Lukač: „Četnicima sam poručio da ne pokušavaju ubiti Papu!“

Kako sam to prethodno najavio, u ovom tekstu otkrivam pravu istinu oko „crne operacije“ pripremanja atentatata na Papu Ivana Pavaoa II prilikom posjete Banjaluci.

Kada otkrivate nerazjašnjene tajne uvijek ste aktuelni, pa i kad govorite o događajima od prije 13 godina. Zašto? Pa, ako ništa drugo, ujazujete koliko je „bušan“ sistem bezbjednosti Republike Srpske, sistem od kog uveliko ovisi biološki opstanak srpakog naroda na ovim uvijek uzavrelim prostorima.

Podsjetiću kratko da su sarajevski mediji pred Papin dolazak u Banjaluku isfabrikovali aferu prema kojoj pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta pripremaju ubistvo Pape. Kao organizatora atentata navode predsjednika pokreta i samopozvanog vojvodu Neđu Ošapa. Na sljedećem nivou fabrikovanja afere „otkrivaju“ da je Ošap bio pripadnik 6. odreda Specijalne brigade policije, kojim je komandovao Dragan Lukač, te da je bio njegov vrlo blizak „saradnik“ (za specijalne zadatke).

Na to slijedi Lukačeva opšepoznata sklonost komuniciranja sa medijima. Tragikomično je da ministar Dragan Lukač u ovim danima protiv mene vodi aman deset disciplinskih postupaka zbog javnih istupa, iako nema nikakve prevne prepreke da to činim. Na drugoj strani kroz karijeru Lukač je upravo prepoznatljiv po tome što je protivpravno dao desetine intervjua, izjava i istupao u medijima i kad je trebalo i kad nije.

Tako je i ovoga puta dao intervju objavljen pod naslovom „Četnicima sam poručio da ne pokušavaju ubiti Papu!“. Kao „blečak“ nasjeo je na medijski spin i odreagovao upravo kako ne bi trebalo. Od kud njemu, kao komandantu specijalne jedinice, pravo da nekom nešto „poručuje“, da poručuje kako će pohapsiti Ravnogorce ukoliko samo pokušaju nauditi papi i slično? Pravno i profesionalno poznati su standardi prema kakvima se jasno zna ko donosi odluke o hapšenjima, kad se specijalci upotrebljavaju, ko odobrava njihovu upotrebu... Uglavnom, Lukač se samo nalupao gluposti i dodatno „učvrstio“ isfabrikovane afere.

Šta je stvarna istina?

Priča počinje jednim „redovnim“ sastankom članova i simpatizera Ravnogorskog pokreta. Kako je to „srpski običaj“ na sastanku se nađoše i dvije litre rakije. I onda, sup'jane glave skreću razgovor na temu kako je srpska bruka Papin dolazak u Banjaluku, kako to teško vrijeđa „čast“ Ravnogoraca i traži „adekvatnu reakciju“ – izricanjem smrtne presude.

Pijane bene onda jedan po jedan na „nožu i vinu“ zaklinju se da će ubiti papu i to na sred bine i u sred govora. Lako je o tome pijan razgovarati, ali to izvesti je nešto sasvim drugo.

Moran ovde istaći da sam tada bio već oformljen operativac, koji je odlično poznavao dešavanja na terenu. Tako sam doznao i za ovaj događaj, izvijestio pretpostavljene, te započeo sa detaljnijim provjerama. Fantastično: ispitivani Ravnogorci redom su priznavali da su načinili „zakletvu na nožu i vinu“, no nakon otrežnjenja većina je i zaboravila na ovu „urotu“.

Prilikom razgovora sa Neđom Ošapom uslijedila je upravo njegova ideja da svi akteri „urote“ dan Papine posjete provedu u službenim prostorijama policije. Načelno sam između MUP-ovog tima za koordinaciju obezbjeđenja skupa i Ravnogoraca postigao dogovor da se boravak u službenim prostorijama izvede na dobrovoljnoj osnovi i u preventivne svrhe. Neđo jeste u svim segmentima priznao „p'jansku zakletvu“, te naglasio kako je otrežnjenje donijelo sasvim drugačije razmišljanje.

I taman kad  sam zadovoljno zaključio da je ova ujdurma „razriješena“ u Banjaluci se događa incident u kom se jedan pijani Ravnogorac ponovo poziva na već ispričanu „zakletvu“. Opet haos i donošenje odluke o hapšenju svih aktera „atentata“.

Uglavnom, dvadesetak Ravnogoraca je dan provelo u pritvoru, Papina posjeta odigrala se bez ijednog incidenta i događaj ubrzo prelazi u zaborav.

OPERACIJA „LAŽNE ZASTAVE“

Elem, kako rekoh moje tadašnje operativne veze podrazumijevale su i nadzor nad muslimanskim ekstremistima. Ubrzo stižu nove informacije – konkretno o upletenosti muslimanske tajne službe AID-a u ovaj incident. Naime, AID je unutar Ravnogorskog pokreta imao dva zavrbovana „igrača“. Upravo njih dvojica su na sastanak donijeli rakiju, te u pogodnom trenutku započeli priču o „neoprostivom grijehu“ papinskog boravka u Republici Srpskoj. Dalja dešavanja svode se na pitanje „tehnikalije“ dovođenja mase do „zakletve“.

Iz više izvora dobio sam potvrdu da su AID-ovci platili izvođenje ove „predstave“, da bi mi na kraju i jedan od zavrbovanih aktera neformalno to lično priznao. Do identičnih podataka došao je i jedan kolega iz službe državne bezbjednosti, tako da nema prostora za bilokakvu zabunu.

Međutim, indikativno je bilo da AID-ovci nikada nisu ni očekivali da Ravnogorci izvrše datu „zakletvu“, nego im je to bilo potrebno kao svojevrstan „paravan“. Ne mogu tvrditi da je AID baš planirao atentat, ali nešto zasigurno jeste i za to im je bila potrebna „lažna zastava“ u vidu ravnogorske.

Inače, za neupućene, „isticanje lažnih zastava“ je naziv za operacije u kakvima obavještajne službe namjerno/ciljno projektuju „krivce“ za svoje aktivnosti. Primjera radi, CIA ili Mosad unutar ekstremističkih organizacija imaju zavrbovane ljude ili ubačene agente provokatore, koji izabranu terorističku ćeliju ili pojedinca upute na zadatak uz objašnjenje da je u pitanju naređenje sa „samog vrha“. I akteri izvedu teroristički zadataka bez iole svijesti da su u stvari bili samo marionete CIA-e.

I u ovom slučaju muslimanski ekstremisti pod kontrolom AID-e spremali su određenu operaciju, pa čak i mogući atentat na Papu, a Ravnogorci su im poslužili kao unaprijed projektovani „krivci“. Moram podsjetiti da su muslimanski ekstremisti prilikom Papine posjete Sarajevu iz 1997. na trasi kretanja podmetnuli ogromnu količinu eksploziva, kakva je otkrivena protivdiverzionim pregledom i time je napad spriječen.

Neuspio pokušaj u Sarajevu ponukao je islamiste da nakon par mjeseci u Bolonji ponovo pokušaju sličan atentat. Tada su državnve vlasti BiH-e odbile italijanski zahtjev za izručenje pripadnika odreda El Mudžahid, ubojica i zlikovaca Saleha Nedala zvanog Hašim i Karaja Kamela zvanog Abu Hamza, pod izgovorom da ne mogu izručiti “naše” državljane. I kad je nesporno utvrđeno da su državljanstva stekli nezakonito, i kad su ovde počinili ubistva, terorističke napade i aktivizam na planu globalnih terorističkih mreža, AID je ovu dvojicu, kao i stotine sličnih, adekvatno zaštitio. To je naša bolna istina.

Možda će dovijeka ostati tajna šta su islamisti pripremali Svetom ocu u Banjaluci, ali ono o čemu danas moramo voditi računa jeste naša sposobnost samobrane, o funkcionalnosti našeg sistema bezbjednosti i ino. Prozvani mladi komandant specijalne policije danas je ministar policije, znaći prvi čovjek našeg sistema bezbjednosti. U stvari ključno pitanje jeste: koliko se i danas još uvijek aktivna tajna muslimanska policija AID „poigrava“  sa čelnicima policije?

Primjera radi, u slučaju Lukačevog prethodnika Radislava Jovičića počesto govorim kako je donosio “sarajevske sistematizacije”. Malo mu je bilo što je naših 15 miliona maraka odnio u Sarajevo da od tamošnjih veletrgovaca automobilima nabavljao nova vozila za policiju, nego je u aranžman uvrštavao i pregovore oko ključnih mjestau MUP-u. Primjera radi, ideja je bila da Nijaza Smajlovića dovedu na mjesto Direktora policije. Srećom po Srpsku našla se i poneka razumna “glava” I ovog ministra bukvalno “šutnula” sa pozicije. Sad, koliko su nas “usrećili” sa ovim novim…???

Vezani tekst: 

Šta je istina: Ministar Dragan Lukač saučestvovao u pripremanja atentata na papu???