петак, 11. новембар 2016.

Konačan sud o srpskim „(kontra)revolucijama“



Vrijeme prokaže sve istine i laži, pa tako i odgovor na pitanje: Kako završiše sve one silne „obojene revolucije“ protiv Republike Srpske i njenog rukovodstva?

Piše: Borislav Radovanović



Srpsko „kratko pamćenje“ još jednom se pokazalo kao sadržajni element identiteta, mentaliteta ili važnog obilježja našeg etniciteta. Paradoksalno je da prije samo pola godine (i manje!) najviše eksploatisana tema (čak regionalnog nivoa) bila je nasilno rušenje režima Milorada Dodika.

Protivnici našeg predsjednika kretali su se u širokom rasponu „duginih revolucionalnih boja“ od Soroša, Obame i Davutoglua; iliti džihadlija i slelefija (kakve njegovi „stručnjaci“ pogrešno nazivaju vehabijama); preko opštepoznatih „domaćih izdajnika i plaćenika“; pa sve do vanzemaljaca i „tigrastih komaraca“. Svi su rušili našeg prezidenta i njegov režim, ali se Dodik pokazao moćnijim od Bin Ladena, Gadafija i Sadama – zajedno!

Ukratko, režim je opstao, a srpsko „trosekundno pamćenje“ još jednom pokazalo se zakonomjernošću sa kakvom valja računati. Posebno ukoliko se bavite manipulacijama, obmanama i lažima.

Elem, u konkretnom slučaju posebno su se zanimljivima pokazali režimski „analitičari“ i  kojekakvi kvazisavjetnici. Mnogo sam pisao o tome kako je 2014. godine Zapadni Balkan, a posebice Bosna i Hercegovina“, od strane američkog establišmenta i „NATO-jastrebova“ ciljno destabilizovan zarad sprečavanja projekta „Južni tok“. Potom sam pisao kako se slična destabilizacija naredne godine ponovo materijalizovala, sa akcentom na Makedoniju, kao reakcija Zapada na tada aktuelni „Turski gasovod“. Režimske kvazianalitičare ove stvarne „crne“ ili „FID“ operacije nisu previše zanimale, pa iz tog vremena imamo paradoks da sam o Dodikovoj ugroženosti pisao više od svih njih zajedno.

I onda, nakon što su Angloamerikanci i „NATO-jastrebovi“ uspješno (normalno putem destabilizacija Balkana) zaustavili ove globalno važne ruske projekte (uz to usporili i kineske vodeće projekte), kad više nisu imali nikakvih motiva i objektivnih potreba za daljim destabilizacijama, stiže „haranga“ naših preplaćenih „stručnjaka“ o nekim novim „obojenim revolucijama“. Inače, kad stručnjak za bezbjednost koristi termin „obojena revolucija“ shvatite da imate posla sa manipulatorom ili sa neznalicom.

KAKO JE DODIK „ODBRANIO“ SRPSKU?

Da se razumijemo, proljeće je nekako vrijeme idealno za početak političkih operacija, pa je tako i ovdašnja „opozicija“ (navodnici su stavljeni jer taj savez stranaka drži vlast na državnom nivou) nakon DESET GODINA ĆUTANJA početkom tekuće godine odlučila da progovori i to ponajviše preko nezadovoljnog naroda. Kad k tome dodamo činjenicu da je u pitanju izborna godina onda su ulični protesti bili nešto sasvim očekivano.

I pokušala je „naša“ kvaziopozicija organizovati nešto na planu socijalnog bunta, no suočila se sa odlično isplaniranim odgovorom režima. Sa današnje distance sasvim objektivno možemo zaključiti da su Dodik&režim odgovorili maestralno. Drugo je pitanje koliko se takav „odgovor“ nama lično ili kolektivno dopada ili ne, ali su činjenice neumoljive: socijalni bunt je razoren, režimska pobjeda na izborima je ubjedljiva i ino.

 U stvari, možemo reći kako je Dodik stvari preokrenuo u krajnje neočekivanom pravcu. Organizovao je „referendum korisnih idiota“ (kako sam to nazvao u jednom tekstu), čime je kompletnu političku paradigmu preokrenuo u svoju korist. Sve te silne „prijetnje“ krivičnim progonom i sankcijama vać danas jasno vidimo kako predstavljaju tek puku tlapnju od kakve nema ništa.

Znači, da neke stvari rezimiramo: Dodik je na današnjoj političkoj sceni BiH-e jedini „(kontra)revolucionar“ sa iskustvom. Uostalom, na planu izvođenja „FID operacija“ jedini je bio na obuci CIA-e i ponešto naučio o tim stvarima. Svoje znanje je iskoristio i ostvario željene političke benefite. Spriječio je socijalni bunt, političke protivnike bukvalno pretvorio u „korisne idiote“, pobijedio na izborima i td. Trebalo bi da je zadovoljan postignutim. Vjerovatno i jeste.

Na kraju moram otkriti i razlog pisanja ovog teksta. Prosto, mjesecima sam uporno tvrdio kako na djelu nema nikakvih „revolucija“, odnosno da se događaju tek puke manipulacije Dodika i njegovih preplaćenih kvazistručnjaka. I to se pokazalo ISTINOM.


No, kako to profesor Šijaković, kad objašnjava naše esencijalne probleme, počesto kaže: „Mi smo narod niske kulture“. To uveliko objašnjava događanja i ove godine, i zadnje dekade, a počesto i naše cjelokupne istorije. Dodao bih samo: „Mi smo narod kratkog sjećanja i slabe pameti!“. Kad to shvatimo – možda i uspijemo izgraditi kakvu-takvu budućnost naše djece.