojene revolucije“ protiv Republike Srpske i njenog rukovodstva?

Piše: Borislav Radovanović



Srpsko „kratko pamćenje“ još jednom se pokazalo kao sadržajni element identiteta, mentaliteta ili važnog obilježja našeg etniciteta. Paradoksalno je da prije samo pola godine (i manje!) najviše eksploatisana tema (čak regionalnog nivoa) bila je nasilno rušenje režima Milorada Dodika.

Protivnici našeg predsjednika kretali su se u širokom rasponu „duginih revolucionalnih boja“ od Soroša, Obame i Davutoglua; iliti džihadlija i slelefija (kakve njegovi „stručnjaci“ pogrešno nazivaju vehabijama); preko opštepoznatih „domaćih izdajnika i plaćenika“; pa sve do vanzemaljaca i „tigrastih komaraca“. Svi su rušili našeg prezidenta i njegov režim, ali se Dodik pokazao moćnijim od Bin Ladena, Gadafija i Sadama – zajedno!

Ukratko, režim je opstao, a srpsko „trosekundno pamćenje“ još jednom pokazalo se zakonomjernošću sa kakvom valja računati. Posebno ukoliko se bavite manipulacijama, obmanama i lažima.

Elem, u konkretnom slučaju posebno su se zanimljivima pokazali režimski „analitičari“ i  kojekakvi kvazisavjetnici. Mnogo sam pisao o tome kako je 2014. godine Zapadni Balkan, a posebice Bosna i Hercegovina“, od strane američkog establišmenta i „NATO-jastrebova“ ciljno destabilizovan zarad sprečavanja projekta „Južni tok“. Potom sam pisao kako se slična destabilizacija naredne godine ponovo materijalizovala, sa akcentom na Makedoniju, kao reakcija Zapada na tada aktuelni „Turski gasovod“. Režimske kvazianalitičare ove stvarne „crne“ ili „FID“ operacije nisu previše zanimale, pa iz tog vremena imamo paradoks da sam o Dodikovoj ugroženosti pisao više od svih njih zajedno.

I onda, nakon što su Angloamerikanci i „NATO-jastrebovi“ uspješno (normalno putem destabilizacija Balkana) zaustavili ove globalno važne ruske projekte (uz to usporili i kineske vodeće projekte), kad više nisu imali nikakvih motiva i objektivnih potreba za daljim destabilizacijama, stiže „haranga“ naših preplaćenih „stručnjaka“ o nekim novim „obojenim revolucijama“. Inače, kad stručnjak za bezbjednost koristi termin „obojena revolucija“ shvatite da imate posla sa manipulatorom ili sa neznalicom.

KAKO JE DODIK „ODBRANIO“ SRPSKU?

Da se razumijemo, proljeće je nekako vrijeme idealno za početak političkih operacija, pa je tako i ovdašnja „opozicija“ (navodnici su stavljeni jer taj savez stranaka drži vlast na državnom nivou) nakon DESET GODINA ĆUTANJA početkom tekuće godine odlučila da progovori i to ponajviše preko nezadovoljnog naroda. Kad k tome dodamo činjenicu da je u pitanju izborna godina onda su ulični protesti bili nešto sasvim očekivano.

I pokušala je „naša“ kvaziopozicija organizovati nešto na planu socijalnog bunta, no suočila se sa odlično isplaniranim odgovorom režima. Sa današnje distance sasvim objektivno možemo zaključiti da su Dodik&režim odgovorili maestralno. Drugo je pitanje koliko se takav „odgovor“ nama lično ili kolektivno dopada ili ne, ali su činjenice neumoljive: socijalni bunt je razoren, režimska pobjeda na izborima je ubjedljiva i ino.

 U stvari, možemo reći kako je Dodik stvari preokrenuo u krajnje neočekivanom pravcu. Organizovao je „referendum korisnih idiota“ (kako sam to nazvao u jednom tekstu), čime je kompletnu političku paradigmu preokrenuo u svoju korist. Sve te silne „prijetnje“ krivičnim progonom i sankcijama vać danas jasno vidimo kako predstavljaju tek puku tlapnju od kakve nema ništa.

Znači, da neke stvari rezimiramo: Dodik je na današnjoj političkoj sceni BiH-e jedini „(kontra)revolucionar“ sa iskustvom. Uostalom, na planu izvođenja „FID operacija“ jedini je bio na obuci CIA-e i ponešto naučio o tim stvarima. Svoje znanje je iskoristio i ostvario željene političke benefite. Spriječio je socijalni bunt, političke protivnike bukvalno pretvorio u „korisne idiote“, pobijedio na izborima i td. Trebalo bi da je zadovoljan postignutim. Vjerovatno i jeste.

Na kraju moram otkriti i razlog pisanja ovog teksta. Prosto, mjesecima sam uporno tvrdio kako na djelu nema nikakvih „revolucija“, odnosno da se događaju tek puke manipulacije Dodika i njegovih preplaćenih kvazistručnjaka. I to se pokazalo ISTINOM.


No, kako to profesor Šijaković, kad objašnjava naše esencijalne probleme, počesto kaže: „Mi smo narod niske kulture“. To uveliko objašnjava događanja i ove godine, i zadnje dekade, a počesto i naše cjelokupne istorije. Dodao bih samo: „Mi smo narod kratkog sjećanja i slabe pameti!“. Kad to shvatimo – možda i uspijemo izgraditi kakvu-takvu budućnost naše djece.

недеља, 06. новембар 2016.

Priznajem (!), napao sam Ramba - Izvini brate Rambo!

Dragi moji,

poznato vam je da se protiv mene vodi istraga zbog napada na načelnika CJB Prijedor, Dalibora Ivanića. U stvari, kažu da sam "ozbiljnom prijetnjom" ugrozio njegovu bezbjednost

Naša nesrećna "žrtva"


Možda bi takva misaona konstrukcija i imala nekog smisla da "napadnuti" načelnik u trenutku "ugroženosti" za pasom nije nosio pištolj marke CZ 99, sa 15 metaka u okviru. Da smo se nalazili u neposrednoj blizini možda bih mu mogao i "parirati". Ovako sa distance - samo sam ja mogao nastradati pošto sam BIO NENAORUŽAN.


Uz to naš načelnik ima vrlog pratioca/specijalca jednako naoružanog CZ-om 99 sa dva-tri okvira od po 15 metaka. Moje šanse u odnosu samo na njih dvojicu bile su da me iznesu iz zgrade "bušnog" kao švajcarski sir.

Zločinac


No, na sve to prilazi nam još nekih 8-10 pripadnika policije, opet opasanih CZ-ovima 99, tako da sam protiv sebe imao nekih 300 komada metaka call 9 mm. Nenaoružan čovjek protiv takvog ešalona specijalaca ima vrlo malene šanse da preživi, a, zamislite, mene terete da sam sve njih ugrozio do nivoa da su skoro po'm'rli od straha. I sve to u zgradi policije u kojoj se u tom trenutku nalazilo još nekoliko desetina policajaca. Haos!

Izgleda da imamo nekakvu vrlo plašljivu policiju. Pitam se šta bi bilo da je u zgradu ušlo 10-ak džihadlija - povratnika iz Sirije?

Elem, nisam vješt u izradi kojekakvih grafika, ali sam predočenim fotografijama pokušao slikovito predstaviti "žrtvu" i "napadača". Možete nas razlikovati po tome što žrtva na glavi nosi CRVENU maramu, a "napadač" crnu. Ponekad slika govori više od riječi!

Ja sam samo Dvorska Luda



Počesto me pitaju zbog čega tako i toliko uporno insistiram na  pozitivnim promjenama u društvu gdje su stvari postavljene tako da su promjene nemoguće. Odgovorim: „Ja sam samo jedna dvorska luda i ispunjavam svoju ulogu.“.

Danas živimo u okruženju i okolnostima postavljenim krajnje nakaradno, iracionalno, nesvrsishodno i čak sumanuto (kolektivno autodestruktivno). Bez obzira koliko mislili da je ovakav sistem samo naš usud, kad iole kvalitetnije proanaliziramo stanje stvari nedvosmisleno dolazimo do zaključka da ni na globalnom planu ništa nije bolje. Svijet je poludio!

Elem, ključni problem proizilazi iz činjenice da čovječanstvom vladaju kvazielite ili kategorija osoba kakve u iole „normalnim“ okolnostima ne bi dosegle ni do srednjeg staleža. Narodski rečeno – elitu čine fukare, lopovi, prevaranti, lažovi i sličan šljam. U daljem, elita diktira ambijent spram sopstvenih interesa, a široke mase sve to bespogovorno prihvataju i danas smo tu gdje jesmo. U svijetu haosa!

Ovde dolazimo do početnog pitanja: šta li to ja pokušavam u ovom nakaradnom svijetu? No, to pitanje je u direktnoj korelaciji sa pitanjem: zašto tako uporno provociram Milorada Dodika, ministra Dragana Lukača i slične „polubogove“ koji kroje naše otužne i bezvrijedne živote?

Da bi odgovor bio jasniji moram podsjetiti da su srenjovjekovni vladari imali „običaj“ iskrasti se iz dvora, obući kao obični smrtnici, te inkognito komunicirati sa svojim podanicima. Na taj način direktno i bez ulagivanja doznavali su šta podanici misle o njima, šta misle o stanju u društvu, šta popraviti, promijeniti... Odlično su srednjovjekovni vladari znali ono šta današnjim „polubogovima“ nije jasno, a to je da ih njihovo najbliže okruženje laže. Znali su da ne mogu vjerovati izvještajima administracije i moćnika, da je sve to frizirano, frazirano i fingirano (FFF). Eto zašto su vladari iskradali se iz dvora i nastojali doznati istinu izvan „FFF“.

Druga varka kojoj su pribjegavali srednjovjekovni vladari bila je „držanje“ dvorskih luda. Šta je to dvorska luda? U principu to su bile osobe oštroumne, humoristične i „ciljno lude“. Osnovna ideja bila je da dvorska luda na zabavan način ukaže vladaru na njegove vlastite greške, na stvarno stanje stvari, te na nakaradna ponašanja najbližih vladarovih saradnika. Na kompletnom dvoru jedino su dvorske lude govorile istinu, a obzirom da istina često boli one prozvane i može „odsjeći glavu“ (i u zbilji i figurativno), istinu je trebalo saopštavati na opštezabavan način. Zato se čisto pragmatično društvo opredjeljivalo da istinu saopštavaju „lude“.

                   Кинези снимају римејк "Валтер брани Сарајеву"


U tom kontekstu ja nastojim biti Dvorska Luda pojedinih naših moćnika, uz priznanje da mi humorističnost i nije jača strana. Ili, kako ono kažu – o ukusima ne treba raspravljati, pa je moje izražavanje ponekom i zabavno. Kako god, naši Milorad Dodik ili Dragan Lukač žive u svijetu iluzija, lažnih podataka, iskrivljene spoznaje, te, konkretno, manipulacija kakve im okruženje servira. Uz to, ulagivanje kakvo ih okružuje, totalna odvojenost od populacije i realnosti, pa sve do sopstvene prenaglašene narcisoidnosti, ukupno ih dovodi u poziciju nerazumijevanja ni vremena, ni svijeta u kom žive.

U posljednjih dvije godine objavio sam oko dvije stotine tekstova, od čega bar polovina odražava moju funkciju Dvorske Lude ili nastojanje da moćnicima ukažem na realne činjenice i stvarno stanje. Da li sam uspio u svom naumu da nešto promijenim? Jesam! Uništio sam karijeru, napatio i porodicu i sebe, te sve ćešće postao pacijent psihijatrijskih ustanova. Da li sam nešto promijenio kod naših moćnika ili u društvu u kom živimo? Jesam! Pojedine budaletine ispoljile su mnogo veći stepen gluposti od onog naoko očekivanog. Suštinski, Dvorska Luda dokazala je da ovom zemljom upravljaju budaletine.

Na stranu to što su skloni lopovluku, osionosti, bezobrazluku i nehumanosti, naši moćnici, ili bolje reći prvaši naše kvazielite, pokazali su i kolike su budaletine. Dakle, nisam ispunio ulogu dvorske lude u onom tradicionalnom smislu (da vladaru ukažem na negativnosti), ali moram biti zadovoljan učinkom iz prostog razloga – nedvosmisleno je utvrđeno ja sam Luda, a oni iznad mene su Budaletine.

U stvari društvene promjene proizvele su i mijenjanje funkcija/djelatnosti pojedinih društvenih činilaca. Tako funkcija dvorske lude više nije da vladaru ukazuje na njegove i sistemske pogreške, nego da podanicima/narodu ukaže na grešnost vladara i elite.


Aferim, došlo je vrijeme da dvorske lude predvode revolucionarni potencijal društva. Treba sa žaljenjem kostatovati kako je revolucionarni potencijal naroda na tako niskom nivou da mu više ni Marks i Engels ne mogu pomoći, a kamoli dvorske lude. No, ova Dvorska Luda ostaje vijerna svom „zadatku“ – i to naprosto zbog shvatanja da joj ništa drugo nije ni preostalo!



Karikatura preuzeta sa: http://kuruzovina.blogspot.ba/

четвртак, 03. новембар 2016.

Trenutni pokušaji moje eliminacije - verzije "A" i "B"


Režim Milorada Dodika po svaku cijenu, makijavelistički, nastoji spriječiti moje javno djelovanje. Trenutno nastoje realizovati "Verziju A", koja se sastoji u mom pritvaranju u KPZ Tunjice, čime bi ozbiljno onemogućili/spriječili aktivnosti na "deinstaliranju režima" kakve sam započeo. U "Verziji B" ići će na moju fizičku eliminaciju!


Piše: Borislav Radovanović

Možda će nekom ovo izgledati kao "teorija zavjere", kao pretjerivanje ili preuveličavanje, no, iznosim samo provjerene i višestruko potvrđene informacije. U međuvremenu sam doznao kako su 29. septembra pojedinci u CJB Prijedor izveli operaciju/provokaciju sa ciljem mog pritvaranja. Zato je izmišljeno nepostojeće krivično djelo, zato sam lažno optužen da sam "prijetio" načelniku Ivaniću, jer je u ovom krimenu propisana kazna do tri godine zatvora i u manipulativno stvorenim okolnostima postojala je visoka vjerojatnoća izricanja mjere pritvora.

Međutim, taj plan je propao obzirom da sam tokom lišenja slobode zatražio medicinsku pomoć, nakon čega sam hospitalizovan. Danima je policija opsjedala prijedorsku bolnicu, maltretirala osoblje i ukupno tražila načina da me "izvuče" iz bolnice - kako bi me mogli pritvoriti.

Već prvog dana "Verzije A", dakle 29. septembra, vršen je protivpravan pritisak na tužilaštvo sa ciljem podnošenja prijedloga za određivanje pritvora. Taj pritisak je bilo lako izbjeći obzirom da sam se nalazio na liječenju, a medicinsko osoblje prijedorske bolnice držalo se prilično čvrsto i profesionalno. Već sam hvalio profesionalnost prijedorskih ljekara i da se ne zadržavamo na ponavljanju izrečenog.

Prilikom sljedećeg incidenta, 14. oktobra, nakon mog otpuštanja iz bolnice,  ponovo perfidno izrežiranog, uslijedio je novi napad na tužilaštvo sa ciljem mog pritvaranja. U ovom slučaju moram pohvaliti postupajućeg tužioca zbog profesionalno-iskusnog iznalažanja načina odolijevanju pritiscima.

Elem, moram podsjetiti kako ovde pritisak vrši jedan ministar policije Dragan Lukač, jedan načelnik centra policije Dalibor Ivanić i povelika svita njihovih "posilnih". Zbog toga je sasvim očekivano došlo i do "slamanja" tužilačkog profesionalizma.

Šta se događa?

Dana 19. oktobra podnio sam zahtjev (po zakonu o slobodi pristupa informacijama) za uvid u službenu dokumentaciju vezanu za mjere pojačanog nadzora kakve policija prema meni primjenjuje (do tad) preko dvadesetak dana. Tražio sam informaciju i od ministra Dragana Lukača i direktora Darka Ćuluma zašto dozvoljavaju ovakve eklatantne protivpravnosti i zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja. Još uvijek odgovore nisam dobio, a teško da ću ih ikada i dobiti i to iz prostog razloga što dokumentacija o mjerama kakve policija primjenjuje prema meni ne postoji.

Zato usljeđuje tužiočev zahtjev sudiji za prethodni postuak Osnovnog suda u Prijedoru, koji je takve prirode da bi doista trebalo preispitati mentalnu sposobnost svih aktera ovog postupka. Zamislite, traži se zabrana mog prilaženja načelniku Ivaniću na manje od sto metara. No, obzirom da načelnik i ja radimo u istoj zgradi tužiočev zahtjev ulazi u sferu "fantazija". 

Konkretno, tužilac traži da svako moje kretanje objektom bude praćeno sa (čak!) DVA POLICAJCA. Znači, viši stručni saradnik, zadužen za poslove upravno-pravne prirode, bez oružja (ni službenog ni privatnog), do toaleta, ili do svog pretpostavljenog i saradnika, ili do bilokog pojedinca ili prostora u zgradi, treba da se kreće u pratnji dva policajca. Valjda Republika Srpska ima policije na pretek, pa je mogućna realizovati i ovakve budalaštine.

No, indikativno (čitaj: INDIKATIVNO!) je da tužilac ovaj zahtjev podnosi u nezapamćenoj efikasnosti spram mog pomenutog zahtjeva za pristup informacijama. Prije toga, po sopstvenom priznanju, ekspresno donosi naredbu za sprovođenje istrage bez ikakvih dokaza ili pravno opravdanih osnova. U srpskom tužilaštvu takva efikasnost još nije zapamćena.

Međutim, poenta je u tome da tužilac od suda traži izricanje mjere kakvu policija prema meni do danas primjenjuje preko mjesec dana. Već sam nekoliko puta pisao o tome da svako moje kretanje objektom prate najmanje dva policajca, a često i njihovi pretpostavljeni, tako da se broj mojih "pratilaca" ponekad kreće i do deset ljudi. Hej, nenaoružanog čovjeka u sred zgrade policije prati deset "do zuba" naoružanih policajaca, a sve kako ne bi ugrozio naoružanog načelnika i njegovog jednako naoružanog pratioca (samoprozvanog!). Ovde je neko dobrano "udaren mokrom čarapom po blentavoj glavi".

Šta pojedinci pokušavaju postići? Pogrešno je razmišljanje kako ovu mjeru treba posmatrati kroz prošle događaje, moramo pokušati prepoznati njenu buduću materijalizaciju.

Stvar je prilično jednostavna. Svako kršenje mjere sudske zabrane prilaženja povlači određivanje pritvora. Kako god su Ivanić i poslušnici izmislili nepostojeće krivično djelo i izveli lažno prijavljivanje, tako će "očas posla" izmisliti incident u kakvom sam navodno prekršio zabranu suda. I eto mene u pritvorskoj jedinici KPZ Tunjice.

Sad, dolazimo do ključnog pitanja: zbog čega je pojedincima toliko stalo da ograniče moju slobodu kretanja i djelovanja? Odgovor sam već nekoliko puta dao u prethodnim tekstovima. 

Poznato je da se u nekoliko krivičnih predmeta organizovanog kriminala i teške korupcije namjeravam pojaviti kao svjedok. I to svjedok koji će "potegnuti" krivičnu odgovornost ministara Lukača, Jovičića, Čađe, bivših direktora Gojka Vasića i Uroša Pene, pa sve do prijedorskih načelnika Dalibora Ivanića i Vojislava Pelkića, i niza onih čija imena nezavređuju pominjanje.

Uz to poznato je da sam u postupku traženja statusa "uzbunjivača" i to od institucija države Bosne i Hercegovine (Srpska nema ni adekvatnog zakona, ni agencije, a svi znamo i zašto). Ukoliko uspijem dobiti takav status i potrebnu zaštitu možemo govoriti o pravnom presedanu na kakav će se pozvati brojni državni službenici koji, slično meni, žele da se obračunaju sa kriminalom i korupcijom u institucijama Republike Srpske.

Dalje, ukoliko  se u sporne predmete uključe Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH i Agencija za istrage i zaštitu - SIPA, kako bi to trebalo rezultirati, popriličan broj do danas "nedodirljivih" moćnika Srpske mogao bi se vrlo brzo naći pred sudom. 

Zato pojedinci na sve načine, "cilj opravdava sredstvo", nastoje izdejstvovari moje pritvaranje i time onemogućavanje/ograničavanje u daljem djelovanju. Jedan ovakav presedan u datim okolnostima im je  krajnje nepotreban.

Elem, na kraju dolazimo do pitanja: šta ukoliko "Verzija A" ne uspije? Već imam pripremljen niz kontramjera otklanjanja takve opasnosti, a kako stvari stoje i sud će odbiti opisani zahtjev za izricanje mjere zabrane prilaženja. Šta onda?


Realno je očekivati primjenu "Verzije B", a to najjednostavnije znači moju fizičku likvidaciju. Samo, nisam im ja "naivni" Milan Vukalić. Vrhunski i hvalevrijedan profesionalac Milan Vukelić sve je činio kako treba (u skladu sa pravilima struke), ali nije dovoljno animirao javnost u kontekstu mogućnosti njegove likvidacije. Tek nakon stradanja počelo se pisati o svemu onome čemu je pok. Vukelić izlagan i ko su potencijalni organizatori zločina.

Na drugoj strani u zadnjih dvije godine ja sam u stotinjak tekstova objelodanio svaku potencijalnu opasnost i kriminal iz kakvog ista proizilazi, pa čak i imenovao moje likvidatore. Što se mene tiče Milorad Dodik, Dragan Lukač, Gojko Vasić, Dalibor Ivanić, Vojislav Pelkić i sva ta svita bjelosvjetskih bitangi i monstruma može donijeti odluku o "Verziji B", ali moraju računati sa tim da će se naš obračun nastaviti i nakon toga.

Tek onda će doći u sam epicentar javnosti desetine i desetine mojih tekstova u kakvima sam se bavio njihovim kriminalom, izdajom, zločinaštvom i nehumanošću. Znaju ono odlično kako sve to funkcioniše, a trebalo bi da malo podrobnije čitaju moje tekstove, te otkriju i one skrivene poruke, indicije i zamke - kakve će drugi istraživači zasigurno otkriti. Pored svega toga potrudio sam se da objavim i fotografije ključnih dokumenata koji "sijeku glave". .

Znači, da me eliminišu na bilokoji način to pojedincima predstavlja ozbiljan problem, a da u perspektivi trpe.sve ono šta sam im pripremio još je problematičnije. No, nadati se da će neki političari i slični moćnici iz svega ovoga izvući pouku: poštenog i sposobnog profesionalca treba pustiti da radi svoj posao, a nikako dozvoliti da režimske budaletine nad takvima pokušavaju "trenirati strogoću".

Doduše, možda i Dodik iz ovoga izvuče pouku, pa po hitnom postupku smijeni ministra Dragana Lukača i  na njegovo mjesto dovede nekog kompetentnog i spremnog da zavede red i u policiji i u društvu??? 

Fejsbuk je sredstvo ostvarivanja naše slobode - zato ČUVAJMO SVOJ PROFIL!



Dragi moji,

mnogima je već poznato da su mi blokirali Fejsbuk profil. To nije učinjeno nimalo slučajno obzirom da je preko 95 odsto ulazaka na ovaj blog činjeno preko Fejsbuka. Tih nekakavih tri, pet, ili sedam hiljada pregleda dešavanja na blogu svakog dana očigledno je nekom smetalo, ili je nekog plašilo... šta znam?

Ono šta zasigurno znam jeste da su članovi SNSD-e izveli spornu blokadu. Njih 200 000 zbog nečeg se plaše nas nekoliko hiljada koji na ovaj način opserviramo događanja oko nas.

No, kako god, bio sam prinuđen načiniti novi profil i možete me naći na:

https://www.facebook.com/profile.php?id=100014097334077

Da ne bi bilo kakve zabuneizgled profila je kao na prednjoj fotografiji.


MOLIM VAS ZAPRATITE ME, ODNOSNO OBNOVIMO OVAJ OBLIK PRIJATELJSTVA!

Uz to zamoljavam da u narednom periodu maksimalno šerujete moje tekstove, bar dok ne uspijem ponovo ojačati svoj FB nalog.

Ono šta vam obećavam jeste nekoliko tekstova "odmazde" za rušenje profila, kakvi se javnosti zasigurno neće dopasti, a režimlijama će proizvesti srčane udare (kad mozga nemaju).


Pratite vašeg ZABRANJENOG ANALITIČARA!

уторак, 01. новембар 2016.

Lukač: „Četnicima sam poručio da ne pokušavaju ubiti Papu!“



Kako sam to prethodno najavio, u ovom tekstu otkrivam pravu istinu oko „crne operacije“ pripremanja atentatata na Papu Ivana Pavaoa II prilikom posjete Banjaluci.


Kada otkrivate nerazjašnjene tajne uvijek ste aktuelni, pa i kad govorite o događajima od prije 13 godina. Zašto? Pa, ako ništa drugo, ujazujete koliko je „bušan“ sistem bezbjednosti Republike Srpske, sistem od kog uveliko ovisi biološki opstanak srpakog naroda na ovim uvijek uzavrelim prostorima.

Podsjetiću kratko da su sarajevski mediji pred Papin dolazak u Banjaluku isfabrikovali aferu prema kojoj pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta pripremaju ubistvo Pape. Kao organizatora atentata navode predsjednika pokreta i samopozvanog vojvodu Neđu Ošapa. Na sljedećem nivou fabrikovanja afere „otkrivaju“ da je Ošap bio pripadnik 6. odreda Specijalne brigade policije, kojim je komandovao Dragan Lukač, te da je bio njegov vrlo blizak „saradnik“ (za specijalne zadatke).

Na to slijedi Lukačeva opšepoznata sklonost komuniciranja sa medijima. Tragikomično je da ministar Dragan Lukač u ovim danima protiv mene vodi aman deset disciplinskih postupaka zbog javnih istupa, iako nema nikakve prevne prepreke da to činim. Na drugoj strani kroz karijeru Lukač je upravo prepoznatljiv po tome što je protivpravno dao desetine intervjua, izjava i istupao u medijima i kad je trebalo i kad nije.

Tako je i ovoga puta dao intervju objavljen pod naslovom „Četnicima sam poručio da ne pokušavaju ubiti Papu!“. Kao „blečak“ nasjeo je na medijski spin i odreagovao upravo kako ne bi trebalo. Od kud njemu, kao komandantu specijalne jedinice, pravo da nekom nešto „poručuje“, da poručuje kako će pohapsiti Ravnogorce ukoliko samo pokušaju nauditi papi i slično? Pravno i profesionalno poznati su standardi prema kakvima se jasno zna ko donosi odluke o hapšenjima, kad se specijalci upotrebljavaju, ko odobrava njihovu upotrebu... Uglavnom, Lukač se samo nalupao gluposti i dodatno „učvrstio“ isfabrikovane afere.

Šta je stvarna istina?

Priča počinje jednim „redovnim“ sastankom članova i simpatizera Ravnogorskog pokreta. Kako je to „srpski običaj“ na sastanku se nađoše i dvije litre rakije. I onda, sup'jane glave skreću razgovor na temu kako je srpska bruka Papin dolazak u Banjaluku, kako to teško vrijeđa „čast“ Ravnogoraca i traži „adekvatnu reakciju“ – izricanjem smrtne presude.

Pijane bene onda jedan po jedan na „nožu i vinu“ zaklinju se da će ubiti papu i to na sred bine i u sred govora. Lako je o tome pijan razgovarati, ali to izvesti je nešto sasvim drugo.

Moran ovde istaći da sam tada bio već oformljen operativac, koji je odlično poznavao dešavanja na terenu. Tako sam doznao i za ovaj događaj, izvijestio pretpostavljene, te započeo sa detaljnijim provjerama. Fantastično: ispitivani Ravnogorci redom su priznavali da su načinili „zakletvu na nožu i vinu“, no nakon otrežnjenja većina je i zaboravila na ovu „urotu“.


Prilikom razgovora sa Neđom Ošapom uslijedila je upravo njegova ideja da svi akteri „urote“ dan Papine posjete provedu u službenim prostorijama policije. Načelno sam između MUP-ovog tima za koordinaciju obezbjeđenja skupa i Ravnogoraca postigao dogovor da se boravak u službenim prostorijama izvede na dobrovoljnoj osnovi i u preventivne svrhe. Neđo jeste u svim segmentima priznao „p'jansku zakletvu“, te naglasio kako je otrežnjenje donijelo sasvim drugačije razmišljanje.

I taman kad  sam zadovoljno zaključio da je ova ujdurma „razriješena“ u Banjaluci se događa incident u kom se jedan pijani Ravnogorac ponovo poziva na već ispričanu „zakletvu“. Opet haos i donošenje odluke o hapšenju svih aktera „atentata“.

Uglavnom, dvadesetak Ravnogoraca je dan provelo u pritvoru, Papina posjeta odigrala se bez ijednog incidenta i događaj ubrzo prelazi u zaborav.

OPERACIJA „LAŽNE ZASTAVE“

Elem, kako rekoh moje tadašnje operativne veze podrazumijevale su i nadzor nad muslimanskim ekstremistima. Ubrzo stižu nove informacije – konkretno o upletenosti muslimanske tajne službe AID-a u ovaj incident. Naime, AID je unutar Ravnogorskog pokreta imao dva zavrbovana „igrača“. Upravo njih dvojica su na sastanak donijeli rakiju, te u pogodnom trenutku započeli priču o „neoprostivom grijehu“ papinskog boravka u Republici Srpskoj. Dalja dešavanja svode se na pitanje „tehnikalije“ dovođenja mase do „zakletve“.

Iz više izvora dobio sam potvrdu da su AID-ovci platili izvođenje ove „predstave“, da bi mi na kraju i jedan od zavrbovanih aktera neformalno to lično priznao. Do identičnih podataka došao je i jedan kolega iz službe državne bezbjednosti, tako da nema prostora za bilokakvu zabunu.

Međutim, indikativno je bilo da AID-ovci nikada nisu ni očekivali da Ravnogorci izvrše datu „zakletvu“, nego im je to bilo potrebno kao svojevrstan „paravan“. Ne mogu tvrditi da je AID baš planirao atentat, ali nešto zasigurno jeste i za to im je bila potrebna „lažna zastava“ u vidu ravnogorske.

Inače, za neupućene, „isticanje lažnih zastava“ je naziv za operacije u kakvima obavještajne službe namjerno/ciljno projektuju „krivce“ za svoje aktivnosti. Primjera radi, CIA ili Mosad unutar ekstremističkih organizacija imaju zavrbovane ljude ili ubačene agente provokatore, koji izabranu terorističku ćeliju ili pojedinca upute na zadatak uz objašnjenje da je u pitanju naređenje sa „samog vrha“. I akteri izvedu teroristički zadataka bez iole svijesti da su u stvari bili samo marionete CIA-e.
I u ovom slučaju muslimanski ekstremisti pod kontrolom AID-e spremali su određenu operaciju, pa čak i mogući atentat na Papu, a Ravnogorci su im poslužili kao unaprijed projektovani „krivci“. Moram podsjetiti da su muslimanski ekstremisti prilikom Papine posjete Sarajevu iz 1997. na trasi kretanja podmetnuli ogromnu količinu eksploziva, kakva je otkrivena protivdiverzionim pregledom i time je napad spriječen.

Neuspio pokušaj u Sarajevu ponukao je islamiste da nakon par mjeseci u Bolonji ponovo pokušaju sličan atentat. Tada su državnve vlasti BiH-e odbile italijanski zahtjev za izručenje pripadnika odreda El Mudžahid, ubojica i zlikovaca Saleha Nedala zvanog Hašim i Karaja Kamela zvanog Abu Hamza, pod izgovorom da ne mogu izručiti “naše” državljane. I kad je nesporno utvrđeno da su državljanstva stekli nezakonito, i kad su ovde počinili ubistva, terorističke napade i aktivizam na planu globalnih terorističkih mreža, AID je ovu dvojicu, kao i stotine sličnih, adekvatno zaštitio. To je naša bolna istina.

Možda će dovijeka ostati tajna šta su islamisti pripremali Svetom ocu u Banjaluci, ali ono o čemu danas moramo voditi računa jeste naša sposobnost samobrane, o funkcionalnosti našeg sistema bezbjednosti i ino. Prozvani mladi komandant specijalne policije danas je ministar policije, znaći prvi čovjek našeg sistema bezbjednosti. U stvari ključno pitanje jeste: koliko se i danas još uvijek aktivna tajna muslimanska policija AID „poigrava“  sa čelnicima policije?


Primjera radi, u slučaju Lukačevog prethodnika Radislava Jovičića počesto govorim kako je donosio “sarajevske sistematizacije”. Malo mu je bilo što je naših 15 miliona maraka odnio u Sarajevo da od tamošnjih veletrgovaca automobilima nabavljao nova vozila za policiju, nego je u aranžman uvrštavao i pregovore oko ključnih mjestau MUP-u. Primjera radi, ideja je bila da Nijaza Smajlovića dovedu na mjesto Direktora policije. Srećom po Srpsku našla se i poneka razumna “glava” I ovog ministra bukvalno “šutnula” sa pozicije. Sad, koliko su nas “usrećili” sa ovim novim…???



Vezani tekst: 

Šta je istina: Ministar Dragan Lukač saučestvovao u pripremanja atentata na papu???